- 1 -              Revd 3188/2023-2

Broj: Revd 3188/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz K., M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & K. iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-143/2023-2 od 30. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-150/2022-4 od 9. prosinca 2022., i sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbija se.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-143/2023-2 od 30. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-150/2022-4 od 9. prosinca 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja slijedeće pitanje:

"Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?"

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio isti odbiti kao neosnovan.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148711, 25/13, 28/13, 89/14, 70/29 i 80/22 – dalje: ZPP) ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga što se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica nije vodila preciznu evidenciju radnog vremena, a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz dnevne evidencije radnog vremena te kartica djelatnika koje je tuženica dostavila, pa o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka o sporu.

5. Osim toga postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, nijedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu, s time da bi drugačiji (suprotan) pristup u naš procesni sustav ponovno vratio sustav formalnih dokaza.

6. Pritom, treba reći to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaza, pa i o tome da "materijalni" dokazi imaju prednost pred "personalnima" u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj sud odlučuje i u predmetima poslovni broj Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021., Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022., Revd 4509/2022-2 od 28. ožujka 2023. i Revd 3507/2022-2 od 13. rujna 2023.

7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 18. listopada 2023.