REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-921/22-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Josipa Bušić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I tuženice ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II tuženice RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III tuženika VŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ranku Tomaševiću, odvjetniku u Zagrebu i IV tuženika SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica ZŽ, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 21. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica ĐŽ iz [adresa] u trenutku smrti GŽ iz [adresa] dana 2. listopada 2018.g. imala status izvanbračne supruge GŽ.“

II Nalaže se tužiteljici ĐŽ nadoknaditi I tuženici ŠŽ, II tuženici RŽ i III tuženiku VŽ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 9 prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je rješenjem ovog suda poslovni broj O- 9478/2018-8 od 30. studenog 2020. prekinut ostavinski postupak iza pok. GŽ RŽ i upućena tužiteljica u roku od 30 dana po pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu protiv tuženika, radi utvrđivanja statusa izvanbračne supruge ostavitelja u trenutku smrti pokojnoga, te je određeno da će prekid postupka trajat do pravomoćnog okončanja parnice. Navodi da je pok. GŽ upoznala u zimu 2002. i u vrlo kratkom vremenu su zasnovali vezu, da bi tijekom proljeća 2003. započeli zajednički život u izvanbračnoj zajednici koja je trajala sve do smrti pok. GŽ, **.**.2018., a koja je izvanbračna zajednica trajala duže od 15 godina. Navodi da su živjeli u stanu tužiteljice na adresi u [adresa], a sa njima od početka izvanbračne zajednice i mlt. djeca tužiteljice, kćer TŽ i sin LŽ. Slijedom navedenoga, predlaže sudu utvrditi da je tužiteljica u trenutku smrti pok. GŽ, **.**.2018. imala status izvanbračne supruge GŽ. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

2. I-IV tuženici u odgovoru na tužbu (istovjetnog sadržaja) osporavaju da bi pok. GŽ od 2002. sve do smrti živio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom na adresi [adresa]. Navode da je pokojni nakon smrti svojih roditelja živio sam u stanu na adresi [adresa]. Nadalje navode da je pokojni kao sudionik Domovinskog rata zaražen virusom hepatitisa C (HCV) nakon čega je istome utvrđena teška upala jetre od koje je godinama bolovao, da se s vremenom bolest razvijala te kako je živio sam, po preporuci obiteljskog liječnika, hospitaliziran je u Kliničkoj bolnici Merkur 26. rujna 2018., gdje je 2. listopada 2018. i umro. Za vrijeme dugogodišnje bolesti pokojnog pomoć mu je često pružala dugogodišnja susjeda DŽ koja je obavijestila članove obitelji u Splitu da je pokojni hospitaliziran u KB Merkur, te ih je nakon njegove smrti i obavijestila o tome, a kada su članovi obitelji došli u [adresa] DŽ im je otvorila stan pokojnog, jer je imala godinama ključ od istog. Navode da je obitelj pokojnog organizirala pogreb i obavila sve nužne radnje koje je potrebno obaviti u slučaju smrti. Posebice napominju da je u popratnom pismu prilikom hospitalizacije navedeno da je razlog hospitalizacije kliničko pogoršanje kod onkološkog bolesnika koji živi sam u stanu, a pok. GŽ je još i naveo da većinu vremena provodi u krevetu, a da mu pomažu susjedi. Stoga, predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

3. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-2/2021-6 od 4. lipnja 2021. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, jer je pravni prednik I-III tuženika, ranije I tuženik, BŽ umro, dok je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-2/2021-11 od 28. srpnja 2022. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na I-III tuženike kao nasljednike pokojnog BŽ.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda poslovni broj O- 9478/2018-8 od 30. studenoga 2020. (list 4-6), otpusno pismo KB Merkur od 2.10.2018. za pok. GŽ (list 31-32), fotografije (prilog listu 104), izvod iz matične evidencije-bilješke od 17.10.2025. (list 128-129), saslušao je svjedoke NŽ, IŽ, JŽ, DŽ (list 94-96), TŽ, LŽ, UŽ i PŽ (list 120-126), te je saslušao tužiteljicu i II tuženicu (list 111-114). Sud nije proveo dokaz saslušanjem I, III i IV tuženika, a s obzirom da su se navedene stranke odrekle od dokaznog prijedloga za svojim saslušanjem zbog nemogućnosti pristupa sudu, dok niti tužiteljica nije ustrajala da se navedene stranke saslušaju.

5. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir pisanu izjavu PŽ (list 101- 104), a s obzirom da se svjedoci saslušavaju usmeno pred sudom sukladno odredbi čl. 243. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), s time da je u ovom postupku navedena osoba i saslušana u svojstvu svjedoka.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. GŽ, a koja da je trajala od 2003. do smrti pokojnog, 2. listopada 2018.

8. Među strankama nije sporno da se iza pok. GŽ, umrlog **.**.2018., vodi ostavinski postupak, u kojem je pravomoćnim rješenjem istoga suda poslovni broj O-9478/2018-8 od 30. studenoga 2020. upućena tužiteljica pokrenuti parnični postupak protiv nasljednika BŽ i SŽ, radi utvrđivanja statusa izvanbračne supruge ostavitelja u trenutku njegove smrti, te je određeno da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

9. Sporno je da li su tužiteljica i pok. GŽ u razdoblju od 2003. do smrti GŽ, **.**.2018. zajedno živjeli na adresi [adresa] te da li njihov zajednički život u navedenom razdoblju ima obilježja izvanbračne zajednice.

10. Odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

11. Odredbom čl. 11. st 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 dalje ObZ) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

12. U smislu citiranih zakonskih odredbi učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, te ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

13. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, kao i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica, osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu, ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

14. Uvidom u izvod iz matične evidencije-bilješke od 17. listopada 2025. sud je utvrdio da su na adresi [adresa] (tužiteljica nije osporila da se radi o navedenoj adresi) u kućanstvu do 13. ožujka 2014. prijavljena dva člana kućanstva, kao obveznici navedeni Đ i FŽ, a sa kojim datumom je izvršena promjena broja članova kućanstva u jednu osobu, kao obveznik naveden pok. GŽ, s time da su navedeni podaci bili neizmijenjeni sve do smrti pokojnoga.

15. Uvidom u otpusno pismo KB Merkur od 2. listopada 2018. za pok. GŽ sud je utvrdio da je pokojni putem hitne službe zaprimljen u bolnicu 26. rujna 2018., da je prema dotadašnjoj anamnezi zbog bolesti jetre i kronične HCV infekcije pokojni hospitaliziran u bolnici u lipnju 2017., zatim tijekom veljače 2018., te 25.-26. svibnja 2018., da prema izjavi pokojnoga prilikom primitka u bolnicu 2. listopada 2018. isti navodi da većinu vremena provodi u krevetu, a pomažu mu susjedi te da se u popratnom pismu traži hitna hospitalizacija radi kliničkog pogoršanja kod onkološkog bolesnika koji živi sam u stanu. Iz zaključka navedenog otpusnog pisma razvidno je da je pokojni hospitaliziran zbog pogoršanja općeg stanja u vidu poremećaja stanja svijesti i karcinoma, da je s obzirom na daljnju progresiju bolesti preporučeno liječenje kemoterapijom, da je odmah po dolasku započeta terapija, ali da usprkos poduzetim mjerama liječenja dolazi do daljnjeg pogoršanja kliničkog stanja i smrtnog ishoda 2. Iistopada 2018.

16. Uvidom u fotografije (stranke se nisu protivile da se po svjedoku dostavljene fotografije koriste kao dokaz u postupku) sud je utvrdio da se odnose na pogreb pok. GŽ, na kojima je vidljivo da neposredno uz odar pokojnoga stoje dvije starije muške osobe i dvije ženske osobe, da je pokojni imao pogreb uz vojnu počast te da je prilikom ukopa pokojnoga od strane hrvatske vojske predana hrvatska zastava starijem muškarcu koji je i stajao uz odar pokojnoga. Pri tome valja istaknuti da je neposrednim opažanjem svjedoka PŽ sud utvrdio da je riječ o osobi koja se nalazi na fotografijama kojemu je i predana hrvatska zastava (prva osoba uz odar pokojnoga gledano slijeva na desno), kao i neposrednim zapažanjem punomoćnice IV tuženika ZŽ da je riječ o jednoj od ženskih osoba koje se nalaze na fotografijama uz odar pokojnoga (treća osoba gledano slijeva na desno).

17. Nadalje, a vezano za između stranaka sporne činjenice, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i II tuženice te svjedoka.

18. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da su se tužiteljica i pokojni GŽ upoznali 2002. preko zajedničke prijateljice s posla tužiteljice, a započeli su živjeti zajedno 2003. kada se pokojni doselio u stan tužiteljice na adresi [adresa], gdje je ona živjela sa svoje dvoje maloljetne djece iz prethodnog braka, razvedenog oko 2000. Do preseljenja kod tužiteljice pokojni je živio sa svojom majkom Đ na adresi [adresa]. Pokojni je u to vrijeme već bolovao od hepatitisa C i PTSP-a, zadobivenih tijekom Domovinskog rata, te je kasnije uspio regulirati status hrvatskog ratnog vojnog invalida i dobiti punu mirovinu, kao i isplatu zaostataka koje je uložio u uređenje stana u [adresa], gdje je do svoje smrti 2011. živjela njegova majka Đ, a po čijoj su smrti tužiteljica i pokojni zajedno organizirali pogreb. Tijekom njihova zajedničkog života, tužiteljica je radila na tržnici i brinula o kućanstvu, a zajednički su financijski doprinosili u kućanstvo (i u Pergošićevoj i Racinovoj), plaćali režije za oba stana i koristili zajedničke kartice, odlazili na godišnje odmore na more kod prijatelja i obitelji (u Pirovac u kuću roditelja tužiteljice), zajedno obilazili stan pokojnog u [adresa] u kojem nitko nije živio nakon smrti majke pokojnog. Predstavljali su se kao supružnici, a pokojni je imao dobar odnos s djecom tužiteljice, s time da je sin tužiteljice radio zajedno s pokojnim na Velesajmu preko student servisa te su njih dvoje provodili više vremena zajedno. Nisu se službeno vjenčali, a razgovori o vjenčanju ostali su na razini usputnih razgovora. Od obitelji pokojnog upoznala je jedino njegovog bratića PŽ kojega su tužiteljica i pokojni posjetili u Splitu, to je bilo još za vrijeme dok je majka pokojnog bila živa, dok druge članove obitelji pokojnog nije upoznala, koji pokojnog nikada nisu posjećivali, niti kontaktirali, niti pokojni njih, osim u par navrata bratić pokojnog PŽ. Majka pokojnog znala je pričati da ju je zvao brat iz Njemačke. Pokojnom se stanje s hepatitisom pogoršavalo koji se proširio na jetru, bio je na listi za transplantaciju jetre, a tužiteljica se o njemu brinula, uključujući i razdoblje kada je postao inkontinentan, netom prije hospitalizacije. U stan pokojnog u [adresa] doselili su nekih mjesec dana prije zadnje hospitalizacije pokojnog, bez djece tužiteljice koja su ostala živjeti u stanu u [adresa]. Zbog potrebe za bolničkim zbrinjavanjem, a na prijedlog liječnice, koja je po njihovu pozivu došla u kućnu posjetu u [adresa], pristali su potpisati da pokojni živi sam kako bi ostvario pravo na smještaj u bolnici Merkur, s time da pokojni nije ništa osobno potpisivao, već je doktorica ispunila formular u kojem je navela da pokojni živi sam. U stanu je tada bila prisutna i susjeda DŽ koja je godinama imala ključ od stana pokojnog, jer je bila dobra prijateljica majke pokojnog, a kako bi brinula o stanu s obzirom da pokojni u istome nije živio. Nakon što je pokojni odvezen sanitetom, tužiteljica se vratila u stan u [adresa], a pokojnog je svaki dan posjećivala u bolnici, a posjećivao ga je i sin tužiteljice. Tužiteljica je iskazala da je susjeda DŽ obavijestila od pokojnog bratića PŽ o događajima vezanim uz pokojnog, nakon čega je PŽ nazvao sina tužiteljice, te su dogovorili da PŽ može doći u stan pokojnog u [adresa], jer susjeda DŽ ima ključ. Međutim, kada je PŽ stigao u stan iz Splita, tužiteljica više nije mogla ući, jer je brava bila promijenjena o čemu je obavijestila svoga sina, a kada su kasnije pokušali dobiti PŽ na mobitel, više se nije javljao. Zbog nemogućnosti pristupa dokumentaciji koja se nalazila u stanu, kao ni dokumentima iz bolnice vezanim za pokojnog, tužiteljica nije mogla organizirati pogreb, što je učinio PŽ. Na pogreb su, sa strane obitelji pokojnog, došle dvije starije i dvije mlađe osobe, ne zna o kome je točno riječ, dok je tužiteljica sa svojom obitelji i prijateljima stajala sa strane, jer kako su članovi obitelji već stajali uz odar, za nju nije bilo mjesta. Nakon pogreba, tužiteljica je s prijateljima otišla na piće, a susjeda DŽ, koja je očito poznavala obitelj pokojnog, spomenula je da će obitelj organizirati karmine i misu u Splitu, ali tužiteljica nema informaciju da li se to dogodilo.

19. Iz iskaza II tuženice RŽ u bitnome proizlazi da tužiteljicu nikada nije osobno upoznala prije sudskih postupaka. Za tužiteljicu je čula, od susjede DŽ i rođaka PŽ, da je bila u vezi s pokojnim EŽ, ali da je ta veza prekinuta prije smrti majke pokojnog Š. Nakon prekida te veze, pokojni je imao druge djevojke koje su posjećivale njegov stan u [adresa]. Detalje o životu pokojnog II tuženica je saznavala od svog pokojnog oca, koji je bio brat majke pokojnog (ujak pokojnog), kao i od rođaka PŽ. Tvrdnja o postojanju izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog pojavila se iznenada kod javnog bilježnika tijekom ostavinskog postupka. Tvrdi da je pokojni živio sam u [adresa]. Sve obavijesti o pokojnom obitelj je dobivala od susjede DŽ, tako i da se tužiteljica ponovno pojavila tek kada je pokojni bio u teškom stanju te je tražila da joj on prepiše stan, a koja susjeda je imala ključ od stana pokojnog, koja je zvala hitnu pomoć kada mu je pozlilo te kasnije nazvala rođaka PŽ koji je potom došao u Zagreb, otišao u bolnicu Merkur, odnio odijelo za pokojnog i organizirao pogreb. Troškovi pogreba, prema Brankovim riječima, podmireni su iz sredstava koja je pokojni uplaćivao te na temelju prava na trošak kao branitelj. Opovrgnula je tvrdnje tužiteljice o promjeni brave, navodeći da brava na stanu nije mijenjana desetljećima. Otac II tuženice i pokojni bili su vrlo povezani, pokojni se obraćao njezinom ocu, osobito kada je imao financijskih problema, a otac mu je pomagao, kao što je pomagao i majci pokojnog. Pokojni se ocu II tuženice žalio da nema novca ni za pogreb majke, pri čemu mu je otac financijski pomogao i podmirio troškove karmina, podijelivši ih sa svojim bratom. Pokojni je posjećivao oca II tuženice, obično ljeti u Splitu te drugim dijelovima godine u Njemačkoj gdje je otac živio, gotovo svake godine nakon rata pa sve do očeve smrti 2021. Tužiteljica nikada nije bila s pokojnim tijekom tih posjeta, osim što je PŽ jednom spomenuo da su bili zajedno na kavi u Splitu. Rođak PŽ je tijekom studija živio kod pokojnog više od pet godina, bili su sličnih godišta i često su komunicirali, a rođak PŽ je poslao službeni dopis Udruzi branitelja da se pokojnog posjeti u bolnici, jer je bio u teškoj situaciji, a nitko ga nije mogao posjetiti, dok PŽ ne stigne u Zagreb. Susjeda DŽ je pomogla oko pogreba majke pokojnog i sama im se javila da posvjedoči na sudu da je pokojni živio sam. Kasnije su se javili i drugi susjedi sa spremnošću da potvrde istu činjenicu. II tuženica osobno nije posjećivala pokojnog, a iako je zajedno sa rođakom PŽ planirala otići do pokojnog kada mu se zdravlje pogoršalo, pokojni je u međuvremenu preminuo. O zdravstvenom stanju pokojnog obavještavao ju je rođak PŽ, a s obzirom da se rođak s pokojnim čuo gotovo svakodnevno, isto tako ju je rođak i 2018. obavijestio da se stanje pokojnog počelo pogoršavati, a koje informacije o pokojnom je dobivala i prethodnih godina. Na pogrebu pokojnog, koji je bio hrvatski ratni vojni invalid, bila je vojska, a hrvatska zastava je uručena rođaku PŽ kao najbližem članu obitelji. Na pogrebu su bili prisutni PŽ, njegov brat R, rođakinja ZŽ i II tuženica.

20. Iz iskaza svjedoka ŽŽ i LŽ, djece tužiteljice, u dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni u bitnome proizlazi da su se njihova majka i pokojni GŽ upoznali početkom 2000-ih te počeli zajednički živjeti 2003., kada se pokojni doselio u stan u [adresa] gdje su do tada oni živjeli s majkom, a po dolasku pokojnog svi zajedno sve do smrti majke pokojnog Š 2011. kada su njihova majka i pokojni otišli živjeti u stan u [adresa], gdje je do tada živjela majka pokojnog, s time da su prethodno uredili taj stan, te u kojem su stanu živjeli sve do smrti pokojnog. Svjedoci su ostali živjeti u stanu u [adresa], te su u [adresa] često odlazili, s time da je svjedok LŽ iskazao da su ih majka i pokojni znali posjećivati za ručkove i proslave kada bi znali ostati prespavati kod njih u stanu u [adresa]. Za vrijeme zajedničkog života u [adresa] oba svjedoka suglasno iskazuju da su živjeli skladno, kao obitelj, te da su oni prihvatili pokojnog kao očuha ili „drugog oca“, a da je on njih prihvatio u istoj ulozi i skrbio o njima zajedno s njihovom majkom, kao i da su zajednički provodili vrijeme, odlazili na ljetovanja u Pirovac, a povremeno i u Crikvenicu kod prijatelja pokojnog, kao i da je svjedok LŽ bio povezaniji s pokojnim s kojim je zajedno radio na Zagrebačkom velesajmu nekih 5-6 godina (prema iskazu svjedoka HŽ tijekom cijele srednje škole i za vrijeme fakulteta) i prema iskazu svjedoka HŽ imali su blizak i prijateljski odnos (družili su se u pravilu dva puta tjedno nakon što se zaposlio u AKD u Planinskoj ulici koja je bila blizu [adresa], obično na piću utorkom i četvrtkom, kartingu). Njihova majka i pokojni pričali su o njihovom vjenčanju. Nadalje, suglasno iskazuju da su njihova majka i pokojni imali zajedničke financije, zajedno plaćali troškove kućanstva te zajedno ulagali u uređenje stanova u [adresa] i u [adresa]. Oboje navode da nisu poznavali obitelj pokojnog, da im on o njima nije govorio te da je oboma jedino njihova majka spomenula osobu PŽ iz obitelji pokojnog. Također, suglasno opisuju i tijek bolesti pokojnog, odnosno raniji hepatitis C, kasnije pojavu raka jetre, njegovo naglo pogoršanje, težak karakter u pogledu liječenja te učestale pozive hitnoj pomoći koja više nije htjela odvoziti pokojnog u bolnicu, da je po pogoršanju zdravstvenog stanja pokojnog majka o njemu brinula koliko je mogla, ali je zbog posla često trebalo da i oni pomažu (posebice svjedok LŽ zbog blizine posla), kao i da je pred samu smrt bila potrebna intervencija liječnice u stanu u [adresa] koja je zatražila da pokojni potpiše da živi sam kako bi bio smješten u bolnicu, jer je bio inkontinentan i više nije mogao ostati kod kuće (svjedok TŽ tada nije bila prisutna, dok je svjedok LŽ bio osobno prisutan), gdje je i odveden krajem rujna i preminuo početkom listopada. Na pogrebu su stajali sa strane, jer je uz lijes bila rodbina pokojnog koju oni nisu poznavali. Iz iskaza svjedoka ŽŽ ujedno proizlazi da su u [adresa] posjećivali majku pokojnog Đ, da je pokojni dolazio kod nje u stan u [adresa] gdje se preselila, da pokojni nije dočekao da zaplešu zajedno na njezinoj svadbi, a da je pokojni preminuo njezinoj je majci javio netko iz bolnice. Iz iskaza svjedoka LŽ ujedno proizlazi da je pokojni bio temperamentan i da je znao prekinuti kontakte s članovima obitelji i prijateljima na više godina, a tako i da se s bratićem PŽ pokojni nije čuo 7-8 godina, da ih je pokojni pred kraj tjerao iz stana govoreći „što će oni tu“, što svjedok tumači njegovim stanjem i karakterom, da je pomagao majci prati i presvlačiti pokojnog u najtežoj fazi bolesti te da je tog zadnjeg dana upravo on presvukao i očistio pokojnog prije odlaska u bolnicu, da im je znao pomoći i susjed PŽ koji je imao ključ od stana pokojnog u [adresa] i čiji stan je odmah pokraj stana pokojnog, jer da je pokojni pred kraj znao pustiti vodu i ne bi je zatvorio, da je njegova majka kuhala pokojnom kroz cijelo to vrijeme, a skuhala mu je i zadnje jelo par dana prije smrti dok je još mogao jesti, a o smrti pokojnog obavijestila ih je DŽ koja je poznanica pokojnog iz srednje škole koja je živjela u istom ulazu, a za koju misli da ju je kontaktirala doktorica da je pokojni preminuo (jer doktorica nije imala njihove kontakte), koja je i njezina doktorica, koja je bila u stanu kada je pokojni trebao potpisati da živi sam, s time da misli da pokojni tada nije ništa potpisao jer nije bio u stanju potpisati se. Ujedno iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je pokojni imao svečan pogreb jer je bio hrvatski ratni vojni invalid, da je njegova majka otišla iz stana pokojnog u Pergošićevu 3-4 dana prije nego je pokojni otišao u bolnicu, gdje bi samo prespavala i svakodnevno dolazila u [adresa], a nakon smrti pokojnog više nisu mogli ući u stan u [adresa], jer ključ nakon toga nije otključavao bravu, te je majka u tom stanu imala dio svojih stvari koje su zbog toga ondje ostale.

21. Iz iskaza svjedoka NŽ i JŽ u bitnome proizlazi da su dugogodišnji prijatelji pokojnog GŽ, poznaju ga dvadesetak godina, a svi zajedno radili su na Zagrebačkom velesajmu, te da su preko pokojnog upoznali tužiteljicu (svjedok JŽ 2003.), kao i da su tužiteljica i pokojni bili u vezi bez prekida sve do smrti pokojnoga. Nadalje iz iskaza oba svjedoka proizlazi da su tužiteljica i pokojni živjeli u [adresa] s majkom pokojnoga (svjedok NŽ navodi da su dosta dugo živjeli u stanu pokojnog, ne sjeća se koliko godina, dok svjedok JŽ navodi da je majka pokojnoga s njima živjela jedan period), kao i u stanu tužiteljice u [adresa]/ [adresa] (svjedok NŽ navodi da su u taj stan preselili kako ne bi smetali majci pokojnom, a koja je s njima živjela u stanu u [adresa]), zajedno sa dvoje djece tužiteljice (svjedok JŽ navodi da je sin tužiteljice LŽ bio miljenik pokojnoga kojega je doživljavao kao vlastito dijete), a prije smrti pokojnog (svjedok NŽ navodi nekih mjesec dana), po pogoršanju zdravstvenog stanja pokojnog, da je isti živio sam u stanu u [adresa], dok da su ga tužiteljica i njezin sin LŽ u tom razdoblju posjećivali (oba svjedoka poznaju sina tužiteljica s kojim su zajedno radili na Zagrebačkom velesajmu, s time da je svjedok NŽ popio kavu sa sinom tužiteljice LŽ kada je došao kod pokojnoga). Svjedok JŽ iskazao je da je majka pokojnoga Đ umrla 2011., a da su se tužiteljica i pokojni u razdoblju od 2003. do smrti pokojnoga selili, ali su više živjeli u stanu u [adresa]. Svjedok NŽ ulazio je u oba stana kada je pomogao seliti namještaj iz stana u [adresa] na Malešnicu, s time da se inače međusobno nisu posjećivali, dok je svjedok JŽ pomogao tužiteljici i pokojnom prilikom adaptacije stanova u [adresa] i [adresa], da je bio kućni prijatelj sa tužiteljicom i pokojnim, da je pokojnoga zadnji puta posjetio u Španskom 2008. i 2009., da je istih godina tužiteljicu vidio u stanu u [adresa] (u tom razdoblju radio je zajedno sa pokojnim i sinom tužiteljice LŽ) te da je pokojnoga u stanu u [adresa] posjetio dva dana prije njegove smrti. Svjedoku NŽ poznato je da je pokojni imao rodbinu u Splitu o kojoj nije puno pričao, dok svjedoku JŽ nije poznato da li je pokojni imao rodbine. Oba svjedoka čula su za susjedu pokojnoga DŽ. Ujedno iz iskaza svjedoka JŽ proizlazi da su tužiteljica i pokojni ljetovali kod kolege s Velesajma u Crikvenici, da je pokojni pred kraj bio inkontinentan, da je sin tužiteljice LŽ kupao pokojnoga, da je bio na pogrebu pokojnoga gdje je tužiteljica stajala uz lijes pokojnoga kao ožalošćena bliska osoba.

22. Iz iskaza svjedoka IŽ, DŽ i UŽ, susjeda pokojnoga (svjedok IŽ stanovala je na katu iznad kata pokojnoga, a svjedok UŽ na IV. Katu kao i pokojni, stan svjedoka je lijevo od lifta, a stan pokojnoga desno od lifta, s time da stanove dijeli zid od njihovih spavaćih soba), u bitnome suglasno proizlazi da su poznavali pokojnoga odmalena, odnosno i prije 2000-ih godina, da je pokojni stanovao sa svojom majkom, da su svjedoci imali dobrosusjedske odnose s pokojnim (svjedok IŽ pokojnoga nije posjećivala u njegovom stanu, već su se družili kod nje i susjede DŽ za vrijeme blagdana, a svjedok UŽ bio je u stanu pokojnoga kada se pokojni već razbolio i počeo se gubiti, a s njima je tada bio, misli sin tužiteljica kojega je prepoznao prije ročišta, a koji je došao posjetiti pokojnoga i pričali su nešto o poslu). Svjedok IŽ nema saznanja da li se pokojni selio i da li je bio u vezama, ali je znala viđati žensku osobu koja je pokojnom dolazila u stan i koja je s pokojnim bila u njegovom stanu neko vrijeme, s time da ne zna do kada je ista dolazila u stan pokojnog, a zbog poziva suda zaključila je da je riječ o tužiteljici, dok je svjedok DŽ iskazala da je tužiteljica živjela s pokojnim u njegovom stanu, oko 3 mjeseca, nakon čega su oboje odselili u stan tužiteljice, a pokojni se vratio živjeti u svoj stan na Badnjak 2007. kada ga je tužiteljica dovela pokočenog i lošeg zdravstvenog stanja i od tada je pokojni živio sa svojom majkom do njezine smrti 2011., a od kada se pokojni vratio živjeti u svoj stan viđala je pokojnog skoro svaki dan, dok je tužiteljicu u stanu pokojnoga vidjela 2011. i 2018. prije odlaska pokojnog u bolnicu te da je tužiteljicu spominjao isključivo u kontekstu da mora vraćati dug koji je imao na kartici, a koji je nastao kada je živio s tužiteljicom, a koja da je pokojnoga posjetila samo kada je istome umrla majka. Svjedok UŽ iskazao je da je prema pričama majke pokojnog isti našao ženu koja ima dvoje djece i da je pokojni kod iste otišao živjeti, a kada su bili u vezi susreo ih je oboje dva ili tri puta kada su došli obići majku pokojnoga Đ, s time da mu je pokojna Đ rekla da ta veza neće dugo potrajati, da će ga otjerati do Božića, a što mu je potvrdila i za Božić, te se pokojni vratio živjeti s majkom na što su ga oni kao susjedi zezali. Ujedno je iskazao da pokojnoga nije viđao dok je odselio kod te ženske osobe, a inače je pokojnoga viđao često, nekada i po par puta dnevno (svjedok je bio zaposlen do 1996., nije radio desetak godina te je zatim otišao u mirovinu i bio je stalno kod kuće). Svjedok DŽ iskazala je da je pokojni oko 2015. živio sa ženskom osobom imena V, dok je UŽ također iskazao da je pokojni bio sa nekom ženom preko zime nekih tri mjeseca koja je živjela s pokojnim, viđao ih je svakodnevno, ne zna koje godine je to bilo, ali nakon smrti majke pokojnog, s time da mu je sam pokojni rekao da su se njih dvoje razišli. Iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je svjedok DŽ posjećivala pokojnoga u stanu i povremeno brinula o njemu, s time da je svjedok DŽ iskazala da se zdravstveno stanje pokojnoga znatno pogoršalo pet dana prije njegove smrti i da se do tada mogao brinuti o sebi, dok je svjedok UŽ iskazao da je pokojnom nekih mjesec dana prije smrti pomagala studentica koja je živjela u zgradi (donijela bi namirnice iz dućana) i s kojom se pokojni sprijateljio, a DŽ je znala pokojnom odnijeti hranu. Također, iz iskaza svjedoka IŽ proizlazi da je pokojni od obitelji spominjao PŽ koji živi na moru, dok iz iskaza svjedoka DŽ proizlazi da je zvala sina tužiteljice LŽ, a koji je radio u blizini, kada se pokojni više nije mogao brinuti o sebi, a s kojim je pokojni imao dobar odnos, da je tužiteljica nudila pokojnom da istoga smjesti u dom čemu se pokojni protivio te da tužiteljica na pogrebu nije stajala uz lijes pokojnoga. Iz iskaza UŽ također proizlazi da susjed imena PŽ živi na VI, a ne IV katu, da je pred zadnje dane pokojnoga čuo da istome curi voda u kupaoni u vodokotliću, da nije imao ključeve od stana pokojnoga, da je pred svoj kraj pokojni bio dva puta u bolnici u zadnjih 2-3 mjeseca, da se po povratku iz bolnice počeo bolje osjećati i zatim se opet lošije osjećao, a na dan kada je pokojni završio u bolnici nije bio kod kuće.

23. Iz iskaza svjedoka PŽ, bratića pokojnoga GŽ, u bitnome proizlazi da je imao blizak odnos sa pokojnim, s kojim je provodio mnogo vremena od djetinjstva. Tijekom života posjećivali su se više puta godišnje, pokojni je dolazio kod njega u Split, oko 4–5 puta godišnje, misli da je zadnji puta bio 2017., dok je svjedok pokojnoga posjećivao (i za vrijeme života majke pokojnoga Š, tetke svjedoka, i nakon smrti iste) u stanu u [adresa] u [adresa], posljednji put negdje u proljeće 2018. zbog svog zdravstvenog stanja i otežanog putovanja. Redovito su se čuli, a zadnji puta dva dana prije smrti pokojnoga, pokojni je jedva govorio, s time da su njihovi razgovori obično bili o zdravlju i vojsci, jer su obojica bili u ratu, dok u neke intimne, privatne razgovore nisu ulazili jer se pokojni glede toga teško otvarao, djecu tužiteljice nije spominjao. Tužiteljicu ne poznaje, a jedini kontakt s njom mogao je biti 2005. kada je pokojni spomenuo da će svratiti s „nekom curom“ te je pokojni i došao sa nekom curom, kratko su se vidjeli, a koju žensku osobu nakon toga više nikada nije sreo. Naknadno je pokojni jednom prilikom, dok je majka pokojnog još bila živa, na upit o toj djevojci rekao da ga je „dobro opeglala“, misleći na financijski trošak. Svjedok smatra da je tužiteljica upravo ta žena koja ga je 2007. ostavila, nakon čega se pokojni vratio u svoj stan u [adresa]. Pokojni je bio u vezama, ali to nisu bile čvrste veze. Nakon smrti majke Š 2011. pokojni je stalno živio sam u stanu u [adresa], a koji je stan uređivao 2013. ili 2014., kada je provodio veće građevinske zahvate i mijenjao prozore, što je bila značajna financijska investicija. Pokojni je bio zaposlen na Velesajmu i bio je financijski stabilan. Pokojni je ljetovao u Crikvenici, ne zna kod koga. Pokojni od obitelji nije tražio financijsku pomoć, iako su mu ujaci (BŽ i SŽ) povremeno novčano pomagali. Pokojni je zbog hepatitisa C zadobivenog u ratu, često bio kod liječnika i više puta hospitaliziran, uključujući i hospitalizacije u mjesecima prije smrti, a svjedok se uvijek čuo s pokojnim kada bi bio u bolnici. Nakon zadnjeg razgovora s pokojnim obratio se udruzi branitelja radi pomoći te stupio u kontakt i s bolnicom. O smrti pokojnoga obavijestila ga je susjeda DŽ. Nakon smrti pokojnoga preuzeo je njegove osobne stvari i medicinsku dokumentaciju koje je odnio u stan pokojnoga u [adresa], objavio osmrtnicu u novinama, te organizirao pogreb uz pomoć Ureda branitelja, a pomogla mu je DŽ tako da mu je dala odjeću pokojnoga za ukop. Na pogrebu su bili članovi obitelji iz Splita, uključujući svjedokova sina, brata i rođakinje, zajedno s mnogim drugim ljudima i vojnim predstavnicima, ukupno možda 200–300 osoba. Svjedok je primio hrvatsku zastavu kao najbliži rođak. Na pogrebu nije primijetio tužiteljicu i ne bi je znao prepoznati. Pokojni je pokopan u obiteljski grob zajedno s roditeljima, bez upisanog imena i datuma na ploči. Nakon pogreba obitelj se vratila u Split uz dogovor sa svećenikom da obavi misu. O života pokojnoga ima saznanja od DŽ s kojom je u kontaktu još od smrti tetke Š, koja bi ga informirala o zdravstvenog stanju pokojnoga, najviše o prehrani jer pokojni nije htio jesti, a misli da je DŽ pomagala pokojnom (kuhala, donosila hranu, čistila) kada se pokojnom pogoršalo zdravstveno stanje pred smrt. Nije mu poznato da je netko drugi redovito brinuo o pokojnom, osim DŽ. Misli da pokojni nije bio inkontinentan. Ne zna tko je promijenio bravu na stanu pokojnoga nakon njegove smrti, kao niti da li je tko od rodbine posjećivao pokojnoga u Zagrebu, osim svjedoka.

24. Sud prihvaća u cijelosti iskaze svjedoka IŽ, DŽ, UŽ i PŽ kao istinite i životno logične, s obzirom da su navedeni svjedoci iskazivali suglasno u odnosu na odlučne činjenice, čiji se iskazi međusobno nadopunjuju, te su u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom, s time da svjedoci IŽ, DŽ i UŽ nisu niti neposredno zainteresirani za ishod ovog postupka. Također, sud prihvaća kao istinite i životno logične iskaze svjedoka NŽ i JŽ koji su iskazivali na temelju neposrednih i posrednih saznanja, osim u dijelu iskaza o postojanju neprekinutog kontinuiteta izvanbračne zajednice tužiteljice i pokojnoga od 2003. do smrti pokojnoga, jer navedeni svjedoci nisu sudjelovali u svakodnevnom životu tužiteljice i pokojnoga (svjedok NŽ nije ih uopće posjećivao, dok je svjedok JŽ pokojnoga zadnji puta posjetio u Španskom 2008. i 2009., a kojih je godina tužiteljicu vidio u stanu u [adresa], a zadnji puta je posjetio pokojnoga u stanu u [adresa] dva dana prije njegove smrti), te su o tome izveli svoje vlastite zaključke na u tom pogledu površnih saznanja, s time da su iskazi navedenih svjedoka u tom dijelu u suprotnosti i sa iskazom tužiteljice, vezano gdje su tužiteljica i pokojni živjeli. Sud ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka JŽ i u dijelu da je tužiteljica na pogrebu stajala uz lijes pokojnoga, jer suprotno proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije, te prihvaćenih iskaza svjedoka, kao i samog iskaza tužiteljice. Nadalje, sud prihvaća iskaze svjedoka ŽŽ i LŽ kao istinite u dijelu kojim su njihovi iskazi u suglasju sa iskazima prihvaćenih svjedoka i spisu priležećom dokumentacijom, dok u preostalom dijelu njihove iskaze ne prihvaća kao istinite i životno logične, a koji svjedoci (djeca tužiteljice) su neposredno zainteresirani za ishod ovog postupka, navedeno posebice jer je predmetni postupak proizašao iz ostavinskog postupka koji se vodi iza pok. GŽ u kojem je potrebno odlučiti o nasljednicima i podjeli imovine pokojnog, odnosno da li i tužiteljica ima eventualna prava na nasljeđivanje iza pokojnog, te su stoga iskazi istih u navedenom dijelovima usmjereni isključivo radi postizanja uspjeha tužiteljice u ovom postupku, a čiji su iskazi u odnosu na odlučne činjenice vezane za zajednički život tužiteljice i pokojnoga u suprotnosti s iskazom same tužiteljice. Ujedno valja istaknuti da sud pri ocjeni iskaza svih svjedoka uzima u obzir protek vremena od događaja o kojima su iskazivali do davanja njihovih iskaza, te nalazi životno logičnom da se svjedoci ne sjećaju točno određenih detalja (primjerice točnih godina, kada i koliko puta su se desili određeni događaji o kojima pričaju i slično).

25. S obzirom na prihvaćene iskaze svjedoka i spisu priležeću dokumentaciju sud prihvaća u cijelosti iskaz II tuženice kao istinit i životno logičan, kao i iskaz tužiteljice, osim u dijelu postojanja kontinuiteta životne zajednice tužiteljice i pokojnoga GŽ koja da je trajala sve do smrti pokojnoga, smatrajući isti prvenstveno usmjerenim na postizanje uspjeha u ovom postupku.

26. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da su tužiteljica i pok. GŽ započeli zajednički život 2003. (tužiteljica se iz prethodnog braka ranije razvela), da je pokojni preselio u stan tužiteljice u [adresa] gdje su zajedno živjeli s mlt. djecom tužiteljice (kćeri TŽ i sinom LŽ) s kojima je pokojni razvio očinski odnos (posebice sa sinom tužiteljice), a s obzirom da su djeca tužiteljice tada bila maloljetna (2003. kćer tužiteljica je bila u dobi od 15 godina, a sin tužiteljice u dobi od 13 godina) i bez oca te da su pokojni i djeca tužiteljice zadržali prisan odnos sve do smrti pokojnoga, da je odnos tužiteljice i pokojnoga bio emotivan, da su dijelili zajedničke financije, brinuli o djeci tužiteljice, odlazili na ljetovanja. Međutim, tijekom postupka sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi da bi tužiteljica i pokojni dijelili zajednički život u bilo kojem segmentu sve do smrti pokojnoga, odnosno da bi sve do smrti pokojnoga između njih postojala emotivna veza, ekonomska zajednica, egzistencijalna povezanost, odnosno da bi njihov odnos imao obilježja izvanbračne zajednice koja da je trajala sve do smrti pokojnoga. Uzimajući u obzir da su I-IV tuženici osporili postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i pokojnoga koja da je trajala sve do smrti pokojnoga, to je teret dokazivanja navedene odlučne činjenice upravo na tužiteljici. U odnosu na navedeno na temelju iskaza svjedoka IŽ, DŽ i UŽ utvrđeno je da je pokojni sve do svoje smrti živio u stanu u [adresa], kojega su često viđali i sa istim se povremeno družili, a da je do prekida pokojnoga i tužiteljice došlo još za vrijeme života majke pokojnoga (preminula 2011.). I iz iskaza svjedoka PŽ utvrđeno je da je svjedok posjećivao pokojnoga u stanu u [adresa] par puta godišnje sve do 2018., a isto tako je i pokojni kroz cijelo razdoblje posjećivao svjedoka u Splitu par puta godišnje, misli zadnji puta 2017., te prilikom svih tih godina tužiteljica nije bila prisutna, niti je pokojni tužiteljicu svjedoku uopće spominjao. Svjedoci TŽ i LŽ iskazali su da su njihova majka i pokojni nakon smrti majke pokojnoga 2011. preselili kod pokojnoga u [adresa] gdje su živjeli do smrti pokojnoga, s time da je svjedok LŽ iskazao da je tužiteljica 3-4 dana prije smrti pokojnoga otišla u [adresa] gdje je prespavala, ali je svakodnevno odlazila u [adresa] brinuti o pokojnom, a čiji su iskazi u tom dijelu u suprotnosti sa iskazom tužiteljice. Tužiteljica je iskazala da je s pokojnim živjela u svom stanu u [adresa] od 2003., da u stanu pokojnoga u [adresa] nakon smrti majke pokojnoga nitko nije živio, da je s pokojnim doselila u [adresa] nekih mjesec dana prije njegove smrti, dok je iz stana u [adresa] otišla u stan u [adresa] po odlasku pokojnoga u bolnicu gdje je i preminuo. Uzimajući u obzir proturječnosti u iskazima svjedoka ŽŽ i LŽ sa iskazom tužiteljice, te s obzirom na prihvaćene iskaze ostalih svjedoka, tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužiteljica i pokojni bili u vezi i dijelili zajednički život sve do smrti pokojnoga. Da je pokojni živio sam u [adresa] utvrđeno je i iz spisu priležeće dokumentacije, a posebice uzevši u obzir izjavu samog pokojnoga prilikom dolaska u bolnici prije smrti da živi sam u stanu, da većinom leži u krevetu i da mu pomažu susjedi. Utvrđeno je da su tužiteljica i pokojni bili u kontaktu sve do njegove smrti, ali ne i da bi njihov odnos imao obilježja izvanbračne zajednice, kao i da je pokojni imao prisan odnos sa djecom tužiteljice, posebice sa svjedokom LŽ, a koji je brinuo o pokojnom u posljednjim danima njegova života, a tako i tužiteljica kako je to potvrdila i svjedok DŽ. Također, utvrđeno je da je svjedok DŽ godinama imala ključ od stana pokojnoga i da je po potrebi pomagala pokojnome nakon smrti majke pokojnoga. Ujedno je utvrđeno da je pogreb pokojnoga organizirao svjedok PŽ (bratić pokojnoga), da je pokojni imao svečani pogreb kao sudionik Domovinskog rata, da je na pogrebu hrvatska zastava predana svjedoku PŽ kao najbližem članu obitelji, uz kojega su na pogrebu od obitelji pokojnoga bili brat i sin svjedoka R i S, te rođakinje pokojnoga EŽ i ZŽ, svi iz [adresa], s kojima pokojni za života i nije bio u nekom kontaktu, osim sa svjedokom PŽ, kao i sa svojim ujacima Z i SŽ. Ujedno je utvrđeno da su navedeni članovi obitelji pokojnoga na pogrebu stajali uz odar pokojnoga, dok je tužiteljica s obitelji stajali sa strane, ne uz odar pokojnoga.

27. Iz navedenih utvrđenja razvidno je da su tužiteljica i pok. GŽ bili u vezi od 2003. od kada su živjeli zajedno, a do prekida koje je veze došlo za vrijeme života majke pokojnoga (umrla 2011.), s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću točnu godinu prekida njihove veze, te da nakon prekida veze tužiteljice i pokojnoga nije utvrđeno postojanje takvog odnosa koji bi nadilazio običnu prijateljsku ili susjedsku povezanost koji bi se mogao usporediti s izvanbračnom zajednicom u smislu uzajamne brige i životnog zajedništva.

28. Da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici potrebno je da se radi o takvoj zajednici u kojoj postoji trajnija emocionalna i ekonomska i egzistencijalna zajednica izvanbračnih partnera, s voljom za uspostavljanjem takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku (tako i Rev-1857/15 od 2. srpnja 2019., Rev-x- 1069/16 od 27. rujna 2017.). Teret dokaza da je između tužiteljice i pok. GŽ u razdoblju od 2003. do njegove smrti, 2. listopada 2018., postojala izvanbračna zajednica, je na tužiteljici, a što ista tijekom postupka nije dokazala.

29. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje izvanbračne zajednica s pokojnim EŽ u smislu odredbe čl. 8. ZN i čl. 11. ObZ-a, to je sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

30. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP- a, i I-III tuženicima su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora određenoj u tužbi u iznosu od 1.340,50 EUR (10.100,00 kn), i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 29.5.2024., 25.6.2024., 6.6.2025., 21.10.2025. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uvećano za zastupanje više osoba od 20% (Tbr.40/1 OT), važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i pripadajući PDV od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude, 9. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

– dalje ZOO).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom, odnosno u pet primjeraka za sud i protivnu stranu.

DN-a

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati pristojbe za presudu

2. Pun. I-III tuženika

3. Pun. IV tuženika