1               Poslovni broj: Usž-2397/2023-2

Poslovni broj: Usž-2397/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. S. iz N., Republika Srbija, zastupanog po opunomoćeniku I. C., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G1., G2., P. i partneri, Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave p. – s., P., radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-96/2023-7 od 2. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku,

poslovni broj: 2 UsI-96/2023-7 od 2. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke I. izreke rješenja tuženika, BROJ: 511-22-03/1-4-UP/1-194/1-22 od 21. prosinca 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika protjeruje se tužitelj iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP u vremenu od 1 godine i 6 mjeseci, koja se računa od dana napuštanja EGP, a čime mu prestaje boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno EGP (točka I. izreke). Točkom II. izreke, tužitelju se, kao državljaninu treće zemlje, određuje rok od 4 dana za napuštanje EGP, pod prijetnjom prisilnog udaljenja iz EGP ukoliko ne napusti EGP u određenom roku. Točkom III. izreke tužitelj je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, odnosno EGP ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske, odnosno EGP.

3.              Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je izostalo valjano obrazloženje prvostupanjske presude jer se prvostupanjski sud nije očitovao o njegovim navodima i nije naveo zašto smatra da su isti neosnovani. Smatra da mu je takvim postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno ustavno pravo na sudsku zaštitu prava i pravnih interesa građana. Navodi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno budući da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem na okolnost trenutne aktivnosti  trgovačkog društva U. V. V. S. i nužnosti njegove prisutnosti u radu istog. Ističe da tuženik, a kasnije i prvostupanjski sud, nisu postupili sukladno članku 191. stavku 1. Zakona o strancima te su propustili utvrditi da je „država podrijetla“ tužitelja Kraljevina Španjolska, jer iako je rođen u Srbiji, u Kraljevini Španjolskoj su koncentrirani svi privatni i poslovni aspekti tužiteljevog života. Smatra da je vrijeme od 1 godine i 6 mjeseci, na koje mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP, suviše dugačko određeno te predstavlja povredu njegovih ustavnih i konvencijskih prava na slobodno kretanje, kao i dvostruko kažnjavanje. Predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar. Traži naknadu troškova sastava žalbe. 

4.               Tuženik se protivi razlozima žalbe. Ističe da je službenim putem od Centra za policijsku suradnju D. V. pribavljen podatak da je tužitelj u Kraljevini Španjolskoj bio u pritvoru te da mu je odbijena boravišna dozvola, a što je dokaz da su prestale veze tužitelja s Kraljevinom Španjolskom jer nema prebivališta, boravišta niti statusa na području Kraljevine Španjolske te ne može raditi na njezinu području. Navodi da je vrijeme trajanja zabrane ulaska u EGP određeno slobodnom ocjenom sukladno počinjenom kaznenom djelu i okolnostima počinjenja istog. Predlaže odbiti žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 2K-412/2021-10 od 17. listopada 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Kž-324/2021-10 od 13. siječnja 2022., tužitelj je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, opisanog i kažnjivog po članku 278. stavcima 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 125/11., 184/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: Kazneni zakon), u vezi s člankom 51. stavkom 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, opisanog i kažnjivog po članku 281. stavku 1. Kaznenog zakona te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Kaznu zatvora tužitelj je izdržavao u Zatvoru u P. te mu je rješenjem Županijskog suda u Požegi, poslovni broj: 13 Ik-I- 416/2022-6 od 15. prosinca 2022. odobren uvjetni otpust.

8.               Upravni postupak, koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenut je po službenoj dužnosti sukladno članku 193. stavku 1. i članku 186. stavku 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22.; dalje Zakon) po pravomoćnosti rješenja o uvjetnom otpustu od 15. prosinca 2022. Tužitelj je u iskazu od 21. prosinca 2022. naveo okolnosti kaznenog djela za koje je osuđen te je naglasio da se nakon izdržane kazne zatvora želi vratiti u mjesto prebivališta u Republici Srbiji. Istaknuo je i da mu u Kraljevini Španjolskoj živi sestra te da unazad 7 godina ima reguliran status i tvrtku u toj državi, ali da zbog izdržavanja kazne zatvora ne zna kakva je tamo trenutna situacija. Prilikom navođenja osobnih podataka istaknuo je da je oženjen i otac jednog malodobnog djeteta te da mu supruga i dijete žive u Republici Srbiji. Izvršena je provjera putem od Centra za policijsku suradnju D. V. te je pribavljen podatak od 1. veljače 2023. o tome da je tužitelj u Kraljevini Španjolskoj bio u pritvoru u razdoblju od 13. rujna 2021. do 5. listopada 2021. te da nema podataka o vođenju sudskog postupka. Iz istog dopisa proizlazi i da je tužitelju boravišna dozvola odbijena. Izvršen je uvid u potvrdu o prebivalištu i društveni ugovor za trgovačkog društvo U. V. V.,  S.L.

9.               Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon i Pravilnik o postupanju prema strancima („Narodne novine“, 68/18.), čije je mjerodavne odredbe citirao u pobijanoj presudi.

10.              Sukladno članku 189. stavku 2. Zakona, tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske i EGP-a jer je nesporno utvrđeno da je kao državljanin treće zemlje pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom.

11.               Iz materijalne dokumentacije, podatka od 1. veljače 2023. pribavljenih od Centra za policijsku suradnju D. V., proizlazi da je tužitelj u Kraljevini Španjolskoj bio u pritvoru u razdoblju od 13. rujna 2021. do 5. listopada 2021., da nema podataka o vođenju sudskog postupka i da je tužitelju boravišna dozvola u Kraljevini Španjolskoj odbijena. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu nije vidljivo je li trgovačkog društvo tužitelja u Kraljevini Španjolskoj i dalje aktivno. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je oženjen i otac jednog malodobnog djeteta te mu supruga i dijete žive u Republici Srbiji, u obiteljskom stanu kojem je on vlasnik te se izjasnio da želi napustiti Republiku Hrvatsku. Istaknuo je da u Kraljevini Španjolskoj živi i njegova sestra, no tijekom prvostupanjskog upravnog spora nije dokazao da ostvaruje skrbništvo nad svojom sestrom niti je vidljivo da isti predstavljaju jednu obitelj i žive zajedno. S obzirom na činjenično stanje, pravilno je utvrđeno da ne postoje razlozi za zaštitu od protjerivanja iz članka 191. Zakona, a niti je utvrđena povezanost tužitelja s Kraljevinom Španjolskom.

12.              Sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem na okolnost  aktivnosti  trgovačkog društva U. V. V. S. i nužnosti njegove prisutnosti u radu istog jer se okolnosti radi čijeg utvrđivanja je predloženo saslušanje tužitelja ne mogu dokazati saslušanjem stranke, nego relevantnom materijalnom dokumentacijom koju tužitelj tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora nije dostavio.

13.               Trajanje zabrane ulaska i boravka tuženik je utvrdio slobodnom ocjenom, u granicama dane ovlasti iz članka 24. stavka 1. podstavka 3. Pravilnika i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, uzimajući u obzir kaznena djela koja je tužitelj počinio. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelju zabrana ulaska i boravka u EGP izrečena u vremenskom razdoblju čija dužina je znatno bliže zakonskom minimumu nego maksimumu. Žalbene navode da izrečena mjera zabrane ulaska i boravka predstavlja povredu njegovih ustavnih i konvencijskih prava na slobodno kretanje, kao i dvostruko kažnjavanje, tužitelj je isticao i u tužbi te se o istima prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao i odbio ih kao neosnovane, uz valjano obrazloženje koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

14.               Iz pobijane presude vidljive su sve relevantne činjenice i utvrđenja na kojima je upravni sud utemeljio svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud predmetni upravni spor vodio i pobijanu presudu donio na temelju pravilne primjene odredbi ZUS-a, a nije došlo niti do pogrešne i arbitrarne primjene materijalnog prava s obzirom da je upravni sud mjerodavne pravne odredbe pravilno protumačio, a njihovu primjenu dostatno, razumno i argumentirano obrazložio.

15.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

16.               Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 18. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.