Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-864/2024-8
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih AF i ŠF, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja HF i NF, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-25/2024-9 od 1. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 9. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Povodom žalbi oštećenih kao tužitelja HF i NF, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju odredbe čl. 355. st. 2. u svezi s čl. 355. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08-24) odbačena optužnica oštećenika kao tužitelja HF i NF od 16. siječnja 2024. protiv okrivljenih AF i ŠF, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08-24 oštećenici kao tužitelji dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-24 u paušalnom iznosu od 200,00 eura svaki, u roku od petnaest dana, kao i naknaditi trošak okrivljenika o čijoj će se visini naknadno odlučiti.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnose oštećenici kao tužitelji HF i PF putem opunomoćenika Franje Šebijana, odvjetnika, „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovni postupak.
3. Dopunu žalbe podnosi oštećeni kao tužitelj HF osobno bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Okrivljeni SF po branitelju Daliboru Gradinščaku, odvjetniku podnio je odgovor na žalbe oštećenika kao tužitelja s prijedlogom da se iste odbiju kao neosnovane.
5. Žalbe oštećenika kao tužitelja su bespredmetne.
6. Naime, oštećenici kao tužitelji se, premda uvodno u žalbi naznačuju da istu podnose „iz svih žalbenih razloga“, žale isključivo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, ovaj žalbeni sud je povodom njihovih žalbi, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08-25), ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-25.
6.1. Prije svega, valja primijetiti da prvostupanjski sud pobijanu odluku temelji na odredbi iz čl. 355. st. 2. u svezi čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08-24 u kojoj je propisano da će vijeće rješenjem odbaciti optužnicu kada nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe, odnosno kada je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće.
6.2. Međutim, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno da li prvostupanjski sud odbacuje predmetnu optužnicu jer nema dovoljno dokaza da su okrivljenici osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće ili pak optužnicu odbacuje jer djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, a što je druga zakonska osnova za odbacivanje optužnice propisana u čl. čl. 355. st. 2. u svezi čl. 355. st. 1. toč. 1. ZKP/08-25.
6.3. Naime, sud prvog stupnja u toč.12.1. obrazloženja pobijanog rješenja u bitnome navodi da iz snimaka događaja nedvojbeno proizlazi da su okrivljenici kritične zgode vrijeđali oštećenika kao tužitelja HF, psovali ga, nekontrolirano i bezobrazno vikali na njega, čak i pljuvali ga, međutim, sadržaj izrečenih riječi, a niti cjelokupni kontekst zbivanja, po stavu prvostupanjskog suda, ne predstavlja ozbiljnu prijetnju kakvim zlom, time da iz navedenih snimki ne proizlazi da bi okrivljeni AF, oštećeniku kao tužitelju izgovorio i riječi „izgubit ćeš glavu“, koje bi jedine, u određenom kontekstu, bilo moguće protumačiti kao prijetnju nekim zlom.
6.4. Takvo obrazloženje bi sugeriralo da prvostupanjski sud, iako to izrijekom ne navodi niti pobliže obrazlaže, drži da u ovom slučaju nema dovoljno dokaza da su okrivljenici osnovano sumnjivi za djelo koje je predmet optužbe odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće.
6.5. Međutim, iz sadržaja toč. 13.1. obrazloženja pobijanog rješenja gdje sud prvog stupnja navodi kako riječi koje su okrivljenici kritične zgode upućivali oštećenicima, kako je to opisano u činjeničnom opisu djela iz optuženice (uz izuzetak izraza „izgubit ćeš glavu“) a niti geste okrivljenika, po objektivnim kriterijima i mjerilima ne predstavljaju prijetnju kakvim zlom, odnosno u njihovim riječima nedostaje naznaka nekakvog zla koje bi isti oštećenicima mogli ili namjeravali učiniti, bi proizlazilo da sud prvog stupanja ustvari smatra da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo, kakvo obrazloženje je proturječno, i to kako u odnosu na izreku pobijanog rješenja tako i sa samim sobom, budući da prvostupanjski sud od takvog zaključka izuzima riječi „izgubit ćeš glavu“, pri čemu nije jasno da li po stavu suda prvog stupnja u ovom slučaju te riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju u smislu čl. 139. st. 3. KZ/11, odnosno da li su iste po svom sadržaju i okolnostima u kojima su izrečene bile objektivno podobne kod oštećenika izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, budući da u toč. 12.
1. obrazloženja pobijane odluke navodi samo kako bi iste jedine, u određenom kontekstu, bilo moguće protumačiti kao prijetnju nekim zlom.
6.6. Stoga iz cjelokupnog obrazloženja pobijane odluke nije jasno da li prvostupanjski sud smatra da navedene riječi „izgubit ćeš glavu“ u ovom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju, ali nema dovoljno dokaza iz kojih bi proizlazila osnovana sumnja da su ih okrivljenici izrekli kritične zgode, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza glede tih činjeničnih navoda iz optužnice očito takvo da bi izricanje osuđujuće presude na raspravi bilo nemoguće, ili pak smatra da niti te riječi, iako u sebi sadrže prijetnju kakvim zlom, s obzirom na kontekst zbivanja u kojem su izrečene objektivno nisu bile podobne kod oštećnika izazvati osjećaj straha ili uznemirenosti.
6.7. Takvo obrazloženje je po stavu ovog žalbenog suda nejasno i proturječno kako u odnosu na izreku pobijane odluke u kojem se kao zakonska osnova za odbacivanje optuženice navodi čl. 355. st. 2. u svezi čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08-24, tako i samo sa sobom, s posljedicom da se pobijana odluka ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kazneno postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP708-25, a slijedom čega je povodom žalbi oštećenika kao tužitelja, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. u svezi čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 , valjalo po službenoj dužnosti ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.
7. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će otkloniti ukazane nedostatke, te kod ponovljenog odlučivanja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, pazeći pri tome da ne ponovi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem.
U Varaždinu 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
