Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-601/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Alenke Lešić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, Š, O, B, G i OE iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1095/2019-36 od 25. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuju se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1095/2019-36 od 25. srpnja 2023. u stavku I., II. III., IV i VI. izreke presude.

II. Uvažava se žalba tužitelja ŠE podnesena dana 14. kolovoza 2025. protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1095/2019-36 od 25. srpnja 2023. i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u toj presudi (stavak V. izreke) u dijelu kojim tužitelju nisu priznati troškovi u iznosu od 124,42 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju BE naknadi daljnji trošak postupak u iznosu od 124,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu do 62,21 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope, sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 628-50-4753420, koji je 11. ožujka 2008. godine zaključen u Rijeci između tužitelja ŠE i tuženice čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu koji glasi:

"u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 628-50-4753420, koji je 11. ožujka 2008. godine zaključen u Rijeci između tužitelja ŠE i tuženice čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d., kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u čl. 1. koja glasi:

"Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja",

zatim sadržane u odredbi čl. 7. koja glasi:

"a) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća

b) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća

Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke"

pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

III. Nalaže se tuženici čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju BE isplati iznos od 5.134,54 eura (slovima: pet tisuća sto trideset četiri eura i pedeset četiri centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 38.685,53 kn (slovima: trideset osam tisuća šesto osamdeset pet kuna i pedeset tri lipe), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 15. travnja 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 9,12 eura/68,71 kn od 15. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,08 eura/68,41 kn od 15. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 8,92 eura/67,21 kn od 15. lipnja 2009. do isplate

- - na iznos od 8,88 eura/66,91 kn od 15. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 8,76 eura/66,00 kn od 07. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 8,79 eura/66,23 kn od 15. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 8,61 eura/64,87 kn od 15. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 8,62 eura/64,95 kn od 13. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 8,55 eura/64,42 kn od 15. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 8,70 eura/65,55 kn od 16. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 8,72 eura/65,70 kn od 09. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 8,63 eura/65,02 kn od 08. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 8,74 eura/65,85 kn od 08. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 8,74 eura/65,85 kn od 10. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 8,83 eura/66,53 kn od 08. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,08 eura/68,41 kn od 08. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 8,73 eura/65,78 kn od 09. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 9,32 eura/70,22 kn od 08. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 8,94 eura/67,36 kn od 07. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 8,81 eura/66,38 kn od 08. studenog 2010. do isplate

- na iznos od 9,08 eura/68,41 kn od 08. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 9,42 eura/70,97 kn od 10. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 8,99 eura/67,74 kn od 08. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 8,95 eura/67,43 kn od 11. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 8,70 eura/65,55 kn od 08. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 8,90 eura/67,06 kn od 09. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 9,23 eura/69,54 kn od 08. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 7,53 eura/56,73 kn od 04. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 7,50 eura/56,51 kn od 05. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 6,80 eura/51,23 kn od 05. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 0,40 eura/3,01 kn od 04. studenog 2011. do isplate

- na iznos od 0,38 eura/2,86 kn od 05. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 0,38 eura/2,86 kn od 05. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 0,38 eura/2,86 kn od 06. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 0,37 eura/2,79 kn od 05. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 0,36 eura/2,71 kn od 05. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 0,35 eura/2,64 kn od 07. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 0,35 eura/2,64 kn od 05. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 0,33 eura/2,49 kn od 05. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 0,32 eura/2,41 kn od 06. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 0,32 eura/2,41 kn od 05. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 0,30 eura/2,26 kn od 05. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 0,30 eura/2,26 kn od 06. studenog 2012. do isplate

- na iznos od 0,29 eura/2,19 kn od 05. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 0,28 eura/2,11 kn od 04. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 0,27 eura/2,03 kn od 06. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 0,26 eura/1,96 kn od 06. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 0,25 eura/1,88 kn od 05. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 0,24 eura/1,81 kn od 07. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 0,23 eura/1,73 kn od 06. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 0,22 eura/1,66 kn od 04. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 0,21 eura/1,58 kn od 07. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 0,20 eura/1,51 kn od 05. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 0,19 eura/1,43 kn od 04. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 0,16 eura/1,21 kn od 08. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 0,16 eura/1,21 kn od 06. veljače 2014. do isplate

- na iznos od 0,15 eura/1,13 kn od 06. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 0,14 eura/1,05 kn od 04. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 0,03 eura/0,23kn od 07. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 0,02 eura/0,15 kn od 05. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 19,99 eura/150,61 kn od 13. travnja 1009. do isplate

- na iznos od 5,20 eura/39,18 kn od 15. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 4,68 eura/35,26 kn od 15. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 4,04 eura/30,44 kn od 15. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 1,73 eura/13,03 kn od 15. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 3,01 eura/22,68 kn od 07. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 3,70 eura/27,88 kn od 15. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 4,68 eura/35,26 kn od 15. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 3,00 eura/22,60 kn od 13. studenog 2009. do isplate

- na iznos od 4,54 eura/34,21 kn od 15. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 17,48 eura/131,70 kn od 16. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,47 eura/71,35 kn od 09. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 9,56 eura/72,03 kn od 08. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 12,26 eura/92,37 kn od 08. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 12,01 eura/90,49 kn od 10. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 14,66 eura/110,46 kn od 08. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 21,05 eura/158,60 kn od 08. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 21,39 eura/161,16 kn od 09. kolovoza 2010. do isplate

- na iznos od 27,44 eura/206,75 kn od 08. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 27,83 eura/209,69 kn od 07. listopada 2010. do isplate

- na iznos od 27,95 eura/210,59 kn od 08. studenog 2010. do isplate

- na iznos od 30,34 eura/228,60 kn od 08. prosinca 2010. do isplate

- na iznos od 39,29 eura/296,03 kn od 10. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 32,84 eura/247,43 kn od 08. veljače 2011. do isplate

- na iznos od 32,46 eura/244,57 kn od 11. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 30,72 eura/231,46 kn od 08. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 34,50 eura/259,94 kn od 09. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 44,03 eura/331,74 kn od 08. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 55,48 eura/418,01 kn od 07. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 66,15 eura/498,41 kn od 04. kolovoza 2011. do isplate

- na iznos od 66,19 eura/498,71 kn od 05. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 66,89 eura/503,98 kn od 05. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 73,28 eura/552,13 kn od 04. studenog 2011. do isplate

- na iznos od 73,30 eura/552,28 kn od 05. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 73,30 eura/552,28 kn od 05. siječnja 2012. do isplate

- na iznos od 79,28 eura/597,34 kn od 06. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 73,31 eura/552,35 kn od 05. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 73,32 eura/552,43 kn od 05. travnja 2012. do isplate

- na iznos od 73,33 eura/552,50 kn od 07. svibnja 2012. do isplate

- na iznos od 73,34 eura/552,58 kn od 05. lipnja 2012. do isplate

- na iznos od 73,35 eura/552,66 kn od 05. srpnja 2012. do isplate

- na iznos od 73,36 eura/552,73 kn od 06. kolovoza 2012. do isplate

- na iznos od 73,37 eura/552,81 kn od 05. rujna 2012. do isplate

- na iznos od 73,38 eura/552,88 kn od 05. listopada 2012. do isplate

- na iznos od 73,39 eura/552,96 kn od 06. studenog 2012. do isplate

- na iznos od 73,40 eura/553,03 kn od 05. prosinca 2012. do isplate

- na iznos od 73,40 eura/553,03 kn od 04. siječnja 2013. do isplate

- na iznos od 73,42 eura/553,18 kn od 06. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 73,43 eura/553,26 kn od 06. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 73,43 eura/553,26 kn od 05. travnja 2013. do isplate

- na iznos od 73,44 eura/553,33 kn od 07. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 73,46 eura/553,48 kn od 06. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 73,47 eura/553,56 kn od 04. srpnja 2013. do isplate

- na iznos od 73,48 eura/553,64 kn od 07. kolovoza 2013. do isplate

- na iznos od 73,48 eura/553,64 kn od 05. rujna 2013. do isplate

- na iznos od 73,49 eura/553,71 kn od 04. listopada 2013. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,14 kn od 07. studenog 2013. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,14 kn od 05. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 73,52 eura/553,94 kn od 08. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 73,53 eura/554,01 kn od 06. veljače 2014. do isplate

- na iznos od 73,54 eura/554,09 kn od 06. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 124,78 eura/940,15 kn od 04. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 124,89 eura/941,00 od 07. svibnja 2014. do isplate

- na iznos od 124,04 eura/934,60 kn od 05. lipnja 2014. do isplate

- na iznos od 124,91 eura/941,10 kn od 04. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 08. kolovoza 2014. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 04. rujna 2014. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 06. listopada 2014. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 06. studenog 2014. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 04. prosinca 2014. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 09. siječnja 2015. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 05. veljače 2015. do isplate

- na iznos od 73,68 eura/555,10 kn od 05. ožujka 2015. do isplate

- na iznos od 904,34 eura/6814,00 kn od 17. ožujka 2015. do isplate,

u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju BE naknadi troškove postupka, u iznosu od 2.180,53 eura (slovima: dvije tisuće sto osamdeset eura i pedeset tri centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 16.429,20 kn (slovima: šesnaest tisuća četiristo dvadeset devet kuna i dvadeset lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 25. srpnja 2023. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 3.359,55 eura, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 25.312,50 kn, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja ŠE za naknadu troškova postupka odbija se.

VI. Odbija se zahtjev tuženice čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.554,71 euro, koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 11.713,96 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane počevši od presuđivanja do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je u podnesku, koji je tužitelj ŠE dostavio sudu 16. lipnja 2023. godine, tužba preinačena.

II. Utvrđuje se da je do preinake iz t. I. ovog rješenja došlo nakon što je na ročištu od 03. veljače 2022. godine zaključen prethodni postupak, s tim da je tužitelj ŠE tužbu preinačio do zaključenja glavne rasprave jer je, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa je takva preinaka tužbe moguća.

III. Dopušta se preinaka tužbe iz t. I. ovog rješenja jer sud smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

IV. Nalaže se tužitelju BE da, za pristup na glavnu raspravu, održanu 23. lipnja 2023. godine, stalnom sudskom vještaku Darku Haniku isplati nagradu u iznosu od 45,12 eura (slovima: četrdeset pet eura i dvanaest centa), koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 za jedan euro, iznosi 340,00 kn (slovima: tristo četrdeset kuna), i to u roku od 8 dana, na žiro račun imenovanog vještaka, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d. pod brojem HR 3924020063100421578.“

2. Protiv te presude u dijelu kojim u postupku nije uspio žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje. Zahtjeva trošak žalbe.

3. Protiv te presude u dijelu kojim mu trošak nije priznat (stavak V. Izreke presude) za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od ukupno 124,42 eura žalbu je izjavio tužitelj sadržajno iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, u dijelu kojim su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 628-50-4753420 od 11. ožujka 2008. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora. Razumljivo je na sadržajno koje odredbe Ugovora su utvrđene ništetnim.

6.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, valja reći da pobijana presuda nije opterećena tom bitnom povredom postupka, jer presuda sadrži valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pravilno je utvrđeno da je tužitelj potrošač, jer je kao fizička osoba zaključio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila i nesporno je da je kredit otplaćen 17. ožujka 2015.

6.2. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora dana 10. svibnja 2007., koje su sadržane u članku 2. i 6. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 26.326,09 kn sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove.

6.3. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita od strane tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.408,39 švicarskih franaka po srednjem tečaju kreditora, s rokom otplate od 84 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 7. stavka 1. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 6,75% (članak 2. točka 1. Ugovora) te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.

7. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 2. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 - dalje u tekstu: ZOO/05) u visini određenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.

8. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.

9. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, time što je ugovorena promjenjiva kamata i valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

10. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u članku 7. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka i u članku 2. promjenjivu kamatnu stopu, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, prvostupanjski se sud pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Pri tome se posebno ističe, da sud prvoga stupnja nije utvrdio ništetnom ugovornu odredbu članka 1. i 3. predmetnog Ugovora o kreditu, već odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi.

12. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14. i 110/15. - dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.

14. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.

16. Osim toga, u odnosu na ovaj prigovor tuženika na kojem je i u žalbi ustrajao, valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO-a).

17. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).

18. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018.), radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

19. U ovom predmetu je provedeno financijsko vještačenje i iz nalaza vještaka proizlazi da je ukupno potraživanje tužitelja s osnove plaćenih anuiteta na temelju promjenjive kamatne stope 269,51 eura/2.030,63 kn, a s osnova anuiteta vezanih za švicarski franak 3.960,60 eura/29.841,14 kn, te da je kredit otplaćen u cijelosti 17. ožujka 2015. i da je preplatio tužitelj tom isplatom iznos od 904,34 eura/6.813,76 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose pretplate. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 25. studenog 2020. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio rješenjem koje nije pobijano. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a sve pravne primjedbe u vezi osnovanosti potraživanja tužitelja je prvostupanjski sud pravilno otklonio.

20. I odluka o troškovima postupka, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove postupka je pravilna i zakonita, a odluku o troškovima tuženik pobija samo iz razloga što smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u cijelosti. Međutim, tužitelj ima pravo na troškove postupka pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 99,54 eura i porez na dodanu vrijednost u iznosu od 24,88 eura (Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 142/12., 103/14.,118/14.,107/15., 37/22., 126/22, dalje: Tarifa), pa mu je taj trošak i priznat.

21. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda u pobijanom dijelu, u stavku I., II., III., IV. i VI., a po odredbi članka 373. ZPP preinačena je odluka o troškovima postupka (stavak. V. izreke presude) u pobijanom dijelu za iznos od 124,42 eura, sve kao u izreci.

22. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak. 1. ZPP), a tužitelju su priznati troškovi žalbenog postupaka po odredbi Tbr. 10/5, jer se radi o žalbi protiv rješenja sadržanog u presudi, a uzimajući vrijednost onoga na što je žalba izjavljena.

23. Nepobijano prvostupanjsko rješenje nije dirano, kao ni presuda u stavku V. izreke u odluci o troškovima postupaka u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova preko priznatog ovom drugostupanjskom presudom.

U Sisku 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja