62. P-2191/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AUTO HABEK SERVIS d.o.o., Zagreb, Blažuni 11, OIB: 15525494932, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović iz Zagreb, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu, Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate 115,63 eur, u pisanom postupku, bez održavanja ročišta, 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 115,63 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 28. rujna 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 89,04 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 9. prosinca 3025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tip NISSAN QASHQAI, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika VH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

2. Pojašnjava da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku te su djelatnici tuženika dana 30. siječnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: ST10/1051/2400582. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

3. Tužitelj ističe da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo.

4. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 45/PP01/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.718,99 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e -maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.603,36 EUR. Razliku od 115,63 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Potražuje i zatezne kamate po stopi koja se primjenjuje na odnose između trgovaca i osoba javnog prava.

5. U odgovoru na tužbu, tuženik priznaje tužbeni zahtjev, izuzev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate na glavnicu i trošak po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava budući se konkretno potraživanje odnosi na naknadu štete temeljem izvanugovorne odgovornosti koja je pritom nastala fizičkoj osobi, a slijedom čega se u konkretnom slučaju ima primijeniti kamatna stopa za ostale odnose.

6. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 115,63 eur. Sud održava ročište u sporovima male vrijednosti ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7. Također, sud ističe da je, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom članka 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

8. U skladu s odredbom članka 279. ZPP-a sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe i presudu zbog izostanka, presudu bez održavanja rasprave i primiti na zapisniku nagodbu stranaka.

9. Prema odredbi članka 331. st. 1. ZPP-a ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3).

10. Kako je tuženik priznao tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu to u smislu odredbe članka 331. st. 1. ZPP-a nema potrebe obrazlagati osnovanost glavnog potraživanja, pa je u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

11. Valja istaknuti kako su na temelju odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO) sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

12. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

13. Tuženik osnovano navodi da se u predmetnom slučaju primjenjuje stopa zatezne kamate za ostale odnose. Odredba članka 14. ZOO-a određuje na koji način odredbe zakona valja primijeniti na trgovačke ugovore i druge pravne poslove te sadrži interpretativnu normu kojom se utvrđuje što se smatra trgovačkim ugovorom. Ta odredba počiva na tzv. monističkoj koncepciji pa predstavlja pravni izvor za građansko i za trgovačko pravo

14. U smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a trgovački ugovori su oni što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

15. Da bi se neki ugovor smatrao trgovačkim ugovorom nužno je da se kumulativno ostvare slijedeće pretpostavke;

- da su obje ugovorne strane trgovci (subjektivni kriterij)

- da se radi o ugovoru koji je sklopljen u obavljanju djelatnosti koja potpada pod predmet poslovanja barem jednog od njih.

16. Kako se u predmetnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru jer nije riječ o obavljanju djelatnosti koja potpada pod predmet poslovanja jedne od stranaka, to je sud pravilno primjenjujući materijalno pravo dosudio tužitelju na nesporan tijek zatezne kamate, pravilnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose.

17. Odredbom članka 157. ZPP-a propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Tumačeći navedenu odredbu u skladu s okolnostima konkretnog slučaja, sud ističe da je tuženik priznao tužbeni zahtjev prije nego što se upustio u raspravljanje, no sud zaključuje da je dao povod za tužbu, budući da nije u cijelosti podmirio račun br. 45/PPO1/1.

18. Stoga je valjalo primijeniti odredbu članka 154. st. 1. ZPP -a i dosuditi tužitelju parnični trošak u skladu s visinom naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eur ( Tbr. 7.1. Tarife) uvećano za PDV 25 % te pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur, što zajedno iznosi priznatih 89,04 eur.

19. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, tekuću od dana donošenja presude pa do isplate.

20. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

S U D A C

Iva Buljan

:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).