1

                                                                                                   Poslovni broj: Gž-568/2023-2

                 

 

 

                                                                                       Poslovni broj: Gž-568/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja Č. K. iz P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnice T. K. iz Z., OIB: … kći tužitelja te E. K., odvjetnica u Š., protiv tuženika V. K. iz Z., OIB …kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Š., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-41/2021 od 5. svibnja 2023., 18. listopada 2023.

 

r i j e š i o    j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja od 19. svibnja 2023. i njezina dopuna od 22. svibnja 2023. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-41/2021 od 5. svibnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

              '' Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "I. Utvrđuje se da je tuženik, V. K., zasmetao tužitelja u zadnjem, mirnom posjedu dijela čest. zem. 5920/1 K.O. S. označenog brojevima 1-2-3-4-5- 6-7-8-9-10-1 na skici vještaka mjernika M. J. od dana 02. ožujka 2022. godine, koji dio graniči sa ulicom na način da je na tom dijelu nekretnine parkirao osobno vozilo reg. ozn. ZG …, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom novčane kazne uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da sa tog dijela nekretnine čest. br. 5920/1 K.O. S. pomakne osobno vozilo reg. oznake ZG …, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja."

              II. Dužan je tužitelj Č. K., P., OIB: …naknaditi tuženiku V. K., Z., OIB: … parnični trošak u iznosu od 398,00 € sve sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja ovog rješenja 5. svibnja 2023. godine koju je Evropska središnja banka glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana ''

              2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je 19. svibnja 2023. po punomoćnici E. K., odvjetnici u Š., podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07.- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13.,43/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu (pravilno rješenje) preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a podredno da prvostupanjsku odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              3. Podneskom od 22. svibnja 2023. tužitelj je po svojoj kćeri T. K., također punomoćnici u ovom postupku, dopunio navode žalbe od 22. svibnja 2023. 

              4. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

              5. Žalba i njezina dopuna su pravovremene, ali neosnovane.

              6. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tužitelj, jer pobijano rješenje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

              7. Neosnovano tužitelj sadržajno upire i na bitnu povredu odredaba članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, jer se ocjena dokaza koju je dao prvostupanjski sud temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatima cjelokupnog postupka.

              8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite posjeda dijela nekretnine oznake zkčbr. 5920/1 k.o. S., koji u naravi predstavlja betoniranu površinu s označena 4 parkirna mjesta.

              9. U postupku je utvrđeno:

 

              - da je predmet spora betonirana površina s označena 4 parkirna mjesta, na kojoj su postavljene 4 metalne zapreke, odnosno preklopni branik i koja površina graniči s ulicom,

 

              - da se sporno smetanje posjeda dogodilo 16. srpnja 2021., kada je tuženik na predmetu spora parkirao svoje vozilo reg. oznaka ZG …,

              - da su stranke još 1975. godine kupile nekretninu koju su podijelile, tako da je dio zemljišta uz more pripao tuženiku, a gornji dio tužitelju,

              - da su stranke nakon toga, svaka na svom dijelu zemljišta, sagradile kuće,

              - da je sporni dio zemljišta, koji se nalazi uz kuću tužitelja, a graniči s ulicom, oduvijek korišten kao parking, pa su ga tako u tu svrhu koristili i tužitelj i tuženik, s time što se tuženik, nakon što se tužitelj 1992. godine počeo baviti turizmom, ljeti češće parkirao na susjednom zemljištu koje je u vlasništvu brata stranaka J. K.,

              - da je tužitelj u svibnju 2021., postavljanjem metalnih zapreka, onemogućio tuženiku parkiranje na spornom dijelu nekretnine,

              - da je tuženik unatoč tome nastavio tamo parkirati svoje vozilo,

              - da je tužitelj, nakon što se tuženik 16. srpnja 2021. parkirao na predmetu spora, na tom dijelu nekretnine ponovno postavio zapreke, od kada je tuženiku u potpunosti onemogućeno parkiranje na spornom dijelu nekretnine,

              - da je između stranaka u tijeku parnica radi utvrđenja prava vlasništva, između ostalog, i u odnosu na sporni dio nekretnine.

              10. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja – da su stranke bile u dugogodišnjem suposjedu spornog dijela nekretnine tako što su obje na istom parkirale svoja vozila, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), odbio pružanje zatražene posjedovne zaštite, uz obrazloženje da bi tužitelj bio ovlašten štititi svoj suposjed putem suda jedino da ga je tuženik u potpunosti isključio od dotadašnjeg suposjeda ili mu je bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

              11. Tužitelj u žalbi, osporavajući ocjenu dokaza koju je proveo prvostupanjski sud, osporava utvrđenje suda o tome da su stranke bile suposjednici predmetne nekretnine, slijedom čega osporava i primjenu odredbe članka 24. ZVDSP na konkretan slučaj.

              12. Naime, tužitelj smatra da bi tuženik, da je uistinu bio suposjednik, svoj suposjed zaštitio kada ga je tužitelj, koristeći se dopuštenom samopomoći prije pokretanja ovog postupka, isključio od dotadašnjeg posjeda postavljanjem ležećih policajaca odnosno metalnih zapreka (stupića).

              13. Imajući na umu da je između stranaka u tijeku vlasnička parnica u kojoj će se utvrditi pravo na posjed spornog dijela nekretnine, ocjena je ovog suda da to što tuženik nije zaštitio svoj suposjed nakon što ga je tužitelj postavljanjem metalnih zapreka isključio iz posjeda, nije dostatno za zaključak da tuženik nije bio suposjednik.

              14. Upravo suprotno, iz iskaza potpuno nepristranih svjedoka I. Š., B. L. i K. T., ali i same supruge tužitelja A. K., proizlazi da su stranke uistinu bile u suposjedu predmetne nekretnine.

              14.1. Iako je svjedokinja D. V. iskazivala drugačije, njezin iskaz je u odlučnom dijelu bitno drugačiji od iskaza svih ostalih svjedoka, pa osnovano prvostupanjski sud njezin iskaz nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan.

              15. Međutim, samo utvrđenje o tome da su stranke bile suposjednici sporne nekretnine, pa s tim u vezi i svi žalbeni navodi kojima se to utvrđenje pokušava pobiti, postaju neodlučni pored priznanja tužitelja da se još prije podnošenja tužbe poslužio dopuštenom samopomoći i uspostavio ranije posjedovno stanje tako što je postavljanjem novih metalnih stupića vratio posjed spornog dijela nekretnine, isključivši istovremeno tuženika od dotadašnjeg posjeda.

              16. Naime, prema odredbi članka 21. stavak 1. ZVDSP, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, imao pravo na zaštitu posjeda. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (članak 22. stavak 1. ZVDSP).

              17. Nadalje, prema odredbi članka 27. stavak 1. ZVDSP, tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. tog Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svog posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

              18. Stoga, neovisno o tome je li tuženik bio suposjednik sporne nekretnine i je li tužitelju parkiranjem na spornom dijelu nekretnine oduzeo ili bitno ograničio (su)posjed, tužitelj je već tijekom postupka priznao (zapisnik s očevida na licu mjesta od 28. veljače 2022. – list 24 spisa), koje priznanje ponavlja i u svojoj žalbi, da je iskoristio ovlast koja proizlazi iz članka 27. ZVDSP kada je ponovnim postavljanjem metalnih zapreka (parkirnih rampa), u roku 3-4 dana nakon saznanja za smetanje posjeda, osigurao sebi isključivi posjed predmetne nekretnine, oduzevši istovremeno taj posjed tuženiku.

              19. Naime, težište posjedovne zaštite je uspostaviti ranije posjedovno stanje, pa kad je tužitelj to stanje uspostavio prije podnošenja tužbe, to isti prema ocjeni ovog suda više nema pravo na sudsku posjedovnu zaštitu, jer je odabrao jedan od mogućih načina zaštite posjeda.

              20. Zbog navedenoga, žalba tužitelja i njezina dopuna (kojom se uostalom ionako problematizira isključivo pravo na posjed, o čemu se u posjedovnoj parnici ne raspravlja) nisu osnovane, pa je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP i članka 381. ZPP u vezi s ovlaštenjima iz članka 373a. ZPP, valjao odbiti i žalbu i njezinu dopunu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

              21. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini (članak 155. ZPP).

              21.1. Troškovi postupka odmjereni su upravo u skladu s odredbom Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 42/12., 103/14., 118/14., 37/22. i 126/22.), kada je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak (200 bodova), što uz vrijednost jednog boda od 1,99 Eur/15 kn iznosi ukupno 398,00 Eur/2.998,73 kn.

U Sisku, 18. listopada 2023.

                                                                                                                     Sutkinja

                                                                                                                  Zlatana Bihar, v.r.