- 1 -              Poslovni broj: Usž-78/23-2

 

                             

Poslovni broj: Usž-78/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine P., P., koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva K., K. i partneri d.o.o., R., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, R., uz sudjelovanje zainteresirane osobe F. U. d.o.o., P., koju zastupa punomoćnica H. B., odvjetnica u R., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-648/2022-14 od 29. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-648/2022-14 od 29. studenoga 2022.

II               Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/22-01/6, URBROJ: 2170-03-08/6-22-2 od 3. svibnja 2022.

III              Odbija se žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja Općine P., Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/21-04/05, URBROJ: 2170-31-03/11-22-5 od 10. siječnja 2022.

IV              Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave ove presude tužitelju nadoknadi trošak spora u iznosu od 414,76 euro[1]/3.125,00 kn (slovima: četristočetrnaesteuraisedamdesetšestcenti/tritisućestodvadesetpetkuna).

V              Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom (točkom I. izreke) poništeno je rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/22-01/6 , URBROJ: 2170-03-08/6-22-2 od 3. svibnja 2022. i rješenje Općine P., Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/21-04/05, URBROJ: 2170-31-03/11-22-5 od 10. siječnja 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.875,00 kuna /248,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude tog suda.

2.              Navedenim rješenjem tuženika poništeno je navedeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. siječnja 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Tim prvostupanjskim rješenjem je poništeno rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-363-03/21-04/05, URBROJ: 2142-02-03/14-21-4 od 31. svibnja 2021. i ujedno je riješeno da se ovdje zainteresiranoj osobi F. U. d.o.o. utvrđuje visina komunalnog doprinosa za izgradnju slobodnostojeće građevine stambene namjene s jednom stambenom jedinicom, ukupnog obujma 688,52 m³, na k.č. br. 1184/2 k.o. P. u ukupnom iznosu od 95.015,76 kn. Rješenjem o komunalnom doprinosu istog tijela od 31. svibnja 2021. zainteresiranoj osobi kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa utvrđena je visina komunalnog doprinosa za izgradnju slobodnostojeće građevine stambene namjene s jednom stambenom jedinicom, ukupnog obujma 688,52 m³, na k.č. br. 1184/2 k.o. P. u ukupnom iznosu od 76.012,61 kn.

3.              Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjska presuda donesena bez rasprave, iako je to zatražio već u tužbi. Napominje da nije sporno da je zainteresirana osoba pravna osoba i obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Također nije sporno da se oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa od 20% ne odnosi na druge pravne osobe. Nije sporno ni da se prema odredbi članka 129. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP) može poništiti nezakonito rješenje neovisno da li je stranka njime stekla neko pravo ili obvezu. Prvostupanjski sud se nije osvrnuo na tu odredbu, već zaključuje da nije bilo pravnog temelja za primjenu odredbe članka 129. stavka 3. ZUP-a. Činjenična utvrđenja u prvostupanjskim rješenjima iz 2021. i 2022. godine su identična i nesporna, a ta su da je ovdje zainteresirana osoba pravna osoba, što isti nije osporavao niti je prvostupanjsko tijelo iste posebno utvrđivalo. Dakle, na nesporno činjenično stanje očito je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja rješenja iz 2021. godine. Ističe da je prvostupanjski sud pobijanom presudom povrijedio načelo zabrane reformatio in peius na štetu tužitelja. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. 

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tužitelj tražio održavanje glavne rasprave u fusnoti tužbe, a ne jasno i izričito u sadržaju tužbe prije tužbenog zahtjeva. Tužitelj ima opunomoćenika koji je upoznat da se nakon tužbenog zahtjeva naznačuje samo trošak koji potražuje, a ne ističu se daljni procesni zahtjevi. Smatra da je u konkretnom slučaju riječ o greški tijela jedinice lokalne samouprave koje u ovom postupku pokušava obvezati zainteresiranu osobu na plaćanje 20% komunalnog doprinosa za koji je prethodno bila oslobođena. Smatra da je pogrešno utvrđena činjenica da je zainteresirana osoba fizička osoba pa netočno tužitelj navodi da su ista činjenična utvrđenja i u rješenju iz 2021. godine i 2022. godine. Neovisno jesu li prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja činjenice doista pogrešno utvrđene, uključujući pogrešno utvrđene činjenice zbog pogrešno izvedenog zaključka, te je li možebitno pogrešno utvrđena činjenica dovela do pogrešne primjene materijalnog propisa, nije bilo pravnog temelja za primjenu odredbe članka 129. stavka 3. ZUP-a. Navedeno je već izraženo u praksi prvostupanjskog suda, kao i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Neosnovani su navodi tužitelja da je sud sudio preko postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da je isti meritorno riješio spor na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS). Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.  

6.              Žalba je osnovana.

7.               Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8.              Naime, nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. svibnja 2021. ovdje zainteresiranoj osobi utvrđena visina komunalnog doprinosa za izgradnju slobodnostojeće građevine stambene namjene s jednom stambenom jedinicom ukupnog obujma 688,52 m³ na k.č. 1184/2 k.o. P. u ukupnom iznosu od 76.012,61 kn. Ovo uz obrazloženje da je ukupan iznos komunalnog doprinosa 95.015,76 kn i da zainteresirana osoba ostvaruje pravo na jednokratno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa za 20%, pozivom na odredbu članka 9. Odluke o komunalnom doprinosu („Službene novine Primorsko-goranske županije“, broj 38/20.-dalje: Odluka). Prema odredbi članka 9. stavka 5. Odluke investitor - fizička osoba - (obrtnik, trgovac pojedinac i iznajmljivač koji pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu) koji novom gradnjom objekta ulaže u izgradnju poslovnog objekta u kojem će se obavljati proizvodna ili uslužna djelatnost, kod utvrđivanja komunalnog doprinosa ima pravo na oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa za 20% te nema pravo na kumulativno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa s drugom osnovom iz ove Odluke.

9.               Prvostupanjsko javnopravno tijelo je rješenjem od 10. siječnja 2022. pozivom na, između ostalog, odredbu članka 129. stavka 1. ZUP-a  poništilo naprijed navedeno rješenje tog tijela od 31. svibnja 2021. i ujedno riješilo tako da je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u ukupnom iznosu od 95.015,76 kn, dakle bez oslobođenja od 20%. Ovo uz obrazloženje da je rješenje od 31. svibnja 2021. bilo nezakonito jer je pogrešno primijenjen materijalni propis odnosno mjerodavna Odluka jer je odobren popust od 20% zainteresiranoj osobi-pravnoj osobi, a što nije propisano Odlukom.   

10.               Rješenjem tuženika, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno je navedeno prvostupanjsko rješenje od 10. siječnja 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Ovo uz obrazloženje da, iako je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da je rješenje nezakonito, ipak se ne radi o rješenju kojim je stranka stekla neko pravo pa se ne mogu primijeniti odredbe članka 129. -132. ZUP-a te je prvostupanjsko tijelo upućeno da razmotri primjenu odredbi ZUP-a o obnovi postupka te da bi zainteresirana osoba eventualno mogla biti obvezana za razliku do 95.105,76 kn, a ne joj ponovno odrediti puni iznos komunalnog doprinosa.

11.               Prvostupanjski sud je poništio navedeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. siječnja 2022. i na taj način ostavio na snazi rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. svibnja 2021. Ovo uz obrazloženje, između ostalog, da je prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja rješenja od 10. siječnja 2022. pogrešno primijenilo odredbe članka 129.-132. ZUP-a, jer da bi propusti i greške državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba (upućujući pri tom na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, od 13. prosinca 2017., broj zahtjeva: 32457/05 i presudu Vijatović protiv Hrvatske od 21. rujna 2017., broj zahtjeva: 50200/13) odnosno da u situaciji u kojoj je povreda materijalnog propisa nastala zbog pogrešno izvedenog zaključka o činjeničnom stanju, ista ne daje podlogu za poništenje rješenja po toj osnovi. Prvostupanjski sud navodi da prvostupanjsko tijelo nije moglo temeljem odredbe članka 129. stavka 3. ZUP-a poništiti navedeno rješenje jer je utvrdilo da je investitor objekta u izgradnji pravna osoba, a ne fizička osoba (obrtnik, trgovac, pojedinac, iznajmljivač koji pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu) na koju se odnosi članak 9. stavak 5. Odluke. Stoga, neovisno jesu li prilikom donošenja pravomoćnog rješenja činjenice doista pogrešno utvrđene, uključujući i pogrešno utvrđivanje činjenica zbog pogrešno izvedenog zaključka te je li možebitno pogrešno utvrđena činjenica dovela do pogrešne primjene materijalnog propisa, nije bilo pravnog temelja za primjenu članka 129. stavka 3. ZUP-a.  

12.               Međutim, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjsko javnopravno tijelo rješenjem od 10. siječnja 2022., primjenom odredbe članka 129. stavka 1. ZUP-a poništilo rješenje istog tijela od 31. svibnja 2021. kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza. Naime, navedenom odredbom propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu te prema ocjeni ovog Suda uključuje i mogućnost stavljanja izvan snage i rješenja kojime je stranci naređena obveza. Prilikom ocjene može li se rješenje kojim je stranci određena obveza poništiti/ukinuti u smislu naprijed navedene odredbe ZUP-a nije dopušteno preispitivati činjenično stanje na koje je primijenjen materijalni propis, jer ono ostaje onakvo kakvo je u postupku utvrđeno bez obzira što je možda netočno ili nepotpuno utvrđeno, no u konkretnom slučaju se o tome niti ne radi. Naime, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjsko tijelo je donošenjem rješenja o komunalnom doprinosu od 31. svibnja 2021. kojim je zainteresiranoj (pravnoj) osobi, pogrešnom primjenom odredbe članka 9. stavka 5. Odluke određen komunalni doprinos uz oslobađanje od 20% očito pogrešno primijenilo materijalni propis, odnosno Odluku, jer je određeno oslobađanje koje nije propisano tom Odlukom. Slijedom navedenog, bilo je mjesta primjeni odredbe članak 129. stavka 1. ZUP-a odnosno poništavanju nezakonitog rješenja od 31. svibnja 2021. i ujedno određivanju plaćanja komunalnog doprinosa u punom iznosu, bez predmetnog oslobađanja što je učinjeno rješenjem od 10. siječnja 2022.

13.               Zbog navedenog, Sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora postavljen tijekom prvostupanjskog upravnog spora jer je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnom upravnom sporu. Istom pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 331,81 eura odnosno 2.500,00 kuna uvećano za PDV, sve sukladno Tarifnom broju 23. stavka 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.-dalje: Tarifa) odnosno ukupno 414,76 eura odnosno 3.125,00 kn.

14.               Zahtjev za naknadu troškova spora zainteresirane osobe odbijen je pozivom na odredbu članka 79. stavka 1. ZUS-a, budući da odgovor na tužbu odnosno odgovor na žalbu zainteresirane osobe nije bio nužan za donošenje odluke u ovom sporu pa se ne smatra opravdanim izdatkom u smislu te odredbe ZUS-a.

15.               Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točki I, II i III izreke, a odluka o troškovima (točke IV i V izreke) temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a.

 

U Zagrebu 18. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić, v.r.