Poslovni broj: Pn-526/2025-64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. listopada 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ČG, odvjetničke vježbenice i zastupnice tuženice ŽG, zamjenice OGDO u Zagrebu, dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 17.048,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2012. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju NG parnični trošak u iznosu od 5.953,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 5.953,74 EUR.

Obrazloženje

1.1.Tužitelj u tužbi od 17. prosinca 2012. godine i tijekom postupka navodi da se na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-25/09 od 13. svibnja 2009. godine nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Navodi je u razdoblju od 23. listopada 2008. godine do rujna 2009. godine bio u Zatvoru u Zagrebu, da je potom bio premješten u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu gdje je boravio do siječnja 2010. godine, kada je premješten u Kaznionicu u Lepoglavi, gdje se od tada nalazi na izdržavanju kazne zatvora. Nadalje navodi da kaznu izdržava u ponižavajućim uvjetima koji se protive odredbama Ustava Republike Hrvatske, odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Ističe da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima, a da je on u Zatvoru u Zagrebu boravio u sobi neadekvatne veličine od 20 m2 u kojoj je bilo smješteno ukupno 6 zatvorenika, u kojoj se nalazio i sanitarni čvor koji nije bio odvojen od ostatka prostorije i bez adekvatne ventilacije, što boravak u prostoru čini nepodnošljivim te ujedno ometa privatnost svih osoba smještenih u predmetnoj prostoriji. Također, navodi da je u istoj prostoriji posluživana i hrana, konzumiranje koje je zbog nedostatka prostora i ventilacije iz sanitarnog čvora bilo neprimjereno; da je zbog nedostatka prostora bio prisiljen objedovati na krevetu te da hrana nije udovoljavala prehrambenim i zdravstvenim standardima; da nije mogao normalno održavati higijenu s obzirom da je tuširanje bilo dopušteno samo jedno tjedno; da nije imao ni malo privatnosti niti se po sobi mogao normalno kretati, a boravak na otvorenom prostoru omogućen mu je u trajanju od samo dva sata dnevno; da su kontakti s osobama izvan zatvora bili otežani, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje na posjetitelje. Ističe da je sve navedeno utjecalo na njegovo zdravlje te da je medicinska skrb u Zatvoru u Zagrebu bila neadekvatna. S obzirom da mu je bila izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u rujnu 2009. godine premješten je u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, gdje je boravio u krajnje neprihvatljivim uvjetima, jer su na odjelu od 50 zatvorenika bila samo 3 sanitarna čvora te 3 tuš kabine, pa je održavanje osobne higijene bilo vrlo upitno te ističe da je navedeno bilo opasno po njegovo zdravlje. Navodi da je soba u Zatvorskoj bolnici u kojoj je boravio bila veličine 25 m2 te je u istoj bilo smješteno 8 zatvorenika, ističući da je time raspoloživi prostor po osobi bio znatno ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima. Od siječnja 2010. godine tužitelj se nalazi na izdržavanju zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi, gdje je bio smješten u sobi veličine 9,25 m2 zajedno s još 3 zatvorenika, nakon čega je premješten u sobu veličine 5,27 m2 zajedno s još jednim zatvorenikom. Ističe da i danas u navedenoj Kaznionici boravi u sobi neadekvatne veličine te zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta smještaj u toj Kaznionici smatra nedostojnim čovjeka. Navodi da u sobi u kojoj boravi nema dovoljno svježeg zraka i prirodne svjetlosti, jer su prozori premaleni; sanitarni čvor je bez potrebne ventilacije i izvedbe koja onemogućava privatnost, čime je u znatnoj mjeri otežan humani boravak u prostoru; često nema tople vode te prostor Kaznionice pun vlage i plijesni, a zbog velikog broja ljudi i nedostatka potrebnih sredstava za održavanje higijene, svakodnevni boravak u istoj je vrlo otežan. Ističe da su kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite u Kaznionici na najmanjoj mogućoj razini te da hrana koja se svakodnevno poslužuje ne odgovara prehrambenim i zdravstvenim standardima. Također, ističe kako za cijelog svog izdržavanja kazne zatvora nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih pravo na rad, prava na sportske aktivnosti, druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te da su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni. U tom smislu, općenito ukazujući na neprimjerene uvjete u zatvorima u Republici Hrvatskoj, u tužbi i tijekom poziva se i na Izvješća pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010., 2011., 2012. i 2013. godinu u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode, Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima broj: U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014. godine („Narodne novine“ broj 86/14) te Izvješće Odbora Vijeća Europe za prevenciju mučenja i nehumanog ili degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja (CPT) od 18. ožujka 2014. godine. Ističe da su uvjeti izdržavanja kazne u predmetnim zatvorskim ustanovama suprotni standardima propisanim odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11; dalje: ZIKZ) i Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika („Narodne novine“ broj 92/2002, dalje: Pravilnik) te tzv. Standardima Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja (CPT), što dovodi i do povrede ustavnog prava iz čl. 23 st. I čl. 25 Ustava Republike Hrvatske te povrede prava iz čl. 3 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“-Međunarodni ugovori brij 18/07, 6/00, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija).Također navodi da se povodom neprihvatljivih uvjeta izdržavanja kazne zatvora obratio sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu sa Zahtjevom za zaštitu prava te da je dana 20. prosinca 2011. godine navedeni sud donio rješenje kojim tužiteljev zahtjev smatra osnovanim te naređuje Kaznionici u Lepoglavi otklanjanje nezakonito prikraćivanja u odnosu na pravo zatvorenika na odgovarajući smještaj, kao i da je isti sud rješenje od 28. prosinca 2011. godine odbio žalbu Kaznionice podnesenu protiv rješenja od 20. prosinca 2012. godine, a da Kaznionica do danas nije postupila po rješenju Županijskog suda u Varaždinu od 20. prosinca 2011. godine, slijedom čega ističe da je pravni mehanizam zahtjeva za zaštitu prava koji je dostupan zatvorenicima potpuno neučinkovit.

1.2.Tijekom postupka (listovi 29 i 135 spisa) djelomično mijenja činjenične navode tužbe, navodeći da je u Zatvoru u Zagrebu boravio u prostoriji površine 21,10 m2 u kojoj je bilo i do sedam zatvorenika, pa da tako proizlazi da mu je bila na raspolaganju tek površina od 3,01 m2 (uključujući sav namještaj, krevete i sanitarni prostor); da je u Kaznionici u Lepoglavi boravio u prvoj sobi veličine 20 m2 s još pet zatvorenika, iz čega proizlazi da je imao na raspolaganju tek površinu od 3,33 m2 (zajedno sa svim namještajima i krevetima); da je u drugoj sobi u Kaznionici u Lepoglavi površine 25 m2 u kojoj je boravilo ukupno osam zatvorenika imao na raspolaganju površinu od 2,77 m2, a u trećoj sobi površine 9,25 m2 koju je koristio sa tri zatvorenika, imao na raspolaganju 2,31 m2. Ističe da sama činjenica uskrate kvadrature, odnosno prihvatljivog standarda zajedničkog smještaja (od 4m2 površine po zatvoreniku) predstavlja povredu čl. 3 Konvencije te se u tom smislu poziva na stajalište izraženo u presudama Europskog suda za ljudska prava Ananyev i drugi protiv Rusije, br. 42525/07 i 60800/08 od 10. siječnja 2012. godine, Štrucl i drugi protiv Slovenije broj 5903/10. 6003/10 i 6544/10 od 20. listopada 2011. godine, Tunis protiv Estonije broj 429/12 od 19. prosinca 2013. godine te Varga i drugi protiv Mađarske broj 14097/12, 45135/12, 73712/12, 34001/13, 44055/13 i 64586/13 od 10. ožujka 2015. godine. Tužitelj ističe da mu je izdržavanjem kazne u zatvorskom sustavu u Republici Hrvatskoj u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima, odnosno u ponižavajućim i nehumanim uvjetima povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom čl. 19. st. 2. te odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje:ZOO) i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. veljače 2016., predanom na ročištu od 18. veljače 2016.godine (list 137 spisa) potražuje naknadu neimovinske štete s navedene osnove za razdoblje od ukupno 2669 dana provedeno u Zatvoru u Zagrebu, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i Kaznionici u Lepoglavi (počevši od 23. listopada 2008. do dana sastavljanja navedenog podneska) u iznosu od 133.450,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2012. godine (dana podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu) pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja naknade štete za razdoblje koje prethodi 20. srpnja 2009. godine, odnosno za razdoblje od 3 godine unazad od datuma podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora – odštetnog zahtjeva od 20. srpnja 2012. godine. Ističe da su navodi tužitelja u tužbi paušalni te osporava da bi tužitelju tijekom izvršavanja kazne zatvora bilo povrijeđeno pravo osobnosti, s obzirom da je tužitelju osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima te su tijekom izdržavanja kazne ispunjeni svi uvjeti u odnosu na mogućnost održavanja osobne higijene tužitelja, opremljenost zatvora u kojem je tužitelj izdržavao mjere pritvora odnosno kaznu zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima (sukladno čl. 76. st. 3. i čl. 75. st. 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora) te pružanje kontinuirane adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite. Navodi da prilikom izvršenje kazne prema tužitelju nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, uz uvažavanje objektivnih poteškoća koje se odnose u manjem dijelu na manje kvadrature i prostornost ćelije, s obzirom da treba uzeti kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora. Pritom ističe kako pozivanje tužitelja na pojedine odluke Europskog suda za ljudska prava, kao dokaz da je bio izložen ponižavajućem i nečovječnom postupanju te da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, do koje povrede da je došlo zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika, ne upućuje za zaključak da je u konkretnom slučaju doista došlo do povrede prava osobnosti na koje tužitelj upire i to one koje bi opravdavala dosuđenje novčane naknade.

2.1. U odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Zagrebu tuženica navodi da je tužitelj u razdoblju od 24. listopada 2008. godine do 23. srpnja 2009. godine bio u pritvoru te boravio na II zatvorskom odjelu, soba br.30 sa još 4-5 zatvorenika te da je u razdoblju od 23. srpnja do 3. rujna 2009.godine bio na izdržavanju zatvorske kazne u Centru za dijagnostiku te bio smješten na V zatvorskom odjelu, soba br.84 sa još 5-7 zatvorenika. Ističe da sobe u kojima je tužitelj boravio imaju površinu od po 21,10 m[2] (od čega sanitarni dio 1,52 m[2] ), a volumen im je 49,80 m , nisu pregrađene. Imaju četiri prozora visine 86, i širine 67 cm, ukupno površine 3,20 m[2] , te se prozračuju putem tih prozora i dolazi danje svjetlo, a umjetna rasvjeta je u vremenu od 7,00-23,00 sati. Objekt nije klimatiziran. U sobama se nalazi stol s dvije klupe i stolica prema potrebi za konzumiranje hrane, time da je za doručak i večeru vrijeme konzumacije 30 minuta, a za ručak 1 sat, jer objekt nema blagovaonicu. U zatvoreničkim sobama sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Zatvorenici nepušači se u pravilu smještaju odvojeno od zatvorenika pušača. Dezinsekcija objekta zatvora obavlja se najmanje četiri puta godišnje odnosno po potrebi, a uključuje i zatvoreničke sobe dok se deratizacija obavlja dva puta godišnje samo za objekt zatvora ali ne i zatvoreničkih soba. Zatvorenicima se omogućava svakodnevno pranje tijela prema tehničkim mogućnostima, a u sobama imaju stalni pristup pitkoj (toploj i hladnoj) vodi, a time se omogućuje dodatno održavanje higijene. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici prema rasporedu svakih 15 dana dok se pokrivači peru najmanje jedanput godišnje, a madraci i jastuci se mijenjaju kao su oštećeni. Prema dnevnom rasporedu omogućen je svakodnevni boravak na svježem satu od najmanje dva sata. Zatvorenicima su osigurana najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcl dnevno, što nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Temperatura zraka se zimi održava centralnim grijanjem, a ljeti se ne grije. Zatvoreniku je omogućen svakodnevni odlazak liječniku u zatvoru gdje se pruža psihijatrijska, općemedicinska i stomatološka zaštita. Omogućen im je jednom tjedno u trajanju od 8 minuta telefonski razgovor, a po potrebi i izvanredni razgovori. Omogućava im se nabavka stvari u prodavaonici zatvora, a šišanje zatvorenika se provodi po potrebi. Zatvoreniku koji nema novaca osigurava se pribor za pisanje, donje rublje i odjeća, te potrepštine za održavanje osobne higijene, kao i higijene prostora u kojem bivaju, a koje čišćenje su u obvezi sami provoditi.

2.2. U odnosu na smještaj tužitelja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu tuženica navodi da je tužitelj na odjel forenzičke psihijatrije primljen dana 3. rujna 2009. godine, kada je započeto s izvršavanjem sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja. Boravio je u sobi 102, 104 i 108 na prvom katu Zatvorske bolnice. Soba 102 površine je 21,85 m2 te prostornosti 67,74 m3, soba 104 površine je 21,66 m2 te prostornosti 67,15 m3, a soba 108 površine 8,51 m2 te prostornosti 26,38 m3. Sve sobe su visine 310 cm te se u sobama 102 i 104 nalaze tri prozora dimenzija 100 x 160 cm, a u sobi 108 dva prozora istih dimenzija te je u svim sobama omogućen ulaz prirodnog svjetla i svježeg zraka. U sobama broj 102 i 104 tužitelj je boravio s još pet zatvorenika, a u sobi broj 108 s još jednim zatvorenikom. Tužitelj je bio uključen u individualni tretman liječnika psihijatra i stručnog savjetnika za tretman, terapijsku zajednicu, terapijsku skupinu i radnu okupacionu terapiju. U bolnicu su organizirane likovna, literarna radna glazbena i informatička radionica; svaki petak u tjednu u zajedničkoj prostoriji tužitelju je bilo omogućeno gledanje filma po izboru strukovnog učitelja za radno terapijske aktivnosti, a dva puta tjedno mogao je posuđivati knjige iz bolničke knjižnice. Tužitelj je bio radno angažiran na poslovima pomoćnog radnika na čišćenju Odjela te je za to primao novčanu naknadu. Dnevnim rasporedom u Zatvorskoj bolnici utvrđeno je vrijeme za obavljanje osobne higijene, a tijekom dana i noći pozivom na zvono službenici pravosudne policije uvijek omogućavaju pristup sanitarnom čvoru te je na isti način omogućen pristup toploj i hladnoj vodi. Higijena zatvorenika održava se sukladno zakonskim standardima, hrana se dostavlja u sobi u kojoj je osiguran prostor i inventar kako bi se mogla odmah topla konzumirati kroz tri obroka dnevno, uz mogućnost dodatnog obroka. Boravak na svježem zraku osigurava se svakodnevno kroz šetnje na bolničkom šetalištu, a za nepovoljnih vremenskih prilika zatvorenici šeću u hodnicima odjela. Zatvorenici su odjeveni u zatvoreničku odjeću od trapera ili trenirku, a pranje rublja i odjeće organizirano je u praonici prema tjednom rasporedu, kao i mijenjanje posteljine, a na zahtjev zatvorenika i češće. Liječenje zatvorenika provedeno je prema pravilima medicinske struke. Za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici tužitelj se nije prituživao na uvjete izdržavanja kazne zatvora.

2.3. U odnosu na smještaj tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi gdje se tužitelj nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 28. siječnja 2010., tuženica je uz podnesak od 30. rujna 2014. dostavila pregled smještaja po sobama i odjelima unutar Kaznionice za razdoblje od 28. siječnja 2010. godine do 30. svibnja 2014. godine (priložen na listu 79 spisa). Navodi da je prema pojedinačnom programu postupanju tužitelj raspoređen na rad u kuhinji; u slobodno vrijeme odlazi u likovnu sekciju i rezbariju od 2011. godine, a u rezbariji je neko vrijeme je proveo kao profesionalac. Izrečena mu je sigurnosna mjera iz čl. 75. KZ-a – obvezno psihijatrijsko liječenje na rok od 5 godina, do 3. rujna 2014. godine, do kada se nalazi u nadzoru psihijatra. Uključen je u posebni program rada sa zatvorenicima oboljelih od PTSP-a, jer mu je isti dijagnosticiran, time da tužitelj ne iskazuje nikakve smetnje iz tog kruga, a provođenje pojedinačnog programa postupanja ocijenjeno je razinom "uspješan". Prilikom smještaja tužitelja, kao i svakog zatvorenika, vodi se računa o tome da smještaj bude u skladu s čl. 14. st. 1. toč. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, odnosno primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Smještaj zatvorenika odgovara zdravstvenim higijenskim i klimatskim prilikama. Sve prostorije u kojima je tužitelj boravio su čiste, suhe, opremljene dnevnim umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, imaju prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe, kao i detektore dima za zaštitu od požara. Sobe su opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, koje ovise o klimatskim prilikama. Temperatura u sezoni grijanja održava se u skladu s odredbom čl. 5. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane, danju na 22 stupnja, a noću na 15 stupnjeva te je u sustavu grijanja osigurano održavanje temperature na potrebnoj razini. Kaznionica u Lepoglavi je posebnu pozornost posvetila veličini ostalog prostora dostupnom zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređajima, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje i prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu te pojačanom kontaktiranju s obitelji, pa stoga tuženica ističe da umanjena prostornost na koju se tužitelj poziva nije takovog karaktera da bi utjecala na povredu prava osobnosti tužitelja u smislu kršenja ili povrede njegovih prava. Ističe da je tužitelj u Kaznionici Lepoglava boravio (i boravi) dio dana izvan sobe u radionici, TV boravku ili na svježem zraku, kao i da svi ostali prostori (hodnici, kupaonice, zatvorenička kantina, prostor za podjelu hrane) u kojima se boravi tijekom dana zadovoljavaju prostorne kapacitete. Kaznionica ima sanitarne uređaje koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima, kad god zatvorenici to žele, pitka voda je uvije dostupna; u sklopu zajedničkog sanitarnog čvora, odnosno kupaonice na odjelu su u funkciji četiri tuša s toplom vodom korištenje kojih nije ograničeno već je zatvorenicima dostupno tijekom cijelog dana; u sklopu kupaonice smješten je sanitarni čvor, a vrata sobe se ne zaključavaju, tako da je pristup sanitarnom prostoru i pitkoj vodi stalno moguć. Održavanje higijene prostora obavlja se sukladno čl. 76. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, prema kojoj se sve prostorije i drugi prostori kaznionice moraju propisno održavati i redovito čistiti, što obavljaju zatvorenici u trajanju od dva sata dnevno bez novčane naknade, a Kaznionica osigurava potrebna sredstva za čišćenje, održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. U zatvoreničkoj sobi, prostorima za tuširanje kao i na radnom mjestu, tužitelju je dostupna hladnija topla voda tijekom čitavog dana. Svi prostori vezani za održavanje čistoće, odjeće, posteljine, deka i ostalog rublja obavljaju se u praonici rublja Kaznionice te se pranje i sušenje predanog rublja i odjeće obavlja u jednom danu bez čekanja. Zdravstvena zaštita je primjerena i odgovarajuća zdravstvenom stanju tužitelja i njegovim potrebama. Tužitelju nije ograničeno pravo na bavljenje sportskim aktivnostima, a dnevnim rasporedom predviđeno je da se dnevno može provesti dva sata u rekreaciji, sportu i tjelovježbi, ovisno o osobnim potrebama zatvorenika, pri čemu su zatvorenicima na raspolaganju sportovi (nogomet, košarka, boćanje, stolni tenis) ili teretana. Nadalje, zatvorenici mogu posuđivati knjige iz zatvorske knjižnice te je ujedno omogućeno neometano boraviti u čitaonici, gdje je pristup dnevnim novinama i mjesečnim publikacijama. Također zatvorenici mogu koristiti i ostale programe koji se provode kao što su glazbena sekcija, rad u informatičkim učionicama, posebni programi vezani za odgovorno roditeljstvo, likovna sekcija, rad u rezbariji i intarziji, vrtlarska i voćarska sekcija te vjerske aktivnosti ovisno o vjerskoj opredijeljenosti. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti zatvorskog smještaja tužitelja, tuženica smatra da duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora sobe ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora soba u kojima je tužitelj boravio ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja prema tužitelju kao zatvoreniku, kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo odnosno pravo osobnosti, jer je naprijed opisanim omogućavanjem slobode kretanje tijekom dana tužitelju nadoknađena ograničenost prostora sobe. Stoga, tuženica predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-2719/2017-31 od 29. ožujka 2018. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2012. do isplate (toč. I/ izreke), dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 128.450,00 kuna (toč. II/ izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.222,50 kuna (toč. III/ izreke). Povodom žalbi stranaka, presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-743/2018-2 od 27. veljače 2020. prethodno citirana presuda u cijelosti je potvrđena u odluci o glavnoj stvari (u dijelovima pod toč. I/ i II/ izreke), dok je preinačena u odluci o troškovima postupka (u dijelu pod toč.III/ izreke) na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.531,25 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2018. do isplate. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 2471/2020-2 od 29. rujna 2020. odbačen je prijedlog za dopuštenje revizije, koji je tužitelj podnio protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-743/2018-2 od 27. veljače 2020. Tužitelj je potom dana 18. lipnja 2020. podnio i ustavnu tužbu te je Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom broj U-III-499/2021, U-III-500/2021 od 15. siječnja 2025., ispravljenom rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 499/2021, U-III-500/2021 od 12. veljače 2025. ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-743/2018-2 od 27. veljače 2020. u dijelu kojim je potvrđena točka II/ izreke presude ovog suda poslovni broj Pn-2719/2017-31 od 29. ožujka 2018. te je ukinuo istu prvostupanjsku presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (točka II/ izreke).

4. Tužitelj u ponovljenom postupku ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete u svezi boravka u svim prethodno navedenim zatvorskim ustanovama u razdoblju počevši od 23. listopada 2008. do 18. veljače 2016. (ukupno 2669 dana), u dijelu u kojem je ukinuta prethodno navedena pravomoćna odluka kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 128.450,00 kuna, te isti tužbeni zahtjev na ročištu od 16. srpnja 2025. precizira sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022 i 80/2022) na način da potražuje isplatu iznosa od 17.048,24 EUR (128.450,00 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2012. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. Tuženica u ponovljenom postupku ostaje kod odgovora na tužbu te svih prethodno istaknutih prigovora. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženici.

6.Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-25/09 od 13. svibnja 2009. godine (list 13-16 spisa), Rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. Ik.I.606/11-4 od 20. prosinca 2011. godine (list 17-18 spisa), Rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. IK.I.606/11-4, 8 Kž I-182/11-3 od 28. prosinca 2011. godine (list 19-20 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora- odštetni zahtjev od 20. srpnja 2012. godine (list 21-22 spisa), Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko upravni odjel od 15. listopada 2012. godine (list 23 spisa), Izvješće Ustavnog suda RH o uvjetima života u zatvorima broj U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014. godine (listovi 59-64 spisa), Izvješća Pučkog pravobranitelja za osobe lišene slobode za 2011. i 2012. godinu, Tjedne jelovnike Zatvora u Zagrebu za razdoblje od 23. do 29. rujna do 2013. (list 73-74 spisa), Dnevni raspored za izvršavanje pritvora i istražnog zatvora Zatvora u Zagrebu (list 75 spisa), Raspored dnevnih aktivnosti za zatvorenike u Zagrebu (list 76 spisa), Ispitni izvještaj zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar od 18. ožujka 2013. (list 77-78 spisa),pregled smještaja tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi (list 79 spisa), uz suglasnost stranaka u svrhu dokazivanja pročitani su zapisnici o očevidima provedenim u Zatvoru u Zagrebu u predmetima ovog suda poslovni broj Pn-3920/12 i Pn-1811/13 od 13. rujna 2013. godine i 6. veljače 2014. godine (listovi 110-113 spisa), uz suglasnost stranaka u svrhu dokazivanja pročitan je zapisnik o očevidu provedenom u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-522/09 od 1. prosinca 2011. godine (listovi 114 spisa), uz suglasnost stranaka u svrhu dokazivanja pročitani su iskazi svjedoka AG, KG i ŠG dani u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-4124/12 na ročištu od 27. siječnja 2014. godine (listovi 126-133 spisa), očitovanje Zatvorske bolnica u Zagrebu od 16. lipnja 2025. s prilogom (listovi 290-293 spisa), Očitovanje Kaznionice u Lepoglavi od 11. lipnja 2025. (listovi 294-295 spisa), Očitovanje Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 11. lipnja 2025. (listovi 297-298 spisa), saslušani su svjedoci BG (list 122 spisa), VG (list 135 spisa) i CG (listovi 135-136 spisa) te je saslušan tužitelj (listovi 86-89 spisa).

7.Temeljem ocjene izvedenih dokaza u skladu s čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8.1. Nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-25/09 od 13. svibnja 2009. godine (list 13-16 spisa) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva, opisanog i kažnjivog po čl. 91 toč. 4 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, dalje:KZ), za koju kaznu iz citirane presude proizlazi da mu je u istu uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora počevši od 23. listopada 2008. godine te mu je istom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 5 godina.

8.2. Također, nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 24. listopada 2008. godine do 3. rujna 2009. godine boravio u Zatvoru u Zagrebu (gdje je u razdoblju od 24. listopada 2008. godine do 23. srpnja 2009. godine boravio u pritvoru, a od 23. srpnja 2009. godine do 3. rujna 2009. godine na izdržavanju zatvorske kazne), da je u razdoblju od 3. rujna 2009. godine do 28. siječnja 2010. godine u svezi izvršavanja izrečene mu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja boravio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te da se od 28. siječnja 2010. do 18. veljače 2016. (do kraja utuženog razdoblja) nalazio na izvršavanju zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi.

9.1.Među strankama je sporno je li tužitelju za vrijeme pritvora i izdržavanja kazne u Zatvoru u Zagrebu, za vrijeme izvršavanja sigurnosne mjere u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te za vrijeme izvršavanja zatvorske kazne u Kaznionici u Lepoglavi zbog nehumanih i neodgovarajućih uvjeta boravka u navedenim zatvorskim ustanovama povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesni, psihički i duševni integritet i prava na dostojanstvo te ima li tužitelj s tim u svezi pravo na naknadu neimovinske štete.

9.2. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara dijela zahtjeva koji se odnosi na razdoblje do unazad tri godine od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno na razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu od 24. listopada 2008. godine do 20. srpnja 2009. godine.

10.1. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje:ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. 10.2. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Razmatrajući zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a za koju povredu tužitelj tvrdi da je uzrokovana uvjetima boravka u Zatvoru u Zagrebu za razdoblje od 24. listopada 2008. godine do 3. rujna 2009. godine, u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu od 3. rujna 2009. godine do 28. siječnja 2010. godine te u Kaznionici u Lepoglavi od 28. siječnja 2010. godine do 18. veljače 2016., sud je pošao od toga da se dužnost tuženice u zaštiti dostojanstva pritvorenika i zatvorenika temelji na Ustavu Republike Hrvatske koji u čl. 23. zabranjuje podvrgavanju ikoga bilo kakvom obliku zlostavljanja, a čl. 25. proklamira da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

12. Odredbama članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: Konvencija) propisano je da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

1 0

12.1. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora iznio je ESLJP u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev br. 7334/13 od 20.listopada 2016). Isti se mogu sažeti kako slijedi:

1. Potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2. Površina prostorije koja je manja od 3m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije; 12.2. Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3.Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

a ) Smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

c) Podnositelj je smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

12.3. U istoj odluci ESLJP nadalje se u bitnom navodi da u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi površine 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda odredbe čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim uvjetima. Ističe se i da se, za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ispituju se ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru, pri čemu se u odnosu na površinu sanitarnog čvora navodi da se isti unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe.

13. Nadalje, dostojanstvo se štiti i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11; dalje: ZIKZ), kojim je u čl. 14. st. 1. toč. 1. propisano pravo svakog zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

13.1. Odredbom čl. 74. ZIKZ-a propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

13.2. Odredbom čl. 76. ZIKZ-a propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se

1 1

zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Nadalje, prema članku 103. ZIKZ-a propisano je da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju, dok je prema članku 78. st. 1. ZIKZ-a propisano da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.

14. Nadalje, odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (Narodne Novine broj 135/99, 145/09) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete, odredbom čl. 54. st. 1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, prema čl. 34. Pravilnika pritvorenici pušači, prema mogućnostima zatvora, smjestit će se odvojeno od nepušača i pritvorenik u prostorijama zatvora smije pušiti ako time ne ugrožava zdravlje drugih osoba, a prema čl. 3-4. Pravilnika prema pritvoreniku se mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

15. Također, prema odredbama čl. 3 Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine" broj 92/2002) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora. Jednako tako st.2. propisano je da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima, a st.4. da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor po vrstama, količinama i rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika. Članak 4. Istog Pravilnika propisuje da se zatvoreniku osigurava zasebna posteljna, posteljina i ormar za osobne stvari, a postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm. Zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar. Člankom 5. Pravilnika propisano je da prostorije u kojoj borave zatvorenici moraju se svakodnevno čistiti i uredno održavati. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 stupnja celzijusa danju i 15 noću. Prostorije za dnevni boravak opremaju se na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje, tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl.6.). Člankom 7. Pravilnika zatvorenicima se osiguravaju tri obroka hrane dnevno, a zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski topli ili hladni obrok prema Tablici 1 koja je prilog Pravilnika i njegov sastavni dio.

16.1. Iz odgovora na tužbu, koji očito dan na temelju prethodno dostavljenih podataka Zatvora u Zagrebu (te koji tužitelj u tom dijelu nije osporio), kao i iz očitovanja Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 11. lipnja 2025. (listovi 297-298 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 24. listopada 2008. godine do 23. srpnja 2009. godine bio u pritvoru te boravio na II zatvorskom odjelu, soba br.30 sa još 4-5

1 2

zatvorenika te da je u razdoblju od 23. srpnja do 3. rujna 2009.godine bio na izdržavanju zatvorske kazne u Centru za dijagnostiku te bio smješten na V zatvorskom odjelu, soba br.84 sa još 5-7 zatvorenika. Sobe u kojima je tužitelj boravio imaju površinu od po 21,10 m[2] (od čega sanitarni dio 1,57 m ), a volumen im je 49,80 m , nisu pregrađene. Imaju četiri prozora visine 86, i širine 67 cm, ukupno površine 3,20 m[2] , te se prozračuju putem tih prozora i dolazi danje svjetlo, a umjetna rasvjeta je u vremenu od 7,00-23,00 sati. Objekt nije klimatiziran. U sobama se nalazi stol s dvije klupe i stolica prema potrebi za konzumiranje hrane, time da je za doručak i večeru vrijeme konzumacije 30 minuta, a za ručak 1 sat, jer objekt nema blagovaonicu. U zatvoreničkim sobama sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Zatvorenici nepušači se u pravilu smještaju odvojeno od zatvorenika pušača. Dezinsekcija objekta zatvora obavlja se najmanje četiri puta godišnje odnosno po potrebi, a uključuje i zatvoreničke sobe dok se deratizacija obavlja dva puta godišnje samo za objekt zatvora ali ne i zatvoreničkih soba. Zatvorenicima se omogućava pranje tijela prema tehničkim mogućnostima, a u sobama imaju stalni pristup pitkoj (toploj i hladnoj) vodi, a time se omogućuje dodatno održavanje higijene. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici prema rasporedu svakih 15 dana dok se pokrivači peru najmanje jedanput godišnje, a madraci i jastuci se mijenjaju kao su oštećeni. Prema dnevnom rasporedu omogućen je svakodnevni boravak na svježem satu od najmanje dva sata. Zatvorenicima su osigurana najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcl dnevno, što nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Temperatura zraka se zimi održava centralnim grijanjem, a ljeti se ne grije. Zatvoreniku je omogućen svakodnevni odlazak liječniku u zatvoru gdje se pruža psihijatrijska, opće medicinska i stomatološka zaštita. Omogućen im je jednom tjedno u trajanju od 8 minuta telefonski razgovor, a po potrebi i izvanredni razgovori. Omogućava im se nabavka stvari u prodavaonici zatvora, a šišanje zatvorenika se provodi po potrebi. Zatvoreniku koji nema novaca osigurava se pribor za pisanje, donje rublje i odjeća, te potrepštine za održavanje osobne higijene, kao i higijene prostora u kojem bivaju, a koje čišćenje su u obvezi sami provoditi.

16.2. Iz zapisnika o očevidu obavljenog u Zatvoru u Zagrebu dana 13. rujna 2013. u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-3920/12 (listovi 96-98 spisa), za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, proizlazi da je izvršen uvid u sobu br. 98 na 6. odjelu Zatvora u Zagrebu. Iz navedenog zapisnika nadalje je utvrđeno je da se u sobi br. 98 nalaze 4 kreveta na kat, da se na desnoj strani sobe nalazi WC s umivaonikom i ogledalom te tzv. čučavcem za obavljanje nužde, s time da je WC odvojen od ostatka prostorije zidom visine od oko 180 cm. U istoj prostoriji nalaze se još drveni stol, 2 drvene klupe za sjedenje, tri ormara, prozor koji se proteže gotovo po cijeloj dužni južne strane sobe, jedan radijator i 2 neonske svjetiljke.

16.3. Iz pročitanog iskaza svjedoka ŠG, zaposlenika Centra za dijagnostiku zatvora u Zagrebu, koji je navedeni svjedok dao u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-4124/12 na ročištu 27. siječnja 2014.godine (listovi 126-133 spisa) te za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, u bitnom proizlazi da na zatvorskom odjelu postoji jedna kupaonica te da zatvorenici imaju priliku dva puta tjedno se tuširati, odnosno ovisno o njihovim eventualnim tegobama, a svakodnevno borave na svježem zraku oko 2 sata. S obzirom da se zatvorenici u toj ustanovi nalaze radi obavljanja dijagnostike u sklopu koje moraju proći cijeli tim stručnjaka, u njoj nije predviđena mogućnost rada te ne postoji zajednički boravak, a slobodne aktivnosti se mogu odvijati u sobama, primjerice igranjem društvenih igara, (šaha, jamba i sl.) te postoji

1 3

mogućnost i odlazaka na mise kao i priredbe, ako se održavaju. Zdravstvena zaštita je dostupna cijelo vrijeme jer Centar ima više liječnika opće prakse, dva stomatologa i jednog psihijatra, te se zatvorenici trebaju za to javiti medicinskoj sestri koja dolazi tri puta tjedno radi davanja terapije, a mogu i zatražiti od pravosudnog policajca da im se omogući odlazak liječniku, s tim da se u hitnim slučajevima odvode u zatvorsku ili neku drugu bolnicu. S obzirom da nema blagovaonice u sklopu ustanove, hrana se poslužuje u sobama, te je ista zadovoljavajuće kalorijske vrijednosti i pod nadzorom medicinske službe, a u sastavljanju jelovnika sudjeluje liječnik, predstavnik kuhinje i predstavnik zatvorenika kojeg oni sami biraju. Zatvorenici su obvezni održavati higijenu prostorija u kojima borave, što se svakodnevno provjerava, s tim da pribor za čišćenje i osobnu higijenu redovito dobivaju te se obavlja po potrebi deratizacija i dezinsekcija. U sobama se nalazi stol i klupe te ima dovoljno mjesta da svi konzumiraju obroke, za stolom, a sobe se prozračuju otvaranjem prozora. Zatvorenicima je omogućen redovan kontakt s članovima obitelji sukladno propisima, dok s odvjetnicima imaju kontakte kad god žele, osobno i telefonski. Jednom tjedno zatvorenici mogu dati i rublje u praonicu a uz druga sredstva za higijenu dobivaju i deterdžent za pranje rublja tako da po potrebi, s obzirom da imaju lavor u sobi, mogu oprati rublje u umivaoniku. U sanitarnom čvoru u sobi dostupna je i topla i hladna voda te je u nekim sobama WC školjka a u nekima čučavac; tuširanje se obavlja dva puta tjedno, uz dodatak da se ovisno o vremenskim prilikama omogućuje i dodatno tuširanje zatvorenicima koje se odvija u kupaonici s odvojenim tuševima s tim da nema zavjesa na boksovima u kojima se nalaze tuševi.

16.4. Iz iskaza svjedokinje VG (list 135 spisa), psihologa u Odjelu tretmana u Zatvoru u Zagrebu u bitnom proizlazi da su joj podaci od tužitelju koji je poznati samo iz tzv. Osobnika tužitelja. Ne sjeća da bi ona za vrijeme njegovog boravka u Zatvoru u Zagrebu s tužiteljem bilo kada imala neki kontakt, a može potvrditi da tužitelj za vrijeme svog boravka u navedenom zatvoru nije imao nikakvih posebnih primjedbi zbog kojih bi tražio razgovor s psihologom, a što je uobičajeno kada pritvorenici ili zatvorenici imaju takve primjedbe.

16.5. Iz iskaza svjedoka BG, (list 122 spisa) u bitnom proizlazi da je tužitelja upoznao za vrijeme boravka u pritvorskoj jedinici Zatvora u Zagrebu, gdje je bio u razdoblju od kolovoza 2008. godine do kraja 2010. godine. Navodi da on i tužitelj nisu bili smješteni u istoj sobi, a upoznali su se tijekom šetnje u krugu zatvorskog dvorišta, na koju šetnju su imali pravo u trajanju od po dva sata dnevno. Može reći da su oni tijekom tih šetnji postali dobri. Tužitelj i on su bili smješteni u istom odjelu, gdje su sve sobe identične, uz napomenu da na odjelu postoje i tri samice. Nadalje navodi da su uvjeti u navedenom zatvoru tijekom boravka bili jako loši. Takvi su u sobi u kojoj je boravio, a koja je veličine cca 20 m2, uvijek bilo smješteno od sedam do osam osoba; u sobi nisu postojali kazetni ormarići tako da su sve njihove stvari bile razbacane po podu; u istoj prostoriji gdje su spavali nalazio se i WC- čučavac, koji je bio odvojen samo tzv. salonskim vratima; u sobi je bilo žohara; tuširanje im je bilo omogućeno samo jedan puta tjedno u zajedničkoj kupaonici u kojoj se istovremeno tuširalo sedam do osam zatvorenika; hrana je bila loša i jednolična itd. U sobi su od namještaja osim kreveta postojale još samo dvije klupe te u sobi nije bilo dovoljno mjesta za kretanje svih u toj sobi smještenih zatvorenika, a također nisu niti svi u isto vrijeme mogli u sobi jesti, time da ističe da su sve obroke dobivali u istoj sobi u kojoj su i spavali. U toj sobi nije postojala umjetna ventilacija, već samo jedan prozor. Što se tiče grijanja, tamo je bi postavljen jedan radijator, time da je zimi znalo biti hladno, a ljeti vruće.

1 4

Navodi da je protiv tuženice također pokrenuo parnicu radi naknade štete vezano uz njegov boravak u zatvoru u Zagrebu, koja parnica je još uvijek u tijeku.

17.1. Nadalje, iz očitovanja Zatvorske bolnice u Zagrebu (listovi 290-293 spisa), u bitnom proizlazi da je tužitelj u navedenoj zatvorskoj ustanovi boravio u razdoblju od 3. rujna 2009. do 28. siječnja 2020. ; da je tužitelj na odjel forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice primljen dana 3. rujna 2009. godine, kada je započeto s izvršavanjem sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja. Boravio je u sobi 102, 104 i 108 na prvom katu Zatvorske bolnice. Soba 102 površine je 21,85 m2 te prostornosti 67,74 m3, soba 104 površine je 21,66 m2 te prostornosti 67,15 m3, a soba 108 površine 8,51 m2 te prostornosti 26,38 m3. Sve sobe su visine 310 cm te se u sobama 102 i 104 nalaze tri prozora dimenzija 100 x 160 cm, a u sobi 108 dva prozora istih dimenzija te je u svim sobama omogućen ulaz prirodnog svjetla i svježeg zraka. U sobama broj 102 i 104 tužitelj je boravio s još pet zatvorenika, a u sobi broj 108 s još jednim zatvorenikom. Tužitelj je bio uključen u individualni tretman liječnika psihijatra i stručnog savjetnika za tretman, terapijsku zajednicu, terapijsku skupinu i radnu okupacionu terapiju. U bolnici su organizirane likovna, literarna radna glazbena i informatička radionica; svaki petak u tjednu u zajedničkoj prostoriji tužitelju je bilo omogućeno gledanje filma po izboru strukovnog učitelja za radno terapijske aktivnosti, a dva puta tjedno mogao je posuđivati knjige iz bolničke knjižnice. Tužitelj je bio radno angažiran na poslovima pomoćnog radnika na čišćenju Odjela te je za to primao novčanu naknadu. Dnevnim rasporedom u Zatvorskoj bolnici utvrđeno je vrijeme za obavljanje osobne higijene, a tijekom dana i noći pozivom na zvono službenici pravosudne policije uvijek omogućavaju pristup sanitarnom čvoru te je na isti način omogućen pristup toploj i hladnoj vodi. Hrana se dostavlja u sobi u kojoj je osiguran prostor i inventar kako bi se mogla odmah topla konzumirati kroz tri obroka dnevno, uz mogućnost dodatnog obroka. Boravak na svježem zraku osigurava se svakodnevno kroz šetnje na bolničkom šetalištu, a za nepovoljnih vremenskih prilika zatvorenici šeću u hodnicima odjela. Zatvorenici su odjeveni u zatvoreničku odjeću od trapera ili trenirku, a pranje rublja i odjeće organizirano je u praonici prema tjednom rasporedu, kao i mijenjanje posteljine, a na zahtjev zatvorenika i češće.. Za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici tužitelj se nije prituživao na uvjete izdržavanja kazne zatvora.

17.2. Iz zapisnika o očevidu obavljenog u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu dana 1. prosinca 2011. godine u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-522/09 (list 114 spisa) za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, proizlazi da su tom prilikom pregledane sobe broj 110 i broj 111 identične; da se u istima nalazi 6 kreveta, mali stol sa 2 stolice, televizor, zvono (signal se čuje u dežurani i svijetli lampica pored broja sobe), postoje 3 velika prozora sa rijetkim rešetkama tipa vodoravnih i okomitih prečki i vidljivost je dobra, dok se u hodniku (duljine cca 20 m i širine cca 2 m) nalazi uredna kupaonica sa 3 umivaonika, tuš za invalide, tuš kabina i kada, a odvojeno postoji uredna prostorija koja sadrži 2 wc-a, na kojima nema vrata (prema izjavi službenice središnjeg ureda USZ-a vrata ne postoje zbog sigurnosti pacijenata), time da se na čitavom odjelu (odjel akutne psihijatrije) nalazi 6 soba, od kojih 4 sobe imaju 6 kreveta, a 2 sobe po 2 kreveta, da se na drugom katu nalazi odjel interne i odjel kirurgije, koji sadrži dobro osvijetljen hodnik duljine cca 40 m i širine cca 2m, 9 soba, telefon na karticu, kupaonu sa tuš kabinom, kadom i 3 lavaboa (vidljivo je da se radi o prostorijama koje nisu obnavljane u skorije vrijeme, ali odaju dojam čistoće), 2 wca- i 2 pisoara, koji wc-i imaju vrata i prostorije su čiste, time da razgledana soba 201 sadrži zvono (koje se čuje u dežurani), 7 kreveta sa kotačima sa daljinskim upravljačem radi podizanja uzglavlja (isti su novijeg tipa), iznad kojih

1 5

kreveta postoji noćno svjetlo, stol sa 4 stolice, televizor, uz svaki krevet je bolnički ormarić na kotače sa stolićem na rasklapanje kako bi se moglo jesti, u kutu sobe je sudoper sa ormarićem, rasvjeta na stropu je halogena i osvijetljenost je dobra, a 5 prozora se protežu preko cijele dužine vanjskog zida, iste gustoće rešetki kao prethodno razgledane sobe. Također je utvrđeno da prostor namijenjen za boravak na zraku ima rampu za invalide, sadrži 2 velike klupe i pepeljare te da je šetnica pravokutnog oblika (moguća je šetnja u krug), ograđena je visokim zidom, a na jednoj je strani ograđena visokom ogradom.

17.3. Iz iskaza svjedoka CG (listovi 135-136 spisa), višeg stručnog savjetnika u Odjelu tretmana u Zatvorskoj bolnici u Zagreb, u bitnom proizlazi da se isti sjeća tužitelja, koji je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu bio smješten u razdoblju od 3. rujna 2009. do 28. siječnja 2010. godine, time da iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je on tijek izdržavanja psihijatrijske mjere koja je tužitelju bila određena pratio i nakon otpuštanja iz zatvorske bolnice, odnosno nakon što je isti upućen na izdržavanje kazne u Kaznionici Lepoglava. Nadalje navodi da se tužitelj za vrijeme boravka u Odjelu tretmana u Zatvorskoj bolnici nije nikada žalio na uvjete smještaja ili bilo što drugo. U Zatvorskoj bolnici postoje bolničke sobe u kojima je smješteno između 2 do maksimalno 6 kreveta; ističe da ne postoje sobe sa 8 kreveta te on ne pamtim da bi od kada tamo radi (kolovoz 2009. godine) u nekoj od bolničkih soba bilo smješteno 8 zatvorenika. Što se tiče uvjeta u Zatvorskoj bolnici navodi da uvjeti u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu nisu u bitnom, osim u pogledu okolnosti da se radi o zdravstvenoj ustanovi u zatvorskom sustavu, različiti od uvjeta u drugim redovnim odnosno civilnim bolnicama u Gradu Zagrebu, kako u pogledu uvjeta liječenja tako i u pogledu komfora smještaja i hrane. Glede boravka tužitelja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu navodi da se radilo o zatvoreniku koji se primjereno ponašao te koji se dobro uklopio u zatvorski sustav te koji je ustanovu napustio s dobrim dojmovima, tako da se mu se on naknadno i ostalim zaposlenicima znao javiti te je zahvaljivao za tretman za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici.

18.1. Nadalje, uvidom u podatke Kaznionice o Lepoglavi o smještaju tužitelja po sobama u utuženom razdoblju (list 295 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u toj Kaznionici u razdoblju od 28. siječnja do 1. veljače 2010. godine boravio na odjelu 1C, u sobi broj 10, površine 9,25 m2, volumena 27,75m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,8 m2) u kojoj su ukupno boravila 4 zatvorenika; da je od 1. veljače do 2. ožujka 2010. godine boravio na odjelu 1C, u sobi broj 6, površine 6,95 m2, volumena 20,85m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,8 m2)u kojoj su ukupno boravila 2 zatvorenika; da je od 2. ožujka do 7. svibnja 2010. godine boravio na odjelu 4E, u sobi broj 4, površine 9,25 m2, volumena 30,98 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,68 m2) u kojoj su ukupno boravila 4 zatvorenika; da je od 7. svibnja do 15. srpnja 2010. godine boravio na odjelu 4E, u sobi broj 11, površine 9,67 m2, volumena 32,81 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,68 m2) u kojoj su ukupno boravila 4 zatvorenika; da je od 15. srpnja 2010. godine do 15. prosinca 2011. godine boravio na odjelu 4E, u sobi broj 7, površine 5,27 m2, volumena 17,92 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,32 m2)u kojoj su ukupno boravila 2 zatvorenika; da je od 15. prosinca 2011. godine do 29. prosinca 2011. godine boravio na odjelu 3E, u sobi broj 9, površine 9,52 m2, volumena 28,56 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,68 m2)u kojoj su ukupno boravila 4 zatvorenika; da je od 29. prosinca 2011. godine do 14. ožujka 2013. godine boravio na odjelu 3E, u sobi broj 5, površine 9,55 m2, volumena 28,93 m3, a uključujući i sanitarni čvor površine 1,68 m2 (u kojoj su sobi broj 5 u razdoblju od 29. prosinca 2011. do 13. siječnja 2012. ukupno boravila 4 zatvorenika, u razdoblju od 13.

1 6

siječnja 2012. do 27. siječnja 2012. ukupno boravila 3 zatvorenika, u razdoblju od 27. siječnja 2012. do 25. ožujka 2012. ukupno boravila 4 zatvorenika, u razdoblju od 25. ožujka 2012. do 6. travnja 2012. ukupno boravila 3 zatvorenika, u razdoblju od 6. travnja 2012. do 26. srpnja 2012. ukupno boravila 4 zatvorenika, u razdoblju od 26. srpnja 2012. do 10. kolovoza 2012. ukupno boravila 3 zatvorenika te u razdoblju od 10. kolovoza 2012. do 14. ožujka 2013. godine ukupno boravila 4 zatvorenika), da je u razdoblju od 14. ožujka 2013. godine do 23. svibnja 2013. godine boravio na odjelu 4E, u sobi broj 4, površine 9,25 m2, volumena 30,98 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,68 m2) u kojoj su ukupno boravila 4 zatvorenika; u razdoblju od 23. svibnja 2013. godine do 25. veljače 2015. godine boravio na odjelu 4E, u sobi broj 7, površine 5,27 m2, volumena 17,92 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,32 m2) u kojoj su ukupno boravila 2 zatvorenika; da je u razdoblju od 25. veljače 2015. do 26. veljače 2015. boravio na odjelu POO u velikoj sobi površine 51,57 m2 +33,81 m2 (ukupno 85,38 m2) te volumena 130,99 m3+85,88 m3 (ukupno 216,87 m3), uključujući sanitarni čvor površine 5,62 m2, u kojoj je ukupno boravilo 8 zatvorenika; da je potom u istoj sobi boravio u razdoblju od 26. veljače do 27. veljače 2015. (ukupno 7 zatvorenika), u razdoblju od 27. veljače 2015. do 5. ožujka 2015. (ukupno 8 zatvorenika), u razdoblju od 5. do 9. ožujka 2015. (ukupno 5 zatvorenika), u razdoblju od 9. do 13. ožujka 2015. (ukupno 6 zatvorenika), u razdoblju od 13. do 16. ožujka 2015. (ukupno 3 zatvorenika), u razdoblju od 16. do 21. ožujka 2015. (ukupno 4 zatvorenika), u razdoblju od 21. do 24. ožujka 2015. (ukupno 5 zatvorenika), u razdoblju od 24. do 25. ožujka 2015. (ukupno 9 zatvorenika) te u razdoblju od 25. do 26. ožujka 2015. (ukupno 10 zatvorenika); da je u potom u razdoblju od 26. ožujka 2015. do 19. studenog 2015. boravio na odjelu 1C, u sobi broj 5, površine 11,60 m2 i volumena 34,80m3 (sanitarni čvor izvan sobe na hodniku), u kojoj su sobi broj 5 u razdoblju od 26. ožujka do 17. travnja 2015. boravila 2 zatvorenika, u razdoblju od 17. do 20. travnja 2015. boravila 3 zatvorenika te u razdoblju od 20. travnja do 19. studenog 2015. boravila 2 zatvorenika; da je u razdoblju od 19. studenog 2015. do 28. siječnja 2016. boravio na odjelu 2C u sobi broj 3, površine 14,98 m2 i volumena 53,33 m3 (uključujući sanitarni čvor površine 1,22 m2), u kojoj su u razdoblju od 19. studenog do 1. prosinca 2015. boravila 2 zatvorenika, a u razdoblju od 1. prosinca do 28. siječnja 2016. boravila 3 zatvorenika te da je u razdoblju od 28. siječnja do 18. veljače 2016. boravio na odjelu 1C, u sobi broj 1, površine 18,80m2 i volumena 56,40m3 (sanitarni čvor izvan sobe na hodniku), u kojoj su boravila 2 zatvorenika.

18.2. Iz priloženog rješenja sutkinje izvršenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj IkI-606/11-4 od 20. prosinca 2011. (listovi 17 - 18 spisa) proizlazi da je povodom zahtjeva za sudsku zaštitu zatvorenika NG, ovdje tužitelja, citiranim rješenjem utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora u odnosu na smještaj istog zatvorenika u spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže u Kaznionici u Lepoglavi, te je istim rješenjem naređeno Kaznionici u Lepoglavi otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovom pravu iz čl. 74. st. 3. ZIKZ. Nadalje, uvidom u rješenje sudskog vijeća Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-I-182/11-3 od 28. prosinca 2011. (listovi 19 - 20 spisa) utvrđeno je da je odbijena kao neosnovana žalba Kaznionice u Lepoglavi izjavljena protiv rješenja od 20. prosinca 2011.

18.3. Iz iskaza svjedoka AG, upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, koji dan u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-4124/12 na ročištu 27. siječnja 2014.godine (listovi 126-133 spisa) i za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovome

1 7

predmetu, proizlazi da su svi uvjeti u Kaznionici u Lepoglavi sukladni zakonskim odredbama, osim površine prostorija koje bi sukladno zakonskim odredbama trebala biti 4 m[2] odnosno 10 m po osobi. Sobe imaju centralno grijanje, zidovi se bojaju svake godine, pod je od hrastovog parketa, te svaka soba ima odvojeni sanitarni čvor površine 1,5 m[2] u kojem se nalaze WC školjka i umivaonik. Sobe su opremljene sa stolom i četiri stolca, a jede se u blagovaonici koja je izvan zgrade u kojoj su smješteni zatvorenici. U svakoj sobi se može držati televizor. Nadalje, svi drugi higijenski, zdravstveni i drugi uvjeti su u potpunosti sukladni zakonskim odredbama. Tuširanje je omogućeno svakodnevno kroz cijeli dan, a tuš kabine su pregrađene punim zidom i imaju zavjese koje zatvorenici često devastiraju. Svakodnevno je omogućen i boravak na svježem zraku, sobe su veći dio dana otvorene te se može odlaziti u druge sobe ili u TV boravak, a kada su sobe zatvorene zatvorenik može birati ili da ostane u sobi ili u zajedničkom prostoru. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da su niz godina zbog prenapučenosti posebnu pozornost poklanjali aktivnostima u slobodno vrijeme, prehrani, zdravstvenoj zaštiti i kontaktima s vanjskim svijetom te su, da bi uvjeti bili što bolji, činili niz ustupaka na uštrb sigurnosti. Što se tiče zdravstvene zaštite, imali su dva liječnika opće prakse zaposlena na ugovor o djelu, te dva psihijatra i stomatologa. U svezi ostvarivanja prava na sportske aktivnosti, druženja, pristup biblioteci i pravo na izobrazbu, proizlazi da zatvorenici koji nisu radno angažirani imaju mogućnost provoditi puno više vremena na svježem zraku od preporučenih 2 sata dnevno. U kaznionici se vrše i osposobljavanja za pojedina zanimanja kao što su operater za rad na računalu, radnik u drvoprerađivačkoj i metalskoj radionici, vinogradar, voćar i dr. Nadalje proizlazi da su ranije imali Centar za izobrazbu, a sada na temelju ugovora o djelu angažiraju pučka učilišta koji imaju verificirane programe za izobrazbu zatvorenika. Zatvorenicima je cijelo vrijeme na raspolaganju mogućnost igranja nogometa, stolnog tenisa, boćanja, košarka, trčanje, teretana i trening boksa, te im je raspolaganju teretana. U sklopu kaznionice postoji i knjižnica s preko 10000 knjiga za posudbu, a zatvorenici mogu boraviti u čitaonici gdje im je na raspolaganju dnevni i tjedni tisak te enciklopedije i vrjednije knjige, te mogu koristiti informatičke radionice, sve sukladno rasporedu odjela. Dva pravnika stoje na raspolaganju zatvorenicima za potrebe pravne pomoći, a što se tiče dodira s vanjskim svijetom, zatvorenici imaju pravo na minimalno dva posjeta mjesečno i jedan telefonski razgovor u trajanju od 10 minuta tjedno, a ovisno o procjeni uspješnosti zatvorenici ostvaruju i daljnje pogodnosti. Posteljina se mijenja svaka dva tjedna, a zatvorenička odjeća i osobno rublje pere u praonicama kaznionice, te se posteljina i madraci se mogu zamijeniti za nove ako su oštećeni. Sobe se zaključavaju prema dnevnom rasporedu kad su zatvorenici u šetnji te u razdoblju od 19,15 do 7,00 ujutro, s time da zatvorenici sve do 23,00 odnosno 24,00 sata mogu birati hoće li biti u sobi ili u dnevnom boravku. U sobama postoji vertikalna prirodna ventilacija, a higijena sobe ovisi o zatvorenicima jer im kaznionica stavlja na raspolaganje sva sredstva za čišćenje, dok oni sami održavaju čistoću sobe i prostora. Hitnost za pristup liječniku procjenjuje sam liječnik. Zatvorenicima koji imaju mjeru obaveznog liječenja omogućen je posjet psihijatrima. Sobe imaju po dva prozora koji se mogu otvoriti. Iz iskaza svjedoka AG nadalje u bitnom proizlazi da iako navedeni svjedok priznaje da sobe u navedenoj Kaznionici nemaju odgovarajuću kvadraturu, ali da se zbog toga posvećuje posebna pozornost pri aktivnostima, kontaktima s obitelji, zdravstvenoj zaštiti i slično; da su sobe su gotovo cijeli dan otključane te zatvorenik tijekom dana može boraviti u nekoj drugoj prostoriji, a ne u samo u sobi. Svjedok navodi da se za vrijeme kiše, hladnog vremena i snijega dozvoljava šetnja, međutim kad su ekstremni uvjeti tada se šetnja prekida, a osim toga kada je loše

1 8

vrijeme mnogo zatvorenika umjesto šetnje izabire odlazak u teretanu koja je natkrivena. Navodi i da se, s obzirom na činjenicu da je prosječna zatvorska kazna u Kaznionici Lepoglava oko 12 godina te da ima preko 100 zatvorenika s kaznom zatvora iznad 15 godina, radi o prilično liberalnom sustavu u smislu mogućnosti kretanja zatvorenika kroz cijeli odjel, a to upravo iz razloga prenapučenosti

19.1. Tužitelj saslušan kao stranka na ročištu od 16. ožujka 2015. (listovi 86-89 ) u bitnom je iskazao da je u Zatvoru u Zagrebu bio je smješten u sobi veličine cca 20 m2 zajedno s više drugih pritvorenika, broj kojih je varirao između 6-8 osoba. Navodi da se radi se o vrlo skučenom prostoru, u kojem su spavali na krevetima na kat te u kojem se nalazi sanitarni čvor odnosno wc-čučavac s umivaonikom, koji je odvojen od ostalog dijela prostorije tzv. salon vratima, tako da za vrijeme boravka u toj prostoriji odnosno prilikom obavljanja nužde nije imao potrebnu intimu te su se u prostoriji cijelo vrijeme osjećali neugodni mirisi iz wc-a, s obzirom da ta prostorija nije imala niti adekvatnu ventilaciju. U istoj prostoriji pritvorenici su dobivali sve dnevne obroke, a jeli su na smjene. U prostoriji se nalazio stol sa dvije klupe koji u isto vrijeme mogle koristi najviše 4 osobe, a za vrijeme cijelog boravka zajedno sa njim u sobi uvijek bio veći broj osoba. Tuširanje mu je bilo omogućeno najviše po dva puta tjedno, a za isto se morao prethodno najaviti te je tuširanje bilo organizirano u zajedničkoj kupaonici, gdje bi se u isto vrijeme tuširalo 6-15 osoba, a tuševi nisu bili ograđeni nikakvim pregradama. Njemu je to bilo nedostatno s obzirom da je ranije vodio uredan život te se navikao održavati osobnu higijenu i tuširati se svakodnevno. Iskazuje da je hrana u Zatvoru u Zagrebu bila jako loša, a pod time misli da je bila jednolična i kalorijski nedostatna te ističe da je bio su prisiljen kupovati dodatnu hranu u zatvorskoj kantini. Za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu bio mu je omogućen boravak na otvorenom u trajanju od najviše 2 sata dnevno, bez da bi mu bile omogućene druge aktivnosti, kao primjerice sportske aktivnosti ili radna terapija. Imao je mogućnost obaviti tri telefonska poziva tjedno i to samo prema određenim telefonskim brojevima. Ističe da je kao N od 1997. godine bio upućen u invalidsku mirovinu jer mu je zbog ranjavanja i PTSP-a utvrđen invaliditet od 70% te je prije pritvaranja redovno psihijatrijski liječen u svezi posljedica PTSP-a, a da mu za vrijeme pritvora u Zatvoru u Remetincu nije mu bila omogućena adekvatna psihijatrijska terapija, odnosno kroz razdoblje od skoro godinu dana omogućen mu je pregled po specijalistu psihijatru samo dva ili tri puta. Za vrijeme boravka u pritvoru u Zatvoru u Zagrebu redovito je dobivao higijenske potrepštine, kao npr. toaletni papir, sapun, šampon, pastu za zube, britvice i pjenu za brijanje te je mogao održavati osnovnu svakodnevnu higijenu, ali nije se mogao tuširati češće od dva puta tjedno, odnosno svakodnevno kao što je prije bio navikao. Na umivaoniku koji se nalazio u sobi u kojoj je boravio bio je omogućen dotok samo hladne vode. I u pritvorskom odjelu i u odjelu za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu su bili istovjetni uvjeti.

19.2. U odnosu na boravak u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u bitnom iskazuje da je bio smješten u bolničkoj sobi od 8 kreveta (na kat) zajedno s drugim zatvorenicima- pacijentima. Ističe da se u toj bolnici s nalazi zajednički wc prostor izvan bolničke sobe, u kojem se nalazi po 3 wc školjke koje su ograđene pregradama, ali koji odvojeni prostori prema pravilima zatvorske bolnice nemaju vrata, tako da prilikom korištenja tih wc-a nije imao potrebnu privatnost. U zatvorskoj bolnici mogao se tuširati svakodnevno. Bolnička soba u kojoj je boravio bila je otključana u razdoblju od 6,00 sati do 15,00 sati, u kojem vremenu su se provodile liječničke vizite, terapije, dijagnostički postupci i ostalo. Od 15,00 sati do 19,00 sati imao je mogućnost provoditi slobodno vrijeme u zajedničkoj prostoriji zatvorske bolnice, gdje se mogao s drugim pacijentima-zatvorenicima igrati društvene igre

1 9

te je imao na raspolaganju korištenje osobnog računala. U razdoblju od 19,15 sati do 6,00 sati sljedećeg dana bolničke sobe su se zaključavale, a u tom razdoblju, ukoliko je želio ići na wc, morao posebno zvati pravosudnog policajca da mu otključa vrata. Navodi da su se njegovim pozivima pravosudni policajci uvijek odazivali, ali uz negodovanje, s obzirom da je u zatvorskoj bolnici bio raspoređen po jedan pravosudni policajac na broj od 60 zatvorenika-pacijenata. Hrana u zatvorskoj bolnici je bila dobra. Boravak na otvorenom za vrijeme boravka u bolnici mu je bio omogućen u trajanju od najviše sat vremena dnevno i to u obliku šetnje po dvorištu površine od cca 15-20 m2. Ponekad bi istovremeno na šetnji bile dvije osobe, a ponekad i 20 osoba. Nekima od zatvorenika-pacijenata nije se po noći dalo zvoniti i pozivati pravosudne policajce da ih odvedu do wc-a te su zbog toga po noći za obavljanje nužde koristili tzv. guske, koje bi se praznile sljedećeg jutra, koje su praznili oni koji su ih koristili ili osoba koja bi bila zadužena kao redar. Ističe da on osobno nikada nije koristio navedene posude za obavljanje nužde niti obavljao poslove pražnjenja tuđih jer to nije htio, ali da mu je navedeno smetalo jer bi se po noći osjećali neugodni mirisi. Također, dodaje da su wc školjke u zajedničkom wc-u zatvorskoj bolnici okrenute prema pisoarima, koji su udaljeni oko 1,5 metara. Smatra da mu u zatvorskoj bolnici nije bilo pruženo adekvatno psihijatrijsko liječenje. Naime, liječenje je bilo organizirano na način da bi liječnica spec. psihijatrije svaki dan obavljala vizite po bolničkim sobama te bi zatvorenike pitala da li netko ima kakvih posebnih problema, a u kojim slučajevima bi oni onda kod nje odlazili na individualni razgovor. Smatra da je imao premalo individualnih psihoterapija. Na daljnje pitanje odgovara da mu je u zatvorskoj bolnici s liječnikom psihijatrom bio omogućen individualni razgovor 3-4 puta tjedno.Za vrijeme boravka u zatvorskoj bolnici pohađao je likovnu radionicu nekoliko puta, odnosno navedeno mu je omogućeno koliko je puta želio. Bio je radno angažiran na poslovima sakupljanja rublja, svaki dan kroz otprilike sat vremena. Za vrijeme boravka u bolnici nije nosio pidžamu, već zatvorsku trenirku.

19.3. U odnosu na uvjete u Kaznionici Lepoglava, gdje je od 28. siječnja 2010. izdržavao zatvorsku kaznu, navodi da je otprilike prvih godinu dana bio smješten u sobi površine cca 17 m2, predviđenoj za 4 zatvorenika. U toj sobi se nalazi odvojena prostorija s wc-om i umivaonikom s hladnom vodom. Nakon prvih godinu dana premješten je u manju prostoriju površine cca 5 m2, koja također ima odvojen wc s umivaonikom, a u kojoj prostoriji od tada boravi zajedno s još jednim zatvorenikom. U zatvorskoj sobi ima televizor. Što se tiče zatvorskih uvjeta u Lepoglavi, navodi da je generalno zadovoljan hranom. Radi na pomoćnim poslovima u kuhinji, a kuharski odjel je može se reći jedan od boljih odjela gdje zatvorenik može biti raspoređen na rad. Tuširanje u kaznionici mu je omogućeno svakodnevno, u bilo koje doba dana, time da se mora pogoditi vrijeme kada ima tople vode, s obzirom da ista nestaje ako se istovremeno tušira veći broj zatvorenika. Radno vrijeme je u smjenama od 6,00 do 13,00 sati, odnosno od 13,00 do 19,00 sati. Za taj rad ostvaruje naknadu u iznosu od 400,00 kuna mjesečno. Dnevno mu je omogućeno slobodno vrijeme u trajanju od po 2 sata. Kroz razdoblje od 15,00 do 17,00 sati zatvorenicima je omogućen izlazak iz zatvorske zgrade u dvorište, gdje se nalazi sportsko igralište te samo u tom razdoblju može izaći van na svjež zrak ili koristeći slobodno vrijeme otići u teretanu koja se nalazi u sklopu kaznionice, što smatra nedostatnim. U sklopu kaznionice omogućeno mu je korištenje knjižnice, time da ako želi otići do knjižnice taj dan ne može izaći van na dvorište u šetnju ili na sportske aktivnosti. Posteljina u zatvorskoj sobi mijenja se dva puta mjesečno, a omogućeno mu je pranje rublja odnosno civilne odjeće dva puta mjesečno u neograničenom broju komada civilne odjeće. U zatvorskoj sobi postoji prozor, kao i u prostoriji u kojoj se nalazi wc s umivaonikom, time da zbog veličine sobe i blizine susjedne

2 0

prostorije, u sobu u kojoj spava dopiru mirisi iz wc-a. Kada radi u popodnevnoj smjeni, omogućeno mu je da pohađa sekciju rezbarenja drveta, otprilike pet puta mjesečno. Nije zadovoljan s načinom na koji se obavlja psihijatrijsko liječenje, koje mu je propisano u svezi dijagnoze PTSP-a. Naime, do ožujka 2014. redovito ga je posjećivala liječnica specijalist psihijatrije iz zatvorske bolnice u Zagrebu i to svakih 14 dana, a koji su mu pregledi ukinuti od tada, pretpostavlja zbog nedostatka financijskih sredstava. Nije bio uključen u nikakvu drugu psihoterapiju u kaznionici. Što se tiče uvjeta boravka u kaznionici Lepoglava općenito može reći da ga najviše smeta skučenost zatvorske prostorije u kojoj boravi, nedovoljan broj sati koji dnevno može provoditi na otvorenom prostoru te činjenica da mu nije omogućeno psihijatrijsko liječenje koje mu je propisano. Također, dodaje da se po zimi zna dogoditi da zbog loše infrastrukture po mjesec dana nema tople vode. Navodi da je sada smješten u sobi na odjelu broj 4e, da temperatura u sobi u kojoj je smješten ljeti temperatura zna prelaziti i 30 stupnjeva, a zimi se ponekad zbog kvarova na toplinskom sustavu zna dogoditi da u sobi bude hladno, time da navodi da se ti kvarovi brzo otklanjaju, ali da se isti učestalo ponavljaju. Zgrada u kojoj se nalazi njegova zatvorska soba nema uobičajen krov od crjepova.

20.1. Cijeneći izvedene dokaze u odnosu na smještaj tužitelja u Zatvoru u Zagrebu, a imajući u vidu nesporno utvrđenje da je za cijelo vrijeme boravka u navedenoj ustanovi tužitelj bio smješten u sobama površine od oko 21,10 m2 od čega je 1,57 m2 sanitarni dio te boravio sa još 4,5, 6 pa čak i 7 zatvorenika, to jasno proizlazi da je tužitelj u Zatvoru u Zagrebu kroz predmetno razdoblje od razdoblje od skoro godinu dana (24. listopada 2008. godine do 3. rujna 2009. godine) bio smješten u sobama manje površine i volumena po zatvoreniku od minimalno propisane, što među strankama nije niti sporno.

20.2. Imajući u vidu daljnje nesporno utvrđenje da je tužitelj sve vrijeme boravio u zatvoreničkim sobama u kojima je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom visine od 180 cm, a vrata ne dosežu do poda već se radi o tzv. salonskim vratima, tako da je ispod i iznad otvoreni prostor, sud je prihvatio iskazivanje tužitelja da se radi o nehumanim uvjetima života u zatvoru u prostoriji ove površine sa tolikim brojem osoba, budući za vrijeme boravka u takvim prostorijama, a posebno prilikom obavljanja nužde nije imao potrebnu intimu te su se u zatvorskim sobama cijelo vrijeme osjećali neugodni mirisi iz WC- a, a s obzirom i na neadekvatnu ventilaciju.

20.3. Prema ocjeni ovog suda nije primjereno poštivanju ljudskog dostojanstva te privatnosti osobnog života, osobito prilikom obavljanja fizioloških potreba, okolnost da sanitarni čvor nije u cijelosti odijeljen od spavaonice te je apsolutno neprimjereno da se u takvim uvjetima u takovom prostoru zatvorenicima još poslužuje i hrana.

20.4. Također, valja istaknuti da iz prihvaćenog iskaza tužitelja proizlazi da mu je za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu tuširanje mu bilo omogućeno najviše po dva puta tjedno ( što proizlazi i iz u tom dijelu prihvaćenih iskaza svjedoka BG i ŠG), a što je prema ocjeni ovog suda ispod danas općeprihvaćenih higijenskih standarda, te nadalje proizlazi da se za tuširanje tužitelj morao prethodno najaviti te je isto bilo organizirano u zajedničkoj kupaonici, gdje bi se u isto vrijeme tuširalo 6-15 osoba, a tuševi nisu bili ograđeni nikakvim pregradama.

20.5. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, ovaj sud je stajališta da u konkretnom slučaju opisani uvjeta smještaja i života tužitelja u Zatvoru u Zagrebu i to uslijed neodgovarajućeg smještaja u odnosu na površinu prostorija, a koji nedostatak nije u dovoljnoj mjeri kompenziran veličinom drugog prostora dostupnog zatvorenicima i na drugi način (tužitelj se nalazio na zatvorenom odjelu u sobama koje su se zaključavale; boravak

2 1

na svježem zraku bio omogućen samo 2 sata dnevno bez da bi mu bile omogućene druge aktivnosti, kao primjerice sportske aktivnosti ili radna terapija), predstavljaju povredu prava iz čl. 3 Konvencije te da je tužitelju uslijed uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu, povrijeđeno pravo na dostojanstven život u okvirima izdržavanja zatvorske kazne.

21.1. U odnosu na boravak tužitelja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, gdje je na odjelu forenzičke psihijatrije u sklopu izvršavanja sigurnosne mjere psihijatrijskog liječenja tužitelj boravio od 3. rujna 2009. godine do 28. siječnja 2010. godine, valja navesti da tužitelj nije osporio očitovanje navedene zatvorske ustanove od 16. lipnja 2025., koje je pribavljeno u ponovljenom postupku (nakon donošenja prethodno citirane Odluke Ustavnog suda RH) odnosno podatke da je u navedenom razdoblju tužitelj boravio u sobama 102, 104 i 108; da je soba 102 površine 21,85 m2 te prostornosti 67,74 m3, soba 104 površine 21,66 m2 te prostornosti 67,15 m3, a soba 108 površine 8,51 m2 te prostornosti 26,38 m3; da su sve sobe visine 310 cm te se u sobama 102 i 104 nalaze tri prozora dimenzija 100 x 160 cm, a u sobi 108 dva prozora istih dimenzija te je u svim sobama omogućen ulaz prirodnog svjetla i svježeg zraka te da je u sobama broj 102 i 104 tužitelj boravio s još pet zatvorenika, a u sobi broj 108 s još jednim zatvorenikom.

21.2. Imajući u vidu navedeno te uzimajući u obzir naprijed citirani sadržaj zapisnika o očevidu obavljenog u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu dana 1. prosinca 2011. godine u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-522/09 (list 114 spisa), koji je dostavio sam tužitelj te za koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom predmetu, kao i dovodeći isti u vezu sa sadržajem u tom dijelu prihvaćenog iskaza svjedoka CG iz kojeg proizlazi da je u navedenoj ustanovi u bolničkim sobama smješteno između 2 do najviše 6 bolničkih kreveta, odnosno najviše 6 zatvorenika po sobi (koji se broj neprestano mijenja), sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu gdje ističe da je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu bio smješten u bolničkoj sobi od 8 kreveta, čime implicira da je (u sobama broj 102 i 104) bio smješten sa još 7 zatvorenika.

21.3. Pritom valja istaknuti da sve i u slučaju da je tužitelj u bolničkim sobama broj 102 i 104 (površine 21,85 m2 i 21,66 m2) u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu bio smješten zajedno sa još 5 osoba (imajući u vidu da je maksimalan broj bolničkih kreveta bio 6) te da je u navedenim sobama bio smješten u pretežnom razdoblju njegovog boravka u navedenoj zatvorskoj ustanovi, odnosno sve i u slučaju da su postojala eventualna manja odstupanja u površini soba u kojima je tužitelj boravio od one koja je propisana, takav eventualni manjak propisane površine prema ocjeni ovog suda nije doveo do značajne povrede prava osobnosti tužitelja.

21.4. Naime, iz iskaza samog tužitelj proizlazi da je bolnička soba u kojoj je boravio bila je otključana u razdoblju od 6,00 sati do 15,00 sati; da je u razdoblju od 15,00 sati do 19,00 sati imao mogućnost provoditi slobodno vrijeme u zajedničkoj prostoriji zatvorske bolnice, gdje se mogao s drugim pacijentima-zatvorenicima igrati društvene igre te je imao na raspolaganju korištenje osobnog računala; da mu je bio omogućen boravak na otvorenom u trajanju od sat vremena dnevno u obliku šetnje po dvorištu; da je za vrijeme boravka u zatvorskoj bolnici pohađao likovnu radionicu nekoliko puta, odnosno navedeno mu je omogućeno koliko je puta želio te da je bio radno angažiran na poslovima sakupljanja rublja, svaki dan kroz otprilike sat vremena, slijedom čega proizlazi da mu je za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici eventualni nedostatak osobnog prostora u bolničkoj sobi bio kompenziran boravkom u ostalom prostoru navedene ustanove.

21.5. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tužitelja da mu u Zatvorskoj bolnici nije bilo pruženo adekvatno psihijatrijsko liječenje, valja istaknuti da sam iz iskaza tužitelja proizlazi

2 2

da mu je u Zatvorskoj bolnici s liječnikom psihijatrom bio omogućen individualni razgovor 3- 4 puta tjedno te da je liječenje bilo organizirano na način da bi liječnica spec. psihijatrije svaki dan obavljala vizite po bolničkim sobama te bi zatvorenike pitala da li netko ima kakvih posebnih problema, a u kojim slučajevima bi oni onda kod nje odlazili na individualni razgovor. Pritom valja istaknuti da tužitelj niti ne tvrdi da bi u tom pravcu tijekom boravka u Zatvorskoj bolnici iznosio primjedbe, odnosno tražio češće individualne psihoterapije, za koje navodi da su mu pružene u nedostatnom broju. Navedeno proizlazi i iz u tom dijelu prihvaćenog iskaza svjedoka CG.

21.6. Međutim, imajući u vidu nesporno utvrđenje da bolničke sobe u kojima je boravio tužitelj u Zatvoru u Zagrebu nemaju sanitarni čvor te da službenici pravosudne policije omogućuju pristup sanitarnom čvoru pozivom na zvono tijekom noći kada je soba zaključana, pa je tužitelj morao zvoniti službenicima pravosudne policije svaki puta kada se ukazala potreba za korištenje sanitarnog čvora, kao i prihvaćeni iskaz tužitelju u dijelu gdje navodi da su neki od zatvorenika s kojima je boravio u bolničkim sobama noću za obavljanje nužde koristili tzv. guske, koje bi se praznile sljedećeg jutra, kao i da mu je navedeno smetalo jer bi se po noći osjećali neugodni mirisi, navedeno prema ocjeni ovog suda predstavlja povredu prava osobnosti i to na ljudsko dostojanstvo jer činjenica da ne postoji svakodobna dostupnost sanitarnog čvora iz bolničke sobe, već sama po sebi nije primjerena odnosno takovo ograničenje predstavlja povredu prava osobnosti odnosno povrede tužiteljeva ljudskog dostojanstva u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano sa lišenjem slobode, a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

22.7. U odnosu na uvjete smještaja u Kaznionici u Lepoglavi, gdje se tužitelj nalazio na izvršavanju zatvorske kazne u utuženom razdoblju 28. siječnja 2010. do 18. veljače 2016., valja navesti da iz prethodno pod točkom 18.1. citiranih podataka navedene zatvorske ustanove (list 295 spisa), a uzimajući u obzir površine pojedinih soba u kojima je tužitelj boravio, uz umanjenje za površinu sanitarnog čvora unutar pojedinih soba te, kao i uzimajući u obzir ukupan broj zatvorenika u pojedinim sobama, jasno proizlazi je tužitelj za vrijeme boravka u navedenoj Kaznionici, u razdoblju od početka izvršavanja kazne 28. siječnja 2010. pa sve do 25. veljače 2015. (dakle, u razdoblju od preko tri godine nakon pravomoćnosti prethodno citiranog rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj IkI- 606/11-4 od 20. prosinca 2011.) imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora (od 1,86 m2 do 2,61 m2), pa stoga za navedeno razdoblje boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi postoji čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Ovdje valja navesti da, iako iz prihvaćenog iskaza svjedoka AG (listovi 126-133 spisa) proizlazi da je Kaznionica u Lepoglavi navedeni nedostatak u utuženom razdoblju pokušala nadoknaditi kroz ublaženi dnevni režim i mogućnost zatvorenicima obavljanja niza različitih aktivnosti izvan sobe (pa tako i tužitelju iz čijeg iskaza proizlazi da je koristio navedene mogućnosti), niti navedeno prema ocjeni ovog suda ovog suda ne dovodi do zaključka da bi u konkretnom slučaju bili kumulativno ispunjeni prethodno navedeni čimbenici temeljem kojih bi bila oborena čvrsta pretpostavka povrede odredbe čl.3. Konvencije, imajući u vidu da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi u izuzetno dugom i neprekidnom vremenskom razdoblju (od 28. siječnja 2010. pa sve do 25. veljače 2015., dakle 5 godina i 28 dana, odnosno 1853 dana) boravio u prostoru manjem od potrebnog minimalnog osobnog prostora.

23. Stoga tužitelju pripada pravo na dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, s obzirom na prethodno pobliže opisane i utvrđene povrede prava

2 3

osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na dostojanstvo u svezi neodgovarajućih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu za cjelokupno razdoblje (od 24. listopada 2008. do 3. rujna 2009.) i u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu za cjelokupno razdoblje (od 3. rujna 2009. do 28. siječnja 2010.) te u Kaznionici u Lepoglavi za razdoblje od 28. siječnja 2010. do 25. veljače 2015. (o kojem je imao na raspolaganju osnovni prostor manji od 3m2) te je sud, imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja, primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO –a tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za cjelokupno prethodno navedeno razdoblje utvrdio iznos od 18.000,00 EUR. Navedeni iznos utvrđene pravične naknade valjalo umanjiti za iznos prethodno dosuđene mu naknade od 663,61 EUR /5.000,00 kuna (imajući u vidu da nije sporno da je tužitelju temeljem u tom dijelu pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Pn-2719/2017-31 od 29. ožujka 2018. isplaćen dosuđeni iznos naknade od 5.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama), pa bi tužitelju pripadalo pravo na daljnji iznos naknade od 17.336,39 EUR. Međutim, budući tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 17.048,24 EUR, to je tužitelju (čl.2.st.1. ZPP-a), to je tužitelju u cijelosti dosuđena naknada predmetne štete u zatraženom iznosu od 17.048,24 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje su tužitelju sukladno odredbi čl.1103. ZOO-a priznate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici, odnosno od 20. srpnja 2012. pa do isplate.

24. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

25.1. Nije osnovan prigovor zastare koji je tuženica isticala u odgovoru na odgovoru na tužbu i tijekom postupka glede razdoblja boravka tužitelja u zatvoru koje prethodi datumu 20. srpnja 2009. (odnosno razdoblje do unazad tri godine od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 20. srpnja 2012.), a koje se odnosi na razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu počevši od 24. listopada 2008. godine do zaključno 20. srpnja 2009.

25. 2. Naime, navedeno stoga jer prigovor zastare tražbine tužitelja, za vrijeme dok se nalazio u Zatvoru u Zagrebu spornom u razdoblju od 24. listopada 2008. do 20. srpnja 2009. valja ocijeniti u skladu s pravnim shvaćanjem ESLJP u predmetu Huber protiv Hrvatske, zahtjev br. 39571/16 od 7. srpnja 2022. (kako je to ukazano ovom sudu i u prethodno citiranoj Odluci Ustavnog suda RH od 15. siječnja 2025.), a u kojem je po pitanju zastare tražbine, između ostalog, navedeno :

„…10.…Izdržavanje zatvorske kazne trebalo bi se smatrati „kontinuiranom situacijom” sve dok je trajalo u istoj vrsti ustanove za izdržavanje zatvorskih kazni u bitno sličnim uvjetima. Zahtijevanjem od osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu da svoje odštetne zahtjeve protiv države podnesu prije okončanja takvih situacija tim se osobama nameće nerazmjeran postupovni teret (vidi Nikitin i drugi protiv Estonije, br. 23226/16 i šest drugih predmeta, stavci 136. i 141., 29. siječnja 2019.)...“

25.3. Nadalje, ESLJP je utvrdio da rokovi zastare imaju više važnih svrha, a to je osigurati pravnu sigurnost i konačnost, zaštititi moguće tuženike od zastarjelih potraživanja koja bi možda bilo teško osporiti i spriječiti nepravdu koja bi mogla nastati kad bi sudovi bili

2 4

prisiljeni odlučivati o događajima koji su se zbili u dalekoj prošlosti na temelju dokaza koji bi možda postali nepouzdanima i nepotpunima zbog proteka vremena (Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 22083/93, 22095/93, par. 51., presuda od 22. listopada 1996.; Nijemčević protiv Hrvatske, br. 51519/12, par. 40., odluka od **.**.2018. i Č, navedeno, par. 92.).

25.4. Primjenjujući prethodno izložene standarde ESLJP vezano uz zastaru iz presude Huber protiv Hrvatske, prema ocjeni ovoga suda, razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u Zatvoru od 24. listopada 2008. do 3. rujna 2009. te potom u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu od 3. rujna 2009. do 28. siječnja 2010. i konačno u Kaznionici u Lepoglavi za razdoblje od 28. siječnja 2010. do kraja utuženog razdoblja valja smatrati „kontinuiranom situacijom“ jer je tužitelj cjelokupno utuženo razdoblje boravio u sličnoj vrsti ustanove za izdržavanje zatvorske kazne u sličnim uvjetima, pa jedinstveni zastarni rok počinje teći okončanjem „kontinuirane situacije“, a što znači tek izlaskom tužitelja na slobodu (u tom smislu ESLJP u predmetu Nikitin i drugi protiv Estonije, zahtjev br. 23226/16 i šest drugih predmeta od 29. siječnja 2019., par. 136. i 141., Seleznev protiv Rusije, br. 15591/03,par. 34-36., 26. lipnja 2008.; Sudarkov protiv Rusije, br. 3130/03, par. 40, 10. srpnja 2008.; Iacov Stanciu protiv Rumunjske, br. 35972/05, par. 136-38, 24. srpnja 2012.; i Ž i drugi, par. 75-78; i A i drugi, par.199). Stoga je zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a u konkretnom slučaju započeo teći tek izlaskom tužitelja iz zatvora (odnosno po završetku izvršavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi), zbog čega je prigovor zastare koji ističe tuženica u cijelosti neosnovan.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155. st. 1 ZPP-a.

26.1. Tužitelju su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanje svake pojedine parnične radnje priznati kao osnovano zatraženi sljedeći troškovi postupka: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, prema Tbr 32/1- 100 bodova, za sastav tužbe prema Tbr. 7/1-100 bodova, za sastav podnesaka od 1. listopada 2014., prema Tbr 8/1-100 bodova, za sastav 4 podneska (od 19. studenog 2014., 11. prosinca 2014. , 17. ožujka 2015. i 1. veljače 2016.), prema Tbr 8/4-po 25 bodova, za sastav 3 podneska (od 17. veljače 2016., 13. svibnja 2025. i 28. srpnja 2025.), prema Tbr 8/1-po 250 bodova, za zastupanje na 3 ročišta (od 2. listopada 2014., 16. ožujka 2015. godine i 5. listopada 2015.), prema Tbr. 9/1-po 100 bodova, za zastupanje na 3 ročišta (od 18. veljače 2016., 16. svibnja 2025. i 24. listopada 2025.) prema Tbr. 9/1- po 250 bodova, za sastav žalbe od 21. travnja 2016., prema Tbr 10/1-312,50 bodova te za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 18. lipnja 2020., prema Tbr.10/5-375 bodova odnosno ukupno 2.887,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 5.775,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka).Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti priznati iznos PDV-a od 25% (Tbr 46) u iznosu od 1.443,75 EUR, što ukupno iznosi 7.218,75 EUR. Navedeni iznos umanjen je za iznos prethodno tužitelju dosuđenog troška postupka od 1.265,01 EUR odnosno 9.531,25 kuna (prema presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-743/2018), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 5.953,74 EUR.

2 5

26.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamatama koje su tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška priznate od presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama članka 151.st. 3. ZPP-a i čl. 29 st 2. ZOO-a.

26.3. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu od 2. svibnja 2016., budući isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP-a. Također, tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer isti trošak nije nastao (u bilo kojem stadiju postupka). Nadalje, tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak sastava ustavnih tužbi od 18. lipnja 2020. i 30. prosinca 2020., jer je prema stajalištu ovog suda iste troškove tužitelj trebao zatražiti u postupku pred Ustavnim sudom RH. Također, tužitelju nije priznat nit zatraženi trošak sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku, podnesenog Županijskom sudu Zagrebu dana 14. ožujka 2025., jer je i navedeni trošak prema stajalištu ovog suda tužitelj trebao zatražiti u navedenom postupku, a ne u ovoj parnici. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 5.953,74 EUR odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu, dana 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu .

DNA

1.pun. tužitelja

2. OGDO u Zagrebu, na broj P-DO-610/17