REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4856/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika RICARDO d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika FD, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21, 47/23), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, broj: 40. Pp-2423/2023, od 26. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda, na način da se na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ) I okrivljenik RICARDO d.o.o. i II okrivljenik FD (podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE
da bi pri obavljanju gospodarske glavne djelatnosti tvrtke prijevoza, a time i pranja teretnih vozila na lokaciji „RICARDO“ d.o.o. za trgovinu i usluge, Industrijska zona 2, Mece, u vremenskom razdoblju od 2014 do dana 15. ožujka 2023., ispuštali otpadne vode bez ishođene vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda, a što je utvrđeno neposrednim inspekcijskim nadzorom dana 15. ožujka 2023., na lokaciji „RICARDO“ d.o.o. za trgovinu i usluge, Industrijska zona 2, Mece,
pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 165. Zakona o vodama, kažnjivo po čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba tužitelja je bespredmetna.
III. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama, činjenično opisanog u izreci, po načelu „in dubio pro reo“.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, navodeći u bitnom da je tijekom inspekcijskog nadzora potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a što je sve potkrijepljeno dokumentacijom i dokazima izvedenim tijekom postupka, te da je nedvojbeno da je I okrivljenik obveznik vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda sukladno Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda i da tijekom obavljanja djelatnosti na navedenoj lokaciji ispušta otpadne vode iz internog odvodnog sustava, bez vodopravne dozvole.
3. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u smislu čl. 202. st. 1. PZ ovaj sud je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz čl. 196. t. 1. PZ na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom aktu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, odredbom čl. 224. st. 1. t. 29. i st. 2. Zakona o vodama je propisano da će se kazniti za prekršaj pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ispušta otpadne vode bez akta iz čl. 165. ovoga Zakona, a čl. 165. istog Zakona je propisano da je vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz čl. 70. st. 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija, dok je čl. 70. st. 4. istog Zakona propisano da ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz st. 2. ovoga članka (industrijskih otpadnih voda prije njihova ispuštanja u građevine za javnu odvodnju ili u individualni sustav odvodnje i svih pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda koje se ispuštaju u vode). Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz čl. 75. st. 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda.
7. Nadalje, člankom 4. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“, broj 26/20), koji je donesen na temelju čl. 70. st. 4. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 66/19), pobliže su utvrđene granične vrijednosti emisija otpadnih voda, dakle granične vrijednosti emisija otpadnih voda mogu se utvrđivati na temelju posebnog propisa, pa se radi o prekršaju blanketne naravi, jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela.
8. Međutim, u izreci ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu (prekršajnom nalogu) nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se s obzirom na zakonski opis prekršaja radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa nužno treba navesti da se radi o ispuštanju otpadnih voda za koje se sukladno citiranom Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda propisuju granične vrijednosti emisija, a to je u ovom slučaju izostalo.
9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
10. U ovoj fazi postupka više se ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnje prekršaja iz kojeg proistječu zakonska obilježja prekršaja, pa je trebalo u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe za djelo opisano u izreci, primjenjujući odredbu čl. 182. t. 1. PZ, jer djelo za koje se okrivljenici optužuju, nije prekršaj.
- 11. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
