REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/ 2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 17. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-1/12073, u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog ŽM kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŽM obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 17. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-1/12073, okrivljeni ŽM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaje iz članka 196. stavka 5. i članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje mu je, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.450,00 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu s obzirom da živi s nezaposlenom majkom te im je njegova plaća jedini izvor prihoda. Ujedno ističe kako mu je vozačka dozvola neophodna za posao pa iz svih iznesenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.

6. U odnosu na odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni prvenstveno treba navesti da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za prekršaj iz članka 196. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdilo kaznu u fiksno propisanom iznosu od 130,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona okrivljeniku utvrdilo novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu. Naime, za taj je prekršaj Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura utvrđena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj.

6.1. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, i to prvenstveno prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora te imajući na umu da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.

6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, od kojih je za jedan od počinjenih prekršaja zbog njegove težine alternativno propisana kazna zatvora, slijedom čega takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja, pri čemu se naročito misli na izrazito visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenice i opasnost ponavljanja prekršaja.

7.2. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.

8. Odluka o troškovima drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.