REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5871/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Luka Matković, odvjetnik u Zagrebu, Slavonska avenija 20B, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje, podredno ukidanje, rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/23-01/337, URBROJ: 513-04-23-3 od 25. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/23-01/337, URBROJ: 513-04-23-3 od 25. listopada 2023., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-23/21-02/3683, URBROJ: 513-07-01-01-23-04 od 25. svibnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-23/21-02/3683, URBROJ: 513-07-01-01-23-02 od 9. ožujka 2023.; utvrđeno je da je tužitelj dužan uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza za 2020. godinu u iznosu od 197,35 EUR/ 1.486,91 kn, u roku od 15 dana od dana osobne dostave sukladno čl. 54. st. 10. Zakona o porezu na dohodak, utvrđenu privremenim poreznim rješenjem od 9. ožujka 2023.; utvrđeno je da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

1.1. Privremenim poreznim rješenjem KLASA: UP/I-410-23/21-02/3683, URBROJ: 513-07-01-01-23-02 od 9. ožujka 2023. tužitelju je za 2020. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada, odnosno ukupni godišnji dohodak u iznosu od 55.855,25 EUR, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 6.370,69 EUR te godišnja porezna osnovica u iznosu od 49.484,56 EUR, na koju je utvrđena godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 14.255,36 EUR, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 14.058,01 EUR te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 197,35 EUR.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je u žalbi protiv poreznog rješenja predložio provođenje vještačenja po sudskom vještaku za financije, budući da nije na pravilan i zakonit način utvrđena osnovica, a što je razvidno iz podataka porezne kartice. Također je istaknuo prigovor što prvostupanjsko porezno tijelo nije provelo ispitni postupak, čime je na štetu poreznog obveznika u bitnom povrijeđen zakon, radi čega je i predloženo poništenje, podredno ukidanje tog rješenja. Unatoč tome, tuženo tijelo je zanemarilo provesti predloženo vještačenje, a da pri tomu ne iznosi razloge zbog kojih prijedlog ne prihvaća, iako se bez provođenja vještačenje ne može utvrditi materijalna istina, a time niti razrezati obveza poreza i prireza za razmatrano razdoblje. Tužitelj ističe kako je u očitovanjima te uloženoj žalbi naveo da prema tuženiku nema nepodmireno dugovanje, pozivajući se na knjigovodstvenu dokumentaciju, na koju okolnost predlaže svoje saslušanje te ujedno predlaže da sud od tuženog tijela zatraži dokumentaciju o razrezanom porezu za razmatrano razdoblje. Bez obzira na gore izneseno, tužitelj ukazuje na bitan propust tuženog tijela što u prvostupanjskom, a niti u drugostupanjsko rješenju nisu analitički iskazani iznosi obveza po analiziranim vremenskim razdobljima za koje se porezni obveznik tereti, radi čega se niti ne može utvrditi od kada se osnova uvećava za kamatu. Predlaže poništiti osporavano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu. Sud je raspravu proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

6. Na raspravi 9. rujna 2025. tužitelj posebno ističe da iznos porezne osnovice nije pravilno utvrđen te da je kamata nezakonito obračunata čak i na takvu nepravilnu osnovicu. Tvrdi da nema nepodmireno dugovanje prema tuženiku, što je vidljivo iz knjigovodstvene dokumentacije. Predlaže da sud od poslodavca FENERO d.o.o. i MITNICA j.d.o.o. zatraži validnu dokumentaciju o primanjima i rashodima za utuženo razdoblje ili da od poslodavca pribavi financijske podatke ili da od Porezne uprave Zagreb zatraži financijska izvješća te da tužitelju dopusti uvid u takvu dokumentaciju koju Porezna uprava dostavi. Ustraje na tome da se u ovome postupku provede forenzičko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo na okolnost glavnice koju je tuženo tijelo istaknulo u osporavanom rješenju i kamate koja je obračunata. Za vještaka predlaže stalnog sudskog vještaka Ljerku Živković iz Zagreba, Kraljevićeva 8b.

6.1. Sud je uvidom u spis utvrdio da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio spis predmeta, kojem nisu bili priloženi JOPPD obrazac kojeg je za tužitelja 31. srpnja 2020. predao poslodavac ARBOS VINIS d.o.o. u stečaju i JOPPD obrazac kojeg je za tužitelja 31. srpnja 2020. predao poslodavac FENERO d.o.o. u stečaju, a na koje isprave se prvostupanjsko tijelo poziva u poreznom rješenju, zbog čega je tuženik rješenjem suda od 14. svibnja 2025. pozvan dostaviti navedeni dio svoga spisa, a što je tuženik dostavio 16. lipnja 2025. Sud je na ročištu predao tužitelju primjerak podneska tuženika zaprimljenog 16. lipnja 2025. s priloženim JOPPD obrascima.

6.2. Tužitelj se očitovao da privitak podnesku tuženika nije u izvorniku i na takvu ispravu stavlja prigovor nevjerodostojnosti te predlaže da se poreznom tijelu naloži da dostavi u spis izvornu dokumentaciju. Nadalje navodi kako nije upoznat da je tuženik sudu dostavio svoj spis te predlaže da mu se dopusti detaljan pregled tog spisa, jer smatra da je i dokumentacija u spisu nevjerodostojna.

6.3. Sud je utvrdio da je tužitelj 9. rujna 2024. (dakle, godinu dana prije rasprave) zaprimio odgovor tuženika na tužbu, u kojem je navedeno da se istom prilaže spis. Unatoč tome što je tužitelj imao dovoljno vremena da prije rasprave zatraži i izvrši uvid u spis, sud je odgodio raspravu i dopustio tužitelju uvid u spis.

7. Tužitelj u podnesku od 13. listopada 2025. navodi da je izvršio uvid u priloge koje je tuženo tijelo navelo kao spis, koja dokumentacija je dostavljena u privitku odgovora na tužbu. Tužitelj ističe da prilog dostavljen u privitku odgovora na tužbu nije upravni spis tuženog tijela, već gomila nepovezanih papira, koji su u većini preslike, a ne originali. Dostavljenu dokumentaciju u prilogu odgovora na tužbu tužitelj u cijelosti drži nevjerodostojnom te predlaže da sud tuženom tijelu vrati spis koji je kao prilog uz odgovor na tužbu dostavljen te da mu naloži da u roku od 8 dana dostavi upravni spis u izvorniku, dakako, formiran sukladno Uredbi o uredskom poslovanju, uz napomenu da dokumentacija spisa upravnog tijela mora biti uložena u tipizirani omot na kojem se evidentiraju podaci: Klasa; Urbroj; Datum osnivanja spisa; Redni broj, datum i naziv dokumenta; Napomena i ostalo, koja dokumentacija mora biti u izvorniku, uvezana i po redoslijedu numerirana, svakako uz upozorenje da će sud odlučiti o tužbi i u slučaju da tuženo tijelo ne postupi po nalogu.

8. Na raspravi 11. studenoga 2025. opunomoćenik tužitelja izlaže kao u podnesku od 13. listopada 2025. te predlaže da sud tuženiku vrati prilog koji je dostavio uz odgovor na tužbu te da pozove tuženika da dostavi spis u izvorniku formiran sukladno Uredbi o uredskom poslovanju odnosno da dostavi spis po kojem sud može postupiti. Predlaže također da se od poslodavaca tužitelja pribavi dokumentacija na temelju koje je porezno tijelo razrezalo poreznu obvezu.

8.1. Sud je utvrdio da je tužitelju na prethodnom ročištu 9. rujna 2025. uručen podnesak tuženika uz koji su priložene isprave poslodavaca tužitelja na temelju kojih je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja da se od poslodavaca tužitelja pribavi dokumentacija na temelju koje je porezno tijelo razrezalo poreznu obvezu, da se sasluša tužitelj, da se od poslodavaca Fenero d.o.o. i Mitnica j.d.o.o. zatraži validna dokumentacija o primanjima i rashodima za utvrđeno razdoblje, da se od poslodavaca pribave financijski podaci, da se pozove tuženik da dostavi izvornu dokumentaciju koja je prilog podnesku od 16. lipnja 2025., da se provede forenzičko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo na okolnost glavnice koju je tuženo tijelo istaknulo u osporavanom rješenju i kamate koja je obračunata, da se tuženiku vrati spis koji je priložio uz odgovor na tužbu i naloži da dostavi spis u izvorniku formiran sukladno Uredbi o uredskom poslovanju.

8.2. Naime, sud je već prije rasprave od tuženika pribavio dokumentaciju na temelju koje je porezno tijelo razrezalo poreznu obvezu, o čemu je tužitelj obaviješten na prvom ročištu, pri čemu sud nije posumnjao u autentičnost JOPPD obrazaca koje su za tužitelja 31. srpnja 2020. poreznom tijelu predali poslodavci ARBOS VINIS d.o.o. u stečaju i FENERO d.o.o. u stečaju, zbog čega sud nije zatražio da se o tome izjasni tijelo ovlašteno za izdavanje isprave, u smislu članka 56. stavka 4. ZUS-a. Stoga nije bilo potrebno da sud od poslodavaca tužitelja pribavlja dokumentaciju na temelju koje je porezno tijelo razrezalo poreznu obvezu, jer je tu dokumentaciju sudu dostavio tuženik. Nadalje, isprave koje je tuženik dostavio u prilogu odgovora na tužbu kao spis predmeta su u izvorniku, a ne u preslikama kako tužitelj tvrdi te bez obzira što spis predmeta nije uvezan u omotu spisa upravnog postupka, sud ocjenjuje da je dostavljeni spis dostatan za donošenje odluke o zakonitosti osporavanog rješenja. Naime, prema članku 48. stavku 4. ZUS-a uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta. Dakle, tuženik je dostavio spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni, čime je ispunio obvezu iz citirane odredbe. Sud nije smatrao potrebnim saslušati tužitelja na okolnost da prema tuženiku nema nepodmireno dugovanje, kako to tužitelj predlaže u tužbi, jer se takva činjenica ne dokazuje personalnim dokazima, a tužitelj je imao dovoljno mogućnosti tijekom spora iznijeti sve okolnosti koje smatra bitnim za rješavanje predmetne upravne stvari, pri čemu je tužitelj na raspravi 9. rujna 2025. osobno iznio sve što smatra relevantnim te je sud odgodio raspravu kako bi tužitelj izvršio uvid u spis tuženika, nakon čega je na ročištu 11. studenoga 2025. tužitelja zastupao profesionalni opunomoćenik. Nadalje, sud je odbio kao nepotreban i dokazni prijedlog tužitelja da se provede forenzičko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo na okolnost glavnice koju je tuženo tijelo istaknulo u osporavanom rješenju i kamate koja je obračunata, jer je iz privremenog poreznog rješenja od 9. ožujka 2023. razvidno kako je porezno tijelo utvrdilo iznos glavnice poreznog duga (ukupna godišnja obveza poreza na dohodak za 2020. iznosi 14.255,36 eur, uplaćeni porez i prirez iznosi 14.058,01 eur te razlika poreza i prireza za uplatu iznosi 197,35 eur), dok kamate u poreznom rješenju nisu ni obračunate, već je navedeno da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza obračunava i plaća zatezna kamata sukladno čl. 130. Općeg poreznog zakona, čl. 29. Zakona o obveznim odnosima i čl. 3. Zakona o kamatama, pri čemu su u poreznom rješenju navedeni i brojevi Narodnih novina za sve zakone. Stoga nikakvo vještačenje nije potrebno da se od iznosa ukupne porezne obveze oduzme uplaćeni iznos poreza, čime se dobije razlika za uplatu. Tužitelj niti jednom ispravom nije dokazao da je za 2020. godinu uplatio više poreza i prireza od 14.058,01 eur koliko navodi porezno tijelo, niti je ijednim prigovorom doveo u sumnju ukupno utvrđeni iznos porezne obveze za 2020. godinu od 14.255,36 eur, pri čemu su ukupni godišnji dohodak za 2020. i porezna osnovica utvrđeni na temelju podataka iz službenih evidencija kojima raspolaže Porezna uprava.

9. Prema članku 51. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, dalje Zakon) posebnim postupkom utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak smatra se postupak utvrđivanja ukupnog godišnjeg dohotka i ukupnog godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji provodi Porezna uprava po službenoj dužnosti, osim u slučajevima iz članka 52. ovoga Zakona.

9.1. Sukladno članku 54. stavku 1. Zakona Porezna uprava, primjenjujući poseban postupak iz članka 51. ovoga Zakona, obvezna je, na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka koje je dostavio porezni obveznik, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za uplatu ili za povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje.

9.2. Način ostvarivanja prava poreznih obveznika u posebnom postupku propisan je člankom 53. Zakona, pa je tako stavkom 1. propisano da porezni obveznici na koje se primjenjuje poseban postupak, ako žele iskoristiti prava propisana Zakonom, a za koje Porezna uprava ne raspolaže podacima bitnim za utvrđivanje prava na umanjenje dohotka te podacima o uvećanju osobnog odbitka za plaćene doprinose za zdravstveno osiguranje u tuzemstvu ili dana darovanja, mogu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave obrazac za priznavanjem prava u posebnom postupku te istom priložiti vjerodostojne isprave.

10. Iz osporavanog rješenja je razvidno da je tužitelj u 2020. godini ostvario ukupni godišnji dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 55.855,25 EUR od više isplatitelja, da mu je u navedenom razdoblju obračunat osobni odbitak u ukupnom iznosu od 6.901,59 EUR te je obračunat porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u iznosu od 14.058,01 EUR. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelj prema podacima na poreznoj kartici ima pravo samo na osnovni osobni odbitak u ukupnom godišnjem iznosu od 6.370,69 EUR, budući da na poreznoj kartici u predmetnom poreznom razdoblju nema upisane uzdržavane članove niti invalidnost, slijedom čega mu ne pripada pravo na uvećanje osobnog odbitka. Budući je tužitelj iskoristio više osobnog odbitka nego što mu pripada, odnosno da su mu isplatitelji obračunali 530,90 EUR-a osobnog odbitka više nego ga pripada, a zbog čega je na ostvareni dohodak plaćeno manje poreza i prireza, tužitelju je utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 197,35 EUR.

10.1. Naime, prema članku 26. stavku 1. Zakona osobni odbitak iz članka 14. ovoga Zakona, pripadnost općini/gradu i ostali podaci bitni za utvrđivanje predujma poreza na dohodak, odnosno poreza na dohodak od nesamostalnog rada priznaje se i utvrđuje isključivo na temelju porezne kartice koju za radnika, umirovljenika i fizičku osobu koja ostvaruje primitke iz članka 21. ovoga Zakona imaju poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće i mirovine ili sam porezni obveznik.

10.2. Iz poreznog rješenja od 25. svibnja 2023. proizlazi da je porezno tijelo uvidom u Obrazac PK utvrdilo da tužitelj u poreznom razdoblju 01.01.2020. -31.12.2020. ne ostvaruje pravo na uvećanje osobnog odbitka po osnovi uzdržavanih članova uže obitelji ili invalidnosti, slijedom čega ima pravo na osnovni osobni odbitak u iznosu od 530,89 EUR/4.000,00 kn mjesečno, što čini na godišnjoj razini iznos od 6.370,69 EUR/48.000,00 kn.

10.3. Nadalje, tužitelj je do 8. lipnja 2020. bio u radnom odnosu kod poslodavca ARBOR VIRIS D.O.O. u stečaju, [adresa], dok je od 9. lipnja 2020. bio u radnom odnosu kod poslodavca FENERO D.O.O. u stečaju, [adresa]. Oba navedena poslodavca su 31. srpnja 2020. predala JOPPD obrasce, za istovjetno obračunsko razdoblje 01.06.2020.-30.06.2020., u kojima su oba poslodavca prilikom utvrđivanja predujma poreza na dohodak i prireza tužitelju obračunali puni iznos mjesečnog osnovnog osobnog odbitka od 4.000,00 kn, zbog čega je obračunato više osobnog odbitka nego što tužitelju pripada, a slijedom čega je na ostvareni dohodak plaćeno manje poreza i prireza, pa je tužitelju u predmetnom postupku utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu. Sve navedeno je razvidno iz JOPPD obrazaca koji prileže sudskom spisu (str. 14-20).

11. Stoga je predmetni upravni postupak proveden sukladno citiranim odredbama Zakona, pa nije osnovan prigovor tužitelja da prvostupanjsko porezno tijelo nije provelo ispitni postupak, a niti prigovor da se bez provođenja vještačenja po sudskom vještaku za financije ne može razrezati obveza poreza i prireza za razmatrano razdoblje.

12. S obzirom da tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo na uvećanje osobnog odbitka niti je dokazao da je za 2020. godinu uplatio više poreza i prireza od 14.058,01 eur koliko navodi porezno tijelo, a nije doveo u sumnju ni pravilnost utvrđene ukupne godišnje obveze poreza na dohodak za 2020. u iznosu od 14.255,36 eur, sud prigovore tužitelja ocjenjuje paušalnim i neosnovanim.

13. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, nema pravo na naknadu troškova spora sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. HZ, [adresa], PP6

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb

3. U spis