Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-662/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog GG i optužene PG, zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama oboje optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-292/2023-19 od 5. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog GG, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je optuženi GG proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, opisanog pod točkom 1. izreke iste, te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. u odnosu na optuženog GG preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi GG za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke pobijane presude, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 /deset/ mjeseci.

III. Žalba optuženog GG u preostalom dijelu i žalba optužene PG u cijelosti odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Novom Zagrebu presudom broj: K-292/2023-19 od 5. lipnja 2024., proglasio je krivima optuženog GG pod točkom 1.) izreke pobijane presude te optuženog GG i optuženu PG pod točkom 2.) izreke pobijane presude da bi i to optuženi GG pod točkom 1.) i 2.) počinio dva kaznena djela protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11, a optužena PG pod točkom 2). kazneno djelo protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11. Optuženom GG je za kazneno djelo opisano pod točkom 1. na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, za kazneno djelo opisano pod točkom 2. na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Optužena PG je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56 KZ/11 2. optuženoj PG je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08-24) naloženo je optuženom GG da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku Sancta Domenica d.o.o., OIB: 35409850545, iz Svete Nedjelje, Dr. Franje Tuđmana 69, iznos od 322,06 eura, u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 158 st. 2 ZKP/08-24 naloženo je optuženom GG i optuženoj PG da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate oštećeniku AKIDS HR, OIB: 97350708482, iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 62, iznos od 1.398,51 eura, svaki u ½ dijela, u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145 st. 2 toč. 6 i st. 4. ZKP/08-24 optuženi GG i optužena PG su na ime troškova kaznenog postupka dužni platiti paušalnu svotu odmjerenu sa 100,00 (sto) eura svaki, a optuženi GG i nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žale se optuženi GG putem braniteljice Marine Pezer, odvjetnice i optužena PG osobno.

2.1. Optuženi GG žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, odluke o oduzimanju imovinske koristi, odluke o oduzimanju predmeta i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a sasvim podredno da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

2.2. Optužena PG žali se „iz svih zakonom predviđenih razloga“ s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ju se oslobodi optužbe.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-773/2024-3 od 26. rujna 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba optuženog VG je djelomično osnovana, dok je žalba optužene PG neosnovana.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženi GG ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24 nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, već žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6.1. Nadalje, ovaj žalbeni sud uočava da optuženi GG u žalbi uvodno naznačenu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, kao i žalbu zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, odluke o oduzimanju predmeta i odluke o troškovima kaznenog postupka, u njezinom daljnjem tekstu ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

6.2. Slijedom navedenog proizlazi da se optuženi GG sadržajno žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni.

7. Isto tako, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optužena PG, premda uvodno u žalbi navodi da istu podnosi iz „svih zakonom predviđenih razloga“, sadržajno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni.

8. Povodom žalbi optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08-25), ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-25).

9. Optuženi GG i optužena PG nisu u pravu kada u žalbi smatraju da je sud prvog stupanja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje ih je proglasio krivima pod toč. 2. izreke pobijane presude.

9.1. Tako optuženi GG pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na navedeno kazneno djelo nalazi kao posljedicu toga što prvostupanjski sud svoju odluku temelji samo na nekoliko selektivno odabranih dokaza koji mu idu na štetu, dok je u potpunosti zanemario dokaze koji mu idu u korist ili te dokaze uopće nije proveo, dok optužena PG ostvarenje razmatrane žalbene osnove nalazi kao posljedicu toga što je tijekom postupka ispitana samo nekolicina svjedoka, s time da niti jedan od njih nije rekao da je bila tamo ili da je nešto ukrala. Uz to, optuženica napominje da to što je izvanbračna supruga optuženog VG samo po sebi ne znači da je zajedno s njime počinila predmetno kazneno djelo.

9.2. Suprotno optuženicima, prvostupanjski sud je na temelj savjesne, sveobuhvatne te kritičke analize i ocjene vjerodostojnosti svih relevantnih dokaza izveo pravilan zaključak da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da su žalitelji, i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu, ostvarili sva zakonska obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje su proglašeni krivima pod toč. 2. izreke pobijane presude.

9.3. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je iz video snimaka nadzornih kamera trgovine jasno vidljivo i nesporno (naime, optuženici to ne osporavaju) da su žalitelji, zajedno sa svojim djetetom, kritičnog dana bili u predmetnoj trgovini te obilazili dječja kolica.

9.4. Nadalje, sud prvog stupnja na temelju rezultata dokaznog postupka s pravom ocjenjuje kao neuvjerljive i nelogične, a time i nevjerodostojne i neistinite njihove obrane u kojima su tvrdili da su inkriminirana dječja kolica uredno platili.

9.5. Prije svega, a polazeći od snimaka nadzornih kamara iz kojih je vidljivo da optuženici s djetetom i inkriminiranim dječjim kolicima trčećim korakom kreću prema izlazu iz trgovačkog centra, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se takvo ponašanje optuženika, pod pretpostavkom istinitosti njihovih obrana da su platili kolica, nipošto ne ukazuje kao životno i logično.

9.6. Isto tako, a imajući dodatno na umu činjenicu da u trgovačkom centru u kojem se nalazi inkriminirana trgovina na svakom katu postoji WC, sud prvog stupnja s prvom ocjenjuje kao krajnje neuvjerljive, neživotne i nelogične i njihove obrane u kojima su tvrdili da se prema izlazu iz trgovačkog centra kretali trčećim korakom iz razloga jer se djetetu mokrilo.

9.7. Povezujući sve navedeno još i iskazom svjedokinje UG – poslovođe u navedenoj trgovini iz kojeg proizlazi da kolica nisu plaćena, te da su odmah reagirali kada su uočili da su ista nestala na način da su sačinili izvješće i sve prijavili policiji, prvostupanjski sud, a suprotno žaliteljima, izvodi pravilan zaključak da iz takvih rezultata dokaznog postupka slijedi kao izvjesno da su optuženici postupajući zajednički i po prethodno dogovoru ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude.

9.8. Na ovom mjestu valja dodatno primijetiti da se žalba optuženog GG u dijelu gdje izražava stav da je prvostupanjski sud kao visinu štete trebao uzeti nabavnu cijenu inkriminiranih dječjih kolica, a ne njezinu maloprodajnu (tržišnu) vrijednost, ukazuje kao potpuno promašena.

9.9. Naime, visina štete se utvrđuje prema vrijednosti stvari u trenutku i na mjestu počinjenja kaznenog djela, a što drugim riječima znači da se šteta utvrđuje prema vrijednosti po kojoj bi se stvar mogla kupiti na tržištu u tom trenutku.

9.10. S druge strane nabavna vrijednost suštinski predstavlja interni trošak oštećenika, te ne odražava stvarnu vrijednost stvari na tržištu.

9.11. Stoga se kao neosnovana ukazuje i žalba optuženog GG i u navedenom pravcu.

10. Optuženici nisu u pravu niti kada se žalbe zbog odluke o kaznenim sankcijama koje im je prvostupanjski sud izrekao, odnosno utvrdio (u odnosu na optuženog VG) za počinjenje kaznenog djela opisanog pod toč. 2. pobijane presude.

11. Tako optuženi GG smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o kazni precijenio značaj otegotnih okolnosti, dok je podcijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, a koje, po njegovom mišljenju, sud samo formalno nabraja pod toč. 13.1. obrazloženja pobijane odluke, međutim, stvarno ih uopće ne cijeni.

11.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije.

11.2. Slijedom toga, a polazeći od stupanja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je sagledavajući olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu mlađe životne dobi, činjenice da je otac troje mldb. djece, da je nezaposlen i da nema redovne prihode i imovinu u svijetlu otegotnih okolnosti koje se ogledaju u njegovoj brojnoj kaznenoj osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, tako da je riječ o višestrukom specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, pravilno postupio kada mu je za predmetno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, kakvu kaznu, kako u pogledu vrste tako i mjere, ovaj žalbeni sud nalazi primjerenom svim utvrđenim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne tako i specijalne prevencije.

12. Optuženica PG žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji posebno ne obrazlaže, već samo navodi da neovisno o tome što joj je izrečena uvjetna osuda istu ne prihvaća jer djelo nije počinila, s time da u žalbi sugerira da joj je vrijeme provjeravanja u sklopu izrečene uvjetne osude određeno u predugom trajanju.

12.1. Suprotno optuženici, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda i u odnosu na nju pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije.

12.2. Slijedom toga, a polazeći od stupanja krivnje s kojim je optuženica počinila predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud ju je sagledavajući olakotne okolnosti na njezinoj strani u vidu mlađe životne dobi, te činjenice da je majka troje mldb. djece, u svijetlu otegotnih okolnosti koje se ogledaju u njezinoj dosadašnjoj kaznenoj osuđivanosti zbog istovrsnih kaznenih djela, pobijanom presudom osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz izricanje uvjetne osude prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo.

12.3. Imajući u vidu sve ranije navedene okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije, naročito otegotne okolnosti u vidu njezine dosadašnje kaznene osuđivanosti zbog počinjenja istovrsnih kaznenih djela, žaliteljica nije u pravu kada u žalbi smatra da je u ovom slučaju bilo mjesta za izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđena pobijanom presudom, pa tako niti glede vremena provjeravanja koje joj je određeno u sklopu izrečene uvjetne osude.

13. Međutim, optuženi GG je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenično stanje na kojem prvostupanjski sud temelji svoj zaključak da je počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude, za sada, ukazuje kao pogrešno utvrđeno.

14. Tako žalitelj prije svega pravilno uočava da glede navedenog kaznenog djela nije bilo očevidaca inkriminiranog događaja, te s pravom smatra da rezultati dokaznog postupka, za sada, ne upućuju na izvjestan zaključak da je upravo on počinio predmetnu krađu.

15. Ovaj žalbeni sud prvenstveno primjećuje da je nedopustivo i protivno temeljnim načelima kaznenog postupka o krivnji optuženika zaključivati na temelju njegove ranije osuđivanosti za ista ili slična kaznena djela, a kako to čini prvostupanjski sud (toč. 12. obrazloženja pobijane presude).

15.1. Naime, sukladno načelu nedužnosti propisanom u čl. 3. ZKP/08-25 svako kazneno djelo mora se dokazivati zasebno, na temelju dokaza koji se odnose na konkretni slučaj, te se zaključci o postojanju odlučnih činjenica ne smiju temeljiti na procjeni karaktera počinitelja o kojem se zaključuje na temelju njegove ranije osuđivanosti, jer bi u protivnom pravomoćno osuđivani počinitelji kaznenih djela bili „doživotno sumnjivi“, dok bi se sudski postupci pretvorili u procjenu karaktera, a ne činjenica.

15.2. Nadalje, ovaj žalbeni sud uočava da prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji optuženog GG primarno temelji na pregledu snimki nadzornih kamera na kojima je vidljivo da je osoba koja je prisvojila inkriminirani usisavač tamnije puti i koja je prema ocijeni suda veoma slična žalitelju, na kojeg kao počinitelja ovog djela ukazuje i policijski službenik ČG, koji navodi da je identitet optuženika utvrdio na temelju ranijih policijskih kriminalističkih istraživanja te uvidom u snimke iz prijašnjih krađi gdje je upravo žalitelj bio utvrđen kao počinitelj tih kaznenih djela i to bez zaštitne maske noseći istu crnu jaknu s istim logom kao i u spornoj trgovini Sancta Domenica.

15.3. Prije svega, valja ukazati da je odlučne i druge pravno relevantne činjenice u kaznenom postupku potrebno utvrditi na izvjestan način, odnosno, drugim riječima izvan svake razumne sumnje, s time da je sukladno odredbi iz čl. 3. st. 2. ZKP/08-25 teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje na tužitelju.

15.4. Dojam prvostupanjskog suda o sličnosti osobe vidljive na snimkama video nadzora koja preko lica imala zaštitnu masku (a što zasigurno otežava njezinu identifikaciju) s optuženim ZG zasigurno ne predstavlja temelj za izvjesno utvrđenje da je upravo žalitelj osoba vidljiva na snimkama video nadzora.

15.5. Isto tako, osnovu za takav zaključak ne predstavlja niti iskaz policijskog službenika ČG, koji navodi da je identitet optuženika utvrdio na temelju ranijih policijskih kriminalističkih istraživanja, pri čemu ne navodi o kojim konkretno istraživanjima je bila riječ, te uvidom u snimke iz prijašnjih krađi gdje je upravo žalitelj bio utvrđen kao počinitelj tih kaznenih djela i to bez zaštitne maske noseći istu crnu jaknu s istim logom kao i u spornoj trgovini Sancta Domenica, a da pritom ne prilaže u spis te snimke niti ukazuje na konkretne predmete u kojima je na temelju sadržaja tih snimaka pravomoćno utvrđeno da je te krađe počinio upravo optuženik.

15.6. Stoga je po stavu ovog drugostupanjskog suda za pouzdano razjašnjenje navedenog spornog pitanja bilo nužno sukladno odredbi iz čl. 308. ZKP/08-25 provesti biometrijsko vještačenje u kojem će osoba koja raspolaže s odgovarajućim stručnim znanjem i vještinama, uz pomoć znanstvenih metoda i korištenjem odgovarajuće tehnologije, utvrditi, odnosno dati ocjenu je li optuženik ista osoba koja je vidljiva na snimkama video nadzora.

15.7. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog GG u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. ZKP/08-25, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje je isti proglašen krivim pod toč. 1. izreke pobijane presude, te u tom dijelu predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno pod toč. I. izreke ove odluke.

15.8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, izvesti sve do sada izvedene dokaze, kao i dokaze na koje je ukazano ovom odlukom, a po potrebi i druge dokaze, te potom na temelju pažljive, savjesne i kritične analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, posebice proturječnih, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, utvrditi postojane/nepostojanje svih odlučnih činjenica te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-25..

16. Uslijed takve odluke, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-25, valjalo je u odnosu na GG preinačiti pobijanu presudu i u odluci o kazni na način da se optuženi GG za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim pod točkom 2. izreke pobijane presude, na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 /deset/ mjeseci, a kakvu kaznu ovaj žalbeni sud, iz razloga pobliže navedenih u toč. 11.2. obrazloženja ove odluke nalazi u svemu primjerenom svim utvrđenim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, i to kako glede zahtjeva generalne tako i specijalne prevencije, a kako je to i odlučeno pod toč. II izreke ove odluke.

17. Budući da žalba optuženog VG u ostalom dijelu te žalba optuženice PG u cijelosti nisu prihvaćene, to su sukladno odredbi iz čl. 482. ZKP/08-25 žalba optuženika u tom dijelu te žalba optuženice u cijelosti odbijene kao neosnovane, a shodno čemu je u ostalom pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to i odlučeno pod toč. III izreke ove odluke.

U Varaždinu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko

U zamjenu potpisao sudac

Rajko Kipke