Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-729/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, radi zaštite od uznemiravanja, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenog 2025., u nazočnosti zamjenice zamjenika punomoćnika tužiteljice CU, odvjetničke vježbenice kod Ante Bogdanića, odvjetnika u Biogradu na Moru, tuženice ad. 1. osobno, tuženika ad. 2. osobno i zamjenika punomoćnika tuženika ad. 1. i 2. JU, odvjetničkog vježbenika kod Šime Lukačića, odvjetnika u Biogradu na Moru, te nakon objave presude dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima RU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i EU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da prestanu samovlasno onemogućavati tužiteljicu VU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u vršenju prava stvarne služnosti na način da oduzimaju povlaštenoj zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 1620 k. o. [katastarska općina], pravo na svjetlo, zrak i vidik, i uspostave prijašnje stanje, tako da uklone drvenu komodu - otoman, čiji položaj je prikazan na slici sudskog očevida od 20. prosinca 2024. godine, izrađenoj po sudskom vještaku za geodeziju Ivanu Marinoviću, ing. geod., i označen slovima A- B-C-D-A, i plavom bojom, širine 54 cm, dužine 1.00 m i visine 1.00 m, a postavljenu na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 1627, u mjestu, put, površine 41 m2 položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i omoguće tužiteljici izvršavanje opisanog prava stvarne služnosti, te da se suzdrže od postavljanja ili naslanjanja na zid kuće tužitelja izgrađene na čest. kat. broj 1620 k. o. [katastarska općina], bilo kakvih predmeta kojima će zaklanjati svjetlost, zrak i vidik ili onemogućiti otvaranje i zatvaranje prozora na kući tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima da naknade parnični trošak tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima ad. 1. i 2. nadoknadi trošak parničnog postupka od 797,50 EUR, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad. 1. i 2. da im tužiteljica nadoknadi trošak parničnog postupka preko iznosa od 797,50 EUR iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 1.856,25 EUR, tj. za iznos od 1.058,75 EUR.

Obrazloženje

1.1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 18. travnja 2022. tužiteljica navodi da je suvlasnica nekretnine označene kao čest. kat. broj 1620, u mjestu, dvorište površine 38 m2, kuća površine 51 m2, gospodarska zgrada površine 7 m2, ukupne površine 96 m2, položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja graniči sa nekretninom označenom kao čest. kat. broj 1627, u mjestu, put, površine 41 m2 položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisanog prava vlasništva u korist tužene ad/1, za cijelo. Tužiteljica pojašnjava da građevina izgrađena na nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 1620 k. o. [katastarska općina], ima otvore prema nekretnini označenoj kao čest. kat. broj 1627 k. o. [katastarska općina], u naravi put, a na kojoj je tužiteljica osobno i po prednicima nesmetano otvarala prozore i grilje prema toj nekretnini od izgradnje same kuće, čime je stekla pravo stvarne služnosti dosjelošću, a na navedeni način se tužiteljica koristila predmetnom nekretninom sve dok na čest. kat. broj 1627 k. o. [katastarska općina] tuženi nisu postavili komodu (starinsku škrinju, otoman) i to u visini koja prelazi visinu prozora na kući tužiteljice, radi čega ista prozor više ne može otvarati, te je onemogućena u korištenju stečenog prava služnosti na svjetlost, vidik i zrak. U odnosu na navedeno tužiteljica je pismeno upozoravala tuženu ad/1 RU i tuženika ad/2 EU, da se suzdrže od uznemiravanja tužiteljice u njenom izvršavanju služnosti, te da uklone postavljenu komodu na čest. kat. broj 1627 k. o. [katastarska općina], međutim isti nisu postupili po navedenoj opomeni, te su se na usmena i pismena upozorenja tužiteljice oglušili do dan danas.

1.2. Tužiteljica je na pripremnom ročištu od 8. prosinca 2022., a u odnosu na navode iz odgovora na tužbu, isticala da nije točno da prednik tužiteljice nikada nije otvarao grilje u zračni prostor iznad čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom su sami tuženici sa pok. SU razgovarali preko toga prozora i usputno se pozdravljali sa širom otvorenim griljama. Tužiteljica je također isticala da to što tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije od utjecaja za ovu pravnu stvar, obzirom se u ovom slučaju radi o stvarnoj služnosti stečenoj dosjelošću u korist nekretnine, a ne osobnoj služnosti te nije nužno da svi suvlasnici moraju biti obuhvaćeni te kako se radi o tužbi radi zaštite od uznemiravanja u onemogućavanju vršenja stečenog prava.

1.3. Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom u spis 9. svibnja 2025. uredila tužbeni zahtjev sukladno skici sudskog očevida od 20. prosinca 2024.

1.4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. studenog 2025., a na kojem je trebao biti proveden dokaz saslušanjem stranaka, zamjenica zamjenika novoizabranog punomoćnika tužiteljice navela je kako tužiteljica nije obavijestila novog punomoćnika niti sud o razlogu svog nedolaska na prije navedeno ročište, no okolnosti su takve da bi njeno stranačko saslušanje bilo od bitnog značaja za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku, radi čega je predložena odgoda prije navedenog ročišta kako bi se omogućilo ispitivanje stranaka na slijedećem ročištu.

2.1. Tuženici ad. 1. RU i ad. 2. EU su u odgovoru na tužbu zaprimljenom 18. svibnja 2022. osporavajući u cijelosti navode iz tužbe prije svega isticali da ni tuženica ad. 1. ni tuženik ad. 2. nisu postavili komodu ispod predmetnog prozora niti im je poznato tko ju je tamo stavio te u svakom slučaju ističu da ta komoda nije njihova. Tuženicima, osim toga, zaista nije jasno na koji način sporna komoda onemogućava da zrak i svjetlost ulaze u tužiteljičin stan. Nadalje, i bez obzira na to što tuženici nemaju veze s spornom komodom, isti ističu kako tužiteljica nije dosjelošću stekla pravo služnosti na koje se poziva, naime, sukladno čl. 229 st. 1. ZVDSP-a, stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Tužiteljica, po tuženicima, vlasništvo nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla 16. prosinca 2016. godine, kada je u zemljišnim knjigama uknjiženo njezino pravo vlasništva na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju OV-7098/16 od 26. listopada 2016., a prije toga ta nekretnina je bila u vlasništvu pokojnog SU i to još od 70-tih godina prošlog stoljeća te SU nikada, ali baš nikada nije otvarao grilje u zračni prostor iznad k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je znao da za to nema ovlaštenje, što mogu potvrditi i svi susjedi koji žive u neposrednoj blizini. Nadalje, po tuženicima, da grilje velikog i malog prozora u prizemlju nisu namijenjene za otvaranje prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidi se i iz činjenice da na oknu tih prozora nema „ušice“ koja služi da se grilje zakače prilikom otvaranja (kako ne bi lupale), dok s druge strane tužiteljičine grilje na katu imaju te „ušice“ te one zaista i jesu namijenjene otvaranju, a osim toga, vidljivo je da predmetne grilje u prizemlju nisu u razini s fasadom već su uvučene u zid kuće pa se one i ne mogu otvoriti za 180˚ (da budu ispružene uz fasadu) nego maksimalno za 90˚ - što znači da bi „stršile“ okomito prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja u naravi predstavlja pristupni put širine cca 2,5 m). Svakako, po tuženicima, važno je primijetiti da su i otvori na ostalim nekretninama koje graniče s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] takvi da ne ugrožavaju zračni prostor na s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naime, na kući sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoje vrata s roletom, dok se prozori sagrađeni na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne otvaraju prema vani. Dakle, po tuženicima, nema govora da je itko od susjeda imao nekakvu služnost koja bi ga ovlašćivala da otvara grilje prema tuženičinoj nekretnini jer nitko od njih nikada, a pogotovo ne u periodu od 20 godina, takvu služnost faktički nije izvršavao, s tim da se nisu SU i ostali susjedi bez razloga suzdržavali da otvaraju prozore prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naime, ta nekretnina, kako je rečeno, u naravi predstavlja put širine 2,5 m koji preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji vodi prema tuženičinoj kući sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a bit tog puta je da tuženica njime nesmetano prolazi prema svojoj kući i da vozilom može pristupiti što bliže svojoj kući kada dovozi materijal, namještaj itd. Ukratko, po tuženicima, vidljivo je da tužiteljici, sa spornom komodom ili bez nje, ni na koji način nije onemogućen dovod zraka i svjetlosti – što je navodni razlog podnošenja tužbe. Tuženici ističu da tužiteljici nitko ne brani da na prozore u prizemlju, recimo, stavi roletu umjesto grilja ili da skine grilje i ne stavlja ništa ili, pak, da ostavi grilje koje postavio još SU i ne otvara ih kao što to ni on nije činio, pritom ukazujući na čl. 175. st. 1. ZVDSP-a u kojem je propisano da služnost mora imati razumnu svrhu jer se njome zadire u tuđe pravo vlasništva i ona može egzistirati samo ako vlasnik povlasne nekretnine ne može na drugi način ostvarivati svrhu služnosti, a ovom slučaju, kao što je rečeno, predniku tužiteljice je bio dovoljan dovod svjetla i zraka kroz zatvorene grilje koje je sam postavio, a ako tužiteljici to nije dovoljno ona može zamijeniti grilje roletama ili grilje jednostavno ukloniti. Zaključno, tuženici ističu kako u ovom postupku ne sudjeluju sve osobe koje bi prema pravilima materijalnog prava bile nužni suparničari, naime, tužiteljica tvrdi da je u korist k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, a na teret k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine zasnovano pravo služnosti, a obzirom da je kao suvlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena i ĆU i obzirom da ta nekretnina nije etažirana (pa tužiteljica nije isključiva vlasnica prostorija u kojima se nalazi predmetni prozor) jasno je da bi i ĆU morala sudjelovati u ovom postupku (ili kao tužiteljica ili kao tuženica) jer se tvrdi da u pogledu njihove zajedničke kuće postoji neko stvarno pravo.

2.2. Tuženici ad. 1. i 2. su na pripremnom ročištu od 8. prosinca 2022. u spis predali izjave na kojima su ovjereni potpisi SU i ŠU iz kojih da proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] najprije bila u vlasništvu ZU te da je na toj kući sa strane koja gleda ne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prvotno bio jedan mali prozor u prizemlju bez škura te da je nakon toga čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio SU i preuredio ju je i koji je za svog života poštivao zabranu otvaranja grilja te iste baš nikada nije otvarao.

2.3. Tuženici ad. 1. i 2. su na ročištu za glavnu raspravu od 12. studenog 2025. po svom zamjeniku punomoćnika isticali kako ostaju kod svega do sada iznesenog tijekom postupka te da se protive odgodi toga ročišta kako je to bilo predloženo od strane tužiteljice, odnosno predložili su da se na tome ročištu saslušaju tuženici i potom zaključi glavna rasprava.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 4), neslužbenu kopiju izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 5), dopis MUP, Policijske postaje Zadarska, Policijska postaja Biograd od 14. studenog 2019. (ls 6), opomenu od 17. studenog 2021. (ls 12-13), račun broj 34/POSL1/1 od 3. studenog 2021. (ls 14), izjavu o suglasnosti od 21. svibnja 2004. ovjerenu kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-2897/02 istog dana (ls 48), izjavu od 20. prosinca 2017. ovjerenu kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] pod brojem OV-10653/17 istog dana (ls 49-50), zapisnik Općinskog suda u Zadru - Stalne službe u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel broj Z-784/2007/5690 od 23. listopada 2012. (ls 51-52), potvrdu MUP, Policijske postaje Zadarska, Policijska postaja Biograd broj: 511-18-09/05-5-60-1/2019 od 18. svibnja 2022. (ls 53-54), izvršen je uvid u fotografije (ls 55), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića zaprimljen u spis dana 11. veljače 2025. te je izvršen uvid u priložene fotografije lica mjesta (ls 86-93), saslušani su svjedoci NU (ls 99), TU (ls 100), IU (ls 102), saslušani su kao stranke tužena ad. 1. RU (ls 113-114) i tuženik ad. 2. EU (ls 114-115).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način morala dokazati osnovanost navoda koje je isticala tijekom postupka, a koji su bitni za njen uspjeh u ovoj parnici.

5. Odredbom čl. 188. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je: da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu se osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik povlasne nekretnine nešto propušta, što bi inače slobodno činio, kao što su osobito: 1. svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati; 3. ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak, ili vidik, 4. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način; ili što drugo.

6. Odredbom čl. 235. st. 1. ZV propisano je da pravo na zaštitu svojega predmnjevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj istiniti način stjecanja posjeda te služnosti (predmnjevani ovlaštenik služnosti), dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se na pravo predmnjevanog ovlaštenika na zaštitu na odgovarajući način primjenjuju pravila o tužbi predmnjevanog vlasnika.

7. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje radi o tzv. negativnim kućnim služnostima i to u konkretnom slučaju oduzimanja svjetla i zraka, s tim da će se sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije osvrnuti na činjenice koje po njemu ne bi trebale biti sporne među strankama.

8.1. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:

8.2. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u mjestu, dvorište površine 38 m2, kuća površine 51 m2 i gospodarska zgrada površine 7 m2, ukupno površine 96 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku su u B Vlastovnici kao suvlasnice upisane ĆU za ¼ dijela i ĐU za ¾ dijela.

8.3. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], u mjestu, put površine 41 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je u B Vlastovnici kao vlasnica za cijelo upisana RU.

8.4. Da je komoda-otoman koja je predmet spora vidljiva na fotografijama sa ls 45 i 46 koje je tužiteljica predala u spis na ročištu od 8. prosinca 2022., a sporni predmet je vidljiv i na fotografijama sa ls 89-93 koje čine prilog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Marinovića, a lokaciju koje komode-otomana je nakon provedenog uviđaj na licu mjesta održanog 30. studenog 2023. stalni sudski vještak za područje geodezije Ivan Marinović prikazao na skici sudskog očevida sa ls 86 označivši ga slovno sa A-B-C-D-A i obojavši ga plavom bojom te ga je u tekstualnom dijelu njegovog nalaza i mišljenja opisao na način da je širine 54 cm, dužine 1 m, te visine 1 m, a koji je postavljen ispred prozora tužiteljice prema ulici Kneza Zdeslava i koja komoda-otoman da se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz prozor tužiteljice koji se nalazi na kući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koji prozor je prikazan smeđom bojom te je ukupne širine 1,20 m.

9. Sporno je, a obzirom na oprečne navode isticane od samih stranaka tijekom postupka, da li je tužiteljica uspjela dokazati tvrdnje koje predstavljaju odlučne činjenice bitne za njen uspjeh u predmetnoj parnici, odnosno da su baš tuženici ad.

1. i 2. postavili sporni otoman-komodu na poziciju koja onemogućava otvaranje tužiteljičinog prozora u prizemlju njenog stambenog objekta, pa da su joj isti na taj način uskratili pravo na svjetlo, zrak i vidik, a koje pravo stvarne služnosti da je tužiteljica osobno i prethodno preko svojih prednika stekla dosjelošću.

10.1. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva sud se želi osvrnuti na procesna pitanja iskrsla tijekom ovog postupka, a od kojih se prvo pitanje odnosi na prigovor istican od strane tuženika po kojem bi predmetnu tužbu trebalo odbaciti jer da u ovom postupku ne sudjeluju sve osobe koje bi kao nužni suparničari trebali, pritom misleći na ČU, upisanu suvlasnicu za ¼ dijela na stambenom objektu kojeg je tužiteljica suvlasnica za preostalih ¾ dijela, dok se drugo procesno pitanje odnosi na prijedlog tužiteljice da se odgodi ročište za glavnu raspravu koje je bilo određeno za dan 12. studenog 2025. Što se tiče stajališta tuženika ad. 1. i 2. po kojem bi predmetnu tužbu trebalo odbaciti jer u ovome postupku, bilo na aktivnoj bilo na pasivnoj strani, ne sudjeluje ČU, ovaj sud drži da takvo stajalište tuženika ne bi bilo osnovano. Naime, u ovoj parnici tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev koji bi bio usmjeren na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti u korist povlasne nekretnine u suvlasništvu nje i ČU, kada bi za tako nešto sukladno čl. 41. st. 1. ZV doista bila potrebna suglasnost svih suvlasnika povlasne nekretnine, već se ovdje radi o tužbi proizašloj iz čl. 235. st. 1. ZV usmjerenoj na pružanje prava na zaštitu ovlašteniku predmnjevanog prava služnosti, i kada, barem po mišljenju ovog suda, svaki suvlasnik povlasne nekretnine, ovo sukladno čl. 46. st. 1. ZV, ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari.

10.2. Glede neusvajanja prijedloga tužiteljice po njenim punomoćnicima u smislu odgode ročišta za glavnu raspravu određenog za 12. studenog 2025., ukazuje se da iz stanja spisa proizlazi da se ima smatrati da je tužiteljica o tome ročištu, a na kojem je bilo predviđeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka, bila po svojoj tadašnjoj punomoćnici obaviještena još 17. rujna 2025., dakle gotovo dva mjeseca prije. Sud ukazuje na potonji detalj jer drži da iz istoga proizlazi da je tužiteljica imala dovoljno vremena posvetiti se angažiranju novoga punomoćnika iz reda odvjetnika gledajući do ročišta određenog za 12. studenog 2025., no nasuprot tome, tužiteljica tek na samom ročištu od 12. studenog 2025. po zamjenici zamjenika punomoćnika predlaže odgodu toga ročišta, a da pritom ista niti svoga novog punomoćnika nije obavijestila o razlozima svoga nedolaska na to ročište, na kojem je, ponavlja se, bilo predviđeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka, što je sve doprinijelo tome da sud izvede zaključak po kojem ne bi bili opravdani razlozi na kojima je tužiteljica temeljila svoj prijedlog za odgodom ročišta za glavnu raspravu zakazanog za 12. studenog 2025.

11.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 8. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, iste nije uspjela dokazati i to iz sljedećih razloga. Sud najprije iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne zaključuje sa adekvatnom razinom vjerojatnosti da su baš ovdje tuženici ad. 1. i 2. postavili sporni otoman- komodu uz prozor tužiteljice uz prizemlje stambene zgrade u njenom suvlasništvu i to na poziciju prikazanu na skici sudskog očevida sa ls 86. Naime, da su baš tuženici ad. 1. i 2. poduzeli tu spornu radnju ovaj sud smatra da tužiteljica u tome pravcu nije predočila niti jedan materijalni dokaz u potkrjepu takve njene tvrdnje, a to su mogli biti fotografija, video snimak ili s druge strane sudska odluka proizašla npr. iz kaznenog ili prekršajnog postupka. Tužiteljica je s druge strane svoju potonju tvrdnju dokazivala isključivo personalnim dokazima, tj. iskazima svjedoka predloženih upravo od nje same, a radi se o svjedocima:

- TU koji na ročištu od 14. svibnja 2025. u odnosu na prije navedenu spornu odlučnu činjenicu u bitnome iskazuje da on pretpostavlja da je možda negdje 2021. ili 2022. tuženik ad. 2. na ulicu stavio nekakav otoman i time zapriječio otvaranje grilja – škura jednog manjeg prozora koji se nalazi u prizemlju kuće uz samu ulicu, s tim da ovaj svjedok izričito navodi da on nije osobno vidio da bi taj otoman ispod toga prozora postavio baš tuženik ad. 2.,

- IU koji je na ročištu od 14. svibnja 2025. iskazivao da je u ovoj parnici koliko on zna sporno to što je tuženik ad. 2. zaklonio prozor na kući tužiteljice sa jednom kutijom koja je prekrivena sa nečim zelenim, no da je to napravio baš tuženik ad. 2., to je svjedokova pretpostavka jer da on to osobno nije vidio, ali je čuo.

11.2. Međutim, kraj činjenice da obojica potonje navedenih svjedoka očito nemaju neposrednih saznanja o tome tko je postavio sporni otoman-komodu uz prozor tužiteljice u prizemlju njene kuće, a uz to su obojica svjedoka, kako to i sam potvrđuju u svojim iskazima, u lošim odnosima sa tuženikom ad. 2., što je sve doprinijelo tome da ovaj sud smatra da se samo i isključivo na iskazima ova dva svjedoka ne može izvesti nedvojben zaključak da je tuženik ad. 2. EU, a posebice ne tužena ad. 1. RU, jer nju kao nalogodavca ili neposrednog izvršitelja sporne radnje ne spominje niti jedan od tih svjedoka, postavili sporni otoman-komodu na onu poziciju prikazanu na skici sudskog očevida sa ls 86, što je sve, kraj činjenice da sami tuženici ad. 1. i 2. izričito negiraju tako nešto, doprinijelo tome da sud izvede zaključak po kojem tužiteljica nije dokazala jednu od ovdje istaknutih odlučnih činjenica, a što je samo po sebi dostatno da se ocijeni neosnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Nastavno na zaključivanje suda iz prethodnog odlomka obrazloženja ove presude, ovaj sud zaključuje da rezultati provedenog dokaznog postupka ne potkrjepljuju postojanje niti druge odlučne činjenice nužne za uspjeh tužiteljice i to one iz koje bi proizlazilo da se ovdje sporni prozor u prizemlju stambenog objekta u suvlasništvu tužiteljice nesmetano otvarao barem kroz period od dvadeset godina prije podnošenja tužbe sudu, dakle dvadeset godina prije 19. travnja 2022., pa da je time tužiteljica dosjelošću sukladno čl. 229. st. 1. ZV stekla pravo stvarne služnosti, u konkretnom slučaju tzv. negativne kućne služnosti u vidu prava na svjetlo, zrak i vidik. Naime, stajalište je suda da kod dokazivanja i ove odlučne činjenice tužiteljica sudu ne predočava materijalne dokaze, već ista svoju tužbu u tome dijelu temelji na istim onim personalnim dokazima kao i ranije, tj. na svjedočkim iskazima:

- TU koji na ročištu od 14. svibnja 2025. u ovome dijelu u bitnome iskazuje da je on jedan jedini put vidio da bi bio otvoren ovdje sporni prozor i to 2017. ili 2018. kada su grilje bile skroz otvorene na način da su bile položene uza zid kuće, s tim da se svjedok nije mogao sjetiti da li je vidio da je taj prozor bio otvoren neki drugi put,

- IU koji na ročištu od 14. svibnja 2025. u ovome dijelu u bitnome iskazuje da prije postavljanja one kutije koja je prekrivena sa nečim zelenim kraj spornog prozora nije bilo nekakve slične zapreke ili predmeta, s tim da ovaj svjedok, čije je prebivalište inače u [adresa], u svoju kuću u [adresa] koja je udaljena zračne linije 5 do 10 metara od kuće tužiteljice dolazi od 2021., dok vezano za otvaranje spornog prozora svjedok navodi da on ne može govoriti da li je ikada vidio da bi taj prozor bio otvoren.

13. Stoga, imajući u vidu navedeno pod točkom 12. obrazloženja, odnosno zaključujući da niti jedan drugi dokaz, bilo personalni bilo materijalni, koji je proveden u ovoj pravnoj stvari ne upućuje na nedvojben način na zaključak iz kojeg bi proizlazilo da se sporni prozor u prizemlju zgrade u suvlasništvu tužiteljice otvarao više od jednog puta kroz period od dvadeset godina koji je prethodio danu 19. travnja 2022. kada je predmetna tužba zaprimljena kod ovoga suda, pa da se samim time ne može izvesti daljnji zaključak da je tužiteljica u tome dijelu stekla tzv. negativnu kućnu služnost u korist nekretnine u njenom suvlasništvu kao povlasne, a na teret nekretnine opisane pod točkom 8.3. obrazloženja u vlasništvu tužene ad. 1. kao poslužne.

14. Dakle, imajući u vidu sve ono navedeno u nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, sud je ocijenio da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, iste nije potkrijepila adekvatnim dokazima, radi čega je njen tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tuženika ad. 1. i 2. prema tužiteljici temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Obzirom je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 5.000,01 kuna, što bi uz primjenu službenog tečaja konverzije od 7,53450 predstavljalo iznos od 663,62 EUR glede kojeg odvjetnik koji je punomoćnik stranke ima pravo popisati nagradu od 50 bodova po poduzetoj radnji, slijedom čega je sud tuženicima ad. 1. i 2., a zbog činjenice da su isti u ovoj pravnoj stvari bili zastupani po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao 50 bodova za sastav odgovora na tužbe, i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok im je sukladno istoj tarifnoj odredbi priznato daljnjih 50 bodova za sastav obrazloženog podneska od 15. svibnja 2025. U odnosu na popisane stavke za pristup na ročišta sud je tuženicima ad. 1. i 2. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife priznao 50 bodova za svako od pet ročišta održana 8. prosinca 2022., 19. rujna 2023., 30. studenog 2023., 14. svibnja 2025. i 7. srpnja 2025. Što se tiče popisane stavke za ročište od 17. rujna 2025. sud je tuženicima ad. 1. i 2. obistinio 12,5 bodova sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife jer se tu radi o situaciji kada je ročište bilo odgođeno prije početka raspravljanja i tada odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. ali ne više od 50 bodova. Zbrajajući sve stavke priznate tuženicima ad. 1. i 2. dođe se do ukupno 362,5 bodova, što potom valja uvećati za 10% sukladno Tbr. 40. točka 1. Tarife koja propisuje da kada odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, nakon čega se dođe do 398,75 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do krajnjeg iznosa od 797,50 EUR kojeg sud priznaje tuženicima ad. 1. i 2. kao parnični trošak, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 9. prosinca 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženicima ad. 1. i 2. po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru.