Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Ovr-912/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari I. predlagatelja osiguranja EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. predlagateljice EAF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miljenko Matić, odvjetnik u Poreču, protiv protivnika osiguranja FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere, 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine I. predlagatelja osiguranja EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 150.000,00 (stopedesetisuća) eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe 28. studenog 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te II. predlagateljice EAF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 150.000,00 (stopedesettisuća) eura uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe 28. studenog 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, prema protivniku osiguranja FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao i radi osiguranja troškova postupka osiguranja, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

kojom se zabranjuje protivniku osiguranja da otuđi ili optereti nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Bujama-Buie, oznake k. č. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Buje – Buie da zabilježi privremenu mjeru zabrane otuđenja ili opterećenja iz t. I. izreke.

III. Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnosti parnice koja se vodi kod ovog suda pod posl. br. P-899/2025 ili do drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna.

IV. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagateljima osiguranja solidarno naknadi trošak ovog postupka isplatom iznosa od 5.131,31 eura (pettisućastotridesetjedan euro i tridesetjedan cent) u roku osam dana.

V. U preostalom dijelu se odbija zahtjev predlagatelja za naknadu troškova.

.

Obrazloženje

1. Predlagatelji osiguranja su podnijeli ovome sudu tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere protiv protivnika osiguranja radi isplate koja je zaprimljena pod posl. br. P-899/2025.

2. Prijedlog za određivanje privremene mjere izdvojen je u upisnik OVR te je zaprimljen u predmetni spis posl. br. Ovr-912/2025.

3. U tužbi (s prijedlogom za određivanje privremene mjere) navodi se da je tuženik u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje-Buie, upisan kao vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s 136 m[2] - na adresi [adresa]. Na nagovor tuženika, oca I. tužitelja i svekra II. tužiteljice, nakon 14 godina života u Kanadi I. i II. tužitelji su se zajedno s djecom odlučili vratiti u Hrvatsku. To su učinili, između ostalog, i zbog činjenice da im je tuženik učestalo govorio da mu je I. tužitelj jedini nasljednik, da kuću nema kome drugome ostaviti nego njemu, da njega novci i imovina ne interesiraju te da im dozvoljava da svoju imovinu ulože u nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer će to ionako biti njihova nekretnina koju će im on darovati. Uslijed takvih obećanja tuženika, I. i II. tužitelji su prodali svoju cjelokupnu imovinu koju su stjecali tijekom 14 godina života u Kanadi, nakon čega su sva svoja novčana sredstava, uz dozvolu tuženika, odlučili investirati u kuću sagrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – na adresi [adresa]. Do 1. lipnja 2023. u objekt je uloženo ukupno 180.000 eura i to za renoviranje stana na prvom katu kuće koji je bio u vrlo lošem i derutnom stanju. Stan je u potpunosti renoviran i prenamijenjen u četiri sobe za iznajmljivanje . Ulaganje tolikog iznosa novca u nekretninu tuženika do lipnja 2023. potvrđuje sadržaj Ugovora o zajedničkom ulaganju kojeg su tuženik, kao vlasnik nekretnine i I. tužitelj kao investitor zaključili 19. lipnja 2023., a na kojem ugovoru su potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa] pod brojem OV-6602/2023 dana 20. lipnja 2023. Iz sadržaja Ugovora o zajedničkom ulaganju proizlazi da tužitelji kao investitori i tuženik kao vlasnik nekretnine nisu postavljali nikakve uvjete za povrat investicije. Upravo navedeno govori u prilog tvrdnjama I. i II. tužitelja da su svu svoju ušteđevinu odlučili ulagati u objekt tuženika isključivo zbog činjenice je tuženik nekretninu tužiteljima darovao, i to svakome u ½ dijela. Ugovor je samo trebao predstavljati dokaz da je dogovor o ulaganju doista postignut i da su sva ulaganja vršena uz znanje i odobrenje tuženika. Ulaganjem I. i II. tužitelja uz uređenje tri sobe na prvoj etaži kuće za iznajmljivanje ostvareni su prihodi u 2024. Takvi su prihodi, uz znanje i odobrenje tuženika, u cijelosti investirani radi nastavka renoviranja i adaptacije cjelokupnog objekta. Nakon ljetne sezone 2024. adaptiran je i stan površine 50 m[2] , što je uključivalo; postavljanje novog laminata u dvije prostorije, renoviranje kupaonice, ugradnju tri grede u strop dnevne sobe i nove daske na terasi. Prema podacima - izvadcima o prometu po računu II. tužiteljice kod IKB banke, ukupni troškovi navedenih radova iznosili su više od 55.000,00 eura. Cijelo vrijeme izvođenja tih radova, tuženik je imao punomoć II. tužiteljice nad njenim bankovnim računom u IKB banci te je, uz znanje i odobrenje I. i II. tužitelja, jer im je ustrajno obećavao da će njegova nekretnina u konačnici postati njihovo vlasništvo, raspolagao pripadajućom karticom . Pored navedenog, I. i II. tužitelji su u restoran i terasu u prizemlju kuće uložili više od 80.000,00 eura. Iz priložene dokumentacije i troškova jasno je vidljivo da je u nekretninu tuženika, do lipnja 2025., od strane I. i II. tužitelja ukupno uloženo više od 300.000,00 eura, što sve dokazuje dokumentacija koja se prilaže tužbi. U taj iznos nisu uključeni troškovi preseljenja I. i II. tužitelja iz Kanade, koji su iznosili 15.000 eura, koje troškove tužitelji i ne potražuju tužbom, ali ističu njihovu visinu jer su za taj (daljnji) iznos troškova oštećeni s obzirom na to da je njihovo preseljenje iz Kanade u Republiku Hrvatsku realizirano isključivo zbog navoda tuženika da će I. i II. tužitelji moći živjeti od iznajmljivanja soba i rada u restoranu, a da će im se kuća na adresi [adresa] prenijeti u vlasništvo. Bez takvih obećanja, I. i II. tužitelji zasigurno nikada ne bi napustili Kanadu, niti bi prodali svu svoju imovinu, pogotovo ne s dvoje maloljetne djece. Tužitelji ističu i kako su, na nagovor tuženika, za obnovljeni prostor u prizemlju nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – restoran, zaključili ugovor o najmu na razdoblje od pet godina, u što su također uložena značajna sredstva. Restoran je radio svega četiri mjeseca, nakon čega su tužitelji, zbog agresivnog ponašanja i prijetnji tuženika, podnijeli kaznenu prijavu zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnji. Pokrenuti kazneni postupak okončan je donošenjem osuđujuće presude Općinskog suda u Pazinu poslovnog broja K-266/2025 od 1. rujna 2025., koja je postala pravomoćna 17. listopada 2025. Od trenutka uhićenja tuženika 17. srpnja 2025. isti učestalo navodi da će I. i II. tužitelje iseliti iz svoje kuće, da im više neće priznati nikakva ulaganja, da će kuća „ići na bubanj“ i da će sve novce uzeti sebi, što je tuženik ponovio pred brojnim svjedocima. Unatoč takvim navodima, I. i II. tužitelji su pokušali, putem svog punomoćnika, stupiti u kontakt s tuženikom vezano uz povrat izvršenih ulaganja, sve kako bi se postigla suglasnost o mirnom okončanu predmetnog postupka. Tuženik takvu mogućnosti mirnog rješenja nastalog spora ne prihvaća, slijedom čega tužitelji nemaju drugu mogućnost nego da svoja prava ostvaruju ovom tužbom. Tuženik je, dakle, dopustio tužiteljima ulaganje u nekretninu uz navod da će im nekretninu u cijelosti prenijeti u vlasništvo, svakom tužitelju u ½ dijela. Stoga tužitelji smatraju da je tuženik, kao vlasnik nekretnine, odredio da tužitelji svojim ulaganjima u nekretninu steknu pravo vlasništva, i to svaki u ½ dijela. Štoviše, po mišljenju tužitelja, došlo je do sklapanja ugovora o darovanju nekretnine. Naime, tuženik je tužiteljima rekao da im nekretninu daruje te je, nakon izvršenih radova, trebalo sklopiti ugovor o darovanju. Iako je darovanje nekretnine učinjeno usmeno i ugovor nema potreban oblik, I. i II. tužitelji su mišljenja da je ugovor konvalidirao jer je u cijelosti ispunjen. Tužitelji su uložili dogovorena sredstva u nekretninu tuženika, a isti im je darovao nekretninu te im predao posjed iste, a što znači da je sklopljen ugovor o darovanju. Tužitelji smatraju i da im kao poštenim posjednicima nekretnine tuženika oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pripada pravo da u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZV-a, traže naknadu za nužne i korisne troškove koje su imali, kao i da zadrže posjed nekretnine dok im ti troškovi ne budu nadoknađeni, i to upravo u iznosu od 300.000,00 eura, koji su potvrđeni brojnom dokumentacijom priloženoj tužbi, a za koliko je povećana vrijednost nekretnine njihovim ulaganjem.

4. Tužitelji kao predlagatelji osiguranja predlažu da sud, radi osiguranja njihove novčane tražbine odredi privremenu mjeru prema čl. 341., 342., 344. st. 1. i čl. 345. st. 1. točka 3. Ovršnog zakona – „Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), a radi osiguranja novčane tražbine koju predlagatelji osiguranja imaju prema tuženiku (protivniku osiguranja).

4. 1. Predlagatelji osiguranja smatraju da su učinili vjerojatnim postojanje tražbine, a što proizlazi iz činjeničnog supstrata tužbe. Naime, predlagatelji osiguranja su, kao pošteni posjednici, na poziv protivnika osiguranja financirali izvršenje brojnih radova na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što potvrđuje i ugovor koji je dostavljen u privitku tužbe. Zbog tih radova je povećana vrijednost same nekretnine protivnika osiguranja te predlagatelji osiguranja, kao pošteni posjednici i osobe koje su ulagale u nekretninu i doprinijele povećanju vrijednosti iste, imaju pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova. Stoga, iz svih dokaza koji su dostavljeni uz tužbu proizlazi vjerojatnost postojanja tražbine.

4. 2. Nadalje, smatraju da su dokazali postojanje i druge pretpostavke za određivanje privremene mjere, opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti i prekriti ili na drugi način njome raspolagati. Protivnik osiguranja nema nikakve druge imovine ili izvora prihoda na području Republike Hrvatske. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je njegova jedina imovina. Potraživanje I. i II. predlagatelja osiguranja odnosi se na veliki novčani iznos i ako protivnik osiguranja otuđi ovu nekretninu predlagatelji osiguranja neće moći naplatiti svoje potraživanje te će presuda ostati „mrtvo slovo na papiru“.

4. 3. S obzirom na izrazito neskladne obiteljske odnose, o čemu svjedoči i priložena kaznena presuda, te s obzirom na okolnost da protivnik osiguranja predlagateljima osiguranja višekratno govori da će nekretninu prodati ili „dati na bubanj“ samo da oni ne mogu ništa dobiti, to predlagatelji osiguranja smatraju da postoji vrlo realna i izgledna opasnost da protivnik osiguranja nekretninu uistinu otuđi na neku drugu osobu, samo da bi osujetio predlagatelje osiguranja u naplati njihova potraživanja.

4. 4. Nadalje, iz samog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetu nekretninu vidljivo je da protivnik osiguranja nije solventna osoba niti ima druge imovine u svom vlasništvu jer je na nekretnini određena zabilježba ovršivosti tražbine Republike Hrvatske radi neplaćanja iznosa od 1.340,57 eura.

4. 5. Stoga, imajući u vidu da sam protivnik osiguranja najavljuje da će nekretninu otuđiti na drugu osobu, da iz njegovog dosadašnjeg držanja proizlazi da on smatra da predlagatelji osiguranja nemaju nikakva prava, da je isti prema njima bio izrazito nasilan što potvrđuje kaznena presuda, to je opasnost da će protivnik osiguranja, s obzirom na sve odnose među stranka, namjerno otuđiti nekretninu kako bi predlagatelje osiguranja osujetio u naplati potraživanja realna i vrlo izvjesna.

4. 6. Konačno, za slučaj da protivnik osiguranja ne namjerava raspolagati predmetnom nekretninom koja je njegova jedina imovina na području Republike Hrvatske onda ne trpi nikakvu štetu predloženom privremenom mjerom, a ukoliko namjerava ovaj se prijedlog za njezinim određivanjem ukazuje opravdanim.

4. 7. Slijedom navedenog, imajući u vidu da su predlagatelji osiguranja dokazali vjerojatnost svoje tražbine te da postoji realna i izvjesna opasnost da će protivnik osiguranja otuđiti predmetnu nekretninu koje su mu jedina imovina na području Republike Hrvatske, to predlagatelji osiguranja predlaže sudu da donese rješenje o osiguranju određivanjem privremene mjere kao u t. I. izreke.

5. Sud je o osiguranju privremenom mjerom odlučio bez saslušanja protivne stranke po ovlaštenju iz čl. 442. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP), a imajući u vidu hitnost odlučivanja budući da se u pokrenutoj parnici podnesena tužba tek dostavlja tuženiku na odgovor.

6. Prijedlog za osiguranje privremenom mjerom je osnovan.

7. Prema čl. 341. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u nastavku: OZ), u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, te kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti, te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrjepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

8. Prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja je sastavljen u skladu s čl. 341. st. 2. OZ-a, te se po istome može postupati.

9. Prema čl. 344. st. 1. OZ-a, radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguanja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. OZ-a).

10. Iz sadržaja prijedloga za osiguranje (i tužbe) te priloženih dokaza, sud ocijenjuje da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje novčane tražbine prema protivniku osiguranja, a koju bi predloženom mjerom trebalo osigurati u smislu citirane odredbe iz čl. 344. st. 1. OZ-a, a radi se tužbenom zahtjevu radi isplate iznosa od ukupno 300.000,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, radi čega su ovom sudu i podnijeli tužbu radi isplate tog novčanog iznosa, a podredno postavili eventualno kumulirane tužbene zahtjeve za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

11. U parničnom postupku koji se vodi kod ovog suda pod posl. br. P-899/2025, predlagatelji osiguranja su kao tužitelji, doista protiv protivnika osiguranja kao tuženika, podnijeli tužbu radi isplate novčanog iznosa od ukupno 300.000,00 eura (svaki u iznosu 150.000,00 eura) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a podredno postavili eventualno kumulirane tužbene zahtjeve za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

12. Vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja proizlazi prije svega iz same činjenice da su oni podnijeli tužbu protiv protivnika osiguranja kako je obrazloženo. Podnošenjem tužbe učinili su vjerojatnim postojanje svoje tražbine (ne i vjerojatnost osnovanosti, jer će o tome sud donijeti odluku u predmetnom parničnom postupku), i to u mjeri koja je dovoljna za određivanje privremene mjere.

13. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 92 spisa) utvrđeno je da protivnik osiguranja dolazi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na kojoj je uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu 1.340,57 eura i troškova postupka osiguranja sa zateznim kamatama, u korist Republike Hrvatske.

14. Čitanjem Ugovora o zajedničkom ulaganju od 19. lipnja 2023. (str. 11-14 spisa) utvrđeno je da su protivnik osiguranja, kao vlasnik nekretnine i I . predlagatelj osiguranja kao investitor zaključili 19. lipnja 2023. ugovor na kojem su potpisi stranaka ovjereni od strane javnog bilježnika Željka Krajine iz [adresa] pod brojem OV-6602/2023 dana 20. lipnja 2023. Iz sadržaja Ugovora o zajedničkom ulaganju proizlazi da predlagatelji osiguranja kao investitori i protivnik osiguranja kao vlasnik nekretnine nisu postavljali nikakve uvjete za povrat investicije.

15. Dakle, predlagatelji osiguranja su učinili vjerojatnim postojanje novčane tražbine prema protivniku osiguranja s obzirom na to da su predlagatelji osiguranja protiv protivnika osiguranja pokrenuli parnični postupak radi isplate utuženog iznosa, a što proizlazi iz dokumentacije u spisu, pri čemu valja naglasiti da ovaj sud u smislu odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a nije bio dužan utvrđivati postojanje osnovanosti tražbine predlagatelja osiguranja kao tužitelja (to će biti predmet raspravljanja u parničnom postupku P-899/2025), nego samo vjerojatnost postojanja te tražbine kao slabijeg stupnja uvjerenja o postojanju određene činjenice.

15. 1. Prema tome, ispunjena je prva zakonska pretpostavka iz čl. 344. st. 1. OZ-a.

16. S obzirom na to da se određivanjem ove privremene mjere, protivniku osiguranja ne brani da faktički raspolaže i služi nekretninom, već bi samo bio onemogućen pravno raspolagati istom (da ju otuđi ili optereti), protivnik osiguranja ne bi trpio ili bi trpio samo neznatnu štetu.

16. 1. Iako predlagatelji osiguranja ne moraju dokazivati vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez predložene privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ako učine vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. OZ-a), oni su ipak na temelju dostavljenih dokaza (zemljišnoknjižnog izvatka, pravomoćne presude ovog suda posl. br. K-266/2025-10 od 1. rujna 2025., zapisnike o ispitivanju svjedoka Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. E597/2025 ) učinili vjerojatnim i opasnost da će bez predložene privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Naime, čitanjem navedenih dokaza razvidno je da predlagatelji osiguranja i protivnik osoguranja imaju izrazito neskladne obiteljske odnose, o čemu svjedoči i priložena kaznena presuda, a kako iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetu nekretninu vidljivo je da protivnik osiguranja nije solventna osoba jer je u korist Republike Hrvatske uknjiženo založno pravo radi osiguranja iznosa od 1.340,57 eura (i troškova tog postupka s kamatama) postoji vrlo realna i izgledna opasnost da protivnik osiguranja nekretninu uistinu otuđi na neku drugu osobu, samo da bi osujetio predlagatelje osiguranja u naplati njihova potraživanja.

16. 2. Ujedno, druga kumulativno potrebna pretpostavka - da protivniku osiguranja neće nastati znatna šteta, zbog čega predlagatelj ne mora dokazivati konkretnu opasnost koju ima u vidu odredba čl. 344. st. 1. OZ, proizlazi iz okolnosti da upis zabilježbe privremene mjere u zemljišnoj knjizi ne sprječava vlasnika nekretnine da njome raspolaže imajući u vidu učinke upisane zabilježbe iz čl. 44. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19, 128/22, 155/23 – dalje: ZZK) u vidu publiciranja činjenice predmetne privremene mjere osiguranja novčane tražbine predlagatelja protiv protivnika osiguranja, kako bi se ostvarili učinci te mjere koje propisuje odredba čl. 345. st. 5. OZ koji se očituju u mogućnosti provođenja ovrhe na toj nekretnini protiv svakog onog vlasnika koji je vlasništvo stekao nakon što je privremena mjera upisana u zemljišnoj knjizi. Pored toga, sve i da protivnik osiguranja ima u vlasništvu druge nekretnine, osim predmetne, ta okolnost opravdava ocjenu ovog suda kako mu neće nastati znatna štete određivanjem predložene mjere osiguranja.

17. U svakom slučaju, kumulativno su ispunjene obje pretpostavke iz čl. 344. st. 1. i st. 2. OZ-a za određivanje privremene mjere na način kako je određeno u t. I. izreke rješenja.

18. Vrsta privremene mjere određena je na temelju čl. 345. st. 1. t. 3. OZ-a, dok je trajanje privremene mjere određeno u skladu s čl. 351. st. 1. OZ-a.

19. Predlagatelji osiguranja su zatražili naknadu troškova postupka osiguranja na ime sastava prijedloga za osiguranje (privremenu mjeru) u iznosu 4.965,40 eura (Tbr. 11/1 i Tbr. 40. OT), te sudsku pristojbu za prijedlog u iznosu 331,81 eura.

19. 1. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a, čl. 14. st. 4. OZ-a, te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarifa) predlagateljima osiguranja je priznat je trošak sastava prijedloga za osiguranje (prema vps. od 300.000,00 eura naznačenoj u tužbi s prijedlogom za određivanje privremene mjere) u visini 2257 bodova prema Tbr. 11/1 u svezi Tbr. 7/1 Tarife uvećano za 10 % za zastupanje više osoba prema Tbr. 40. Tarife (ili 225,70 bodova). Priznat mu je i trošak plaćene sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje (plaćene prilikom podnošenja tužbe s prijedlogom za određivanje privremene mjere u visini 50 % propisanog iznosa prema čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/2023., u nastavku: ZOSP) u iznosu 165,91 eura.

19. 2. Time opravdani troškovi predlagatelja osiguranja iznose 5.131,31 eura.

20. Stoga je naloženo protivniku osiguranja da predlagateljima osiguranja solidarno naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 5.131,31 eura, a u preostalom dijelu (za iznos od 165,90 eura na ime sudske pristojbe za prijedlog) njihov zahtjev je odbijen kao neosnovan (t. IV. i V. izreke).

U Bujama 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se neće slati protivnoj stranci na odgovor. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere (čl. 352. OZ-a).

DNA:

1. predlagateljima osiguranja p.p., uz rješenje o sudskoj pristojbi za rješenje o osiguranju

2. protivniku osiguranja, uz prijedlog za osiguranje s prilozima

3. Zemljišnoknjižnom odjelu Buje – Buie (t. II. Izreke)