Povrv-158/2024-18
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja MAL INTERIJERI d.o.o., OIB: 03095170527, Velika Gorica, Fabijančić Stjepana - Jape 171, kojega zastupa punomoćnik Ninoslav Herceg, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika SLIM CONTOUR j.d.o.o., OIB: 10028272383, [adresa], kojega zastupa punomoćnica Vedrana Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.986,26 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 29. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, zakonskog zastupnika tužitelja MM i zakonske zastupnice tuženika MMM, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, Zelinska 3, poslovni broj Ovrv-105509/2022 od 21. ožujka 2023., kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 2.986,26 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2020. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 190,79 EUR, uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.012,44 EUR (slovima: tisuću i dvanaest eura četrdeset četiri centa).
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 105509/2022 od 21. ožujka 2023., radi naplate potraživanja tužitelja u ukupnom iznosu od 2.986,26 EUR te nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.
2. Po pravodobno podnesenom prigovoru tuženika (tada ovršenika) od 28. ožujka 2023. spomenuto rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je u dijelu kojim je naloženo plaćanje, postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik je u prigovoru u bitnome osporio osnovu i visinu predmetnog potraživanja, istaknuvši kako ni on, a ni njegova odgovorna/ovlaštena osoba nije naručila proizvod/e koji se navode u osporavanom računu, da joj isti nikada nisu ni isporučeni, a niti osoba koja se navodi kao naručitelj u osporavanom računu g. UM nije u radnom, niti bilo kakvom drugom poslovnom odnosu s tuženikom. Stoga je predložio rješenje o ovrsi staviti izvan snage u cijelosti, te ukinuti provedene radnje.
4. Tužitelj je u pripremnom podnesku naveo da su stranke usmenim putem sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj, kao izvođač, obvezao tuženiku, kao naručitelju, obaviti posao u vidu stolarskih radova: izrade dvaju radnih stolova s ogledalima, MDF, lak mat bijelo, na adresi sjedišta tuženika u [adresa], a tuženik se kao naručitelj posla obvezao za navedeni posao tužitelju isplatiti naknadu od 22.500,00 kn / 2.986,26 EUR. Po urednom izvršenju rečenog posla, tužitelj je izdao predmetni račun broj 24/001/01 i isti običnom poštom poslao tuženiku, potom preporučenom poštom izravno direktorici tuženika, što je ista odbila primiti, da bi isti račun tuženik na kraju zaprimio 21. listopada 2020., koji unatoč opomeni, nije podmirio.
5. Tijekom postupka sud je pročitao sljedeće isprave: račun tužitelja broj 24/001/01 od 1. rujna 2020. (list 7. spisa), opomenu pred tužbu (list 47. spisa), e-mail poruku tuženika od 11. svibnja 2021. (list 49. spisa), dopis tužitelja od 28. svibnja 2021. (list 50. spisa), pregledao je fotografije radnih stolova i ogledala (list 42.-46. i 70.-74. spisa), poruke između direktorice tuženika i proizvođača namještaja iz Srbije (list 101.-116. spisa), te je saslušao zakonske zastupnike stranaka MM i UMM (list 97.-99. spisa), kao i svjedoke ĆM iz [adresa], ZM iz [adresa] i NM iz [adresa], sve na okolnost izvršenja predmetnog posla (list 125.-128. spisa).
6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet spora je isplata naknade tužitelju za izradu dvaju radnih stolova s ogledalima, za tuženikov salon u [adresa], prema računu tužitelja broj 24/001/01 u iznosu od 18.000,00 kn, uvećano za pripadajući PDV.
8. Među strankama je sporno postojanje ugovornog odnosa, tj. tuženikova narudžba i primitak radnih stolova s ogledalima, kao i ugovorena cijena njihove izrade i montaže.
9. Pravni temelj ugovornog odnosa između stranaka je ugovor o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), u kojem se tužitelj nalazi u svojstvu izvođača, a tuženik u svojstvu naručitelja radnih stolova s ogledalima.
10. Iz iskaza svjedokinje NM (list 125. spisa) i zakonske zastupnice tuženika proizlazi da je uređenje poslovnog prostora tuženika bilo 2018., te da je MMM naručila dva stola za manikuru od jednog proizvođača iz Srbije. MMM je iskazala da su radni stolovi naručeni od gospodina JM iz [adresa], te da su plaćeni po montaži gotovinom, uz predujam.
11. Nadalje, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja MM proizlazi da je gospodin UM u ime MMM dolazio kod njega naručiti potrebni interijer koji se nalazi u prostoru vlasništva firme tuženika na adresi u [adresa]. Već ranije tužitelj ima kontakte s gospodinom UM jer je od tužitelja naručivao i neke druge usluge za Lucijinog brata, oca itd ., koji su plaćeni. UM bio je posrednik preko kojega je tuženik vršio plaćanje ranije izvedenih radova. MM je UM uveo u prostor na [adresa] i rekao da naručuje stolarske usluge, i to dva radna pulta i staklenu vitrinu. Zakonski zastupnik tužitelja je HM rekao koliko košta taj proizvod koji naručuje, a UM je prihvatio tu cijenu i rekao mu mjere. S tuženikom prilikom narudžbe nije kontaktirao.
12. Iz iskaza svjedoka ĆM i ZM (list 127.-128. spisa) također proizlazi da je tužitelj izvodio radove po narudžbi UM, a ne tuženika. UM je osoba koja spaja naručitelje s izvođačima, nije zaposlenik tuženika, a niti ga je tužitelj angažirao. Svjedok ZM je izjavio da poznaje UM, da su prije radili na jednom objektu, da je ovaj radio struju i još nekakve radove. Nije mu bilo poznato za koga je radio, ali zna da je UM surađivao s tužiteljem.
13. Iz podataka upisanih u sudski registar za tuženika proizlazi da je MMM iz [adresa], osoba ovlaštena za zastupanje tuženika.
14. Iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka nije moguće sa sigurnošću utvrditi ulogu i ovlaštenje UM za sklapanje pravnih poslova u ime i za račun tuženika. U takvoj situaciji valjalo je primijeniti odredbu članka 312. ZOO-a, prema kojoj ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.
15. Slijedom utvrđenog, budući da u konkretnom slučaju osoba koja je od tužitelja naručila izradu predmetne stvari nije bila opunomoćenik tuženika, a niti je tuženik naknadno odobrio taj pravni posao, proizlazi da među strankama nije niti sklopljen ugovor o djelu na temelju kojeg bi tuženik bio dužan tužitelju platiti spornu naknadu. Jednako tako, sud iz provedenih dokaza nije mogao utvrditi ni ugovorenu cijenu posla, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja, primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo ocijeniti neosnovanim, te odlučiti kao u točki I. izreke presude.
16. S obzirom na to da je u cijelosti izgubio parnicu, tužitelj je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan tuženiku naknaditi sljedeće parnične troškove: trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“ bro j 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 11. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 18. lipnja 2025. i 29. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), te trošak sudske pristojbe za prigovor u traženom iznosu od 12,44 EUR, u skladu s Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023).
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
SUDAC:
MAJA JUROVICKI
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:
BOJAN PETRAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranku. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
