REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 130/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse
predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i
Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv
tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB
38922958547, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7560/2017-2 od 20. rujna

2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-
2334/2016 od 16. studenoga 2017., na sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-7560/2017-2 od 20. rujna 2018. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-2334/2016 od 16. studenoga 2017. te se predmet vraća
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u
toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od

9.960,96 Eur/75.050,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u
istoj toč. izreke te je rješenjem o troškovima postupka, sadržanim u toč. II. izreke,
odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu
u iznosu od 72,99 Eur/550,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl.

382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i
89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog

- 2 - Rev 130/2019-2

pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni, a radi se o sljedećem pitanju:

„Ima li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osnovano pravo potraživati
od Hrvatskog ureda za osiguranje naknadu štete koja mu je nastala isplatom
troškova liječenja osiguranika zdravstvenim ustanovama, a za ozljede zadobivene u
prometnoj nezgodi koju je prouzročio vozač neregistriranog vozila?“

3. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene
prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je shvaćanje
drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja
zauzetog u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
3112/2012 od 4. veljače 2016. i Pž-10563/2013 od 4. listopada 2018. Predlaže
prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti obje nižestupanjske
odluke te predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno postupanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,
148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu
ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog
kojeg je dopuštena.

7. U revizijskom stadiju postupka sporno je može li tužitelj osnovano potraživati od
tuženika iznose koje je isplatio zdravstvenim ustanovama na ime liječenja svog
osiguranika, pri čemu tuženik osporava pasivnu legitimaciju smatrajući da je njegova
odgovornost isključena prema čl. 44. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu („Narodne novine”, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

8. Na temelju utvrđenja da se 25. srpnja 2013. dogodila prometna nesreća u kojoj je
ozlijeđen osiguranik tužitelja Nikola Plantaš, kada je tijekom vožnje na improviziranoj
platformi traktora pao s platforme na asfaltni kolnik, uslijed čega je zadobio teške
tjelesne ozljede, a tu je nezgodu uzrokovao Vladimir Štetner koji je upravljao tim
traktorom s improviziranom platformom bez registarskih oznaka (s time da traktor nije
bio niti osiguran) i koji je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj K-
30/14 od 7. srpnja 2014. proglašen krivim zbog te nezgode, a povodom čega je
tužitelj troškove liječenja Nikole Plantaša isplatio zdravstvenoj ustanovi u kojoj se
Nikola Plantaš liječio, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao
neosnovan, primjenom odredbe čl. 44. st. 5. ZOOP.

9. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskoga suda, obrazlažući da je
odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP izričito propisano tko je isključen od prava da od
tuženika zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od neosiguranih vozila
pa, neovisno o tome što tužitelj nije ni na koji način neposredno oštećenom isplatio
štetu niti dio štete, već je troškove liječenja isplatio zdravstvenoj ustanovi on, prema

- 3 - Rev 130/2019-2

navedenoj zakonskoj odredbi, nema pravo na naknadu isplaćenog iznosa na ime
liječenja svog osiguranika. Pritom drugostupanjski sud dodaje da su, upravo zbog
toga što se u navedenoj zakonskoj odredbi gramatička oznaka zareza (,) nalazi iza
riječi „sa subrogacijskim potraživanjima”, na taj način jasno odvojene osobe koje
nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda po osnovi
potraživanja na ime subrogacije i (fizičkih ili pravnih) osoba koje su neposredno
oštećenoj osobi naknadili štetu ili dio štete koja je nanesena uporabom neosiguranog
ili nepoznatog prijevoznog sredstva. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu iznosa
kojeg je isplatio zdravstvenoj ustanovi na ime liječenja svog osiguranika budući da se
radi o potraživanju s osnove subrogacije. Ujedno, a budući da tužitelj nije društvo za
osiguranje, drugostupanjski sud smatra da se na njega ne primjenjuje niti iznimka iz
st. 6. čl. 44. ZOOP, prema kojoj, iznimno od odredbe st. 5. tog čl. društvo za
osiguranje koje je oštećenoj osobi nadoknadilo štetu ili dio štete nanesene uporabom
neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva po osnovi obveznih osiguranja u
prometu iz čl. 2. st. 1. ZOOP, ima pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz
Garancijskog fonda. Zaključno, drugostupanjski sud smatra da, budući da niti prema
odredbama čl. 135. do 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne
novine”, broj 80/13 i 157/13), važećeg i u vrijeme prometne nezgode i u vrijeme
tužiteljeve isplate troškova liječenja nije propisana aktivna građanskopravna
legitimacija tužitelja za potraživanje naknade štete prouzročene uporabom
neosiguranog vozila, već je samo čl. 141. tog Zakona propisano pravo tužitelja da od
tuženika potražuje naknadu štete prouzročene na području Republike Hrvatske
uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu
međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od
Hrvatskog ureda za osiguranje i kad je šteta nastala u drugoj državi članici ili trećoj
državi u skladu s odredbama Zakona o osiguranju i međunarodnih ugovora, to tužitelj
niti prema tom Zakonu nije ovlašten od tuženika potraživati novčani iznos kojeg je
isplatio zdravstvenoj ustanovi radi troškova liječenja ozljeda svog osiguranika
zadobivenih u prometnoj nezgodi nastalih od neosiguranih prijevoznih sredstava.

10. Pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama ne može se prihvatiti kao pravilno.

11.1. Prema čl. 142. ZOZO Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u
slučajevima predviđenim ovim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala
isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga
zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna.

11.2. Prema čl. 143. ZOZO naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u
slučajevima iz čl. 135. i 136. te čl. 138. do 142. ovoga Zakona obuhvaća troškove za
zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća
Zavod.

11.3. Prema odredbi čl. 44. st. 5. ZOOP zavodi za zdravstveno, mirovinsko i
invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao
i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi
nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog

- 4 - Rev 130/2019-2

prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

12. U vezi revizijskog pitanja, ovaj sud je već, u odluci poslovni broj Rev 1074/2015-2
od 30. siječnja 2019., zauzeo pravno shvaćanje, prema kojemu:

„(...) bez obzira što je šteta tužitelju nastala isplatom davanja koja kao pravo
pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava Zavoda i tužitelj ih je kao osiguratelj
oštećenika dužan naknaditi, na strani tužitelja je došlo do štete iz razloga što se radi
o troškovima koji oštećeniku, pa tako niti njegovu osiguravatelju tj. tužitelju, ne bi
nastali da oštećenik nije stradao u predmetnoj prometnoj nesreći. Ističe se da je
Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 25. veljače

2008. donio pravno shvaćanje prema kojem "Zakon o zdravstvenom osiguranju –
ZZO/2001. („Narodne novine“ broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/03) daje pravo
Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog
ureda za osiguranje".

Odredba čl. 115. Zakona o zdravstvenom osiguranju na koju se odnosi navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske glasi:

„Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 110.
ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno
korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Ako je šteta nastala
uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske
odgovornosti, Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za
osiguranje i vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila. Ako je šteta nastala
uporabom nepoznatog motornog vozila Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete
izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.”

Jednaka je intencija zakonodavca izražena u odredbi kasnijeg Zakona o obveznom
zdravstvenom osiguranju koji se primjenjuje u predmetnom slučaju i to u već citiranoj
odredbi čl. 126. i čl. 127.

U odgovoru na postavljeno pravno pitanje treba dakle poći od toga da je smisao i
svrha odredaba čl. 126. i 127. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju da
obveže Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje da zahtijeva naknadu štete
nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske
odgovornosti, od Hrvatskog ureda za osiguranje, dok je odredbom čl. 44. st. 5.
ZOOP-a to pravo oduzeto zavodima za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko
osiguranje te društvima za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i drugim
fizičkim i pravnim osobama koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi
nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog
prijevoznog sredstva, pa samo u tom slučaju oni nemaju pravo na naknadu
isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.“

13. Imajući na umu izneseno pravno shvaćanje, a kako zbog pogrešnog pravnog
pristupa da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom konkretnom postupku nisu
utvrđene odlučne činjenice (u pogledu visine potraživanja i dr.), nema uvjeta za

- 5 - Rev 130/2019-2

preinaku presude pa je trebalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i odlučiti kao pod I.
izreke, u skladu s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP, kako bi se utvrdile sve činjenice na
koje je ukazano ovom revizijskom odlukom, i donijela nova, na zakonu osnovana
odluka, vodeći osobito računa o utvrđenju da tužitelj nije neposredno oštećenoj osobi
naknadio predmetnu štetu.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

15. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici
Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz
primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i
zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 18. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-3085f-e5dfe

Kontrolni broj: 01fb4-5aba7-e8bfb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.