Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžzd-50/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČG, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Kzd-11/2019-82 od 3. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja protiv optuženog ČG na temelju čl. 452. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) odbijane je optužba da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, upoznavanjem djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11. Optuženi ČG oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11.
2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08-22 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da županijski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Optuženik nije odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.
5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. ZKP/08 (druga rečenica), bila korisna za razjašnjenje stvari.
7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.
9. Državni odvjetnik u žalbi napada utvrđenje prvostupanjskog suda kako nije dokazano znanje ili mogućnost znanja optuženika za dob žrtve u vrijeme spolnog odnosa, za koji utvrđuje da se dogodio neutvrđenog dana u kolovozu 2016. To čini citirajući dijelove iskaza žrtve da je optuženiku rekla koliko ima godina i da ide u 8. razred osnovne škole, iskaz svjedoka LG da je kod upoznavanja s optuženikom žrtva rekla koliko ima godina i da su razgovarali o školi te citirajući dio nalaza i mišljenja kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja o karakteristikama osobnosti i razlozima zbog kojih se žrtva 7 godina nakon događaja i davanja prvog iskaza nije mogla prisjetiti svih detalja.
9.1. Suprotno tome, prvostupanjski sud cijeni čitav sadržaj iskaza žrtve, koja je na raspravi najprije opovrgla da je optuženiku rekla koliko ima godina, a tek je nakon ukazivanja na razliku prema prethodnom iskazu, iskazala da je tu činjenicu rekla optuženiku, najprije u kontekstu opisa događaja majci, kojoj je kratko vrijeme nakon događaja opisala događaj, govoreći o optuženikovoj primjeni sile kod pokušaja spolnog odnošaja. U tom kontekstu razmotreno je i mišljenje vještaka da žrtva neuvjerljivo iskazuje o primjeni sile od strane optuženika i da je zbog poremećaja ponašanja sklona govorenju neistine. Iako je točno da optuženik nije optužen za nasilno kazneno djelo, već za dobrovoljni spolni odnošaj s osobom mlađom od 15 godina, ne može se zanemariti razlika u iskazu žrtve prema onome što je najprije ispričala majci, kao niti mišljenje stručnjaka koji su dali razloge zbog kojih drže da je žrtva zbog poremećaja ponašanja i vlastitih, ali i tuđih očekivanja u postupku, se zaplitala u prikazivanju tijeka događaja ne želeći više razgovarati o pojedinim elementima događaja, s ciljem izbjegavanja osobne kompromitacije. Optuženik i svjedok IG poriču da bi im žrtva rekla koliko je stara i da su pričali o školi, svjedok LG iskazuje da je žrtva najprije svjedoku Č rekla koliko je stara, a da je isto rekla i optuženiku kada su žrtva i svjedoci došli u kuću optuženika. No, svjedok LG je također iskazao da nije bilo spolnog odnosa optuženika i žrtve. Stoga i taj iskaz u cjelini valja uzeti suspektnim, jer ovaj svjedok poriče postojanje spolnog odnosa, nasuprot čemu prvostupanjski sud utvrđuje da je spolnog odnosa bilo. Iz navedenoga proizlazi kako se radi o skupu proturječnih i nedosljednih iskaza, pri čemu postoji razlika u opisu događaja između dva iskaza žrtve, razlika prema iskazu njene majke, a i u odnosu prema obrani optuženika i iskazima svjedoka L i LG, u cjelini ili određenim bitnim segmentima. Kada se tome doda i sadržaj nalaza i mišljenja vještaka o žrtvinoj sklonosti govorenju neistine, što se stvarno može dovesti u vezu s dijelovima sadržaja njenog iskaza, tada je ispravna ocjena vjerodostojnosti dokaza izvedena u pobijanoj presudi koja nije dovedena u sumnju parcijalnom argumentacijom državnog odvjetnika koja počiva samo na izlaganju dijelova dokaza koji idu u prilog žalbenoj tezi o znanju optuženika za dob žrtve. To što je prvostupanjski sud prihvatio dio nalaza i mišljenja vještaka kojim se izražava sumnja u to da bi dob i školovanje žrtve bili predmetom razgovora zbog osobnih i obrazovnih svojstava svih uključenih u događaj je samo dodatna činjenica koja potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da je zajednica dokaza takva da se iz istih ne može izvesti siguran zaključak da je žrtva upoznala optuženika s podatkom o svojoj dobi ili da to njemu, prema njegovoj dobi, školskom i životnom iskustvu, nije moglo ostati nepoznato. U takvoj situaciji odgovor mora biti izricanje oslobađajuće presude jer se na temelju svih izvedenih dokaza jednostavno ne može sa sigurnošću utvrditi sadržaj svijesti optuženika o toj odlučnoj činjenici. Iz tih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.
10. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba državnog odvjetnika nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
