Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5208/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Pergar, u upravnom sporu tužiteljice CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon usmene i javne rasprave, 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/186, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 21. srpnja 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/22-014/186, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 21. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/45, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-9 od 17. svibnja 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je postupak pokrenut jednostrano po službenoj dužnosti bez prijedloga stranke, te u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno odlučivati prema sistematizaciji radnih mjesta i ovlasti, drugostupanjsko rješenje je nezakonito jer je o podnesenom pravnom lijeku trebalo odlučivati nadležno ministarstvo, a što znači da je drugostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo i to bez pravne osnove i u suprotnosti sa člankom 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 25/22 – dalje Odluka), a čime je tuženik postupio suprotno načelu zakonitosti, načelu pravne sigurnosti i načelu zaštite legitimnih očekivanja stranaka.

3. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022., pa su sve kasnije odluke nezakonite, jer dodatno potvrđuju da je tuženik postupao bez ovlasti.

4. Dalje navodi da je tuženik postupao po službenoj dužnosti isključivo temeljem Odluke, pa tuženik nije bio uopće ovlašten započeti upravni postupak u smislu članka 42. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), te sukladno članku 16. Pravilnika ureda prema kojem je bio ovlašten samo voditi i rješavati u upravnim stvarima, ali ne i pokrenuti postupke po službenoj dužnosti.

5. Ističe prigovor prekluzije ovlasti tuženika da nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti upravnog akta tužiteljici ukine određeno imovinsko pravo mimo zakona i suprotno Zakonu o općem upravnom postupku i to na štetu nositelja prava izvan roka propisanog u članku 131. stavku 2. u vezi s člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku.

6. Ističe da se tuženik u prvostupanjskom rješenju uopće ne poziva na Zakon o općem upravnom postupku, iako nesporno intervenira u pravomoćni upravni akt, a zbog čega smatra da je u odnosu na tužiteljicu narušeno njeno pravo vlasništva zajamčeno u Ustavu i Konvenciji, te ističe da su osporavana rješenja suprotna pravilima formalne i materijalne pravomoćnosti te je istima narušeno načelo razmjernosti, predvidljivosti i određenosti pravne norme, te načelo zaštite stečenih prava stranaka.

7. Kako je prigovor tužiteljice trebalo uvažiti trebalo je tužiteljici dosuditi i naknadu troškova upravnog postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu, te tužiteljica potražuje i trošak ovog upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Predlaže sudu da nakon održane rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

10. Ističe da je osporavano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba: 10/18, 20/21 i 25/22), kojom je propisana nadležnost gradskih upravnih tijela i gradonačelnika, te je prvostupanjsko rješenje doneseno i na temelju članka 6. navedene Odluke.

11. Tuženik je u cijelosti osnovano pokrenuo postupak po službenoj dužnosti sukladno prethodno navedenoj Odluci koja je bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom.

12. Obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

13. Također, sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

14. Navedena pravna stajališta potvrđena su odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.

15. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. odbio zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke iz 2022. s obrazloženjem da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, pa je mogućnošću pokretanja upravnog spora osigurana sudska kontrola, a slijedom čega je prigovor definiran Odlukom zakonit.

16. Tuženik je prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku mogao neposredno riješiti upravnu stvar u postupku pokrenutom prema službenoj dužnosti, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a bez potrebe za posebnim izjašnjenjem stranke, te nije postupljeno protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku.

17. Ističe da rok propisan člankom 6. Odluke nije materijalno pravni rok, a kako to proizlazi iz dosadašnje sudske prakse, npr. presude Upravnog suda u Rijeci UsI- 299/12 od 11. srpnja 2012., te smatra bitnim da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022. do završetka postupka ocjene zakonitosti tog općeg akta, a koja odluka suda je donesena 27. veljače 2023., pa za vrijeme navedene obustave nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po Odluci iz 2022.

18. Uvidom u sistematizaciju radnih mjesta koja je javno objavljena u Službenom glasniku Grada Zagreba i dostupna na internetskim stranicama Službenog glasnika Grada Zagreba razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, pa tužiteljica neosnovano tvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijela neovlaštena službena osoba.

19. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je u dopisu od 3. siječnja 2023. navelo da nije stvarno nadležno odlučivati o naprijed navedenom podnesku – žalbi, jer je sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja za rješavanje o prigovoru nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, kojem je predmetni podnesak ustupljen na nadležno postupanje.

20. Ističe da je zahtjev za naknadu troška upravnog postupka neopravdan, a iz razloga odredbe članka 161., 162. i 163. Zakona o općem upravnom postupku.

21. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

22. Tužiteljica se u podnesku očitovala da primjena propisa nakon posljednjeg dana važenja predstavlja kršenje apsolutne zabrane retroaktivnosti, te ponavlja da tuženik nije imao temelj donositi sporne pojedinačne upravne akte po proteku 31. prosinca 2022., te upućuje na izvješće o završnim odredbama Obiteljskog zakona br.: U-X-3239/2014 od 3. srpnja 2014. Ustavnog suda Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 83/2014).

23. Ponavlja da drugostupanjsko rješenje nije vlastoručno potpisano, te je to naočigled vidljivo bilo kojoj prosječnoj osobi ako se usporedi rukopis s drugostupanjskog rješenja s onim koji se nalaze u preslikama isprava koje su priložene ovom podnesku, a javno su dostupne na internetu i sadrže uobičajen potpis gradonačelnika.

24. Tuženik je u sudski spis dostavio izvornik drugostupanjskog rješenja koje sadrži više rukopisa odnosno svojevrsnih parafa, te je tim više izvjesno da je drugostupanjsko rješenje doneseno od neovlaštene i nepoznate osobe, jer se izvornik razlikuje od rješenja dostavljenog tužiteljici, te niti jedan od rukopisa ne sadrži potpis.

25. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

26. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

27. Opunomoćenik tužiteljice je raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Iznijetim prigovorima dodaje i povredu prava vlasništva i to prije svega zbog povreda legitimnog očekivanja temeljem pravomoćnog upravnog akta, nadalje ističe povredu prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno Europskom socijalnom poveljom tako i Konvencijom. Nadalje ističe da se krši i zabrana diskriminacije i to po kriteriju dobi jer se tužiteljicu diskriminira u usporedbi sa ostalim korisnicima čije dijete vrši 7 godina u drugom trenutku, a neovisno o bilo kojem drugom uvjetu i neovisno o ranijem trajanju predmetne mjere. Nadalje ukazuje da je pravomoćnim upravnim aktom kao res iudicata u izreci riješeno o načinu prestanka predmetne mjere te da nije moguće naknadno drugačije rješavati već riješenu stvar. Ističe se i kršenje načela razmjernosti jer se sav teret prenosi isključivo na tužiteljicu, bez ikakve nadoknade ili davanja mogućnosti prilagodbe te se osobu koja je nezaposlena ostavlja bez zajamčenog prava pravomoćnim upravnim aktom što dovodi u iznimno težak položaj. Analogno tomu ukazuje se na presudu ESLJP-a Horvat protiv Hrvatske u kojoj je razvidno da je situacija bila različita kod korištenja roditeljskog dopusta u kojoj situaciji je ocijenjeno zakonito uskraćivanje dopusta jer za stranku nisu nastupile nikakve posljedice po vlasništvo jer je ista posljedično prestanku naknade nastavila raditi svoj posao. Zaključno ukazuje se da je javnopravno tijelo u ovoj predmetnoj stvari bilo prekludirano nakon proteka roka propisanog člankom 6. Odluke/22 pokretati po službenoj dužnosti upravni postupak i rješavati o istome jer je u pitanju prekluzivni rok te nije postojala nikakva zakonska osnova za postupanje u kasnijem periodu, pa se radi o apsolutnom nezakonitom postupanju što sami akt čini nezakonitim. Tužiteljica predlaže da se istu sasluša na okolnosti koje su odlučne za ocjenjivanje svih ranijih iznijetih prigovora naročito koje se odnose na njezin individualni i privatni obiteljski život te prilagodbu istoga predmetnoj mjeri.

28. Na raspravi sud je odbio prijedlog tužiteljice da se današnje ročište odgodi radi saslušanja tužiteljice kao nesvrsishodan, jer je sud navedenom opunomoćeniku u više presuda iznio stav da u konkretnom slučaju nema dokaza o nejednakom postupanju od strane tuženika, jer tužiteljica nije navela relevantnu usporednu skupinu obzirom da je u odnosu na sve korisnike predmetne mjere prestanak prava uređen na jednaki način, a zbog čega nema smisla provoditi dokazni prijedlog tužiteljice da ju se u vezi njenih osobnih okolnosti sasluša na raspravi i da se priklopi spis o priznanju prava, te nema mjesta niti prigovoru o povredi primjene načela razmjernosti, tim više što solidarna novčana pomoć jedinica lokalne (regionalne) samouprave nije pravo koje bi tužiteljici bilo zajamčeno Europskom Konvencijom o ljudskim pravima, jer se ne radi o obvezi javne vlasti, a i inače u odnosu na sva socijalna davanja postoji velika margina diskrecije države, te Grad Zagreb ima legitimni cilj upravljanja svojim financijama na način koji ocjenjuje najoportunijim u odnosu na svoje ovlasti i obveze provođenja politike Gradske skupštine.

29. Tužiteljici se napominje da se u upravnom sporu pravo na pristup sudu u smislu izjašnjavanja stranke ostvaruje na način da tužitelj ukoliko nema opunomoćenika osobno ili ukoliko ima opunomoćenika putem opunomoćenika bude pozvan na ročište, te tužitelj sam izabire hoće li svoje pravo ostvariti na način da osobno pristupi sudu ili putem opunomoćenika ili uz opunomoćenika, te uopće ni ne mora pristupiti ročištu, a sud će u svim tim slučajevima ocjenjivati zakonitost rješenja na temelju stanja sudskog i upravnog spisa, a u ovom konkretnom slučaju sud smatra da nije bilo niti relevantno niti svrsishodno stranci slati posebni poziv za saslušanje.

30. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

31. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 21. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 17. svibnja 2023., koje je doneseno po službenoj dužnosti i kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 29. studenoga 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i uvjete za prestanak prava na način da je određeno da će se novčana pomoć tužiteljici isplaćivati mjesečno do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. – VIII. mjesec prethodne godine te daljnji načini isplate do prestanka novčane pomoći, te su navedeni uvjeti za prestanak novčane pomoći, a na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18, 20/21 i 25/22) i članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Služben glasnik Grada Zagreba 25/22).

32. Odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

33. Prema mišljenju ovoga suda, tužiteljica neosnovano ističe da tuženik ne bi bio ovlašten pokretati postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći, jer takvo ovlaštenje proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), a obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se na odnose na Grad Zagreb.

34. Svi ranije izneseni prigovori tužiteljice u tužbi i podnescima, nemaju utjecaja na činjenicu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenio zakonitom, te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj.

35. Visoki upravni sud RH u točci 124. presude istakao je da Odluka tuženika iz 2022. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, te da se odredbama Odluke iz 2022. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

36. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

37. Naime, u konkretnom slučaju, kao što je to već ocijenio Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, i prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave.

38. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

39. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22). Ovo stoga što se prema mišljenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku.

40. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku iz 2022 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke iz 2022 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

41. Iz navedenog razloga, tužiteljica se neosnovano poziva na pravna shvaćanja o prekluzivnim rokovima u drugim pravnim situacijama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije.

42. Osim toga ovaj sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari sukladno članku 49. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

43. U nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda, samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka, jer su navedeni prigovori tužiteljice neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja koje je potpisano od za to ovlaštene osobe i to na način koji prihvaća ovaj sud, a iz kojih razloga sud nije prihvatio provoditi dokazne prijedloge radi utvrđivanja okolnosti koja nije sudu nije sporna.

44. O trošku upravnog spora odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a obzirom da je tužiteljica upravni spor izgubila.

45. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri, Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis