- 1 -              Revd 2557/2023-2

Broj: Revd 2557/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L., OIB … , iz K. K., zastupanog po zakonskom zastupniku skrbniku, ocu B. L., a on po punomoćnici B. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB … , zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društva G. i p., u Z., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1882/2021-7 od 9. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-129/20 od 23. lipnja 2021. na sjednici održanoj 18. listopada 2023.

r i j e š i o   j e:

              Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1882/2021-7 od 9. ožujka 2023. u odnosu na pravna pitanja:

              ''Od kada teče zastarni rok u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva? Od kakvog je značaja okolnost da stranka odbija pristupiti na pregled radi provođenja vještačenja koje je odredio sud?''.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1882/2021-7 od 9. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-129/20 od 23. lipnja 2021., postavljajući slijedeća pitanja:

              „1. Je li promjena pravnog shvaćanja i načina ocjene dokaza iz odluke drugostupanjskog suda (kojom je potvrđena prvostupanjska presuda) u odnosu na njegovu prethodnu odluku (kojom je bila ukinuta prethodna prvostupanjska presuda), kod istovjetne činjenične i pravne situacije, predstavlja povredu takvu povredu odredaba parničnog postupka da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH?

              2. Je li parnični sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako dosudu temelji na liječničkom vještačenju u čiju je pravilnost izričito posumnjao (donoseći rješenje kojim je stranke na to i upozorio), te dosljedno tome odredio izvođenje novog vještačenja?

              3. Je li u situaciji kada odredi izvođenje novog liječničkog vještačenja, posumnjavši u pravilnost izvedenog liječničkog vještačenja, pa izvođenje novog vještačenja bude onemogućeno krivnjom tužitelja (zbog neodazivanja na pregled kod vještaka, bez kojeg nije moguće isto provesti), parnični sud pravilno postupa kada dosudu temelji na izvedenom vještačenju u čiju je pravilnost sumnjao, ili je trebao cijeniti tužiteljevo onemogućavanje izvođenja novog vještačenja, te odlučiti sukladno pravilu o teretu dokazivanja (ovisno o okolnostima koje nisu nedvojbeno dokazane)?

              4. Je li drugostupanjski sud, posebno kada prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje, pri otklanjanju prigovora zastare (preinačenog dijela) tužbenog zahtjeva treba obrazložiti razloge o odlučnim činjenicama koje su od značaja za ocjenu početka tijeka zastarnog roka zasebno za svaku osnovu utužene naknade štete (nematerijalne i materijalne), te ovisno o utvrđenjima takvih razloga ocijeniti zasebno za svaku osnovu utužene naknade štete je li nastupila zastara (preinačenog dijela) tužbenog zahtjeva?

              5. Je li drugostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama kada otklanjajući istaknuti prigovor zastare (preinačenog dijela) tužbenog zahtjeva samo navodi da se „tužiteljevo zdravlje narušeno štetnim događajem još nije stabiliziralo“ makar takvo utvrđenje ne proizlazi ni iz jednog dokaza u postupku?

              6. Je li za materijalnu štete na ime trajne tuđe njege i pomoći oštećenik saznaje u vrijeme kada bude izložen svakom izdatku te štete; ili se radi o izvjesnoj budućoj šteti za koju je saznao u trenutku kada mu je bilo poznato da će mu u budućnosti trebati trajna tuđa pomoć i njega, te je ovisno o tom trenutku sud trebao obrazložiti odluku o istaknutom prigovoru zastare?

              7. Je li u situaciji kada se štetni događaj – prometna nezgoda – zbila 2003. godine, počinitelj štete je otpočetka poznat, a ukupne posljedice ozljeđivanja oštećenika izvještačene su još 2009. godine (na temelju kojih je 2010. godine bilo i pravomoćno presuđeno), nastupila zastara tužbenog zahtjeva u dijelu preinačenom 2020. godine, budući je od time od saznanja za štetu i njezinog počinitelja do preinake zahtjeva protekao zastarni rok potraživanja naknade štete?''.

              navodeći da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Revr 687/2007 od 21. studenog 2007., Rev 1968/2010 od 9. veljače 2011., Rev x 647/2015 od 15. prosinca 2020., Rev x 873/15 od 3. prosinca 2019., Rev 2976/15 od 10. rujna 2019., Rev x 933/2012 od 1. listopada 2013.), odnosno od pravnog shvaćanja istoga suda drugog stupnja (Pž2209/2022 od 1. ožujka 2023.).

2. Tuženik ujedno podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385. st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to prava na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), ustavnog prava na žalbu (čl. 18. Ustava), ustavno pravno na jednakopravnost pred sudovima (čl. 26. Ustava), ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) te na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", br.: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija) pozivajući se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-1967/2015 od 23. studenog 2017., U-III-3935/2017 od 10. lipnja 2021.), te odluke Europskog suda za ljudska prava Mikulić protiv Hrvatske od 7. veljače 2002.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće ovoga suda je ocijenilo da su pravna pitanja navedena u izreci ovoga rješenja (na koja sadržano upućuju pitanja postavljena u prijedlogu) važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, budući da je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji praksa revizijskog suda (Revr 1460/13-2 od 24. siječnja 2017, Rev-x 848/14-2 od 24. veljače 2015., Revr 687/07-2 od 21. studenog 2007., Rev 246/05-2 od 12. svibnja 2005 i Rev-x 13/08-2 od 22. listopada 2008.) od koje pobijana odluka odstupa (čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP).

5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se u odnosu na preostala postavljena pitanja i povrede temeljnih prava smatra da je prijedlog povučen.

Zagreb, 18. listopada 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.