REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
O-2113/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E O N A S LJ E Đ I V A NJ U
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. VL (Matine) iz Nove Rače, Sajmišna ulica 1, nakon provedene ostavinske rasprave, dana 09. prosinca 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Ostavinsku imovinu pok. VL, rođene dana **.**.1946., a umrle dana **.**.2021., hrvatske državljanke, domaćice, sačinjavaju:
Pokretnine:
- novčana sredstva sa tekućeg računa broj 3218014838 kod Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb,
- novčana sredstva sa žiro računa broj 3103791462 kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka,
- novčana sredstva sa deviznog računa broj 7701323419 kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka,
- neisplaćeni iznos mirovine za mjesec listopad 2021. godine, kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, do dana smrti.
II. Na temelju Zakona o nasljeđivanju, ostavinska imovina se uručuju slijedećem nasljedniku:
- UL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sinu ostaviteljice u cijelosti.
Obrazloženje
1. Nakon smrti ostaviteljice VL, na nasljedstvo su od njezinih živih naslljednika, pozvani njezina djeca i to kćerka IL i sin UL.
2. Javna bilježnica Marija Kustić je kao povjerenica Općinskog suda u Bjelovaru, nakon utvrđivanja rodoslovlja na ročištu održanom 01. ožujka 2022. godine, na ročištu održanom dana 05. travnja 2022. godine, utvrdila da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ulaze novčana sredstva navedena u izreci ove odluke, no izignorirala je prijavljenih od strane nasljednice IL, da u ostavinsku imovinu ulazi i 23.500,00 Eura, pa je bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju dana 27. svibnja 2022. godine, po ko jem je javna bilježnica na jednake dijelove rasporedila sinu i kćerci ostaviteljice, ostavinsku imovinu ostaviteljice navedenu u izreci ove odluke. Navedeno rješenje o nasljeđivanju je bilo doneseno bez da je bilo koji nasljednik dao nasljedničku izjavu javnoj bilježnici i bez da je na neki konkretni način uopće odlučeno u vezi prijavljene svote od 23.500,00 Eura, da čini ostavinsku imovinu.
3. Povodom prigovora, koji je podnijela nasljednica IL, podnesenog protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju, ovaj sud je rješenjem broj O-1744/2022-2 od 24. kolovoza 2022. godine, prihvatio taj prigovor i ukinuo navedeno javnobilježničko rješenje o nasljeđivanju. Potom je sud pozvao na ročište oba zakonska nasljednika radi davanja nasljedničkih izjava.
4. Iako je nasljednik UL, posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika dostavio sudu presliku oporuke ostaviteljice datiranu sa 20. lipnjem 2014. godine, kako je tom oporukom od **.**.2014., VL svu svoju imovinu ostavila svom suprugu GL, koji je inače umro prije nje, sud je na ročištu održanom dana 11. svibnja 2023. godine, posredstvom predmetnog suca, predočio prisutnim nasljednicima, da u ovom predmetu ne može doći do primjene oporučnog načina nasljeđivanja, nego isključivo do primjene zakonskog načina nasljeđivanja u smislu Zakona o nasljeđivanju i da svakome od dvaju zakonskih nasljednika pripada jednak zakonski nasljedni dio na ostavinskoj imovini njihove majke.
5. Na tom ročištu je zakonska nasljednica IL prihvatila svoj zakonski nasljedni dio na ostavinskoj imovini svoje majke i ponovo je osim u izreci ove odluke navedene ostavinske imovine, prijavila da u ostavinsku imovinu njezine majke ulazi i svota od 23.500,00 Eura, a što je osporio njezin sunasljednik, posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika, koji odvjetnik je bio prisutan na tom ročištu na kojem inače nije bio prisutan nasljednik UL, a obzirom da je odvjetnik zakonskog nasl jednika UL dao do znanja sudu, da nije ovlašten za davanje nasljedničke izjave u ime navedenog sina ostaviteljice jer mu ovaj nije izdao punomoć i za tu pravnu radnju, bez uzimanja nasljedničke izjave za nasljednika UL, sud je rješenjem od 11. svibnja 2023. godine, prekinuo ovaj ostavinski postupak jer je između osoba pozvanih na nasljedstvo bilo sporno ulazi li ili ne u ostavinsku imovinu ostaviteljice i iznos od 23.500,00 Eura, uputivši nasljednicu IL, da pokrene parnicu protiv svog brata i sunasljednika, UL u vezi navedene sporne činjenice.
6. Nakon bezuspješne žalbe koju je UL podnio protiv navedenog rješenja od 11. svibnja 2023. godine, podneskom od 13. ožujka 2025. godine, nasljednik ostaviteljice, UL je obavijestio sud kako su navedene dvije osobe pozvane na nasljedstvo svoje majke, zaključile sudsku nagodbu u parnici kojom je riješeno pitanje ostavine iza pokojne VL.
7. Obzirom da iz samog sadržaja sudske nagodbe sklopljene u predmetu broj P - 638/2023, nije bilo razvidno da li su djeca ostaviteljice uopće dogovorili da sinu ostaviteljice, pripadne ostavinska imovina VL, tim više što dotični sin ostaviteljice tijekom cijelog ostavinskog postupka koji se vodio još od 2022. godine, uopće nije dao nasljedničku izjavu vezanu za ostavinsku imovinu svoje majke, sud je nakon nastavka prekinutog postupka (o čemu je odlučio rješenjem od 25. rujna 2025. godine), na jasan i određen način pozvao oba nasljednika ostaviteljice, posredstvom njihovih odvjetnika, da se očituju o tome na koji način predlažu da se rasporedi ostavinska imovina ostaviteljice (tim više, što je kćerka ostaviteljice tijekom ostavinskog postupka, svojom nasljedničkom izjavom, koja je inače neopoziva, prihvatila nasljedstvo na majčinoj ostavini, da bi se odjednom navedenom sudskom nagodbom odrekla svih svojih prava iz majčine ostavine i odustala od potraživanja nasljedstva na majčinoj ostavini, dok se sin ostaviteljice tijekom cijelog ostavinskog postupka koji je trajao više godina nije udostojio niti dati nasljedničku izjavu nakon majčine smrti, barem pred sudom i barem posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika u situaciji kada nasljednik živi i radi u inozemstvu, kada svoju nasljedničku izjavu nije niti mogao dati pred javnom bilježnicom jer ga dotična, kao osoba koja inače poznaje pravo, nije čak niti pozvala na ročište na davanje nasljedničke izjave).
8. Zakonska nasljednica RL, posredstvom punomoćnice u osobi odvjetnice, podneskom od 10. studenog 2025. godine, na određen i konkretan način je istakla da se doista odrekla svih svojih potraživanja iz majčine ostavine navedenom nagodbom, predloživši da se jedinim nasljednikom utvrdi UL (što objektivno nije niti bilo moguće u situaciji kada ostaviteljica ima živu kćerku, ali je zato bilo moguće ostavinsku imovinu uručiti isključivo sinu ostaviteljice, obzirom da se kćerka ostaviteljice, ipak sudskom nagodbom u parnici koju je vodila protiv sunasljednika, odrekla nasljedstva na majčinoj ostavini), dok je UL propustio uopće na konkretan način predložiti da se njemu uruči majčina ostavina, već je posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika, podneskom od 25. studenog 2025. godine, ponovo uputio sud (kao u podnesku od 13. ožujka 2025.. godine) da su stranke parnice vođene pod brojem P-638/2023 (a to su bile upravo jedine dvije osobe pozvane na nasljedstvo, djeca ostaviteljice – opaska suca), međusobna prava regulirala sudskom nagodbom dana 12. ožujka 2025. godine, pogotovo točkom III., zbog čega UL smatra razriješenim odnos između njega i IL, glede raspoređivanja nesporne ostavinske imovine (odvjetnik nasljednika UL, unatoč primitku ovosudnog dopisa od 31. listopada 2025. godine i unatoč činjenici da UL nije dao nikakvu nasljedničku izjavu u vezi ostavinske imovine svoje majke, ali i činjenici da niti iz točke III. navedene sudske nagodbe, niti iz bilo koje druge točke nagodbe ne proizlazi da bi UL uopće prihvatio nasljedstvo na majčinoj imovini, ponovo nalazi potrebnim da sasvim bespotrebno obavještava sud da su stranke regulirale nekakva svoja međusobna prava, obzirom da takva regulacija prava stranaka nema nikakve veze sa bitnim činjenicama koje se odnose na to da sin ostaviteljice nije prihvatio nasljedstvo na majčinoj ostavini niti tijekom ostavinskog postupka iza pokojne VL, a niti je to učinio navedenom nagodbom).
9. Međutim, imajući u vidu da je UL osoba koja očito faktički ne živi u [adresa] (iako se cijelo vrijeme i u podnescima kojima se dotični obraća sudu, ali i u predmetu vođenom kod ovoga suda pod brojem P-638/2023 i to u sadržaju sudske nagodbe sklopljene na ročištu održanom dana 12. ožujka 2025. godine, stalno barata sa njegovom adresom u Republici Hrvatskoj i to u [adresa]), te da je o tome dotični sam izvijestio sud posredstvom svog punomoćnika, podneskom od 23. veljače 2023. godine, kada je konkretno naveo da je dotični zbog posla odselio iz Republike Hrvatske, prvo u Njemačku, a potom u Austriju, odnosno da je očito kako se unatoč neopozivošću nasljedničke izjave kojom je kćerka ostaviteljice prihvatila nasljedstvo na majčinoj ostavini, dotična IL, ipak sudskom nagodbom odrekla bilo kakvih potraživanja na majčinoj ostavini, a odvjetnik koji zastupa EL nema ovlaštenje od dotičnog za davanje nasljedničke izjave, sud je sukladno Zakonu o nasljeđivanju i to čl. 219.st.3. Zakona o nasljeđivanju, odlučio o zakonskim nasljednim pravima UL, uručivši mu ostavinsku imovinu ostaviteljice u cijelosti.
10. Naime, iako niti iz jedne pisane izjave ili podneska ĆL, pa tako niti iz navedene sudske nagodbe koja je sklopljena u ovosudnom predmetu broj P-638/2023, uopće ne proizlazi da bi dotični sin ostaviteljice prihvatio nasljedstvo na majčinoj ostavini (a njegov odvjetnik u tri navrata sudu dostavlja podnescima od 13. ožujka, 25. studenog i 05. prosinca 2025. godine, sasvim u tom kontekstu nebitne tvrdnje da je "riješeno pitanje ostavine iza pok. VL", da su stranke "međusobna prava regulirale sudskom nagodbom", očito zaboravljajući da sin ostaviteljice uopće nije dao nasljedničku izjavu u vezi ostavinske imovine ostaviteljice, niti je na bilo koji način bar posredstvom svog odvjetnika u nekoj pisanoj formi iskazao da se prihvaća nasljedstva), sud je ipak činjenicu da je na ročište dana 11. svibnja 2023. godine, pristupio punomoćnik nasljednika UL, tretirao kao odlučnu za donošenje ove odluke jer je očito da je taj zakonski nasljednik ostaviteljice, UL, barem posredstvom svog odvjetnika, bio uredno pozvan na navedeno ročište na kojem je trebao dati nasljedničku izjavu u vezi majčine ostavinske imovine. Bez obzira na to što UL, niti posredstvom svog odvjetnika nije dao nasljedničku izjavu u vezi ostavine ostaviteljice, sud je u smislu čl. 219.st.3. Zakona o nasljeđivanju, mogao uručiti ostavinsku imovinu ostaviteljice, njezinom sinu, prije svega stoga jer je to izričito i direktno predložila sunasljednica IL u podnesku od 10. studenog 2025. godine, a osim toga, što postoje izvjesne naznake (doduše jako šture), imajući u vidu sve opisane okolnosti ovog slučaja, da UL, ipak želi prihvatiti nasljedstvo na majčinoj imovini.
U Bjelovaru, 09. prosinca 2025. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana, a žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu posredstvom ovoga suda.
U Bjelovaru, dana 09.12.2025.g.
Sudac:
