1

Poslovni broj: Gž-1898/2020-

 

 

Poslovni broj: Gž-1898/2020-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz Z., OIB …, zastupanog po Odvjetničkom društvu K. i p. j.t.d. Z., protiv tuženih 1. M. P. iz I. B., OIB …i 2. Ž. C. iz Z., OIB…, obojica zastupana po I. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3233/17-65 od 19. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbijaju se žalbe stranaka, kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3233/17-65 od 19. ožujka 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe te odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 38.861,25 kn s pripadajućom zateznom kamatom te je tužitelju naloženo tuženicima naknaditi trošak postupka od 13.125,00 kn.

 

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu.

 

3. Protiv dijela prvostupanjske presude, kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška, žalbu podnose tuženici pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlažu usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

4. Tuženici odgovorom na žalbu osporavaju žalbene navode tužitelja.

 

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

 

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa koji je, kao zakupodavac isplatio društvu S. d.o.o. za utrošenu vodu u razdoblju od 1. studenog 2010. do 1. studenog 2014., koja je utrošena u poslovnom prostoru kojeg je tužitelj vlasnik, a kojeg su kao zakupci koristili tuženici.

 

7. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

 

-da je nesporno da su tuženici za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koristili u razdoblju od 1. studenog 2010. do 1. studenog 2014. poslovni prostor koji je u vlasništvu tužitelja,

-da je tužitelj, prema obračunu koji je sastavilo društvo S. isplatio iznos na ime utroška vode u utuženom razdoblju,

-da je društvo S. d.o.o. vlasnik zgrade, osim diletacije u kojoj se nalazi poslovni prostor tužitelja te da je to društvo, prilikom obnove zgrade, utvrdilo da je poslovni prostor spojen na brojilo društva, koje je potom postavilo kontrolno brojilo te samostalno sačinilo obračun utrošene vode za utuženo razdoblje na način da se izmjerila potrošnja vode za jedan mjesec (u studenom 2014.) i potom pomnožila s 48 mjeseci (za razdoblje od 1.01.2010. do 1.11.2014).

 

8. Iz nalaza vještaka Z. R., proizlazi da iz spisu priložene dokumentacije nema podataka da bi se potrošnja odnosila na više poslovnih prostora na predmetnoj adresi, a prema dopisu TD V. i o. d.o.o. predmetni kontrolni vodomjer da nije u njihovoj nadležnosti niti oni raspolažu evidencijom utroška vode na tom vodomjeru te se vještak o ukupnoj količini evidentiranoj potrošnjom na tom vodomjeru (kontrolnom), a posljedično i o cijeni te potrošnje, nije mogao očitovati uz napomenu da niti na računu koji je ispostavilo društvo S. d.o.o. postoji evidencija o kojoj bi se količini vode radilo.

 

              9. Prvostupanjski sud ističe da je teret dokazivanja dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje te da je čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.) napušteno načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st.3. ZPP-a i čl. 435. st.2.ZPP-a).  Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a da je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te je na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza.  U smislu čl. 221. a ZPP-a, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice da će sud zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

              10. Prvostupanjski sud stoga ocjenjuje da tužitelj kao vlasnik treba dokazati kolika je točna, realna i stvarna potrošnja vode koja za čitavo utuženo razdoblje otpada na lokal koji su tuženici koristili kao zakupci i samo u tom slučaju da ima pravo tražiti naknadu onoga što je platio.

 

11. Stav je prvostupanjskog suda da je tužitelj kao vlasnik prostora, uzimajući u obzira da je voda nesporno korištena preko tuđeg priključka i kroz razdoblje od 18 godina nije plaćana, trebao popisivati stanje kontrolnog brojila kako bi znao tj. imao evidenciju kolika je stvarna potrošnja lokala na mjesečnoj ili godišnjoj razini te jedino u tom slučaju da bi imao valjani dokaz potrošnje za koju bi mogao teretiti tuženike.

 

              12. Obračun "odokativnom" metodom, tj. umnoškom potrošnje od jednog mjeseca mjerenja s razdobljem od 48 mjeseci unazad da se ne može prihvatiti kao valjani dokaz visine tužbenog zahtjeva, pogotovo uzimajući u obzir da je ta potrošnja od mjeseca do mjeseca mogla varirati ovisno o intenzitetu prometa i načinu korištenja, kao i to da je cijena vode u razdoblju od prethodne 4 godine u više navrata rasla, kao što se ne može prihvatiti niti dokazivanje potrošnje u razdoblju od 2010. do 2014. godine računima izdanim od 2015. do 2019.

 

13. Pritom cijeni da je tužitelj kao vlasnik dobro znao da se voda u njegovom lokalu koristi „na crno“, kao i da je takvo stanje stvari bilo kroz razdoblje od 18 godina, što da ga nije smetalo sve dok mu nije ispostavljen račun. Tužitelj da je imao saznanje o svim bitnim okolnostima te mogao i morao kao vlasnik ugraditi kontrolno brojilo, što da bi bio jedini pravi dokaz visine njegove tražbine.

 

14. Obzirom da tužitelj dakle nije dokazao činjenice koje su nužne za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud isti odbija.

 

15. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

16. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nisu počinjene niti povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a na koje ukazuje tužitelj. Tužitelj je ravnopravno i aktivno sudjelovao u postupku, prvostupanjski je sud proveo sve relevantne dokaze te temeljem provedenih dokaza i uz jasno obrazloženje donio pobijanu presudu, koju je moguće ispitati.

 

17. Iako osnovano tužitelj žalbom ukazuje da je između stranaka temeljem ugovora o zakupu bilo ugovoreno da će tuženici, kao zakupoprimatelji plaćati utrošak vode za predmetni poslovni prostor, ova činjenica koju prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao, nije od utjecaja na zakonitost presude.

 

18. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, s obzirom na utvrđenu činjenicu da niti provedenim vještačenjem nije moguće utvrditi, a niti približno zaključiti koliko je vode utrošeno u poslovnom prostoru kroz utuženo razdoblje, te iznesene prigovore tuženika glede visine zahtijevane štete, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju visinu zahtjeva sa sigurnošću bilo nemoguće utvrditi.

 

19. Obzirom da se žalbenim navodima tužitelj poziva na čl. 223. ZPP-a, valja istaknuti da je sud proveo sve dokaze koji bi bili podobni za utvrđivanje visine zahtjeva, a koji su po strankama bili predloženi, a prvostupanjskom sudu na raspolaganju nije bio niti jedan parametar temeljem kojeg bi mogao slobodnom ocjenom utvrditi količinu utrošene vode, obzirom da tužitelj nije niti ponudio neki komparativni primjer, kao npr. za isto razdoblje utrošak vode u drugom ugostiteljskom objektu sličnih karakteristika.

 

20. Stoga je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao visinu. U odnosu na taj zaključak valja istaknuti da i ovaj sud prihvaća da se visina zahtjeva ne može temeljiti samo na činjenici da je tužitelj platio određeni iznos društvu ''S.'', temeljem obračuna za mjesec koji nije niti u utuženom razdoblju, uz to pomnožen s 48 (broj mjeseci obuhvaćenog prethodnog razdoblja), a bez da uopće i postoji podatak o točnoj količini utrošene vode i u tom mjesecu koji je poslužio kao parametar izračuna, kako je to i vještak iznio u svom nalazu i mišljenju.

21. Suprotno žalbenim navodima stranaka pravilna je odluka o troškovima postupka. Prvostupanjski je sud pravilno uzeo u obzir samo one podneske koji su u smislu čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje postupka te je na iste pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 64/18, 67/19 i 81/22 dalje Tarifa).

 

22. Budući da stranke nisu uspjele u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a nisu prihvaćeni njihovi zahtjevi za naknadu troškova sastava žalbi, a nije prihvaćen niti zahtjev tuženih za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, budući se ne radi o potrebnom trošku iz čl. 155. ZPP-a.

 

23. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Rijeci 18. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

 

Ksenija Dimec v.r.