REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3107/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja UF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Željku Juriću u Zagrebu, protiv ovršenika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate, bez održavanja ročišta, dana 25. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-3107/2025 od dana 25. studenog 2025.

II. Nalaže se ovršeniku dostaviti sudu dokaz o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-3107/2025 od dana 25. studenog 2025. u roku 15 dana od dana podnošenja tužbe.

III. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci II. izreke ovog rješenja postupak izravne naplate biti nastavljen.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

V. O zahtjevu ovršenika za naknadu troškova postupka odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-3107/2025 od dana 25. studenog 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1) Ovršenik je dana 05. rujna 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015.

2) U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da se sa računa ovršenika putem Financijske agencije kontinuirano plijene i prenose na račun ovrhovoditelja novčani iznosi na ime rente za tuđu pomoć i njegu i to temeljem tri osnove: rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999., rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3271/2011 od dana 20. rujna 2011. te temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. Navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999. određena ovrha na računima prednika ovršenika Zagrebačke ceste d.o.o., na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3420/97 od dana 09. veljače 1998 i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5269/98 od dana 11. svibnja 1999., a radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine na ime mjesečne rente zbog potrebe za stalnom tuđom pomoći i njegom u obimu od tri puta po 3 sata tjedno (dakle 36 sati mjesečno) i to u iznosu od 540,00 kn / 71,67 eura mjesečno, počev od 01. lipnja 1997. pa nadalje. Društvo Zagrebačke ceste d.o.o. pripojeno je ovršeniku temeljem Ugovora o pripajanju od dana 09. lipnja 2006., koja statusna promjena je upisana u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-06/6919-2 od dana 03. srpnja 2006. Ovrhovoditelj je dana 21. prosinca.1999. pred Zavodom za platni promet pokrenuo postupak prisilne naplate (koji se postupak nastavio pred Financijskom agencijom) protiv ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999. Temeljem navedenog rješenja o ovrsi ovršeniku se svaki mjesec plijene i prenose na račun ovrhovoditelja s osnova mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu novčani iznosi od 540,00 kn / 71,67 eura, iako ovrhovoditelj nema pravne osnove za naplatu navedene tražbine prema ovršeniku. Nadalje, ovrhovoditelj je pokrenuo novi (drugi) parnični postupak protiv ovršenika, koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Pn-8082/08, radi povišenja rent, s obrazloženjem da je došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja zbog čega mu je trajno potrebna tuđa pomoć i njega u obimu od 90 sati mjesečno. U predmetnom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu donio je dana 28. svibnja 2009. presudu posl.br. Pn-8082/08 kojom je u točki 2. izreke povećao mjesečnu rentu i dosudio primjerenu novčanu naknadu s tog osnova za jedan sat tuđe pomoći u iznosu od 10,00 kn, što pomnoženo sa brojem potrebnih sati (od 90 sati mjesečno) daje iznos od 900,00 kn / 119,45 eura mjesečno, počev od 01. studenog 2000. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-958/10 od dana 01. ožujka 2011., u kojoj je jasno navedeno (cit.): „Mjesečna renta od 900,00 kn dosuđena je tužitelju počem od 1. studenog 2000. godine, što znači da se ranija presuda na manji iznos te rente odnosi na razdoblje prije navedenog dana“. Dakle, mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu koja je ovrhovoditelju dosuđena temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-3420/97 od dana 09. veljače 1998. (na bazi 36 sati mjesečno x 15 kn) u iznosu od 540,00 kn mjesečno, povećana je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od 28.05.2009. godine (na bazi 90 sati mjesečno x 10 kn) na iznos od 900,00 kn mjesečno. Ovrhovoditelj je dana 19. travnja 2011. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009., povodom kojeg je Općinski građanski sud u Zagrebu dana 20. rujna 2011. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrpl-3271/11. Temeljem navedenog rješenja o ovrsi ovrhovoditelj je dana 03. listopada 2011. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak prisilne naplate te se ovršeniku svaki mjesec temeljem navedenog rješenja o ovrsi plijene i prenose na račun ovrhovoditelja s osnova mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu dodatni iznos od 900,00 kn / 119,45 eura mjesečno, iako ovrhovoditelj nema pravne osnove za naplatu navedene tražbine prema ovršeniku. Nadalje, ovrhovoditelj je pokrenuo novi (treći) parnični postupak protiv ovršenika, koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2179/11, radi povišenja rente, s obrazloženjem da je povećana cijena sata tuđe pomoći i njege. U predmetnom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu donio je dana 15. svibnja 2015. presudu posl.br. Pn-2179/11 kojom je utvrdio da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 20,65 kuna, tako da mjesečna renta sada iznosi 1.858,50 kn, stoga je u točki I. izreke naložio ovršeniku platiti ovrhovoditelju ukupno 13.419,00 kn (958,50 kn mjesečno) s naslova razlike utvrđenog iznosa mjesečne rente utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009., za razdoblje od podnošenja tužbe (10. lipnja 2011.) pa do 10. srpnja 2012., kada je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev, dok je u toč. II izreke izmijenio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 8082/08 od dana 28. svibnja 2009. pod toč. 2. izreke (kojom je tuženik bio dužan plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 900,00 kn) na način da je ovršenik dužan platiti ovrhovoditelju iznos od 1.858,50 kn / 246,67 eura mjesečno, počevši od 01. srpnja 2012. pa nadalje. Navedena presuda postala je pravomoćna i ovršna dana 02. lipnja 2015. Dakle, mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu koja je ovrhovoditelju dosuđena temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009. (na bazi 90 sati mjesečno x 10 kn) u iznosu od 900,00 kn povećana je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 2179/11 od dana 15. svibnja 2015. (na bazi 90 sati mjesečno x 20,65 kn) na iznos od 1.858,50 kn mjesečno. Ovrhovoditelj je dana 22. siječnja 2024. temeljem navedene presude pokrenuo postupak izravne naplate te se temeljem navedene presude ovršeniku putem Financijske agencije plijeni i blokira s osnova mjesečne rente dodatni iznos od 1.858,50 kn / 246,67 eura mjesečno. Slijedom navedenog, pravomoćnošću presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009., kojom je povećana mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu ovrhovoditelju (sa iznosa od 540,00 kn / 71,67 eura mjesečno) na iznos od 900,00 kn / 119,45 eura mjesečno počev od dana 01. studenog 2000., ranija presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-3420/97 od dana 09. veljače 1998. stavljena je izvan snage, odnosno izgubila je svoju djelotvornost za razdoblje nakon 01. studenog 2000. Isto tako, pravomoćnošću presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015., kojom je izmijenjena ranija presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009. na način da je povećana mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu ovrhovoditelju (sa iznosa od 900,00 kn mjesečno) na iznos od 1.858,50 kn / 246,67 eura mjesečno, počevši od 01. srpnja 2012., ranija presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009. stavljena je izvan snage, odnosno izgubila je svoju djelotvornost za razdoblje nakon 01. srpnja 2012. Dakle, ovrhovoditelj je višestruko namiren u predmetnoj pravnoj stvari i to temeljem rješenja o ovrsi posl.br. Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999. ovrhovoditelj je dvostruko namiren u iznosu od 160.920,00 kn / 21.357,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te temeljem rješenja o ovrsi posl.br. Ovrpl- 3271/11 od dana 20. rujna 2011. ovrhovoditelj je dvostruko namiren u iznosu od 142,200,00 kn / 18.873,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Međutim, umjesto da uzme u obzir činjenicu da je već namiren za iznose prethodno navedene (dakle, povrh iznosa koji su dosuđeni u presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-3420/97 od dana 09. veljače 1998. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 8082/08 od dana 28. svibnja 2009.), ovrhovoditelj je dana 22. siječnja 2024. kod Financijske agencije pokrenuo postupak izravne naplate temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. i to u cijelosti, bez specifikacije i umanjenja iznosa koje je već naplatio od ovršenika. Dakle, premda svjestan da je već namiren, ovrhovoditelj je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. putem Financijske agencije s računa ovršenika ustegnuo i prenio, do dana sastava ovog prijedloga, ukupni iznos od 293.643,00 kn / 38.973,12 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. S obzirom da je tražbina ovrhovoditelja iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. prestala namirenjem u cijelosti, stoga ovrhovoditelj više nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a) te je tražbina ovrhovoditelja (iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015.) prestala na temelju činjenice (namirenje) koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ), odnosno ispunjenje te tražbine je izmijenjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ). Stoga ovršenik predlaže sud da donese rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 2179/11 od dana 15. svibnja 2015. Ovršenik predlaže sudu i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava. Ovršenik će provedbom ovrhe trpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik ističe kako postoje sve pretpostavke iz čl. 65. OZ-a, i to: (a) ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i (b) provođenjem predmetne ovrhe ovršeniku prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva) šteta obzirom se izravna naplata zahtijeva u odnosu na tražbinu koja je prestala (višestrukim) namirenjem te je izvjesno s obzirom na ponašanje ovrhovoditelja, da ovršenik neće uspjeti od ovrhovoditelja dobiti povrat neosnovano prenesenih sredstava. Naime, ovrhovoditelj je u potpunosti svjestan da se s osnova iste rente za tuđu pomoć i njegu koja je proizašla iz istog štetnog događaja neosnovano naplaćuje putem Financijske agencije trostruko (temeljem tri različite pravne osnove) premda na isto nema nikakvo pravo. Navedeno ponašanje ovrhovoditelja je u potpunosti suprotno s načelom savjesnosti i poštenja. S druge strane, ovršenik Zagrebački holding je veliki sustav koji dnevno izvršava i zaprima mnogobrojne uplate i omaškom nije primijetio da se ovrhovoditelj za istu stvar neosnovano naplaćuje po tri različite osnove. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. Roje od 31. svibnja 20001. proizlazi da ovrhovoditelj nije sposoban za nikakav posao te da je profesionalno potpuno onesposobljen. S obzirom na činjenicu da ovrhovoditelj nije sposoban za rad, nema ni stalnih prihoda (koji nisu izuzeti iz ovrhe), niti imovine iz koje bi se ovršenik mogao naplatiti, to je izvjesno da ovršenik neće moći prisilno vratiti iznose koji se svaki mjesec i dalje neosnovano ustežu od ovršenika, stoga će ovršenik provedbom ovrhe trpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

3) Prijedlog ovršenika od dana 05. rujna 2025. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 13. listopada 2025. U svom očitovanju ovrhovoditelj osporava navode ovršenika kao činjenično i pravno neosnovane, osobito u dijelu kojim se ovrhovoditelju osporava pravo na naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. Ovrhovoditelj smatra budući su se ustege/uplate redovno vršile bez prigovora ovršenika u razdoblju od 19 mjeseci (zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. predan je Financijskoj agenciji dana 22. siječnja 2024.), navedeno predstavlja i priznanje duga sukladno odredbama čl. 240 Zakona o obveznim odnosima. Neosnovani su navodi ovršenika kako su ispunjene zakonske pretpostavke temeljem čl. 50. st.1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a. Ovrhovoditelj je ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave obzirom da ista predstavlja valjani pravni osnov za pokretanje ovršnog postupka, a pravomoćna i ovršna presuda nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka. Ovršenik je sudjelovao u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2179/11, a gdje sada tvrdi da se neosnovano ovrhovoditelj naplaćivao po prethodnim odlukama, stoga nije bio prekludiran u pravu isticanja bilo kakvih materijalnopravnih prigovora niti se može ekskulpirati temeljem čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

4) Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava osnovan je.

5) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

6) Dakle, za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7) Prijedlogom od dana 05. rujna 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč, 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.

8) U odnosu na drugu pretpostavku, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sud prije svega ukazuje da će šteta nastati ako 1) ovršenik u nekom od postupaka iz čl. 65. st. 1. OZ-a dokaže da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet postupka izravne naplate i 2) ako imovinske prilike ovrhovoditelja nisu dostatne da ovrhovoditelj u tom slučaju vrati ovršeniku novčana sredstva koja su mu isplaćena ili postoje neke druge okolnosti na strani ovrhovoditelja zbog kojih povrat novčanih sredstava neće biti moguć ili će biti znatno otežan.

9) Stoga, obzirom vjerojatnost nastanka štete primarno ovisi o uspjehu ovršenika u nekom od postupaka iz čl. 65. st. 1. OZ-a, sud, a u svrhu donošenja pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za odgodu ovrhe, mora, ako je to obzirom na pravnu složenost ovršenikovih prigovora moguće, razmotriti i vjerojatnost ovršenikovog uspjeha u parničnom postupku kojeg je isti upućen pokrenuti.

10) Sud ukazuje da se uspjeh ovršenika u tom postupku utvrđuje na razini vjerojatnosti, a vjerojatnost znači da je mogućnost uspjeha realna, objektivno moguća i očekivana, odnosno da postoji veća mogućnost da će ovršenik uspjeti u postupku nego da neće uspjeti.

11) Naime, smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jest spriječiti prijenos novčanih sredstava ovršenika ako postoji sumnja u postojanje tražbine, odnosno ako postoji sumnja u pravo vjerovnika na njezino namirenje.

12) Stoga, ako je ovršenik pokrenuo ili je upućen na pokretanje postupka u svrhu utvrđenja da ovrhovoditeljeva tražbina ne postoji (primjerice parnica radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim) i ako sud iz navoda ovršenika i isprava koje je podnio kao dokaz svojih navoda može utvrditi da postoji vjerojatnost da će ovršenik uspjeti dokazati svoju tvrdnju, ostvaren je smisao primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer inzistiranje na postupku izravne naplate u situaciji kada je vjerojatno da ovrhovoditelj nema pravo zahtijevati namirenje tražbine ne bi imalo smisla te bi bilo protivno interesima i ovrhovoditelja i ovršenika.

13) Zbog navedenog, sud smatra da u takvim situacijama imovinske prilike ovrhovoditelja, odnosno njegova sposobnost vraćanja neosnovano prenesenih sredstava nisu odlučne za donošenje odluke o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Zauzimanje suprotnog stava prema kojem bi se inzistiralo na prijenosu zaplijenjenih novčanih sredstava ako ovrhovoditelj raspolaže imovinom dostatnom za njihov eventualni povrat neovisno o vjerojatnosti (ili čak izvjesnosti) da će prijenos biti proglašen nedopuštenim, bilo bi protivno smislu postupka izravne naplate i ne bi bilo od interesa niti ovrhovoditelju (koji bi predmetna sredstva morao vratiti s zateznom kamatom) niti ovršeniku (koji bi do tada bio uskraćen tih novčanih sredstava).

14) Uvidom u ovosudno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999. (list 255-258 spisa) utvrđeno je da je istim određena ovrha na računima Zagrebačke ceste d.o.o., Zagreb, Donje Svetice 48, kao ovršenika, na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3420/97 od dana 09. veljače 1998 i presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5269/98 od dana 11. svibnja 1999., a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 540,00 kuna na ime rente, počevši od 01. lipnja 1997. pa nadalje, i to na način da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

15) Uvidom u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za ovršenika (list 274-299 spisa) utvrđeno je da je društvo Zagrebačke ceste d.o.o. pripojeno ovršeniku temeljem Ugovora o pripajanju od dana 09. lipnja 2006., koja statusna promjena je upisana u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-06/6919-2 od dana 03. srpnja 2006.

16) Uvidom u ovosudnu presudu poslovni broj Pn-8082/2008 od dana 28. svibnja 2009. (list 300-304 spisa) utvrđeno je da je istom u točki 2. izreke naloženo ovršeniku isplaćivati ovrhovoditelju mjesečnu rentu u iznosu od 900,00 kuna, počev od 01. studenog 2000. pa nadalje, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je uvidom u ovosudno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 3271/2011 od dana 20. rujna 2011. (list 308-311 spisa) utvrđeno da je istim radi namirenja navedene tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na računima ovršenika.

17) Uvidom u ovršnu ispravu podnesenu na izravnu naplatu - presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. (list 312-316 spisa) utvrđeno je da je istom u točki I. izreke naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju ukupno 13.419,00 kn (958,50 kn mjesečno) s naslova razlike utvrđenog mjesečnog iznosa rente tuđe pomoći i njege utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009. i visine mjesečnog iznosa rente tuđe pomoći i njege utvrđene u postupku poslovni broj Pn- 2179/2011, za razdoblje od podnošenja tužbe (10. lipnja 2011.) pa do 10. srpnja 2012., kada je tužitelj (ovdje ovrhovoditelj) specificirao tužbeni zahtjev, dok se u točki II. izreke mijenja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-8082/08 od dana 28. svibnja 2009. pod točkom 2. izreke kojom je ovršenik bio dužan plaćati ovrhovoditelju mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kuna mjesečno na način da je ovršenik dužan plaćati ovrhovoditelju rentu s osnova trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.858,50 kuna mjesečno, počevši od 01. srpnja 2012. pa nadalje, s time da je dospjele, a neisplaćene iznose ovršenik dužan isplatiti ovrhovoditelju odjednom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, a dospijevajuće do 10-og u mjesecu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

18) Uvidom u specifikaciju Financijske agencije (list 26-250 spisa), sačinjenu na dan 25. kolovoza 2025., utvrđeno je da se temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999., podnesenog Financijskoj agenciji na prisilnu naplatu dana 01. ožujka 2011., kontinuirano, iz mjeseca u mjesec, sa računa ovršenika plijeni i prenosi na račun ovrhovoditelja iznos od 71,67 eura, s osnova rente; da se temeljem rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3271/2011 od dana 20. rujna 2011., podnesenog Financijskoj agenciji na prisilnu naplatu dana 03. listopada 2011., kontinuirano, iz mjeseca u mjesec, sa računa ovršenika plijeni i prenosi na račun ovrhovoditelja iznos od 119,45 eura, s osnova rente, te da se temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. (ovršne isprave u predmetnom postupku izravne naplate), podnesene Financijskoj agenciji na izravnu naplatu dana 22. siječnja 2024., kontinuirano, iz mjeseca u mjesec, sa računa ovršenika plijeni i prenosi na račun ovrhovoditelja iznos od 246,67 eura, na ime rente.

19) Slijedom svega naprijed navedenog, obzirom je u postupku utvrđeno da je ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999., koje je doneseno temeljem ovosudne presude poslovni broj Pn-3420/1997 od dana 09. veljače 1998., određena ovrha na računima ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 71,67 eura na ime rente s naslova tuđe pomoći i njege, počevši od 01. lipnja 1997. pa nadalje; da je navedeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999. dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu dana 01. ožujka 2011.; da je mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu koja je ovrhovoditelju dosuđena ovosudnom presudom poslovni broj Pn-3420/1997 od dana 09. veljače 1998. u iznosu od 71,67 eura mjesečno povećana ovosudnom presudom poslovni broj Pn-8082/2008 od dana 28. svibnja 2009. na iznos od 119,45 eura mjesečno, počevši od 01. studenog 2000., što znači da se ranija presuda na manji iznos te rente odnosi na razdoblje prije navedenog dana; da je na temelju ovosudne presude poslovni broj Pn- 8082/2008 od dana 28. svibnja 2009. određena ovrha na računima ovršenika ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3271/2011 od dana 20. rujna 2011.; da je navedeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 3271/2011 od dana 20. rujna 2011. dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu dana 03. listopada 2011.; da je ovosudnom presudom poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. (ovršna isprava u predmetnom postupku izravne naplate) izmijenjena ovosudna presuda poslovni broj Pn- 8082/2008 od dana 28. svibnja 2009. pod točkom 2. izreke kojom je je ovršenik bio dužan plaćati ovrhovoditelju mjesečnu rentu u iznosu od 119,45 eura na način da je ovršenik dužan plaćati ovrhovoditelju mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 246,67 eura mjesečno, počevši od 01. srpnja 2012. pa nadalje; da je ovosudna presuda poslovni broj Pn- 2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. podnesena Financijskoj agenciji na izravnu naplatu dana 22. siječnja 2024.; da se ovršeniku putem Financijske agencije kontinuirano, iz mjeseca u mjesec, sa računa plijene i prenose na račun ovrhovoditelja novčani iznosi s naslova rente za tuđu pomoć i njegu temeljem tri osnove – temeljem ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3054/1999 od dana 17. prosinca 1999. (donesenog na temelju ovosudne presude poslovni broj Pn-3420/1997 od dana 09. veljače 1998.), temeljem ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3271/2011 od dana 20. rujna 2011. (donesenog na temelju ovosudne presude poslovni broj Pn- 8082/2008 od dana 28. svibnja 2009.) te temeljem ovosudne presude poslovni broj Pn-2179/2011 od dana 15. svibnja 2015. (ovršne isprave u predmetnom postupku izravne naplate), sud je stava da postoji opasnost od dvostruke naplate, odnosno da postoji vjerojatnost da će ovršenik u parničnom postupku kojeg je upućen pokrenuti uspjeti dokazati osnovanost razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, odnosno uspjeti dokazati nedopuštenost pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate.

20) Stoga, a budući postoji opasnost od dvostruke naplate, odnosno budući postoji vjerojatnost da će ovršenik u parničnom postupku kojeg je upućen pokrenuti uspjeti dokazati osnovanost razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, odnosno uspjeti dokazati nedopuštenost pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate, ostvaren je smisao instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jer postoji vjerojatnost da ovrhovoditelj nema pravo na namirenje tražbine koja je predmet ovog postupka.

21) Sud je prilikom donošenja ove odluke naročito uzeo u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima samo ograničeno vremensko trajanje, a predmetno potraživanje ovrhovoditelja osigurano je i zaštićeno samom zapljenom na računu ovršenika te da ovršenik zaplijenjenim novčanim sredstvima ne može raspolagati pa su navedena novčana sredstva osigurana i ne postoji opasnost za ovrhovoditelja da bi ostao bez navedenih novčanih sredstava. To zapravo i jest smisao instituta odgode ovrhe - da je, s jedne strane, potraživanje ovrhovoditelja osigurano i zaštićeno (zapljenom na računu ovršenika), a da, s druge strane, ne nastane šteta ovršeniku. Uzimajući u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima ograničeno vremensko trajanje, a potraživanje ovrhovoditelja osigurano je samom zapljenom na računu ovršenika, ovaj sud je stajališta kako pretežu razlozi u korist ovršenika te je potrebno odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a kojeg je ovršenik upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-3107/2025 od dana 25. studenog 2025.

22) Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke ovog rješenja.

23) Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). 24) Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

25) Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

26) U svom prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim ovršenik navodi da, obzirom je tražbina ovrhovoditelja iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. prestala namirenjem u cijelosti, ovrhovoditelj više nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a) te je tražbina ovrhovoditelja iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2179/11 od dana 15. svibnja 2015. prestala na temelju činjenice (namirenje) koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ), odnosno ispunjenje te tražbine je izmijenjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ).

27) Obzirom ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st.4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

28) Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 13. listopada 2025. na prijedlog ovršenika.

29) Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

30) Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

31) Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

32) Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ- a, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

.

33) O zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga od dana 05. rujna 2025. odlučit će se nakon okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr- 3107/2025 od dana 25. studenog 2025. obzirom osnovanost navedenog zahtjeva ovisi o tome hoće li ovršenik uspjeti u tom postupku, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 25. studenog 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. FINI

4. u spis

Z/ kal.30 dana