REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1451/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem dijelu teksta: tužitelj) TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem dijelu teksta: tuženik) SPAR Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, zastupan po punomoćnici Mihaeli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Antonia Volarevića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Igora Žurića, odvjetnika, dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. travnja 2019., kojom je tuženik SPAR Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754, otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 13.12.2016., tužitelju TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 13.12.2016. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sa danom 27. svibnja 2019.

III. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju 4 ugovorene mjesečne bruto plaće, odnosno iznos od 4.937,29 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ovog zahtjeva 9. lipnja 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II Odbija se u protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

" Određuje se dan prestanka radnog odnosa tužitelja TN kod tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., s danom 16. travnja 2019."

III Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 1.865,59 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 13.12.2016., temeljem kojeg je obavljao poslove radnog mjesta Voditelj odjela mesa u trgovini INTERSPAR 8714 Arena, a koji radni odnos je zasnovao još 2009. Dana 19.04.2019. tužitelj je zaprimio Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, kojom je u bitnome tužitelju otkazan ugovor o radu bez otkaznog roka i prava na otpremninu. Dana 02.05.2019. tužitelj je uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik zaprimio dana 03.05.2019., a na koji tuženik nije odgovorio u zakonom propisanom roku. Nadalje, tužitelj navodi da je čl. 119. st. 2. Zakona o radu propisano da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju zakonska obveza tuženika iz čl. 119. Zakona o radu nije ispoštovana, odnosno na optužbe koje su tužitelju stavljene na teret tužitelj nije imao mogućnost očitovanja, što je veliki propust tuženika, posebice imajući u vidu činjenicu da u konkretnom slučaju nije postojao legitiman razlog za izricanje bilo kakve vrste otkaza, a naročito ne izvanrednog. Upravo iz spomenutog razloga i obrazloženja Odluke evidentno je kontradiktorno i šturo, te sadrži isključivo paušalne navode kojima se neosnovano opravdava izreku. Tužitelj nadalje navodi da je za istaknuti da zbog nedovoljnog obrazlaganja Odluke nije precizno određen konkretan razlog radi kojega je ista donesena, slijedom čega je tužitelju i u Zahtjevu za zaštitu prava radnika, kao u ovoj tužbi onemogućeno da na adekvatan način brani svoju poziciju. Naime tuženik u svojoj Odluci navodi da je dana 02.04.2019. od Odjela Interne revizije zaprimo izvješće o provedenoj reviziji vezanoj uz mnogobrojne nepravilnosti u radu tužitelja, a u kojem je utvrđeno da tužitelj dulje vrijeme, zlorabeći svoj položaj, nanosi štetu tuženiku. Međutim, obzirom na pravnu prirodu izvanrednoga otkaza, nije precizirano o kojem se konkretno događaju radi i kada, jer postoji zakonska prekluzija postupanja u takvim slučajevima. Naime u odluci se spominje jedna situacija uočena video-nadzorom, premda se implicira na povredu radne obveze u više navrata, a što je protivno zakonskoj odredbi vezanoj uz postupanje u slučaju izvanrednoga otkazivanja radniku. Tužitelj osporava navode ističući kako u njegovom radu nije bilo propusta i narušavanja časti i ugleda poslodavca, jer je svoj posao godinama obavljao savjesno, profesionalno i prema uputama nadređenih. Vezano za konkretnu situaciju opisanu u odluci o otkazu ugovora o radu, tužitelj apostrofira kako je izvršavao nalog neposredno nadređenoga. Radi se o loju koji je taj dan zaprimio, a bio je namijenjen stalnome kupcu. Postupke po njegovim narudžbama odobrio je direktor, i proceduru izvršavanja narudžbe nadgledala je redovno zaštitarska služba. Tako je bilo i spornoga dana. Stigla je narudžba za kupnjom junetine u koju je trebalo umiješati i samljeveni loj, a sve po odobrenju direktora i pod nadzorom zaštitarske službe. Međutim, direktor je taj dan bio odsutan, i tužitelj je odbio zaprimiti isporučeni loj. Isti je odnio u svoj auto da ga baci. U poslovnicu je ušlo samo ono meso koje je bilo navedeno na otpremnici. Tužitelj je postupio na ovaj način obzirom da je znao kako je cijeli proces rada pod video nadzorom. Slijedom navedenog predlaže sudu utvrditi navedenu odluku tuženika nezakonitom i nedopuštenom te konačno preciziranim tužbenim zahtjevom traži i sudski raskid ugovora o radu s danom 27. svibnja 2019. uz naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 4.937,29 eura (37.200,00 kuna) sa zateznim kamatama, te potražuje parnične troškove sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor prekluzije podnošenja zahtjeva za sudskom zaštitom, jer je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava tužitelja 3. svibnja 2019., a na koji nije odgovorio. Stoga je rok za podnošenje tužbe počeo teći 19. svibnja 2019. a istekao je 2. lipnja 2019. Smatra da okolnost što je taj dan bila nedjelja ne utječe na rok iz čl. 133. Zakona o radu. Ne osporava radni odnos tužitelja kod tuženika, koji je prestao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 13. prosinca 2016. Ističe da je tužitelj prvotno odbio zaprimiti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te je ista upućena preporučenom pošiljkom. Smatra da je odluka o otkazu zakonita, jer je i sam tužitelj priznao, da je tijekom godine i pol, 3 do 4 puta naručio od dobavljača loj, koji bi onda unio u prostor tuženika, i samljeo na mašinama, iako taj proizvod nije bio u asortimanu tuženika, niti ga je tuženik naručio, niti za taj loj postoji dokaz o slijedivosti i udovoljavanju higijenskim zahtjevima. Radi se o težoj povredi radne obveze, jer tužitelj je Voditelj odjela mesa, pa je znao i morao znati da ne može nenaručenu robu nepoznatog porijekla unijeti u prostorije tuženika, istu samljeti na mašinama tuženika bez dokaza o higijenskoj ispravnosti i slijedivosti. Tuženik smatra da ova okolnost podrazumijeva kako je nepotrebno dati tužitelju mogućnost pisane obrane. Naime, tvrdi kako je tužitelj priznao nepropisno postupanje. Tuženik osporava da je bio obaviješten o navodnoj narudžbi, da su direktori odobrili nabavu loja, te da je tužitelj postupao po uputama direktora. Da tuženik nikada nije loj uveo u svoj asortiman, što da bi pretpostavljalo volju tuženika da prodaje i takav proizvod, s time da bi tada takav proizvod podlijegao svim propisima o ispravnosti i slijedivosti hrane. Ističe da je svojim postupanjem tužitelj povrijedio odredbe Pravilnika o radu (čl.54.st.1., t.7., jer da tužitelj svoj posao nije obavljao savjesno, na vrijeme i odgovorno te je time ugrozio interese tuženika. Tuženi ističe da je tužitelj svojim postupcima narušio odnos povjerenja a koji je nužan za normalno odvijanje poslovnog procesa. Nadalje ističe da meso uneseno u trgovinu mora biti pregledano prema HACCP standardima, na samom ulazu, pregledano prema protokolima i uz kontrolu ulazne dokumentacije za robu radi utvrđivanja slijedivosti hrane koju kontrolira veterinarska inspekcija. Pri tome je Voditelj odjela za mesnicu odgovoran za kontrolu kvalitete i svježine mesa, a djelatnik na prijemu provjerava dokumentaciju , usporedbom narudžbenice i otpremnice. Voditelj odjela mesnice svojim potpisom na otpremnici potvrđuje da je meso u redu i da je parametre prekontrolirao. Ukoliko se meso melje i pakira ili ga melje samo na zahtjev kupca moraju se poštivati zahtjevi HACCP standarda. Naime sva roba mora biti prekontrolirana, a što je tužitelj propustio učiniti i tako povrijedio odredbu Pravilnika o radu čl. 52. st. 1. to 1 i 8. Ukoliko roba nije pod nadzorom rizična je za konzumaciju i štetna za zdravlje. Tuženik se poziva na činjenicu da podliježe kažnjavanju ukoliko hrana ne udovoljava mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane prema čl. 10. Zakona o hrani. Slijedom navedenog predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Na ročištu 5. travnja 2022. tuženik je istaknuo protutužbeni zahtjev kojim traži da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi 16. travanj 2019., te tužitelj odbije i s tužbenim zahtjevom za naknadu plaće.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu od 16.4.2019. (list 6-8 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 29.4.2019. s povratnicom (list 9-12 spisa), Pravilnik o radu ( list 26-43), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (list 44-86 ),kućni red, komunikacija sa sindikalnim povjerenikom ( list 98-102) i drugu dokumentaciju, saslušao svjedoke: IN, RN, AN, ZN, CN, ĐN, NN, EN, PN, VN, ČN. Saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, te zz tuženika JN.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19- dalje ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjev tužitelja te protutužbeni zahtjev tuženika, neosnovani.

5. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg su stranke sklopile 13.12.2016., proizlazi da se tužitelj istim obvezao obavljati poslove voditelja odjela mesa, a u opseg poslova spadaju posebno: izrada narudžbi, stalna kontrola temperature hlađenja, kontrola i pridržavanje standardna kvalitete, te kontrola trajanja robe, organizacija rada odjela, odgovornost za obavljanje poslova u odjelu u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika o zaštiti na radu koje se odnose na upotrebu osobnih zaštitnih sredstava i rada na siguran način. Člankom 4. toč. 3. Ugovora o radu tužitelj se obvezao da u pogledu radnog odnosa kod tuženika neće primati darove bilo koje vrste (novac, robu i sl.), ili druge koristi, te da je dužan bez odgode obavijestiti tuženika o nuđenju poklona ili drugih povlastica. Povreda navedenog predstavlja razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu.

6. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 19. travnja 2019. utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu od 13.12.2016. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj obavljao poslove i radne zadatke Voditelja odjela mesa. Ističe se da je dana 2. travnja 2019. poslodavac od odjela Interne revizije zaprimio izvješće o provedenoj reviziji zbog nepravilnosti u radu tužitelja, kojim je utvrđeno da je tužitelj dulje vrijeme zlorabeći svoj položaj, nanio štetu poslodavcu. Sukladno snimkama video nadzora utvrđeno je da je tužitelj od vozača koji vozi za dobavljača Martinjak zaprimio robu nepoznatog sadržaja koju je netom nakon zaprimanja iz prostora trgovine osobno odnio u svoje privatno vozilo. Prema izjavi tužitelja zaštitaru radi se o flamu i loju. Tužitelj je izjavio zaštitaru da je roba plaćena i da šef zna za nju, ali da taj dan nije na poslu. U odluci se ističe kako artikl nije niti ušao niti bilježio prodaju. U Kominu je 2. travnja 2019. interna revizija obavila razgovor s vozačem HN, angažiranom za ispomoć dobavljaču, a koji se sjeća da je isporučio 1 janje, 1 odojak i navodno 2 vreće loja. Roba je poslana od dobavljača Martinjak, a bila je namijenjena za filijalu 8714, te da vozač misli da je na jednoj vreći bilo označeno da se radi o loju. Vozač pretpostavlja da je robu poslao dobavljač T jer je robu preuzeo u njihovoj središnjici. Nadalje tuženik u Odluci navodi da meso koje je ušlo u trgovinu mora biti pregledano prema HACCP standardima na samom ulazu. Ukoliko se bilo kakva hrana dostavlja/uđe u trgovinu postoje protokoli za pregled hrane na prijemu i obavezna je kontrola ulazne dokumentacije za robu radi utvrđivanja slijedivosti hrane. Slijedivost kontrolira veterinarska inspekcija, a u slučaju nepoštivanja odredbi za slijedivost novčane kazne su predviđene Zakonom o hrani, kojim je u čl. 34. (1.) propisana novčana kazna od 50.000,00 do 100.000,00 kuna, kazne za prekršaj pravnoj osobi ako ne osigura slijedivost hrane, hrane za životinje, životinja na proizvodnju hrane ili svake druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade, i distribucije prema članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i propisima iz članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Definirana je i odgovornost za pregled hrane. Voditelj odjela za mesnicu je odgovoran za kontrolu kvalitete i svježine mesa, a djelatnik na prijemu provjerava dokumentaciju (usporedba narudžbenice i otpremnice). Nadalje da Voditelj mesnice svojim potpisom na otpremnici potvrđuje da je meso u redu i da je sve parametre HASCCP sustavom prekontrolirao, a na žigu se mora upisati temperatura mesa kod prijema. Sva roba koja ulazi/dostavlja se u trgovine mora bit pod kontrolom (od prijema robe do posluživanja kupca) tijekom svih procesa u cilju poštivanja svih zahtjeva i standarda HACCP sustava koji su definirani Radnom tehnikom (svaki korak u procesu je propisan) kako bi se osigurala zdravstveno ispravna hrana prema potrošačima/kupcima. Ukoliko se meso melje i pakira ili se melje samo na zahtjev kupca, moraju se poštivati zahtjevi HACCP-a standarda, kako je opisano u procesu mljevenja mesa u Radnoj tehnici. Ukoliko roba nije pod nadzorom i ne zna se od kuda je meso (porijeklo), kakva je svježina mesa, kakva je zdravstvena ispravnost mesa (da li udovoljava svim mikrobiološkim kriterijima za sigurnost hrane) rizična je za konzumaciju i može ugroziti zdravlje ljudi. Meso koje nije kontrolirano i ne prolazi mikrobiološke analize u ovlaštenim laboratorijima prema Planu kontrola je rizično za konzumaciju. Postupajući suprotno, tužitelj je povrijedio odredbe Pravilnika o radu čl. 52. st. 1. toč. 1. i 8.

7. Iz Revizijskog izvješća o nepravilnostima u radu, voditelja mesnice u filijali 8714-Arena Centar od 01.04.2019. do 02.04.2019. slijedi da je dana 25.03.2019. oko 9,17 sati tužitelj uočen na prijemu 3, kako zaprima robu od strane direktnog dobavljača T. Tada je u svrhu zaprimanja robe preuzeo jedan odojak i jedno janje, što je navedenog dana i zaduženo na stanju zalihe filijale. Zaduženje je razvidno iz tablice filijale 8714 tuženika gdje je upisana šifra narudžbe, šifra artikla i naziv robe, zaprimljena količina, te podaci o težini robe. Osim navedenog u predmetnim kolicima u kojima je tužitelj privremeno skladištio isporuku su uočene dvije vrećice nepoznatog sadržaja za koje je tužitelj izjavio zaštitaru I da "šef zna za to, da je to plaćeno, te da se radi o loju i flamu". Nadalje da se isporuka robe, janjetine, odojka i predmetnih vreća nepoznatog sadržaja odvijala u prostoru unutar filijale, netom ispred vrata prijema 3. Nakon što je tužitelj preuzeo kolica robe, dokumentaciju ovjerio i vratio je dobavljaču, obavijestio je zaštitara da ide po ključeve svojeg osobnog vozila, a prema opisu zaštitara, novijeg vozila marke Audi, crne boje u koje je netom nakon preuzimanja isporuke, iz predmetnih kolica izuzeo dvije vreće (prema izjavi zaštitara radi se o flamu i loju), te iznio kroz vrata prijema 3 u svoje osobno vozilo, koje je zatim ponovno preparkirao. Nadalje, da iako je tužitelj izjavio da šef zna da je sadržaj vreća plaćen, da je uvidom u kretanja artikla flama utvrđeno da prodaje tog artikla nije bilo, a da također artikl nema ulaza od dobavljača. Stoga u Izvješću tuženik utvrđuje da postoji opravdana sumnja da je direktni dobavljač ili vozač robu isporučio u privatne svrhe u dogovoru s tužiteljem. Zaključno, u Izvješću tuženik ističe da je osim ranije iznesenog utvrđeno da drugi artikl za koji postoji opravdana sumnja da je dijelom sadržaj vreća i loj koji tuženik nema u asortimanu, a da se predmetni sastojci (flam i loj), koriste u proizvodnji ćevapčića i pljeskavica. Uz navedeno, Izvješće tereti tužitelja da je u uredovno radno vrijeme preuzeo privatnu pošiljku, pretpostavljeno za privatnu proizvodnju ćevapčića ili pljeskavica ili jednostavno da istu distribuira preprodavajući je dalje, ali i da je u radno vrijeme robu odvezao u svoje vozilo kroz prijem robe, što nije dozvoljeno.

8. Uvidom u dokumentaciju u spisu, te temeljem iskaza svjedoka i tužitelja sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

-da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu Voditelja mesnice u poslovnici tuženika: 8714-Arena, kako to slijedi iz citiranog Revizijskog izvješća o nepravilnostima u radu, a radno mjesto tužitelja slijedi i iz naprijed citiranog Ugovora o radu;

-da je rađena usluga jednoj pečenjari koja je kod tuženika nabavljala meso a nije ga htjela kupovati ako u njemu nema loja, pri čemu je tužitelj u prostorima tuženika mljeo takav loj, da sam ne miješa kod kuće 20-30 kg mesa. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka ZN, koji je kod tuženika radio u to vrijeme kao mesar. Ovaj iskaz potvrđuje i svjedok NN, kojem je tužitelj bio nadređen, kada iskazuje da je tuženik imao kupca koji je uzimao meso; vrat i flam, što mu je trebalo za ćevape a trebala mu je i masnoća – loj, koji se uzimao od dobavljača i vozaču dobavljača se isti plaćao. Sve meso se samljelo, kupac je platio meso od tuženika i dao je 200,00 kuna više za loj (loj je bio višak jer je sve zajedno samljeveno). Iz navedenih iskaza proizlazi da je postojao kontinuitet u ovakvom postupanju tužitelja, koji sam iskazuje da bi preuzeli loj, samljeli ga i vraćali nazad u vreće;

-da prema Radnoj tehnici, dokumentu tuženika, je tužitelj kao Voditelj mesnice bio odgovorna osoba za prijem robe direktno od dobavljača, te da je u slučaju kada rinfuzno pakirano meso dolazi direktno od dobavljača u trgovinu, trebao provesti kontrolu robe na način da je morao; kontrolirati stanje prijevoznog sredstva i cjelovitost ambalaže, proizvod zaprimiti pod temperaturnim režimom uz evidentiranje temperature vozila (prije otvaranja), organoleptički provjeriti obradu i svježinu proizvoda, pregledati popratnu dokumentaciju, rok trajanja te istaknutost i ispravnost deklaracije, istu čuvati, te ista mora uvijek pratiti proizvod radi identifikacije proizvoda i slijedivosti te biti u skladu s podacima na otpremnici. Određeno je da prijem svježeg mesa od dobavljača obavezno mora pratiti otpremnica, na kojoj se nalaze svi potrebni podaci vezani za robu (naziv, šifra, LOT, dobavljač i dr.), te je odgovorna osoba za meso prilikom prijema dužna obaviti kontrolu navedenih parametara (svježina i obrada mesa, deklaracija, rok trajanja i dr.). Voditelju mesnice je dakle dana uputa da se na otpremnici moraju nalaziti svi potrebni podaci vezani za robu, te je prilikom prijema dužan obaviti kontrolu navedenih parametara i svojim potpisom potvrditi da su svi parametri zadovoljeni. U slučaju pogrešne dostave (dostavljen je artikl koji nije na otpremnici) određeno je da trgovina zadužuje navedenu količinu i nema povrata, te da je potrebno obraditi reklamaciju nadležnim osobama kod tuženika;

-da prema Realizaciji HACCP plana-vlastita proizvodnja u odjelu mesnice i rasijecanje svježeg mesa, dokumentu tuženika, proizlazi da mljeveno meso vlastite proizvodnje ne uključuje mljeveno meso u koje se stavlja loj, kao zasebna kategorija mesa, a isto tako loj kao zasebna kategorija nije predviđen za proizvodnju mesnih pripravaka, – marinirano meso/rolade. Prema ovom dokumentu tuženika o vlastitoj proizvodnji u odjelu mesnice i rasijecanja svježeg mesa, predviđene su standardne vrste mesa (svinjetina, junetina, teletina, govedina, janjetina, perad). Iz ove radne upute također slijedi da se prijem kao i sve provedene kontrole evidentiraju na obrascu Evidencija prijema robe, koju prati otpremnica iz centralnog skladišta. Prilikom dodatne obrade na zahtjev kupca (mljevenje, rasijecanje) isto se obrađuje iz pulta prema pravilima struke koristeći za to adekvatnu opremu/uređaj i pribor uz dobru higijensku praksu. Slijedom navedenog, sasvim neovisno od činjenice da li je loj imao ili ne, deklaraciju, na što se u iskazu poziva tužitelj, isti nije pratila dokumentacija o narudžbi robe niti evidencija prijema robe, za koju je bio zadužen tužitelj kao Voditelj odjela mesnice;

-da su o svemu navedenom imali saznanja i nadređene osobe tužitelju kako to slijedi iz iskaza svjedoka ĐN, koji navodi da je s tužiteljem radio dok je bio voditelj centra Arena, te da je tužitelj od dobavljača dobivao loj i miješao ga je s mesom u prostorima tuženika, što da je bila praksa kod tuženika jer kupac nije htio kupovati meso ako nije pomiješano s lojem. Pri tome je tužitelj bio dužan na blagajnu doći s lojem koje je stiglo od dobavljača jer se cijena mesa umanjivala za količinu loja. Svjedok navodi da je od tužitelja tražio da kad loj kao roba dođe da sve bude u prisutnosti zaštitara kod preuzimanja kako bi se znalo da se ne radi o privatnim transakcijama. Ujedno svjedok iskazuje i da su ČN, BN i g. VN bili upoznati s ovom praksom miješanja loja i mesa, a pretpostavlja da je i g. CN znao za to, jer je prije njega vodio centar. Nalog za takvo postupanje nije dao tužitelju. Svjedok FN koji je radio na radnom mjestu zamjenika voditelja SPAR centra City Centra One East, poriče da bi tužitelju davao radni nalog u pogledu miješanja loja s mesom za posebnog kupca, niti da je dopustio tužitelju da unosi loj koji nije u asortimanu ponuđenog mesa. Isto tako i svjedok BN, voditelj prodaje za područje svježeg mesa, poriče da da bi tužitelju davao odobrenje da slobodno može naručivati loj i flam. Svjedok VN, regionalni voditelj prodaje iskazuje da tužitelju nije davao upute za rad, te da nije bilo dozvoljeno da se roba direktno daje radniku a niti je bilo dozvoljeno da se prodaje roba, ako ista nije ušla kroz popratnu dokumentaciju i ako nije u sustavu artikala, koju tuženik prodaje. Svjedok GN, voditelj filijale Arena također poriče bilo kakvu komunikaciju s tužiteljem u pogledu ulaska robe bez dokumenta, ali i da je isto očito bilo prešutno odobravano u pogledu pribave loja, međutim dok je on bio voditelj podružnice, to nije bilo dozvoljeno jer se nikakva roba ne smije prodavati ako nema papirnati trag. Međutim, sasvim neovisno od saznanja nadređenih osoba o nedopuštenom postupanju tužitelja koji u iskazu ne poriče da loj nije bio unesen u asortiman prodaje kod tuženika, kao i da ga je zaprimao od dobavljača za potrebe kupca, a kako je rečeno i više puta mljeo u prostorijama tuženika na mašinama tuženika, to postoji zasebna odgovornost, svih sudionika uključenih u ovaj nedopušteni proces. Međutim, odgovornost takvih radnika nije predmetom ovog spora i sud u iste ne ulazi. Tužitelj se dakle, s uspjehom ne može pozivati na eventualne nedopuštene naloge ili odobrenja nadređenih osoba, jer po istima nije smio postupati, budući je i sam bio svjestan da je kao voditelj mesnice bio odgovoran tuženiku, kako u odnosu na zaprimanje robe koja nije u asortimanu tuženika, tako i u odnosu na rizik i opasnost koju takva roba može izazvati plasiranjem na tržište;

- da nije dopušteno samoinicijativno unositi robu koja nije u asortimanu tuženika kao i da u poslovnicu nije dopušteno unositi robu mimo sustava naručivanja slijedi iz iskaza svjedoka CN. Navedeno potvrđuje i svjedok ON, voditelj odjela kontrole kvalitete kada iskazuje da nije dopušteno mimo asortimana tuženika unositi loj i miješati ga s mesom koje je u prodaji tuženika. Pri tome svjedok posebno pojašnjava Radnu tehniku, kod procedure unošenja robe koja dolazi u poslovnice tuženika, navodeći da ista mora imati dostavnicu ili otpremnicu od dobavljača koja je izlistana od nabave tuženika. Proizvod mora odgovorna osoba pregledati uz kontrolu svih potrebnih podataka, a sam voditelj odjela mesnice je odgovoran za kvalitetu i svježinu mesa. Ukoliko je sve u redu na dostavnicu se stavlja štambilj gdje se upisuje temperatura i potpisom se verificira da je meso u redu. Potom meso ide u komoru i iz komore se vadi i priprema, dok u odnosu na mljeveno meso postoji proizvođačka specifikacija definirana od strane nabave, i kakvo meso mora biti i koje su mu sirovine. O pripremi mesa postoji zapis, tj. evidencija izrade mljevenog mesa, na koje se opet stavlja deklaracija kojom se prati slijedivost i sadrži dostavnicu kao prvi ulazni dokument. U svakom slučaju mora postojati slijedivost jer svaka roba koja nije pod nadzorom može biti ugroza za javno zdravlje. Svjedokinja također logično iskazuje da ako vrsta mesa nije ulistana, praktički ne postoji, dakle ne postoji ako ga je netko donio sa strane;

- da je dana 2.4.2019. interna revizija uočila nepravilnosti u radu, kako to proizlazi iz citiranog Revizijskog izvješća o nepravilnostima u radu, voditelja mesnice u filijali 8714-Arena Centar od 1.4.2019. do 2.4.2019. Navode iz tog Izvješća potvrđuje svjedok AN navodeći da su utvrđene velike robne manipulacije od strane tužitelja i djelatnika filijale, te je pregledom video nadzora utvrđeno da je tužitelj od vozača preuzeo dvije vreće sadržaja koji je odgovarao loju i nekoliko minuta kasnije je isto iznio van filijale kroz vrata Prijema 3. U razgovoru s tužiteljem, isti je naveo da se radilo o loju koji naručuje uz odobrenje voditelja ĐN za posebnog kupca, a loj melje u mašinama tuženika, za što svjedok navodi da je strogo zabranjeno. Iz iskaza svjedoka također slijedi da je tužitelj tada izjavio da je to radio u više navrata i prodavao nepoznatom kupcu za ćevape i pljeskavice, a roba se tada nalazila u skladištu na istom glajsu s janjetom i odojkom koji su tog dana isporučeni i nije smjela ulaziti na Prijem 3, bez da prođe kontrolu na info pultu ili personalnom ulazu. Prema izjavi vozača dostavljača, obavještena je da uz robu (loj) nije bio popratne dokumentacije i da se nalazila na istom glajsu kao i roba za filijalu. Iskazu svjedoka sud u cijelosti poklanja vjeru jer je suglasan s dokumentacijom koja prileži spisu te iskazima svjedoka ZN i NN, koji su suglasno iskazivali da se je tužitelj u prostorima tuženika mljeo takav loj, na zahtjev kupca a koji se uzimao od dobavljača i vozaču dobavljača se isti plaćao. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je interna revizija utvrdila nepravilnosti i manipulaciju robom koja je postojala kroz dulje vrijeme. Sama okolnost da je tužitelj sporne dvije vreće odnio u svoj osobni automobil, što je zabilježeno video nadzorom, a s obzirom na kontinuitet u nedopuštenom postupanju kroz dulje vrijeme, koje se otkrilo provedenom internom revizijom, nije okolnost koja otklanja odgovornost tužitelja.

9. Tužitelj je zaprimanjem robe koja nije artikl kojeg tuženik drži u svom asortimanu, istu zaprimao bez dostavnice ili otpremnice od dobavljača koja je ulistana od nabave tuženika, bez stavljanja štambilja s upisanom temperaturom mesa i potpisom da je meso u redu na tu dostavnicu, te mimo evidencija izrade mljevenog mesa, na koje je trebalo stavljati deklaraciju kojom se prati slijedivost i koja sadrži dostavnicu kao prvi ulazni dokument. Samu ugrozu za poslovanje tuženika kao i za sigurno plasiranje robe na tržište, bez opasnosti za ugrožavanja zdravlja kupaca, predstavlja već i sama okolnost da se takva roba uopće unosila u prostore tuženika. U konkretnom slučaju, prema Revizijskom izvješću isporuka robe, janjetine, odojka i predmetnih vreća odvijala se u prostoru unutar filijale, ispred vrata Prijema 3, dok je u svakom slučaju u prethodnim unošenjima, morala biti unijeta u prostore tuženika, radi obrade - mljevenja. Time je tužitelj postupao protivno dokumentu Radnoj tehnici, kojom je striktno propisana njegova obveza postupanja kod prijema robe, kao voditelja mesnice.

10. Naime, namirnice moraju biti higijenski ispravne te način priređivanja i raspodjele takav da spriječi širenje zaraznih bolesti. Sanitarna inspekcija koja provodi sanitarni nadzor obuhvaća nadzor nad provedbom zakona i pravilnika o higijenskim uvjetima rada, da bi se zaštitili interesi i zdravlje potrošača. Sigurnost hrane regulirana je Zakonom o hrani (NN 81/13, 14/14, 115/18). Tako čl. 10.st.2.propisuje da se u smislu članka 14. stavka 2. podstavka a) Uredbe (EZ) br. 178/2002 hranom štetnom za zdravlje ljudi smatra hrana koja je zdravstveno neispravna jer, između ostalog ne udovoljava mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane prema posebnim propisima o mikrobiološkim kriterijima za hranu; sadrži ostale patogene mikroorganizme, mikroorganizme koji nisu patogeni i parazite za koje je procjenom rizika utvrđen rizik za zdravlje ljudi. Nadalje, ako postoji sumnja da hrana nije sigurna, tijela nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama, poduzimaju mjere u skladu s člankom 14. stavkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i ostale mjere iz Uredbe (EZ) br. 882/2004 i posebnog propisa o službenim kontrolama. Prekršajna odgovornost tuženika bi u ovom konkretnom slučaju proizlazila iz odredbe čl. 34. tog Zakona. Dakle, opisanim postupanjem, a protivno navedenim odredbama, tužitelj je izvrgnuo tuženika i eventualnoj prekršajnoj odgovornosti jer je stavljena na tržište hrana koja nije sigurna, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 10. ovoga Zakona; jer nije osigurana slijedivost hrane, te tvari koje su namijenjene ugradnji prema članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i propisima iz članka 18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002; jer nisu uspostavljeni sustavi i postupci sljedivosti hrane na način da se identificira svaka pravna ili fizička osoba koja ga opskrbljuje ili ga je opskrbljivala hranom ili svakom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će se ugraditi u hranu, što je protivno članku 18. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002; jer nije provedeno označavanje ili na drugi način nije identificirana hrana kako bi se omogućila slijedivost prema članku 18. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002; te nije osigurana slijedivost te nisu osigurane informacije o hrani životinjskog podrijetla prema članku 3. stavku 1. Uredbe (EU) br. 931/2011.

11. Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju dopuštena i donesena u skladu s odredbom čl. 116. st.1. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14.,127/17.,98/19, dalje ZR), jer utvrđene činjenice jasno i nedvosmisleno ukazuju na osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje je počinio tužitelj, a radi kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, logično je da je tuženik zbog postupanja tužitelja u potpunosti izgubio povjerenje u njega, kako to potvrđuje i zz tuženika JN navodeći da je tuženik izgubio povjerenje u rad tužitelja, osobito jer se radi o voditelju mesnice, koji se nije pridržavao Radnih tehnika i doveo je tuženika u opsnost radnjom koja može naštetiti tuženiku dolaskom bilo koje inspekcije.

12. Odluka je donesena i u zakonskom roku iz čl. 116.st.2 ZR-a, budući je najranije saznanje o nedopuštenom postupanju tužitelja, tuženik mogao imati tek po dovršetku Revizijskog izvješća o nepravilnostima u radu voditelja mesnice u filijali 8714 Arena, dakle dana 2.4.2019., pa je Odluka o otkazu koja je donesena 16.4.2019., donesena u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. U odnosu na odredbu čl. 119. st. 2. ZR-a, koja propisuje da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini; valja ukazati da zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje je počinio tužitelj, nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane.

14. Nema pravne osnove iz odredbe čl. 125.st.1. ZR-a, po kojoj bi se usvojio protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, a posljedično navedenom niti pravne osnove po kojoj bi tužitelju bila dosuđena naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

15. Temeljem odredbe čl. 150. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Tuženik je po istom postupio, kako je to razvidno iz dopisa od 9.4.2019. upućenog Sindikalnom povjereniku nositelju dužnosti RV-a, DN, uz koji dopis je dostavljen i nacrt odluke o otkazu.

16. Ima se smatrati da je tužitelj postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je tuženiku podnio Zahtjev za zaštitu prava preporučeno poštom, 2.5.2019.. Naime, kako je otkaz donesen 16.4.2019., tužitelj ga prije ovog dana nije mogao zaprimiti. Pri tome sud ima u vidu da je 1.5.2019. bio državni praznik, na koji dan rok ne teče, već je rok istekao u ponoć 2.5.2019. na 3.5.2019., sve analognom primjenom čl. 112.st.3. ZPP-a. Valja dodati i da je na Odluci o otkazu koju je u spis priložio tužitelj uz tužbu, notirano da je istu zaprimio dana 19.4.2019., pa je oba slučaja Zahtjev za zaštitu prava pravodoban, a tužba je podnesena u roku od 30 dana, konkretno dana 31.5.2019. preporučeno poštom. U odnosu na iskaze svjedoka IN i ĆN, a da je Odluka o otkazu tužitelju uručena 16.4.2019., a koju su osobno uručile tužitelju, te da ju je tužitelj nakon čitanja odbio potpisati primitak iste, valja ukazati da isto nije relevantno, jer ne mijenja činjenicu da Odluku o otkazu od 16.4.2019., tužitelj nije mogao zaprimiti prije njenog donošenja.

17. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura, sve do postavljanja zahtjeva tužitelja za naknadom štete po osnovi sudskog raskida ugovora o radu. Stoga je tuženiku valjalo prema VPS od 4.937,29 eura priznati daljnji parnični trošak i to za; zastupanje na ročištima: 10.6.2022., 15.9.2022., 5.3.2024., 22.10.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), te trošak sastava žalbe u visini od 125 bodova (Tbr. 10.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 262,50 eura, te troškove sudske pristojbe na žalbu u visini od 53,09 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.865,59 eura. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 1.10.2024., jer je adresu svjedoka mogao dostaviti i ranije u podnescima za koje mu je trošak priznat. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika