Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-558/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Ivančici Klinec, u parničnom predmetu tužitelja NN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćnici, Anji Barić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta kod Financijske agencije dana 25. studenog 2022. zahtjevom za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, temeljem Zadužnice OV- 655/2014, za zaplijenjeni i preneseni iznos od 270,29 EUR, dok se u preostalom dijelu u kojem tužitelj, NN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zahtijeva proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom u punom iznosu sa glavnicom, kamatom i troškovima odbija kao neosnovan.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja NN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, za nadoknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Temeljem odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), smatra se da je vrijednost predmeta ovog spora 6.630,00 EUR (šest tisuća šesto trideset eura).

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je ovom sudu dana 23. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika, u kojoj u bitnom navodi kako je dana 25. studenog 2022. Fina [adresa] primila Zahtjev za izravnu naplatu zadužnice, a Fina da je Zahtjev provela i uvela u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje te da se naplata provodi terećenjem mirovine tužitelja. Tužitelj ističe kako je sporno potraživanje tuženika prema tužitelju ranije regulirano sudskom nagodbom u drugom postupku kod ovog suda i to Rješenjem o nagodbi, poslovni broj: Sp-8/17-8 od 2. siječnja 2019., te da je tuženik bez obzira na znanje o postojanju nagodbe pokrenuo postupak prisilne naplate, iako nije ovlašten na temelju zadužnice tražiti ovrhu protiv tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je ovrha nedopuštena te je predložio da sud nedopuštenom utvrdi ovrhu u punom iznosu sa glavnicom, kamatom i troškovima.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je s izravne naplate povukao zadužnicu OV-655/2014, slijedom čega smatra da je vođenje ove parnice postalo bespredmetno. Ujedno je pozvao tužitelja da mu dostavi broj tekućeg računa na koji bi se izvršio povrat ustegnutih sredstava u iznosu od 270,29 EUR.

3. Podneskom od 3. srpnja 2025. tužitelj je u spis predmeta dostavio broj računa na koji je potrebno izvršiti povrat zaplijenjenih sredstava te je sud dopisom P-558/2023- 7 od 25. rujna 2025. podnesak tužitelja dostavio tuženiku sa pozivom da se izjasni je li izvršio povrat ustegnutih sredstava tužitelju.

4. Tuženik je podneskom od 29. rujna 2025. obavijestio sud da je izvršio isplatu iznosa od 270,29 EUR tužitelju te je dostavio potvrdu o izvršenoj uplati.

5. Na pripremnom ročištu održanom dana 21. studenog 2025. tužitelj je ostao kod tužbe te naveo kako mu je isplatom iznosa od 270,29 EUR vraćen iznos koji mu je i ustegnut. Tužitelj je istaknuo kako je ustegnuti iznos tužitelju vraćen u cijelosti te smatra da je tužba tužitelja bespredmetna, da istu treba odbaciti, a podredno odbiti zbog nedostatka pravnog interesa.

5.1. Na pripremnom ročištu tuženik je naveo kako tužitelj u tužbi nije odredio vrijednost predmeta spora, nakon čega je tužitelj upitan kako će odrediti vrijednost predmeta spora. Tužitelj je izjavio kako vrijednost predmeta spora naznačuje cjelokupnim iznosom za koji je pokrenuta ovrha koja se vodi pod brojem Ovr- 1242/2023, no nije izričito naveo nikakav iznos kojim bi predložio odrediti vrijednost predmeta spora. S druge strane tuženik je predložio da se kao vrijednost predmeta spora uzme iznos od 270,29 EUR, odnosno podredno iznos glavnice duga od 7.163,40 EUR.

6. Prije svega valja istaknuti kako je sud vrijednost predmeta spora odredio primjenom odredbe čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP) u iznosu od 6.630,00 EUR. Naime, odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a propisano je da ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Na ročištu na kojem se postavilo pitanje naznačivanja vrijednosti predmeta spora stranke nisu bile suglasne oko vrijednosti koja bi se imala naznačiti kao vrijednost predmeta spora, odnosno tužitelj ni sam nije znao koji bi to iznos imao biti navodeći apstraktno da to bude iznos za koji je pokrenuta ovrha pod brojem Ovr-1242/2023. Obzirom je takav prijedlog tužitelja neodređen sud ga nije ni uzeo u razmatranje te na ročištu nije odredio vrijednost predmeta spora. Odredbom čl. 40. st. 5. ZPP-a propisano je da u slučaju da prvostupanjski sud u slučaju iz čl. 4. istog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja i spornih činjenica u ovom predmetu sud je izvršio uvid u predmetni spis i dokumentaciju sadržanoj u istom i to u: rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Sp-8/17-8 (listovi 3-12 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (list 13 spisa), zahtjev za opoziv ZZIN-a (list 19 spisa), potvrdu o plaćanju (list 36 spisa), dok druge dokaze sud nije provodio obzirom ih stranke nisu predlagale, a činjenično stanje u dovoljnoj je mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke suda.

8. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute kod Financijske agencije dana 25. studenog 2022. zahtjevom za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, temeljem Zadužnice OV-655/2014.

9.1. Među strankama nije sporno da je tuženik Zahtjevom za izravnu naplatu pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom protiv tužitelja, a temeljem Zadužnice ovjerene pod brojem OV-655/2014. Nije sporno ni da je Financijska agencija izvršila ustegu iznosa od 270,29 EUR tužitelju, kao što nije sporna ni činjenica da je tuženik tužitelju vratio ustegnuti iznos od 270,29 EUR. Također nije sporno da je Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, broj: Sp-8/17-8 od 2. siječnja 2019. prihvaćen plan ispunjenja obveza tužitelja u kojem su utvrđeni iznosi potrošačevih obveza, između ostalog i prema tuženiku po osnovi Ugovora o kreditu br. 9915780888, te navedeni plan ima učinak sudske nagodbe kojim je iznos tražbine i rok njezine isplate. Tuženik nije osporavao da se Zadužnica OV-655/2014 ne bi odnosila na tražbinu obuhvaćenu planom ispunjenja obveza tužitelja.

9.2. Sporno je ima li tužitelj, uslijed činjenice da je tuženik tužitelju vratio sva ustegnuta sredstva po osnovi zadužnice OV-655/2014 i povukao Zahtjev za izravnu naplatu sa Financijske agencije, pravni interes za vođenje ove parnice, a sporan je i iznos za koji je potrebno proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom.

10. Prije svega valja istaknuti kako je tužitelj ovosudnim zaključkom Ovr-1242/2023- 6 od 11. travnja 2023. upućen da u roku od 15 dana od dostave rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojih je podnio žalbu

– da ovrhovoditelj nije ovlašten ovrhu tražiti na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Upravo je iz istih razloga tužitelj i pokrenuo predmetnu parnicu. Činjenicom što je tužitelj upućen od strane suda na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj je "dokazao" da ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice radi proglašenja prijenosa i pljenidbe nedopuštenim jer ga je ovršni sud uputio na pokretanje takve parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona). U takvom slučaju tužitelj je zapravo oslobođen dokazivanja konkretnog pravnog interesa za pokretanje parnice. Čak i ako je tuženik vratio tužitelju sva zaplijenjena sredstva na račun tužitelja, isto ne otklanja pravni interes tužitelja za pokretane parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer povrat sredstava ne isključuje mogućnost da je ovrha bila nedopuštena, a parnični postupak po tužbi za proglašenje ovrhe nedopuštenom može se voditi i nakon provedbe ovršnog postupka. Dakle, pravni interes za traženje deklaratorne zaštite postoji kada je to predviđeno posebnim propisima, kada tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje pravnog odnosa prije dospjelosti zahtjeva za činidbu ili kada tužitelj ima drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. U konkretnom slučaju tužitelj je oslobođen obveze dokazivanja pravnog interesa za pokretanje parnice, a nakon provedbe ovrhe (ili obustave iste) tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe ne postaje neosnovan niti tužba postaje nedopuštena te se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Slijedom navedenog, sud je prigovor tuženika da je tužba bespredmetna i da istu treba odbaciti, podredno odbiti zbog nedostatka pravnog interesa ocijenio neosnovanim te meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja.

11. Obzirom tuženik ni na koji način nije sporio da tražbina tuženika po osnovi zadužnice OV-655/2014 nije obuhvaćena planom ispunjenja sadržanim u rješenju Općinskog suda u Varaždinu, pri čemu je po primitku tužbe i sam povukao sa naplate navedenu zadužnicu, na koji način je i prešutno potvrdio navode tužitelja iz tužbe, dok je istovremeno iz plana ispunjenja vidljivo da je njime obuhvaćena tražbina tuženika po osnovi Ugovora o kreditu br. 9915780888, sud je kao dokazanim uzeo činjenicu da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave – Zadužnice OV- 655/2014, obzirom je sudskom nagodbom Sp-8/17-8 reguliran novi sadržaj, opseg i plan ispunjenja obveze tužitelja.

11.1. Međutim, ovdje valja istaknuti kako je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio da se ovrha proglasi nedopuštenom u punom iznosu sa glavnicom, kamatom i troškovima. Pri tom valja ukazati na činjenicu da se tužitelj niti u jednoj fazi ovog parničnog postupka nije znao decidirano izjasniti koliki bi to iznos bio, niti pak je predlagao provesti bilo kakve dokaze na utvrđivanje te okolnosti, time da ovdje valja istaknuti da je dužnost tužitelja određeno naznačiti tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednog potraživanja . Obzirom je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelju po osnovi zadužnice OV-655/2014 naplaćen iznos od 270,29 EUR koji iznos tuženik nije imao pravo naplatiti temeljem navedene ovršne isprave, to je sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev upravo u navedenom iznosu te je proglasio nedopuštenom izvansudsku ovrhu pokrenuta kod Financijske agencije dana 25. studenog 2022. zahtjevom za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, temeljem Zadužnice OV-655/2014, za zaplijenjeni i preneseni iznos od 270,29 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci I/ izreke presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Odredbom čl. 164. st. 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok je odredbom st. 2. istog članka ZPP-a propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. U ovom postupku tužitelj je uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, i to u pogledu osnove u 100%, dok je u pogledu visine navedeno nemoguće odrediti obzirom tužitelj nije određeno naveo za koji iznos predlaže proglasiti ovrhu nedopuštenom – nije naznačio apsolutni iznos. Bez obzira na navedeno, tužitelj je sa deklaratornim tužbenim zahtjevom uspio u postupku te bi mu sukladno odredbi čl. 154. tuženik bio u obvezi nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka. Međutim, tužitelj nije određeno postavio zahtjev za naknadom troškova postupka, te neovisno o činjenici što je uspio u sporu nema pravo na nadoknadu troškova postupka obzirom nije određeno naveo za koje troškove traži naknadu (na ročištu za glavnu raspravu predložio je tek da troškove postupka snosi stranka koja izgubi spor. S druge strane, tuženik je izgubio spor te nema pravo na nadoknadu troškova ovog postupka. Zbog navedenog je odlučeno kao u točci II/ izreke presude.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivančica Klinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj, NN, [adresa].

2. tuženik, B2 Kapital d.o.o., po punomoćnici, Anji Barić, odvjetnici u Zagrebu.