1

Poslovni broj Gž-172/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

            Poslovni broj Gž-172/2021-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. C. iz N. B., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku u K., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po OD P.&P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj 30 P-851/2019-22 od 16. studenog 2020., 18. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  je

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj 30 P-851/2019-22 od 16. studenog  2020. u točkama I i II te u dijelu točke III izreke do iznosa od 1. 645,099 eur/12. 395,00 kn sa zateznim kamatama

 

II. Uvaženjem žalbe tuženika djelomično se preinačuje citirana presuda u dijelu točke III izreke za iznos od  82,95 eur/625,00 kn te  sa zateznim kamatama te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 51/05., kreditne partije 7102723810 za adaptaciju obiteljske kuće u N. B., koji ugovor su tužiteljica i tuženik zaključili 14. lipnja 2005. , te ovjerili 14. lipnja 2005.  kod javnog bilježnika V. T. iz K. pod brojem OU-344/05, u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužiteljica obavezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, precizirano u točci 1. i 2. istog Ugovora, te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, precizirano u točci 7. istog Ugovora. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplati tužiteljici na ime više plaćenih redovnih kamata  iznos od 7.684,49 kn, a po osnovi preplate tečajne razlike iznos od 11.631,15 kn što ukupno iznosi 19.315,64 kn sa  zateznim kamatama koje teku od svake pojedine uplate po stopi kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku plati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.020,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

3. U žalbi tvrdi da je presuda nerazumljiva i proturječna jer da nije određeno naveden i precizno označen tekst ugovora čija se ništetnost zahtjeva. Sud da nije obrazložio zašto ne prihvaća prigovor zastare. Tužitelj da nije bio stranka kolektivnog spora pa se ne može računati zastara i prekid u odnosu na taj kolektivni spor. Tužiteljica da je preinačila tužbu te da je za zastaru tražbine odlučno vrijeme preinake tužbe. Isticanje novih većih iznosa nakon zaključenja prethodnog postupka da predstavlja nedopuštenu preinaku tužbe koju da je trebalo odbiti. Nastavno ističe da tužiteljica nije dokazala da bi isključivo ona otplaćivao kredit i da bi bila aktivno legitimiran zahtijevati povrat. Tvrdi i da su uplate izvršene različite dane u mjesecu pa da zatezne kamate sud nije mogao dosuditi od svakog drugog u mjesecu umjesto od datuma svake uplate. Tvrdi i da tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora i da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio razloge, učinke i posljedice konverzije na predmetni ugovor o kreditu. Nastavno ističe da je među strankama koje su prihvatile konverziju nastala potpuno nova pravna osnova koja onemogućava potrošače u ostvarivanju zahtjeva s naslova stjecanja bez osnova jer je konverzijom potpuno i trajno uređen odnos između stranaka i potrošači su postojeći pravni odnos zamijenili novim. Sklapanjem dodatka tužiteljica i tuženik da su trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih pretplata i konverzijom da je tužitelj stavljen u položaj kao da je cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR čime da je slobodnom voljom izjednačen s položajem potrošača koji su zadužili kredit u EUR-ima.

 

4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Sud prvog stupnja je utvrdio:

 

- da dodatkom ugovora o kreditu nije riješeno pitanje više preplaćenog radi ništetnih odredbi ugovora po osnovi promjenjive kamatne stope i promjenjive tečajne razlike jer se ugovorne strane nisu sporazumijevale oko odredbi ugovora koje su utvrđene ništetnima odlukama Vrhovnog suda RH,

 

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u kojem razdoblju je i sklopljen ugovor koji je predmet postupka (14. lipnja 2005.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita uključujući i tužitelja sklapajući ugovore o kreditima te koristeći nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita. Dakle, sklapajući ugovore o kreditima i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valutne klauzule, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga-potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa,

 

- da je takav način pregovaranja i ugovaranja u suprotnosti s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, posebno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i načelu savjesnosti i poštenja, a što je imalo za posljedicu utvrđenje ništetnosti u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05:dalje ZOO).

 

- da je u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača te članka 502c. ZPP-a sud  vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takovim ugovaranjem korisnici kredita da su dovedeni u neravnopravni položaj kao strane koje su pregovarale o sklopljenim ugovorima, a činjenica je da je banka kao davatelj kredita unaprijed pripremila i obrasce ugovora opravdava utvrđenje o nemogućnosti prethodnog pregovaranja.

 

- da je riječ o ništetnim odredbama ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a iznad ugovorene kamatne stope od 4,50%, kao i da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula,

 

- da je tuženik temeljem odredbe članka 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetnih odredbi i da ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 4,50 % za redovnu kamatu kao i razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjenjive valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF,

 

- da je vještačenjem utvrđena razlika u iznosu od 19.315,64 kn i to za više preplaćenu redovnu kamatu u iznosu od 7.684,49 kn i za više preplaćene mjesečne anuitete radi valutne klauzule u iznosu do 11.631,15 kn. Ta razlika da se odnosi na razdoblje od zaključenja ugovora do izvršene konverzije.

 

              8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tuženica. Pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

              9. Protivno žalbenim tvrdnjama, iako u točki I izreke presude nije izričito navedeno koje točke Ugovora se utvrđuju ništetnima iz sadržaja te točke jasno proizlazi koje  ugovorne odredbe se utvrđuju ništetnim.

 

              10. Nastavno treba kazati, iako sud prvog stupnja nije izričito dopustio preinaku tužbe, koja je uslijedila povećanjem  tužbenog zahtjeva u pogledu tražbine po osnovi ništetnosti valutne klauzule (početno je po toj osnovi tužiteljica potraživala iznos od 6. 787,81 kn da bi nakon izvršenog vještačenja podneskom od 21. veljače 2020. potraživala  iznos od 11. 631,15 kn),  pravilno je primjenom odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a/19 sudeći sukladno tom zahtjevu, sadržajno prihvatio tu preinaku jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu (bez provedenog vještačenja) u ranijoj fazi postupka, do zaključenja pripremnog ročišta. Odredba članka 190. stavak 2. ZPP-a/19 unesena je u ZPP-u odredbom članka 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19.) i primjenjuje se na ovaj postupak temeljem odredbe članka 117. stavak 2. istih Izmjena. 

 

11. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja sve bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu glavne tražbine i to utvrđenje žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

 

12. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da presuda donesena u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača zbog postojanja povrede propisa zaštite potrošača ima obvezujući učinak na ovaj predmet te da utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz tog predmeta imaju učinak i na ovaj predmet.

 

 13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Z. B. d.d., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

 

 14.  Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj  P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od  14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od     3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

 

15. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

 

 16. Sukladno tome prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom treba napomenuti da tuženik tijekom postupka, niti sada u žalbi nije iznosio činjenice niti pružio ijedan dokaza da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi joj prilikom sklapanja tog ugovora bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njezine obveze i da je tužiteljica unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

 

17. Neosnovani su i svi žalbeni navodi o zastari tražbine jer, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju  o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu,  počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti  na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

 

18. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe, 11. lipnja 2019., te činjenicu da tužiteljica tijekom postupka nije povećala tužbeni zahtjev glede te tražbine već ga je smanjila (tužbom je po toj osnovi potraživala iznos od 9. 242,22 kn dok je podneskom od 21. veljače 2020. potraživala iznos od 7. 684,49 kn) nije nastupila zastara za tu tražbinu jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe,  13. lipnja 2014. pa do podnošenja tužbe, 11. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

 

19. Nije u zastari ni tražbina zbog ništetnosti valutne klauzule u odnosu na koju je tužiteljica tijekom postupka povećala tužbeni zahtjev podneskom od 21. veljače 2020. (tužbom je potraživala iznos od 6. 787,81 a podneskom od 21. veljače 2020. iznos od 11. 631,15 kn) jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe u odnosu na tu tražbinu,  14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe i do njezine preinake, nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

 

20. Protivno žalbenim tvrdnjama, sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

              

21. Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom  u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/2015.: dalje-ZIDZOPK), a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZOPK –a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

             22. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Stoga nisu osnovane tvrdnje o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenjem predmetne tužbe.

 

23. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja vještačenjem, visinu novčanog iznosa koji je tuženik primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora u ukupnom iznosu od 19. 315,64 kn te je pravilno obvezao tuženika, sadržajnom primjenom odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 324. ZOO-a, na isplatu tog iznosa.

 

24. Na žalbenu tvrdnju da su pojedine uplate vršene od strane trećih osoba treba kazati da tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđivano da bi treće osobe vršile uplate, a sve i da su pojedine rate kredita plaćale treće osobe, njima bi bila ispunjena obveza tužiteljice kao korisnice kredita (članak 161. stavak  1. ZOO-a) pa bi upravo tužiteljica i u takvoj situaciji ostvarila pravo na vraćanje.

 

25. Zaključno treba kazati da su tužiteljici su na utvrđene pojedinačne mjesečne iznose tražbine pravilno obračunate zatezne kamate po stopi iz članak 29. ZOO-a s tijekom od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovi anuiteta jer u smislu odredbe članak 1115. ZOO-a kod vraćanja stečenog bez osnova nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica vršila uplate na dan dospijeća tražbine, svakog 01. u mjesecu i tuženik tijekom postupka nije tvrdio ni dokazao da uplata ne bi bila izvršena na taj dan pa su žalbeni navodi kojima osporava to utvrđenje neosnovani, odnosno irelevantni jer se u žalbi po prvi puta ne mogu isticati nove činjenice (članak 352 stavak 1. ZPP-a).

 

26. Sud prvog stupnja opravdano je tužiteljici koja je uspjela u sporu dosudio troškove postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je utvrdio koji su troškovi postupka opravdani te je protivno žalbenim tvrdnjama opravdan trošak sastava podneska od 23. lipnja 2020,, kojim se tužiteljica očitovala na navode iz podneska tuženika (članak 155. ZPP-a).

 

27. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja tužiteljici za sastav podneska od 21. veljače 2020. i 23. lipnja 2020. dosudio nagradu primjenom tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15-dalje:Tarifa) jer se ne radi o podnescima iz tog tbr-a već o ostalim podnescima za sastav kojih joj  pripada nagrada uvećana za PDV, primjenom  tbr-a 8. točka 3. Tarife u  iznosu od po 41,47 eur/312,50 kn što ukupno iznosi 82,95 eur/625,00 kn. Stoga je valjalo umanjiti ukupno, pravilno dosuđene troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1. 728,05 eur/13. 020,00 kn za iznos od 82,95 eur/625,00 kn te potvrditi pobijanu presudu u dijelu troškova postupka do iznosa od 1. 645,099 eur/12. 395,00 sa zateznim kamatama, odnosno preinačiti i odbiti zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice u iznosu od 82,95 eur/625,00 kn.

 

28. Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

             

29. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom u dijelu glavnog zahtjeva (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

U Rijeci, 18. listopada 2023.

 

              Predsjednica vijeća

                        Tajana Polić, v.r.