Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-308/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N  J  E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Horvatić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Danku Škare, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4551/2021. od 23. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4551/2021. od 23. veljače 2024. potvrđuju.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4551/2021. od 23. veljače 2024. utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF kako je pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.898,27 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno u izreci (točka II. izreke), kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.121,62 EUR-a (točka III. izreke).

Rješenjem istoga suda i broja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj predlaže utvrditi ništetnom odredbu predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na jednostrano mijenjanje kamatne stope te u dijelu kojim zahtijeva isplatu u iznosu od 790,99 EUR-a odnosno 5.959,69 kuna.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijane odluke preinače i tužba odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim dijela odredbi članka 1. i 7. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka i to u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, a slijedom toga i zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 8. veljače 2008. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.990,33 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 6,75% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana, te da je kredit otplaćen.

8. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem, a vještak je utvrdio da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF, iznosi ukupno 59.509,55 kuna odnosno 7.898,27 EUR-a.

9. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o valutnoj klauzulu kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

10. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. svibnja 2021., zastara nije nastupila.

12. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 8. veljače 2008. a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istoga Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a visina preplate je utvrđena knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

15. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017. je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu a visina tužbenog zahtjeva odnosno preplate utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

17. Neosnovano tuženik osporava izračun preplate ističući da je sud bio dužan uzeti u obzir i iznose kojima je tužitelj platio manje.

Tužbeni zahtjev glasi na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, a tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je predlagao dokaze na iznose za koje tvrdi da su manje plaćeni, a prijeboj se može postaviti samo za utvrđene i dospjele iznose duga.

Osim toga, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio.

18. Tužitelj je podneskom od 24. lipnja 2022. povukao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na jednostrano mijenjanje kamatne stope, a slijedom toga i isplatu iznosa od 790,99 EUR-a a na koje djelomično povlačenje je tuženik pristao podneskom od 3. kolovoza 2023. pa je sud stoga i odlučio rješenjem o tom povlačenju a temeljem odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku što je sukladno i pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 26. travnja 2021.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donio i zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem a što je tužitelj i učinio.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

20. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 9. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin