Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžm-24/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Km-19/2025-25 od 9. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnice CČ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je, rješenjem poslovnog broja: Km-19/2025-25 od 9. rujna 2025., na temelju članka 15. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15. i 126/19., nadalje ZSM-a) prema CČ, izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu.

1.1. Na temelju čl. 89. ZSM-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi maloljetnica po branitelju Borislavu Planincu, odvjetniku, zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri upućivanja u odgojnu ustanovu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se maloljetnici izrekne blaža odgojna mjera, tj. „odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz posebnu obvezu pohađanja škole, podredno, neku drugu ne zavodsku odgojnu mjeru iz čl. 7. ZSM“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu za mladež u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 726/2025-3 od 29. listopada 2025. isti vratilo.

5. Žalba maloljetnice nije osnovana.

6. Budući da se maloljetnica žali samo zbog odluke o odgojnoj mjeri, ovaj žalbeni sud za mladež je povodom njezine žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25; dalje: ZKP/08), prije svega ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

7. Maloljetnica nije u pravu kada se žali zbog odluke o izrečenoj odgojnoj mjeri, uz bitnu argumentaciju da je prvostupanjski sud za mladež potpuno nekritički i bez ikakvih dvojbi u njihovu ispravnost prihvatio izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje skraćeno HZSR) kao i navode stručne savjetnice u sudu, te prilikom odluke o maloljetničkog sankciji nije uzeo u obzir težinu i karakter kaznenog djela za koje se tereti (konkretno, radi se o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11), kao i činjenicu da je priznala djelo te izrazila žaljenje zbog počinjenog.

7.1. Žaliteljica pritom posebno ističe dijelove izvješća HZSR-a, a koja, po njegovom mišljenju, sud prvog stupnja za mladež zanemaruje, gdje se navodi da trenutno verbalizira motivaciju za nastavkom obrazovanja, dok u pogledu obiteljskih prilika ističe da se sa svim članovima kućanstva dobro slaže te da među njima ne dolazi do sukoba, dok majka navodi da izvršava zadatke koji se od nje traže, sudjeluje u kućanskim poslovima te skrbi o mlađoj braći. U slobodno vrijeme druži se s rođakinjama iz susjedstva, ne posjećuje kafiće, ne konzumira alkohol niti druge psihoaktivne tvari, a tijekom vikenda joj u posjet dolazi dečko (starosti 15 godina) s kojim se druži u svome domu. Što se tiče samog djela za koje se tereti iskazuje djelomično kritičan stav, te određeni stupanj osviještenosti o neprimjerenosti vlastitog ponašanja.

7.2. Prije svega, a vezano za potonje žalbene tvrdnje kojima maloljetnica sugerira da na njezinoj strani postoji motivacija za nastavkom obrazovanja, te da su njezine obiteljske prilike dobre, prvostupanjski sud za mladež pravilno uočava da iz podataka u spisu proizlazi suprotan zaključak.

7.3. Tako iz podataka o ličnosti i obiteljskim prilikama maloljetnice proizlazi da su prema njezinim roditeljima bile višekratno izricane mjere obiteljsko pravne zaštite, no bez uspjeha, te da je već u prvom polugodištu 7. razreda počela izostajati s nastave, da bi naposljetku samovoljno u potpunosti prekinula pohađanje škole. Uz to, iz navedenih podataka proizlazi da su i sva njezina starija braća prekinula školovanje s navršenih 15 godina.

7.4. Vezano za mjere obiteljsko pravne zaštite, iz podataka u spisu proizlazi da su iste izricane zbog nasilja u obitelji, neprimjerenog ponašanja djece, problema na planu školovanja i počinjenja kaznenih djela od strane djece, međutim, iste nisu rezultirale poboljšanjima u kvaliteti roditeljskog funkcioniranja niti osiguranja adekvatnih uvjeta za razvoj maloljetnice, s time da roditelji pokazuju ograničene odgojne kapacitete.

7.5. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da maloljetnica ima značajne poteškoće u samoregulaciji vlastitog ponašanja i usvajanja socijalno prihvatljivih obrazaca ponašanja, te da su kod nje prisutna neprihvatljiva ponašanja u obliku impulzivnih reakcija u frustrirajućim situacijama, nepohađanje nastave, te u konačnici i samovoljnog prekida školovanja.

7.6. Što se pak tiče žalbenih tvrdnji kojima se upire na težinu i karakter terećenog kaznenog djela, valja primijetiti da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine, s time da je prvostupanjski sud za mladež pravilno imao u vidu i same okolnosti djela a koje govore o tome da je maloljetnica prilikom počinjenja istog koristila nož duljine oštrice 17 cm.

7.7. Imajući uz sve to dodatno u vidu da iz podataka u spisu proizlazi da je maloljetnica i ranije ispoljavala impulzivno i neprimjereno ponašanje prema članovima obitelji (u svezi čega valja primijetiti da takvo njezino ponašanje doduše nije procesuirano, a kako to u žalbi ističe maloljetnica, međutim, sud prvog stupnja pravilno uočava da takva zaključak proizlazi iz vjerodostojnih izvora saznanja koji prileže spisu), sud prvog stupnja za mladež, a suprotno žaliteljici, s pravom smatra da je maloljetnicu nužno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgojitelja i drugih stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj, a osobito obrazovanjem.

8. Na temelju svega prethodno izloženog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud za mladež izvodi pravilan zaključak da su se u konkretnom slučaju ispunile sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 15. ZSM-a za upućivanje maloljetnice u odgojnu ustanovu.

8.1. Naime, u čl. 15. ZSM-a propisano je da će odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu sud izreći kada je maloljetnika potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgajatelja i drugim stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj, osobito obrazovanjem i radnim osposobljavanjem.

8.2. Polazeći od ranije navedenih činjenica koje govore o ličnosti i obiteljskim prilikama maloljetnice, posebice onih koje ukazuju da njezini roditelji nemaju adekvatnih odgojnih kapaciteta, s time da mjere obiteljsko pravne zaštite, koje su izricane zbog nasilja u obitelji, neprimjerenog ponašanja djece, problema na planu školovanja i počinjenja kaznenih djela od strane djece, nisu rezultirale poboljšanjima u kvaliteti roditeljskog funkcioniranja niti osiguranja adekvatnih uvjeta za razvoj maloljetnice, u povezanosti s podacima koji govore o tome da maloljetnica ima značajne poteškoće u samoregulaciji vlastitog ponašanja i usvajanja socijalno prihvatljivih obrazaca ponašanja, te da su kod nje prisutna neprihvatljiva ponašanja u obliku impulzivnih reakcija u frustrirajućim situacijama, nepohađanje nastave, te u konačnici i samovoljnog prekida školovanja, sud prvog stupanja za mladež, a suprotno žalitelju, s pravom zaključuje da je maloljetnicu nužno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgajatelja i drugim stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj, osobito obrazovanjem i radnim osposobljavanjem, čime su se stekle sve zakonske pretpostavke za izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu (čl. 15. ZSM-a).

9. Budući da žalba maloljetnice nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko