Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenica ČČ i II. okrivljenik MČ, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/35031 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 21.12.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 04.12.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenih, te objave presude dana 09.12.2025.g., temeljem čl.94., čl.179., čl.182.st.1.t.3. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenica ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Č i M rođene Z, rođena **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju ekonomist, nezaposlena, bez primanja, slabog imovnog stanja, neudana, bez djece, prekršajno neosuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je 21. prosinca 2024. u 08:25 sati, u mjestu Velika Gorica, na [adresa]., narušavala javni red i mir na način da je vikala na ZČ riječima: „glup si, nekulturan, blesav“ i razne druge pogrdne riječi,

pa da bi time počinila prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka u odnosu na I. okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava Suda;

II/

II. okrivljenik MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i M rođena H, rođen **.**.1960. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 620,00 EURA, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v j e

što je 21. prosinca 2024. u 08:25 sati, u mjestu Velika Gorica, na [adresa]., narušavao javni red i mir na način da se zatrčao prema ČČ te ju fizički napao na način da ju je sa povodcem udario po leđima te ju je vrijeđao riječima: „jebo ti pas mater skupi ta govna od mog psa sa ustima“,

čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu Sud temeljem navedene zakonske odredbe

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 (tristo) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona II. okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava II. okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. Prekršajnog zakona II. okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 70,00 (sedamdeset) EURA, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 30.12.2024.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

I. okrivljenica TČ u svojoj obrani iznosi da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da je dana 21. prosinca 2024. oko 08,30 sati šetala svog psa u [adresa] u [adresa] te je zamijetila psa II. okrivljenika kako vrši nuždu na sred livade, ali nije zamijetila njegovog vlasnika. Budući od ranije poznaje istog psa i njegovog vlasnika, koji psa pušta bez nadzora pa isti luta po kvartu i vrši nuždu, predmetne zgode imala je namjeru slikati psa, što je i učinila te je namjerila tu snimku poslati komunalnom redarstvu. U tom trenutku, od nekud joj je prišao MČ te ju je verbalno napao vrijeđajući ju raznim uvredljivim riječima pa tako i onima koje su navedene u optužnom prijedlogu, a zatim ju je povodcem udario po leđima. Od negdje se II. okrivljeniku pridružila još jedna muška osoba te su oni zajedno vrijeđali nju i zastrašivali ju na način da su se kretali prema njoj pa se zaustavili u njegovoj neposrednoj blizini. Zbog svega toga ona je mobitelom obavijestila policiju i zatražila intervenciju. Nije istina da bi ona predmetne zgode vikala na MČ, glup si, nekulturan, blesav niti nekim drugim pogrdnim riječima jer je ona tom prilikom bila u šoku. Predlaže da sud donese oslobađajuću odluku u odnosu na nju. Na poseban upit suca odgovara kako se predmetna zgoda dogodila ujutro, čini joj se da je bila subota, bilo je malo prolaznika, a ona nije zamijetila nikog tko bi mogao biti ispitan u svojstvu svjedoka.

II. okrivljenik MČ u svojoj obrani iznosi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da je dana 21.12.2024. oko 08,30 sati šetao je svog psa [adresa] u [adresa]. Nakon što je pas obavio nuždu imao je namjeru pokupiti ostatke, što je i učinio, ali prije nego što je to učinio do njega je došla jedna susjeda iz druge zgrade koju ne poznaje osobno ali ju je ranije susretao. Ista susjeda unazad 4 godine ga maltretira, prijeti da će zvati policiju, slika ga mobitelom, viče na njega sa trećeg kata zgrade, baca jaja prema njemu. Predmetne zgode ona je počela vikati na njega uvredljivim riječima, da je glup, da je pijan i neke druge pogrdne riječi. On susjedi nije uzvratio, cijelo vrijeme je bio miran i ništa nije govorio niti joj je govorio uvredljive riječi kako ga se tereti. Nije istina da bi on tom prilikom susjedu udario povodcem po leđima jer nije nasilan. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluke u odnosu na njega. Na poseban upit suca odgovara kako je predmetne zgode bilo susjeda koji su prolazili ali ni jednog ne može izdvojiti na način da bi se ispitao u svojstvu svjedoka.

Nakon što je I. okrivljenica upoznata s iznesenom obranom II. okrivljenika iskazala je da je obrana II. okrivljenika totalna laž. Ona nije bezrazložno zvala policiju. U trenutku dok je ona slikala, on se stvorio do nje, povodac mu je bio oko vrata i lupio ju je tim povodcem povodcem po leđima i vikao je na nju. Nakon toga, pozvala je policiju. Pretpostavlja da je II. okrivljenik mobitelom nazvao jednog muškarca koji se odjednom pojavio pored njih te je savjetovao II. okrivljeniku da policiji kaže da ga je ona napadala, a obojica su ju vrijeđali i zastrašivali ju približavanjem u njezinu neposrednu blizinu odnosno u njezin osobni prostor, dok nisu došli policijski službenici. U cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je već iznijela.

Nakon što je II. okrivljenik upoznat s iznesenom obranom I. okrivljenice, iskazao je da je predmetne zgode bilo tako da je I. okrivljenica njega verbalno vrijeđala, a on je nju verbalno vrijeđao, nakon čega je ona pozvala policiju te je po dolasku policije inzistirala da bude alkotestiran zbog čega su oboje puhali.

Na poseban upit suca II. okrivljenik MČ odgovara kako je predmete zgode, u čitavu situaciju se umiješao jedan susjed ali on tog susjeda ne poznaje i ne može ga imenovati da bi se u dokaznom postupku ispitao kao svjedok.

I. okrivljenica ČČ ističe kako je ta muška osoba bila nazočna na mjestu događaja i u vrijeme kada su došli policajci na intervenciju pa pretpostavlja da su policajci tu osobu legitimirali.

Dokazni postupak nastavljen je suočavanjem I. okrivljenice ČČ i II. okrivljenika ZČ.

I. okrivljenica je iskazala: Lupio si me, vikao si na mene, istina je. To si nitko ne smije dozvoljavati. Ulazio si mi u osobni prostor, vrijeđao si me. Ja sam u šoku stajala.

II. okrivljenik je iskazao: Ona me maltretira godinama, prijeti, kružim oko njene zgrade da ju ne vidim i ne čujem, govori mi da sam pijan, gura me.

I. okrivljenica: Ne znam zašto II. okrivljenik ne govori o predmetnom događaju, kada me je i lupio lajnom.

II. okrivljenik: Nije to bio nikakav udarac, špagica ju je malo udarila i to nije bilo ništa pretjerano.

Nakon suočenja I. okrivljenica je istakla kako ne tvrdi da je udarac lajnom bio jak, ali kad vam netko priđe i zamahne rukom s povodcem, ja sam ostala u šoku.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju HČ, policijsku službenicu, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 21.12.2024. oko 08,30 sati zajedno sa kolegom CČ bila upućena na intervenciju u [adresa], u [adresa], a radi remećenja javnog reda i mira. Dolaskom na mjesto događaja zatekla je I. i II. okrivljene te su s njima obavljeni obavijesni razgovori nakon čega je zaključila da su oboje remetili javni red i mir vikom i galamom, a II. okrivljenik je I. okrivljenu i fizički napao tako što ju je povodcem za pse udario preko leđa. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenice ČČ ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenika ZČ ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara. Temeljem izjava koje su predmetne zgode uzete od I. i II. okrivljenih kolega i ona su zaključili da su oboje počinili prekršaj i svojim ponašanjem remetili javni red i mir. Ona je ispitala II. okrivljenika, a kolega je ispitao I. okrivljenicu.

I. okrivljenica ČČ svjedokinju pita po čemu je zaključeno da je i ona remetila javni red i mir jer tom prilikom, ona nije vikala nego je zatražila intervenciju policije i čekala na tom mjestu dok je zapravo bila napadana od druge strane, a svjedokinja odgovara kako su u svojim iskazima i I. okrivljena i II. okrivljenik izjavili da je drugi sudionik događaja remetio javni red i mir pa je onda temeljem usporedbe njihovih izjava zaključeno da su oboje remetili javni red i mir.

I. okrivljenica ČČ ističe da je predmetne zgode II. okrivljenik mobitelom razgovarao s nekim, a ubrzo je na mjesto događaja došao jedan muškarac koji je savjetovao II. okrivljenika da policiji izjavi kako je i ona njega verbalno napadala pa će onda biti jedan naprama jedan.

Svjedokinja iskazuje da je predmetne zgode, prilikom dolaska na intervenciju zamijećena jedna mlađa muška osoba u društvu II. okrivljenika ali se ta muška osoba, s njihovim dolaskom udaljila s mjesta događaja.

Sudac je ispitao i svjedoka CČ, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 21. prosinca 2024. oko 08,30 sati zajedno sa kolegicom HČ pristupio na intervenciju u [adresa] u [adresa]. Zatekao je I. okrivljenu koja je zatražila intervenciju i obavio s njom razgovor. Razgovor je obavljen i sa II. okrivljenikom. Jedan i drugi su izjavili da je došlo do remećenja javnog reda i mira od strane drugog sudionika. I. okrivljena je izjavila da je II. okrivljenik ju udario povodcem za pse po leđima i da ju je vičući vrijeđao nepristojnim riječima dok je II. okrivljenik izjavio da je napadnut verbalno od strane I. okrivljene koja je vikala na njega nepristojnim riječima zbog toga što je njegov pas vršio nuždu. Obje strane su unesene u zapisnike koji su pročitani i oboje su potpisali zapisnike, a prema njihovim izjavama sastavljen je optužni prijedlog. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenice ČČ ističe kako je dolaskom na mjesto događaja zatečena još jedna muška osoba u društvu II. okrivljenika ali prema saznatim informacijama utvrdio da ta osoba nije bila nazočna prilikom događaja između I. i II. okrivljenih pa isti nije ispitan već je napustio mjesto intervencije.

Nakon što sam upoznat s obranom II. okrivljenika ZČ ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

U nastavku dokaznog postupka Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP:4512/24 od 21. prosinca 2024. u 08,27 sati, obavijesti počiniteljima prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] i 00530112, izvješće policijske službenice Policijske postaje Velika Gorica (list 10 spisa) i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ČČ i ZČ od 11. lipnja 2025.

U završnom govoru I. okrivljenica je iskazala kako ona sebe ne vidi kao osobu koja bi predmetne zgode vikala i remetila javni red i mir, nije vikala jer da se osjećala tako moćno onda ne bi tražila intervenciju policije.

U završnom govoru II. okrivljenik je iskazao kako je to sve banalna stvar, zbog psa koji je vršio nuždu.

II/ A

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane I. okrivljenice ČČ, odnosno njezinog poricanja krivnje za terećeni prekršaj, kao i obrane II. okrivljenika, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je I. okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u točki I/ u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenice kojom poriče počinjenje terećenog prekršaja i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njezina obrana smislena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je I. okrivljenica činjenice iznosila jasno, razumljivo, životno i okolnosno, a pritom razložno i staloženo, te konačno da je tijekom dokaznog postupka odlučno i ustrajno tvrdila da se nije ponašala na način kako joj se stavlja na teret i da nije počinila prekršaj za koji je optužena.

Sudac je obranu I. okrivljenice, to jest njezino poricanje krivnje za terećeni prekršaj, ipak uzeo s oprezom, odnosno sumnjom jer smatra kako svakako postoji razborita mogućnost i opravdana vjerojatnost da je I. okrivljenica svoju obranu iznijela na takav način da bi zatajila svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje da ona predmetne zgode nije vikala uvredljivim riječima na II. okrivljenika, odnosno da nije postupila suprotno zakonskim odredbama niti počinila terećeni prekršaj, a sa svrhom da prikrije svoj mogući nezakonit postupak te se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za prekršaj koji joj se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

Sudac je i obranu II. okrivljenika, u dijelu gdje potvrđuje kako je I. okrivljenica počinila terećeni prekršaj, uzeo s oprezom i sumnjom, jer je zaključio kako je razumljivo i stvarno moguće da je II. okrivljenik u tom dijelu na takav način oblikovao svoju obranu u cilju pravdanja, relativiziranja i umanjivanja težine svojih protupravnih postupaka i vlastitog doprinosa razvoju verbalnog i fizičkog sukoba koji je završio u svađi i vikanju, to jest u njegovom nepristojnom ponašanju.

Sudac smatra kako postoji osnovana vjerojatnost da je II. okrivljenik svoju obranu u tom dijelu iznio u svrhu postizanja vlastite koristi, s namjerom kako bi kod suca stvori dojam i uvjerenje da je bio izazvan nepristojnim ponašanjem I. okrivljenice, pa da ju je zbog toga verbalno i fizički napao, a sve to u pokušaju kako bi opravdao svoje protupravno postupanje i umanjio vlastiti doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem I. i II. okrivljenih sudac je utvrdio kako su oboje okrivljenih ostali kod svojih već iznesenih obrana, te da su oboje iznosili u jednakoj mjeri sadržajno i jasno, bez nekih novih odlučnih detalja.

Sudac je zamijetio da su prilikom suočenja oboje okrivljenih svoje obrane iznosili podjednako kratko i razumljivo. Zapazio je da je tijekom suočenja I. okrivljenica imala sigurno, uvjerljivo i čvrsto držanje, da je stalno gledala u II. okrivljenika, tijelom je bila okrenuta prema njemu te ga je cijelo vrijeme gledala u lice, dok II. okrivljenik nije uopće gledao prema I. okrivljenici, tijelom je cijelo vrijeme bio okrenut prema sucu te je neuvjerljivo govorio o okolnostima nebitnim za ovaj postupak.

Pritom su oboje okrivljenih zadržali mirnoću tijekom trajanja suočenja te su izražavali kontrolirano smireni emocionalni doživljaj situacije.

Temeljem ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti koje bi utjecale na suca na način da bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li je I. okrivljenica predmetne zgode na javnom mjestu vikala na II. okrivljenika nepristojne riječi, to jest psovke, pa da se tako ponašala na nepristojan način, odnosno da bi na taj način remetila javni red i mir, te da bi time počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja podnesenog Optužnog prijedloga.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka HČ i VČ, policijskih službenika, pa je zaključio kako prema njihovim iskazima jasno proizlazi da zapravo nisu neposredni očevici predmetnog događaja, to jest da oni nemaju izravnih niti cjelovitih saznanja o načinu na koji je došlo do remećenja javnog reda i mira, odnosno da niti jedan od ispitanih svjedoka ne zna nikakve stvarne činjenice.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanih svjedoka stekao uvjerenje da su njihovi iskazi jasni, razumljivi i životni te u svakoj mjeri uvjerljivi, a pritom je rezimirao da su oboje svjedoka prilikom iskazivanja svoja opažanja i/li saznanja iznosili objektivno i profesionalno te vjerodostojno i nepristrano.

Međutim, sudac smatra kako ispitani svjedoci nisu iskazali ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenih i njihovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovih dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje I. i II. okrivljenih.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je protiv I. i II. okrivljenih podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdane dana 11.06.2025.g., za osobe: ČČ i MČ, utvrdio da I. okrivljenica do tada nije bila prekršajno osuđivana, dok je II. okrivljenik bio pravomoćno prekršajno osuđen zbog počinjenja prometnog prekršaja.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

II/ B

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom I. okrivljenice, kao i s obranom II. okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi, niti s uvjerenjem zaključiti, da li je I. okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u točki I/ u izreci presude, a kako joj se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Sudac smatra kako se temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da bi imenovana I. okrivljenica predmetne zgode ostvarila biće prekršaja koji joj je stavljen na teret, odnosno da je na javnom mjestu vikala na II. okrivljenika nepristojne riječi, pa stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju I. okrivljenice.

Sudac je nesporno utvrdio da je predmetne zgode između I. i II. okrivljenih došlo prepirke i razmirice, odnosno do verbalnog i fizičkog sukoba.

Međutim, sudac nije mogao nesporno utvrditi da li je I. okrivljenica počinila terećeni prekršaj, na način da je na javnom mjestu vikala na II. okrivljenika uvredljivim riječima koje joj se stavljaju na teret, to jest sudac nije mogao sa sigurnošću dokazati da se I. okrivljenica predmetne zgode ponašala nepristojno, pa da je time remetila javni red i mir, odnosno nije mogao dokazati da je I. okrivljenica počinila prekršaj na način kako je to opisano u Optužnom prijedlogu i u točki I/ u izreci presude.

S jedne strane, I. okrivljenica odlučno i ustrajno tvrdi kako nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret, te da nije istina da bi ona vikala na II. okrivljenika uvredljivim i pogrdnim riječima jer je bila u šoku.

S druge strane, II. okrivljenik je ustrajno potvrđivao da je predmetne zgode I. okrivljenica počela vikati na njega uvredljivim i pogrdnim riječima, ali je sudac zaključio kako je pritom II. okrivljenik ipak bio znakovito kolebljiv i neuvjerljiv jer je tijekom glavne rasprave svojim iskazivanjima mijenjao sadržaj prvotno iznesene obrane.

S treće strane ispitani svjedoci, policijski službenici, nisu iskazivali ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenih, jer oni nisu neposredni očevici predmetnog događaja i nemaju izravnih niti cjelovitih saznanja o njihovom sukobu i remećenju javnog reda i mira.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da bi I. okrivljenica počinila prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u točki I/ u izreci ove presude.

Sudac je utvrdio kako I. okrivljenica u svojoj obrani čvrsto i ustrajno poriče da bi počinila terećeni prekršaj.

Nakon usporedne analize i procjene svih izvedenih, dostupnih i svrhovitih dokaza, sudac je zaključio kako ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može nesporno dokazati da li je I. okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj na način kako joj je stavljeno na teret, pa stoga nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju I. okrivljenice.

Tijekom dokaznog postupka sudac je razborito posumnjao u istinitost obrane I. okrivljenice, ali se pritom učvrstio u dojmu o uvjerljivost njezine iznesene obrane te je zaključio kako postoji osnovana vjerojatnost da I. okrivljenica predmetne zgode na navedenom mjestu, nije postupila suprotno zakonskim odredbama, odnosno kako postoji stvarna mogućnost, izvjesnost i vjerojatnost da na javnom mjestu nije vikala na II. okrivljenika uvredljivim riječima.

Nakon provedenog dokaznog postupka kod suca su se, obzirom na obranu I. okrivljenice, odnosno njezino snažno i odlučno poricanje počinjenja prekršaja, uvažavajući pritom i obranu II. okrivljenika, kao i obzirom na činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a budući osim ispitanih I. i II. okrivljenih nije bilo nezainteresiranih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje I. okrivljenice, pojavile snažne, ozbiljne i osnovane sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, svrhovitih i dostupnih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice, konačno su kod suca učvrstile sumnju da bi I. okrivljenica stvarno počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da I. okrivljenicu ČČ treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u točki I/ u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

Slijedom navedenog, temeljem propisa označenih u točki I/ u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka, u odnosu na I. okrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

III/ A

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane II. okrivljenika ZČ, odnosno njegovog prvotnog poricanja, a potom naknadnog neizravnog i djelomičnog priznanja, kao i obrane I. okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ponašajući se na način opisan u točki II/ u izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio iznijete obrambene navode II. okrivljenika, pa je zaključio kako je on, s jedne strane, izravno poricao krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, neizravno priznao počinjenje istog prekršaja, na način da je u odlučnom dijelu potvrdio činjenični opis radnje prekršaja koji mu se stavlja na teret, iznoseći bitne činjenice jasno i životno, iako je pritom isticao okolnosti koje bi po njegovom očekivanju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti, a sve u cilju izbjegavanja ili umanjivanja kažnjavanja zbog počinjenog prekršaja.

Sudac je posebno cijenio obranu II. okrivljenika u dijelu gdje iskazuje kako je predmetne zgode I. okrivljenica njega verbalno vrijeđala, a da je i on nju verbalno vrijeđao, nakon čega je ona pozvala policiju. Sudac je osobito cijenio izjavu II. okrivljenika prilikom suočavanja s I. okrivljenicom, kako to nije bio nikakav udarac, špagica ju je malo udarila i to nije bilo ništa pretjerano.

Sudac je mišljenja kako je II. okrivljenik svoju obranu iznosio promišljeno i svrsishodno, pa je prvotno poricao vlastito počinjenje prekršaja te je isticao okolnosti koje bi po njegovom shvaćanju trebale prikazati I. okrivljenicu kao podjednako krivu za nastali događaj i remećenje javnog reda i mira, a zapravo pravdajući time svoje protupravno postupanje i umanjujući vlastiti doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira, a sve u namjeri kako bi kompenzirao svoju odgovornost za nastali sukob i svoje nepristojno ponašanje, to jest za počinjeni prekršaj, pa tako za sebe ostvario povoljniju poziciju u postupku i ishodio poželjniju i ugodniju sudsku odluku koja će više odgovarati njegovim interesima.

Sudac je zaključio kako je razumljivo i stvarno moguće da je II. okrivljenik oblikovao svoju obranu na izneseni način u cilju pravdanja, relativiziranja i umanjivanja težine svojih protupravnih postupaka i vlastitog doprinosa razvoju konflikta koji je završio njegovim vikanjem i fizičkim napadom na I. okrivljenicu, to jest njegovim nepristojnim ponašanjem.

Sudac smatra kako može osnovano smatrati da je II. okrivljenik svoju obranu iznio u svrhu postizanja vlastite koristi, s namjerom kako bi kod suca stvorio dojam i uvjerenje da je bio izazvan nepriličnim, nekulturnim i nepristojnim ponašanjem I. okrivljenice, pa da ju je zbog toga verbalno i fizički napao, a sve to u pokušaju kako bi opravdao svoje protupravno postupanje i umanjio vlastiti doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira.

Sudac je izvedeni dokaz suočenjem između I. i II. okrivljenih cijenio na način kako je to navedeno u točki II/ A 4. u obrazloženju ove presude.

Temeljem ovog dokaza sudac je utvrdio nove okolnosti, odnosno povodom izjave II. okrivljenika iznijete tijekom suočenja, utvrdio je činjenicu kako je II. okrivljenik predmetne zgode ipak fizički napao I. okrivljenicu.

Navedena novoutvrđena, to jest potvrđena okolnost utjecala je na suca na način da je učvrstio svoje uvjerenje kako je predmetne zgode II. okrivljenik svakako remetio javni red i mir te da je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret upravo na načine kako je to opisano u podnesenom Optužnom prijedlogu.

Pritom je sudac cijenio i okolnost da je II. okrivljenik prilikom suočenja kada je neizravno priznao da je ipak fizički napao I. okrivljenicu, taj dio inkriminiranog događaja, odnosno svoje protupravno postupanje opravdavao i minorizirao.

Sudac je izvedene dokaze ispitivanjem svjedoka HČ i VČ, policijskih službenika, cijenio na način kako je to navedeno u točki II/ A 5. u obrazloženju ove presude.

Ispitani imenovani svjedoci nisu neposredni očevici predmetnog događaja i nemaju izravnih niti cjelovitih saznanja o remećenju javnog reda i mira od strane II. okrivljenika, pa nisu mogli iskazati ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenih i njihovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode.

Sudac je sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani cijenio na načine kako je to već navedeno u točki II/ A u obrazloženju ove presude.

Sudac je temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja koji je stavljen na teret II. okrivljenika u Optužnom prijedlogu, a koje je II. okrivljenik u bitnom, iako naknadno i djelomično, otkrio i obznanio u svojoj obrani iznesenoj tijekom dokaznog postupka pred Sudom.

III/ B

Nakon provedene glavne rasprave, povodom izravnog poricanja krivnje od strane II. okrivljenika, ali i njegovog naknadnog djelomičnog i neizravnog priznanja počinjenja terećenog prekršaja, potvrđivanjem odlučnog dijela činjeničnog opisa radnje istog prekršaja, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki II/ u izreci ove presude.

Sudac smatra da je predmetne zgode II. okrivljenik svojim postupanjem, odnosno verbalnim i fizičkim napadom na I. okrivljenicu te svojim ukupnim nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koje se optužuje, jer je izazvao i započeo verbalni sukob s I. okrivljenicom, a zatim je nastavio s fizičkim napadom te je pritom povodcem udario I. okrivljenicu, na javnom mjestu, pa se u nastaloj situaciji, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa svakako ponašao nepristojno te je na takav način zasigurno remetio javni red i mir.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene obrane II. okrivljenika, iznesene obrane I. okrivljenice, kao i svih osobnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki II/ u izreci presude, pa je II. okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom, u visini koja je za počinjeni prekršaj propisana Zakonom u rasponu iznosa, odnosno novčanom kaznom u visini posebnog zakonskog minimuma, to jest najmanjom propisanom kaznom, a za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja II. okrivljenika.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost za slične prekršaje te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani okrivljenika.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u najmanjem propisanom iznosu, primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se II. okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Za počinjeni prekršaj opisan u točki II/ u izreci presude, II. okrivljeniku nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani II. okrivljenika.

Odluka o trošku prekršajnog postupka u odnosu na II. okrivljenika temelji se na propisima navedenim u točki II/ u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 9. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte