REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-930/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Horvat, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika SRAKOVČIĆ d.o.o., Karlovac, Perivoj Josipa Vrbanića 8, OIB: 64204289689, kojeg zastupa punomoćnica Iva Zlatić, odvjetnica u Karlovcu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Borne Ninčevića, odvjetnika te punomoćnice tuženika Ive Zlatić, odvjetnice, 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od dana 31. svibnja 2023. godine kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 15. listopada 2022.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od dana 31. svibnja 2023. godine.

„II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 15. listopada 2022. godine s danom donošenja prvostupanjske presude, s kojim danom tužiteljici prestaje radni odnos kod tuženika te se tužiteljici priznaju sva prava iz radnog odnosa do dana sudskog raskida ugovora o radu, kao da prestanka radnog odnosa nije ni bilo.“

III. Nalaže se tuženom SRAKOVČIĆ d.o.o. KARLOVAC, Perivoj Josipa Vrbanića 8, OIB: 64204289689 da tužiteljici JZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati, na ime naknade štete, bruto iznos od 25.600,00 kuna/3.397,70 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 15.10.2022. sa tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme do 31.10.2023. za radno mjesto konobara. Dana 31.5. 2023. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom je izvanredno otkazan ugovor o radu tužiteljici, kao radnici, zbog navodne osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Predmetnom odlukom je određeno kako radniku prestaje radni odnos danom dostave Odluke te da radnik nema pravo na otkazni rok i otpremninu. Predmetnu Odluku tužiteljica je preuzela 7.6.2023., nakon što je 6.6.2023. zaprimila obavijest o prispijeću pošiljke Hrvatske pošte d.d. Iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi kako je ugovor o radu izvanredno otkazan jer se tužiteljica od 15.5.2023. do 22.5.2023. nije javila na radno mjesto, nije se javila poslodavcu i nije ni na koji način opravdala svoj izostanak. Navedeno je potpuno netočno i iskonstruirano od strane tuženika, budući da je tužiteljica uredno obavljala svoj posao i bila prisutna na svojem radnom mjestu od 15.5.2023. do 22.5.2023. do 20:00 sati, kada je ista udaljena sa svojeg radnog mjesta od strane poslodavca, odnosno od strane predsjednika uprave tuženika VZ. Protiv citirane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme od 31.5.2023. tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika 7.6.2023. godine (koji je tuženik zaprimio dana 10.6.2023.), u kojoj je osporila sve navode iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno navela je kako je bila fizički prisutna na svojem radnom mjestu, sve do 22.5.2023. do 20:00 sati, kada je ista od strane predsjednika uprave VZ udaljena sa svojeg radnog mjesta. Nakon što je predsjednik uprave tuženika VZ udaljio tužiteljicu s radnog mjesta, tužiteljica je odmah kontaktirala JZA da joj objasni zašto je ista udaljena s radnog mjesta i zašto joj se otkazuje ugovor o radu te je tužiteljici rečeno od strane JZA da istoj nije otkazan ugovor o radu, da bi dana 31.5.2023. tužiteljici bila uručena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. S obzirom na navedeno, a osobito jer je razlog temeljem kojeg je tužiteljici izvanredno otkazan ugovora o radu potpuno neutemeljen i paušalan, tužiteljica predlaže tužbenim zahtjevom da sud utvrdi nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 31.5.2023. Budući da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, osobito u blizini predsjednika uprave VZ, na koje probleme je tužiteljica više puta upozoravala JZA, ali bez ikakvog rezultata te s obzirom na način na koji je tužiteljici neosnovano otkazan ugovor o radu, tužiteljica predlaže da sud odredi sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske odluke te da joj se isplati naknada štete u visini četiri ugovorene mjesečne plaće tužiteljice, s obzirom na trajanje radnog odnosa, starost tužiteljice i obveze uzdržavanja koje ima tužiteljica.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika i radila je na radnom mjestu konobarice u Hotelu Srakovčić u Karlovcu, Perivoj Josipa Vrbanića 8 i to na određeno vrijeme do 31.10.2023. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika od 15.10.2021. temeljem ranije sklopljenog ugovora o radu na istom radnom mjestu. Tuženik je doista donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 31.05.2023. u kojoj je greškom pera navedeno da je dana 15.05.2023. zaposlenik od strane poslodavca upozoren na propuste u vezi obavljanja poslova radnog mjesta konobar, međutim, ovaj događaj se desio 22.05.2023. kada je tužiteljica imala verbalni sukob s direktorom tuženika TZ i kada se ista prije dovršetka radnog vremena udaljila sa radnog mjesta te više nije dolazila sve do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. O tome da je tuženik omaškom u obrazloženju odluke naveo dan 15.05. nesporno je iz razloga što je tuženik kao poslodavac tužiteljici izvršio obračun i isplatu plaće za svibanj 2023. kao da je radila cijeli mjesec iako nije bila prisutna na radnom mjestu od 22.5. do 31.05.2023. kada je donijeta predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Tuženik je otkazao ugovor o radu tužiteljici iz razloga što je ista počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kako je i navedeno u Odluci o izvanrednom otkazu od 31.05.2023. kada je odbijala izvršiti radne zadatke toga dana te se zbog toga verbalno sukobila s direktorom TZ nakon čega je samovoljno otišla s radnog mjesta i više nije dolazila iako ju je tuženik pozivao da dođe zbog činjenice da je tuženik imao povećani opseg poslova zbog početka turističke sezone. Tuženik je kao poslodavac sukladno zakonu izvršio obračun radnih sati za svibanj za tužiteljicu i temeljem Odluke koju je ista zaprimila dana 07.06.2023. odjavio tužiteljicu na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Tužiteljica je nakon primitka Odluke o izvanrednom otkazu dana 07.06.2023. podnijela zahtjev za zaštitu prava navodeći da je tuženik kao poslodavac naveo neistinite izjave za što tuženik nije smatrao potrebnim se očitovati iz razloga što je tužiteljica i prije ovog događaja imala slična ponašanja u lipnju 2022. na radnom mjestu kada je odbijala radne zadatke ili bi se na vrlo neprimjereni način ponašala što je dovelo do nezadovoljstva kod ostalih zaposlenika i direktora tuženika i to upravo pred početak turističke sezone. Tuženik ističe da je tužiteljica putem mobitela komunicirala nakon događaja **.**.2023. sa JZA iz koje komunikacije jasno proizlazi da tužiteljica nije željela više doći na radno mjesto zbog neslaganja s poslodavcem te je ista nesporno počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog čega je tuženik i donio Odluku o izvanrednom otkaza ugovora o radu. Tuženik stoga ističe da je do prestanka radnog odnosa došlo prije svega zbog neprimjerenog ponašanja tužiteljice kao zaposlenice koja se sukobljavala i sa nadređenim osoba i sa ostalim zaposlenicima time da je ista imala sklopljen ugovor o radu do 31.10.2023. Tuženik se protivi i zahtjevu za naknadu štete u visini 4 ugovorene mjesečne plaće u iznosu od 25.600,00 kuna iz razloga što tužiteljica nije predmetnom Odlukom pretrpjela štetu već je za mjesec svibanj primila isplatu plaće i za dana kada nije došla na radno mjesto. Tuženik se protivi da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi dan donošenja prvostupanjske presude iz razloga što je Ugovor o radu tužiteljice bio sklopljen na određeno vrijeme do 31.10.2023. pa tužiteljica prekoračuje ugovornu odredbu temeljem Ugovora o radu od 15.10.2022. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (str. 99 spisa), zz tuženika VZ kao parnične stranke (str. 101- 102 spisa), zz tuženika JZA kao parnične stranke (str. 102 spisa) te svjedoka UZ (str. 116-117 spisa) i GZ (str. 117 spisa). Tužiteljica je odustala od ostalih predloženih svjedoka. Odbijeni su kao suvišni prijedlozi tužiteljice za pribavom ispisa poziva od Telemach te za pribavom ispisa radnih sati za druge radnike.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 31.5.2023., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom presuđenja te za naknadom štete u visini četiri ugovorene mjesečne plaće.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu ukazuje se nespornim:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na osnovu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 15.10.2022. do 31.10.2023. na radnom mjestu konobara,

- da je tuženik otkazao tužiteljici navedeni ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu od 31.5.2023. koja Odluka je tužiteljici dostavljena poštom 7.6.2023.,

- da je tužiteljica u zakonskom roku od 15 dana podnijela Zahtjev za zaštitu prava poslodavcu koji je tuženik zaprimio 10.6.2023. a na isti nije odgovorio,

- da je tužiteljica podnijela tužbu 28.6.2023. u daljnjem zakonskom roku i time ostvarila pravo na sudsku zaštitu iz odredbe čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR),

- da je tužiteljica bila na poslu u periodu od 15.5.2023. do 22.5.2023. do 20,00 sati,

- da tužiteljici nije omogućeno iznošenje obrane,

- da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti sindikat.

7. Sporno je da li je tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze, odnosno da li je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31.5.2023. zakonita i dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31.5.2023. utvrđeno je da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a što se obrazlaže činjenicama:

- da je 15.5.2023. radnica upozorena na propuste u vezi obavljanja posla konobar, a što je radnica primila na znanje i uz svoje protivljenje,

- da je radnica bila dužna raditi do 22.5.2023. prema unaprijed predviđenom rasporedu,

- da se do 22.5.2023. radnica nije javila na radno mjesto, nije se javila poslodavcu niti je na bilo koji drugi način opravdala svoj izostanak, time da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl.119. st. 1. ZR).

11. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

12. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava utvrđeno je da u istome tužiteljica osporava Odluku o izvanrednom otkazu navodeći da je bila na radnom mjestu 22.5.2023. do 20,00 sati kada je udaljena od strane direktora VZ koji je bio u vidno alkoholiziranom stanju.

13. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i stranaka nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

14. Da je između tužiteljice i direktora BZ **.**.2023. u večernjim satima došlo do verbalnog sukoba nakon kojeg se tužiteljica oko 20,00 sati prije završetka radnog vremena udaljila s posla utvrđeno je iz suglasnih iskaza tužiteljice, te zz tuženika VZ i SZ. Kada se iskazi stranaka dovedu u vezu s navodima iz Zahtjeva za zaštitu prava kao i whats up prepiske između tužiteljice i zz tuženika SZ dostavljene u spis razvidno je da se 22.5.2023. u večernjim satima dogodio konflikt između tužiteljice i direktora VZ te da je tužiteljica nakon tog konflikta otišla s posla u uvjerenju da ju je direktor potjerao.

15. Nije sporno da je tužiteljica 22.5.2023. radila do 20,00 sati, što tužiteljica decidirano navodi u tužbi i u svom zahtjevu za zaštitu prava.

16. Nije sporno da je tužiteljica u periodu od 15.5. do 22.5.2023. bila na poslu, jer je to tuženik decidirano naveo u odgovoru na tužbu, a utvrđeno je i iz iskaza stranaka.

17. Nije sporno da 15.5.2023. tuženik nije upozorio tužiteljicu na propuste u radu, što tuženik u odgovoru na tužbu opravdava kao lapsus calami, tzv. „greška pera“.

18. Odluka o izvanrednom otkazu se temelji na nedolasku na posao i nejavljanju poslodavcu do 22.5.2023. Tužiteljicu se ne tereti za nedolazak na posao nakon 22.5.2023. već isključivo do toga dana pri čemu se spominje datum 15.5.2023.

19. Kako nije sporno da je tužiteljica bila na poslu od 15.5.2023. do 22.5.2023. i to do 20,00 sati, to nije ispunjen otkazni razlog „da se do dana 22.5.2023. zaposlenik nije javio na radno mjesto“.

20. Nisu odlučne tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu te iz iskaza zz tuženika VZ i SZ „da se tužiteljica nakon 22.5.2023. sve do donošenja odluke o otkazu nije pojavljivala na radnom mjestu“, jer to nije razlog zbog kojeg je tužiteljici dat izvanredni otkaz.

21. Naime, sud je kod utvrđenja dopustivosti otkaza vezan otkaznim razlozima i poslodavcu nije dopušteno tijekom spora mijenjati otkazne razloge niti ih proširivati.

22. Prema tome, kako se u Odluci o izvanrednom otkazu decidirano navodi kako je „radnica bila dužna raditi do 22.5.2023.“ (a ne i nakon toga datuma!) te da se „radnica do 22.5.2023. nije pojavila na poslu“, a nije sporno da je tužiteljica radila do 22.5.2023. i to do 20,00 sati kada je otišla s posla zbog sukoba kojeg je imala s direktorom, pored činjenice da tužiteljici nije dat otkaz zbog preranog odlaska s posla već zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i to nedolaska na posao do 22.5.2023., a koja povreda nesporno nije počinjena, to je Odluku o izvanrednom otkazu trebalo utvrditi nedopuštenom.

23. Nije sporno da tužiteljica nakon 22.5.2023. do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu 31.5.2023. nije dolazila na posao, međutim tuženik joj nije zbog toga otkazao ugovor o radu, odnosno da mu je to bila namjera, trebao je to u Odluci o izvanrednom otkazu decidirano navesti.

24. Iskazi svjedoka UZ i GZ nisu posebno cijenjeni jer nisu imali relevantnih saznanja.

25. Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31.5.2023. utvrđena nedopuštenom jer tuženik nije dokazao ostvarenost otkaznih razloga, prihvaćen je dio tužbenog zatjeva pod točkom I., dok je odbijen dio zahtjeva kojim se traži poništenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao neosnovan i neprikladan zakonskoj terminologiji.

26. Odbijen je tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom presuđenja jer je između stranaka sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme do 31.10.2023., pa nije bilo potrebe da sud isti raskida ovom presudom jer je utvrđenjem nedopustivosti otkaza isti trajao do 31.10.2023.

27. S obzirom da je tužiteljica radila kod tuženika od 15.10.2022. do 31.10.2023. i to na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, ista nema pravo na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora iz odredbe čl. 125. st. 1. ZR koja se primjenjuje u situaciji ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, jer u konkretnom slučaju nema mjesta nastavku radnog odnosa obzirom je isti istekao 31.10.2023., stoga je trebalo odbiti tužbeni zahtjev pod točkom III. Tužiteljici se ukazuje da po pravomoćnošću ove presude ima eventualno pravo potraživati od tuženika naknadu plaće ili razliku naknade plaće do 31.10.2023. u novoj parnici.

28. Budući da je tužiteljica uspjela s dijelom zahtjeva, dok je s drugim dijelom odbijena, sud je odlučio da je opravdano presuditi da svaka strana snosi svoje troškove postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP jer je njihov uspjeh približno podjednak.

29. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku