- 1 -              Revd 3099/2023-2

Broj: Revd 3099/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI SA Car d.o.o., Čazma, Franje Vidovića b.b., OIB: 49225591450, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku u Čazmi, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5571/2021-3 od 15. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1460/2020 od 11. lipnja 2021., na sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o j e :

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-5571/2021-3 od 15. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1460/2020 od 11. lipnja 2021. U prijedlogu postavlja pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. U konkretnom slučaju, kada je tužitelj u svrhe dokaza u spis predmeta dostavio tuženiku račun s naslova nastalog troška prijevoza oštećenog kamiona labudicom s tegljačem iz Austrije do Republike Hrvatske, je li tužitelj bio u obvezi dokazivati da je ispostavljeni račun valjan, time da je provede kroz njegove poslovne knjige i da je na isti račun platio PDV ili dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica, u konkretnom slučaju tereti stranku koja se poziva na nepostojanje određenih činjenica, ako od tog nepostojanja zavisi osnovanost zahtjeva?

2. U konkretnom slučaju, kada je tuženik izvanraspravno, a nakon što je "utvrdio 70 % obveze u predmetu" (e-mail tuženika od 4.5.2017.), isplatio na račun tužitelja iznos od 16.186,03 kuna, te 1.000,00 kn na račun punomoćnika tužitelja s naslova odvjetničkih troškova, odnosno kada je isplatio dio odštetnog zahtjeva, a tek po utuženju istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, naznakom da je tek "obrađivač štete", je li drugostupanjski sud propustio utvrditi da je prvostupanjski sud, zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja, pogrešno primijenio materijalno, budući je propustio utvrditi da je tuženik kao dužnik na posredan način priznao dug, odnosno, legitimirao se odgovornom osobom glede predmetne naknade štete?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koje je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Radi se o pitanjima u svezi kojih odgovor ovisi o okolnostima pojedinog slučaja (a konkretne činjenice ovog slučaja predlagatelj u pitanjima i apostrofira), slijedom čega tako formulirana pitanja ne dovode do osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Uostalom, ni tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne obrazlaže na koji način bi odgovori na postavljena pitanja bili relevantni za osiguranje jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da ih oblikuje na način koji ta pitanja vezuje isključivo uz okolnosti konkretnog slučaja, a u svezi paušalnog pozivanja na navodno proturječnu sudsku praksu (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1564/07 od 23. ožujka 2007.) ne obrazlaže u čemu bi se ta proturječnost manifestirala u odnosu na pobijanu presudu.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje

revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 18. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa