REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1385/2025-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HČ, vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Babić, odvjetnik u Šibeniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Carle Bušić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku HČ platiti tužitelju FČ na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete ukupan iznos od 20.993,00 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos neimovinske štete od 19.600,00 eura od 4.3.2020. pa do isplate, a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.393,00 eura od 9.12.2025. do isplate, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak od 4.564,44 eura skupa s zateznim kamatama tekućim od 9.12.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos od 12.187,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete od 19.600,00 eura za period od 15.11.2019. do 4.3.2020.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za dosuđeni iznos imovinske štete od 1.393,00 eura za period od 15.11.2019. do 8.12.2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radio kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1.5.2017. Dana 10.6.2017. tijekom obavljanja redovnih poslova u okviru svog radnog mjesta - zidar- tesar zbog isključive krivnje tuženika - poslodavca, koji je morao osigurati sigurne uvjete prilikom obavljanja posla, došlo je do pada tužitelja sa skele visoke tri metra. Tuženik je kao poslodavac objektivno odgovoran za nastalu štetu. Tužitelj je prilikom pada sa skele zadobio teške tjelesne ozljede i to intraartikularni prijelom distalnog dijela goljenične kosti, prijelom desne lisne kosti, prijelom proksimalnog dijela lijeve lisne kosti i kompresivni prijelom trupa L1 i L2 kralješka. Desna noga tužitelja liječena je operativno, a ostali dijelovi konzervativno. Tužitelj je proveo stacionu rehabilitaciju od 18.8.2017. do 22.9.2017. Osim što je zbog stupnja invalidnosti od minimalno 80 % onemogućen u obavljanju svakodnevnih aktivnosti uništena mu je i radna sposobnost. Kod tužitelja se radi o trajnim, doživotnim posljedicama. Navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom radi mirnog razrješenja spora dopisom od dana 4.3.2020. na koji tuženik nije odgovorio. Tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 460.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate. Podneskom od 17.8.2022. (list 274) tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 250.000,00 kn, a podneskom od 6.12.2023. (list 317) tužbeni zahtjev je uredio u eurima na način da potražuje iznos od 33.180,70 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, kako osnovu, tako i visinu. Navodi da je tužitelj primao plaću te obavljao posao poslovođe i voditelja gradilišta, mada je formalno zaposlen kao tesar-zidar (sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 1.5.2017.). Prilikom zapošljavanja tužitelj nije dao izbora tuženiku, već je inzistirao da će kod istog raditi samo i isključivo kao poslovođa i voditelj gradilišta, te da mu ne pada na pamet obavljati fizičke poslove poput guranja građevinskih kolica, miješanja betona ili sl., budući da on ima svu potrebnu stručnu spremu (Građevinsko-tehnička škola arhitektonskog smjera - visokogradnje u Zagrebu, Građevinski fakultet u Zagrebu, smjer visokogradnja - l. stupanj) i radno iskustvo u dvije vlastite građevinske firme i inim drugim firmama gdje je bio zaposlen uvijek na rukovodećim poslovima, pretežno kao voditelj gradilišta. Sa vlastitom firmom Kul-gradnja izgradio je brojne tvornice, kuće, silose itd., a što sve proizlazi iz njegova životopisa. Stoga tuženik ističe da je upravo tužitelj, kao odgovorna osoba - voditelj gradilišta naređivao radnicima i upravljao svim radnjama na gradilištu obiteljske kuće na otoku Žirju, Obala Zorana Mrvice bb, dana 10.6.2017., kada se nalijevala betonska ploča podruma. Tuženik je tužitelju osigurao sve potrebne tečajeve, slijedom čega mu je izdana sva dokumentacija za obavljanje rada na siguran način, provedbu preventivnih mjera zaštite od požara i dr., pružanje prve pomoći za slučaj ozljede na radu ili izvanredne bolesti te o zdravstvenoj sposobnosti radnika. Tuženik je tužitelju i ostalim radnicima osigurao kompletnu zaštitnu opremu (radne kacige, obuću, odjeću i dr.), alat i materijal sukladno visokim kriterijima obavljanja rada na siguran način. Tuženik navodi da je tužitelj taj koji je kazivao radnicima kako će se postaviti fosna (tzv. punat u Dalmaciji) preko koje će se prolaziti građevinskim kolicima prilikom nalijevanja betonske ploče podruma, radnici su istu postavili prema njegovom isključivom kazivanju. Na upozorenja pojedinih radnika da je jedna jedina- neučvršćena fosna (punat) nesigurna za prijelaz preko rupe duboke 2,5 metara, tužitelj kao voditelj gradilišta je kazao radnicima da nepotrebno prizivaju vraga, te da je to sasvim dovoljno jer da on ima višedesetljetno iskustvo u građevini. Radnici su mu sugerirali da nije sigurno, te da kao prijelaz treba postaviti dvije fosne (punta), učvrstiti ih odozdo sa dva tresa (dvije poprečne daske zabijene čavlima u fosne, kako se ne bi micale), te zatim učvrstiti zabijanjem više čeličnih čavala kroz obje fosne i beton, na krajevima istih. Tužitelj je na sve to odmahnuo rukom i kazao da je njegov prijelaz od jedne fosne siguran za prolaziti sa građevinskim kolicima napunjenim betonom. Toga dana sa tužiteljem su na gradilištu bila tri radnika: ZČ, ĐČ Damir i UČ. Posebno se napominje kako je utužena prigoda jedini put da je tužitelj na gradilištu na Žirju, i u obrtu tuženika uopće, samoinicijativno uzeo građevinska kolica sa betonom te ih izlio u šalung od betonske ploče, a zatim, začudo, odmah pao u rupu. Tužitelj to nije morao raditi (voziti građevinska kolica), budući da je bio "u gumašima", odnosno isti je na gradilištu obavljao samo i isključivo posao voditelja gradilišta. Stoga tuženik osporava svoju odgovornost za štetu tužitelju jer je osigurao sve potrebno za obavljanje rada na siguran način, a pad i samoozljeđivanje tužitelja je njegova isključiva krivnja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl.br. Pr-7728/2020 od 19. siječnja 2024. kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, a ista je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Spitu posl. br. Gž R-116/2024 od 29. svibnja 2025. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

4. U tijeku ponovljenog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, pročitao je iskaze svjedoke ĐČ, ZČ i ČČ te stranaka, pročitao je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića te dopunski nalaz i mišljenje istog vještaka.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika od tuženika kao bivšeg poslodavca za naknadom neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom ozljeđivanja na radnom mjestu 10.6.2017. kada je tužitelj pao sa visine od cca 2,5 metra.

7. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na osnovu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1.5.2017. Sporno je koje je poslove tužitelj obavljao kod tuženika obzirom da tužitelj tvrdi da je bio zaposlen na radnom mjestu zidar-tesar a kako je to navedeno u Ugovoru o radu, dok tuženik tvrdi da je tužitelj obavljao poslove voditelja gradilišta. Nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno činjenica da se tužitelj 10.6.2017. ozlijedio na gradilištu na način da je pao s visine od cca 2,5 metra. Nije sporno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način. Sporna je odgovornost tuženika za štetni događaj obzirom na prigovor tuženika da je tužitelj isključivo kriv za nastanak štetnog događaja. Sporna je i visina štete.

8. Na temelju odredbe članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, dalje: ZR), poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

9. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14 – u daljnjem tekstu: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a stavkom 2. je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Prema sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos.

11. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a utvrđujući eventualnu odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja, prije svega, istaknuti da je obveza poslodavca da radniku osigura uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika (čl. 7. st. 3. ZR), ali je jednako tako obveza radnika da obavlja poslove s dužnom pažnjom i pritom vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu (čl. 68. st. 1. ZZR). Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da radnik radi dužnom pažnjom ako posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca.

12. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 14.7.2017. (list 295-300) proizlazi da su radnici na privremenom gradilištu na otoku Žirje obavljali posao nalijevanja deke podruma u razini terena, da su građevinskim kolicima preko dvije fosne prevozili beton na dio deke podruma gdje su ga istovarivali i nakon toga ravnali (nalijevanje deke), da su fosne služile kao prijelaz preko praznog prostora između okolnog terena i izgrađenog dijela objekta, da za vrijeme dok je tužitelj gurao kolica preko fosne, jedna fosna se pomaknula i pala do razine temelja objekta, a s njom i kolica i tužitelj, na dubinu 2,5 metra, da se tužitelj teže ozlijedio. Kao propust poslodavca navodi se da nije osigurao da su sredstva rada – fosne u uporabi u svakom trenutku sigurni te da se koriste u skladu sa zaštitom na radu.

13. Uvidom u presudu Općinskog suda u Šibeniku posl. br. K-157/2019 od 27. svibnja 2022. (list 283-293) utvrđeno je da je navedenom presudom kazneni nalog stavljen izvan snage te se tuženik HČ oslobađa optužbe za kazneno djelo protiv opće sigurnosti za koje ga se teretilo, odnosno da protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim i pokretnim gradilištima, olako smatrajući da time neće ugroziti radnike na gradilištu, nije osigurao da su fosne preko kojih su radnici preko praznog prostora dubine 2,5 metra s građevinskim kolicima s okolnog terena prevozili cement na etažu podruma, na prikladan i siguran način učvršćene, sigurne za rad i da ne ugrožavaju radnike, a što je imalo za posljedicu da je radnik FČ prilikom guranja građevinskih kolica preko fosni, uslijed pomicanja fosni pao na tlo s visine od 2,5 metara, zadobivši pri tom teške tjelesne ozljede. Iz obrazloženja navedene presude razvidno je da je tuženik oslobođen optužbe jer je oštećenik tj. tužitelj svjesno sam skrivio nastupanje posljedica jer fosne za prijelaz nisu bile učvršćene i sigurne za rad.

14. Svjedok ĐČ u iskazu navodi da je u vrijeme štetnog događaja radio privatno za tuženika i to na izgradnji obiteljske kuće na Žirju. Radili su zidanje podruma, odnosno izgradnju betonskih zidova u podrumu obiteljske kuće. Tužitelj je bio poslovođa gradilišta, a svjedok je radio kao zidar. Na dan štetnog događaja na gradilištu su bili tužitelj kao poslovođa, PČ, UČ i svjedok (ĐČ) kao zidari. Tužitelj je kao poslovođa određivao poslove ostalima i nadzirao radove. Radnici su se izmjenjivali na miješalici za beton i prevozili su beton u kolicima na deku koja se gradila / ulijevala. To je bilo malo niže od razine zemlje. Ispod te deke nalazio se podrum na dubini od oko 3 m, odnosno 2,70 m. Navodi da nije vidio sam štetni događaj, odnosno nije vidio trenutak kada je tužitelj pao i toga časa bio je udaljen oko 15 m i motao armaturu. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja bio na dijelu gdje su izlijevali betonsku deku i tužitelj je tamo ravnao taj beton, a ostali su mu donosili beton u kolicima. Sa strane objekta bila je rupa širine od oko metar i pol, a možda i manje, a radilo se o iskopu oko samog objekta i da bi prešli tu rupu stavili su drvenu dasku i prelazili preko nje. Navodi da je on (ĐČ) htio tu dasku pričvrstiti metalnim šipkama kako bi daska bila fiksirana, a tužitelj mu je rekao da nema potrebe za time i da zašto "zove vraga". Stoga su se kretali po toj dasci iako nije bila fiksirana. Koliko mu je poznato, tužitelj je htio izvesti prazna kolica i kretao se po toj dasci, no međutim propao je u tu rupu koja se nalazila pored samog objekta. Tužitelj do tada uopće nije prevozio kolica. Što se tiče zaštitne opreme, imali su svu propisanu opremu, radno odijelo, cipele i kacigu, rukavice i sl. Navodi da sam pad nije vidio, već je čuo da je tužitelj vikao te su mu prišli da mu pomognu, tužitelj je bio skroz na dnu rupe. Navodi da ta fosna, odnosno daska po kojoj su prelazili ni ranije nije bila pričvršćivana i oni su nju premještali po potrebi kako su što radili. Tužitelj je jedini upravljao poslovima na gradilištu i on je određivao sve poslove, odnosno što se radi i tko će što raditi, pa i vezano uz eventualno pričvršćivanje daske. Svjedok smatra da je fosne trebali pričvrstiti. Navodi da tuženik u vrijeme štetnog događaja uopće nije bio na otoku Žirju. Navodi da je ČČ njima dobavljao robu. Na predmetnom gradilištu imali su nadzornog inženjera, a imena se ne sjeća, on je živio blizu gradilišta i često je dolazio, odnosno svaki dan.

15. Svjedok ZČ u iskazu navodi da je radio kod tuženika u 2017. tokom ljeta kao pomoćni radnik na izgradnji obiteljske kuće i toga dana bio je prisutan na gradilištu na kojem su još bili tužitelj kao poslovođa i šef gradilišta i radnici UČ, ĐČ i pok. MČ. Navodi da je u trenutku štetnog događaja vozio kariole, tj. kolica, punili su ih betonom i prevozili do mjesta gdje su izlijevali beton u ploču. Tužitelj je kao šef gradilišta određivao poslove i davao im radne zadatke. U nekom trenutku radnici su uzeli malu pauzu da odu na wc i slično, dvoja kolica su stajala napunjena betonom, a tužitelj je bio nestrpljiv te je uzeo jedna kolica da bi ubrzao posao. Prevezao ih je do ploče, istovario beton, svjedok (ZČ) je iza njega vozio druga kolica. Po povratku kada je tužitelj natrag prevozio prazna kolica prelazeći preko fosne/daske, tužitelj je propao i pao u rupu. Svjedok je bio odmah iza njega i koliko je vidio tužitelj je s prednjim djelom kolica zapeo za rub fosne i pogurao fosnu s kolicima, čim je zakoračio na fosnu, propao je u rupu. Navodi da je tužitelj taj posao guranja kolica prvi put radio, on to prije nije radio niti je to bio njegov posao. Po pravilima struke tu fosnu bi trebalo pričvrstiti svaki put kada se mijenja pozicija fosne, no tužitelju je to bio gubitak vremena. Radnici su ga pitali, htjeli su učvrstiti fosnu, a on je rekao da ne treba, "da ne zovu zlo". Navodi da je tužitelj određivao gdje će se postavljati te fosne. Imali su svu zaštitnu opremu, cipele, rukavice, šljemove i sl. Na tom gradilištu tužitelj je jedini rukovodio poslom. Tužitelj je kao šef gradilišta sve određivao, pa tako i o sigurnosti i zaštiti na radu. Smatra da nije trebao u gumenim čizmama gurati kolica jer to nije niti njegov posao, te čizme se koriste samo na ploči za ravnanje jer je on zapravo ravnao beton. Navodi da je ČČ donosio materijal i hranu na gradilište. Na gradilištu je bio nadzorni inženjer kojeg je angažirao vlasnik/investitor koji se zove F i on nije bio prisutan kada se dogodio štetni događaj.

16. Tužitelj u iskazu navodi da se zaposlio kod tuženika 1.5.2017. kao zidar- tesar. Poslodavac HČ upoznao ga s ČČ kojeg mu je predstavio kao odgovornu osobu i voditelja gradilišta. Radili su na gradilištu na Otoku Žirje na izgradnji obiteljske kuće, a radila je tek nekolicina radnika, bio je on (tužitelj) i dva pomoćna radnika. Za sebe tvrdi da je bio majstor "meštar" zadužen za majstorske, armiračke i tesarske poslove. Osim njega na tom gradilištu radili su kao pomoćni radnici PČ, MČ koji je otišao nakon dva tjedna, poslije je došao još jedan radnik ĐČ, čijeg se prezimena ne sjeća, a na sam dan nesreće došao je radnik UČ. Navodi da mu je poslodavac naložio da krenu sa radovima i to izradom temelja, podne deke i ostalo što ide kasnije. Oko samog objekta nalazio se opkop u donjoj zoni širine cca 1 m, a u gornjoj zoni cca 2-2,5 m. Navodi da je ČČ vrlo rijetko dolazio na gradilište, a tužitelj se s njim dogovarao i rekao mu što treba od materijala, on je osiguravao dopremu materijala na otok, a sam poslodavac HČ je tek povremeno dolazio. Nakon otprilike 10 dana od početka rada poslodavac ga poslao na liječnički pregled te polaganje prve pomoći i zaštite na radu. Toga dana 10. lipnja 2017. radili su poslove oko izlijevanja deke na objekat suterena i vodospreme, na gradilištu su bili tužitelj, ZČ, ĐČ i UČ koji je stigao taj dan. Navodi da je dan prije nesreće uradio dva prijelaza na jednom dijelu objekta, a radi se o prijelazu sa nivoa terena na deku, stavio je fosne/daske i pričvrstio ih na pravilan način sa oplatama. Navodi da je on jedini bio na samoj deki, izlijevao je beton na deku, vibrirao i planirao te ravnao beton sa ravnjačom, a radnici ĐČ i ZČ su na smjenu tačkama dovozili taj beton i izlijevali ga na deku, dok je UČ bio uglavnom na miješalici. Oko otprilike 15 sati rekao je ĐČ da ode po još armatura za buduća stubišta, ĐČ je otišao po armature, a ostavio je tačke na deci. ZČ je gurao druge tačke i tužitelj je htio skloniti tačke koje je ĐČ ostavio na deci te mu ići kazati koliko mu je armature potrebno jer ga dozivao da mu to javi. U tom trenutku kada je sa tačkama krenuo preko prijelaza tj. preko daske na teren, kompletan prijelaz se srušio i propao i on je zajedno sa tačkama između zida pao u rupu na dubinu cca 3,25 m između zida suterena i širokog opkopa. DVD služba je došla u pomoć da ga izvuče iz rupe, odvezli su ga do glisera te u bolnicu u Šibenik gdje je dalje bio zbrinut, bio je na dvije operacije, u bolnici je bio oko mjesec dana, neko vrijeme je bio nepokretan, poslije bolnice u Šibeniku bio je u Kninu u bolnici na oporavku oko mjesec dana, a poslije toga u Biogradu na moru u Specijalnoj bolnici gdje je bio na oporavku još 5 tjedana i hodao uz pomoć štaka. Poslije toga bio je na dugotrajnoj fizikalnoj terapiji. Navodi da tek u bolnici kada se ozlijedio saznao je da ga poslodavac nije odmah prijavio u radni odnos već tek tri dana nakon nesreće. Navodi da je na nogama je taj dan imao gumene čizme da mu ne bi propale noge u beton, a nitko od radnika nije dobio ništa od zaštitne opreme. Navodi da za to gradilište nije bilo ni projekta već samo idejno rješenje i skica, a samo gradilište nije bilo prijavljeno niti zaštićeno kako treba. Navodi da nije bio voditelj tog gradilišta, već isključivo majstor. Navodi da svjedoci lažu da je on bio voditelj, a nije istinit ni navod u izjavi od 14.6.2017. koju je tužitelj dao inspektorici rada TČ, a u kojem navodi kako je cijelo vrijeme nadzirao i organizirao rad, organizirao rad i kontrolirao postavljanje fosni te kako je radom na gradilištu upravo on rukovodio, a na kojim stoji njegov vlastoručni potpis. Navodi da je u svojoj građevinskoj karijeri bio šef gradilišta, a u građevini radi cijeli radni vijek 38 godina. Navodi da su ostali radnici njemu pripomagali prateći što on radi, a on se dogovarao s ČČ. Navodi da je on prethodnog dana sve prijelaze pravilno učvrstio, a na sam dan nesreće su ih ostali radnici premještali po svojoj volji i on to nije mogao kontrolirati niti su ga što pitali. Navodi da ti radnici nisu bili vični radu u građevini, nisu imali ni alat ni materijal, oni su njemu pripomagali i on (tužitelj) im je govorio što da rade.

17. Tuženik HČ u svom iskazu navodi da je vlasnik građevinskog obrta od 1998. Tužitelja je zaposlio kao voditelja gradilišta jer je smatrao da ima stručno znanje i iskustvo, a što je vidio iz njegovog životopisa te mu se isti tako i prezentirao. Na otoku Žirje gradila se obiteljska kuća, tužitelj je bio voditelj gradilišta, ČČ je bio logistika za dovoz materijala i ostalo, a on (tuženik) je bio na kopnu i povremeno dolazio na gradilište. Dnevno su se čuli barem jedanput da vide što treba i jel ide sve po planu. Navodi da je tužitelja odmah prijavio u radni odnos. Navodi da nije bio prisutan na gradilištu toga dana kada se dogodila nesreća, no čim je o tome obaviješten, doživio je šok i otišao dočekati tužitelja na šibensku rivu te mu je pomogao da dobije što bolju skrb u bolnici i platio mu bolničko liječenje. Navodi da je tužitelj isključivo bio odgovorna osoba na tom gradilištu, on je zapovijedao ostalim radnicima i svi su njega slušali, slušao ga je i ČČ vezano uz dovoz materijala kao i on (tuženik). Navodi da je ČČ bio zaposlen kod njega kao logističar jer je on bio inženjer koji nije diplomirao te nije imao licencu inženjera, stoga nije niti mogao biti zaposlen na poslovima inženjera i ČČ nije bio odgovorna osoba na tom gradilištu već isključivo logistika, a na samom gradilištu nije bio prisutan. Što se tiče zaštitne opreme, radnicima je sve poslano, imali su rukavice i šljemove, samo što radnici drže stvari u autu i nisu ih možda koristili. Prema onome što je čuo o samoj nesreći, tužitelj je pao prelazeći preko fosne koja nije bila pričvršćena, a fosna se premještala tijekom dana. Jedino je tužitelj imao ovlasti za upravljanje tim fosnama, a on sam ga i pisano ovlastio na provođenje zaštite na radu. Navodi da tužitelj nije bio dužan da vozi tačke. Ostali radnici koji su radili na tom gradilištu više nisu zaposlenici tuženika još od 2017. Predmetna kuća koja se gradila u tom času je imala idejni projekt, a građevinska dozvola je kasnije dobivena te je gradilište prijavljeno. Na gradilištu nitko drugi nije upravljao radnicima osim tužitelja, on je određivao dinamiku rada. Tužitelja nije prijavio u radni odnos kao voditelja gradilišta da bi izbjegao veća davanja državi jer financijski nije bio u mogućnosti. Ne smatra se odgovornim za ozljeđivanje tužitelja. Navodi da su poslovi voditelja gradilišta organizacija radova, nabava materijala, vođenje gradilišta, dinamika rada, sve je to bilo u rukama tužitelja.

18. Svjedok ČČ u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika u razdoblju od godinu i pol dana, do 5. ili 6. mjeseca 2018. Navodi da je kod tuženika bio prijavljen kao pomoćni radnik, tako mu je barem isti rekao, a radio je poslove slanja materijala i hrane radnicima na gradilištu. Konkretno, što se tiče gradilišta na otoku Žirju, navodi da je radnicima slao materijal i hranu trajektom. Navodi da nije bio zadužen za vođenje i nadziranje radova na gradilištu te je isključivo bio zadužen za nabavku materijala i hrane. Navodi da je na gradilište na otok Žirje išao samo jedanput na početku kada su svi išli i kada su se dogovarali radovi, a nakon toga na gradilište nije dolazio. Navodi da je sa tužiteljem komunicirao vezano uz nabavu materijala, tužitelj ga zvao da mu naruči materijal koji mu je potreban.

19. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svih saslušanih svjedoka i tužitelja jer su iskazivali međusobno suglasno u bitnim činjenicama te podudarno sa utvrđenjima iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, a njihovi iskazi ne odudaraju bitno ni od njihovih iskaza danih u kaznenom postupku pri Općinskom sudu u Šibeniku koja presuda je dostavljena u spis. Nije prihvaćen iskaz tuženika u dijelu gdje navodi da je tužitelj bio odgovorna osoba na gradilištu jer iz iskaza tužitelja i svjedoka koji su radili na gradilištu proizlazi da je tužitelj bio radnik sa najviše iskustva u građevini pa da je zato govorio ostalim radnicima što da rade, no samim time nije bio ovlašten za vođenje radova niti je bio odgovorna osoba na gradilištu već da odgovorne osobe praktički na gradilištu nije ni bilo, a to je propust upravo tuženika kao poslodavca.

20. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke zidara i tesara, a ne za poslove poslovođe niti za poslove voditelja gradilišta. Pri tome, osnovano tužitelj tvrdi da tuženik nije imenovao tužitelja za poslovođu ni za voditelja gradilišta jer je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu za poslove radnog mjesta zidara-tesara, zbog čega se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da činjenica što bi tužitelj kao zidar-tesar govorio ostalim radnicima što trebaju raditi da je on bio poslovođa, odnosno šef gradilišta-voditelj gradilišta. Ovo iz razloga što je općepoznato da su radna mjesta u građevinarstvu, zidar-tesar, poslovođa gradilišta i voditelj (šef) gradilišta, različita radna mjesta koja obuhvaćaju različite poslove i time različitu odgovornost u obavljanju tih poslova, kao i da se voditelj gradilišta imenuje posebnim aktom i mora ispunjavati posebne uvjete da bi obavljao te poslove, a što je obveza izvođača radova, u ovom slučaju tuženika, koji je bio izvođač radova i koji je bio poslodavac tužitelju kada je on kao radnik doživio radnu nezgodu radeći poslove svog radnog mjesta zidara-tesara. Budući da tužitelj nije imao sklopljen ugovor o radu za poslove radnog mjesta poslovođe niti je bio imenovan voditeljem gradilišta, jer su te poslove trebale obavljati druge osobe, to proizlazi da tužitelj te poslove nije obavljao.

21. Nadalje, tuženik je kao poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada budu sigurna da bi radnici mogli svoje poslove obavljati na siguran način. To u ovom slučaju znači da je tuženik kao poslodavac bio taj koji je trebao osigurati sigurne uvjete rada, i to tako što je daske (fosne) koje se koriste u građevinarstvu, a preko kojih se prelazilo i preko kojih se vozio u kolicima beton za ugradnju na objektu, trebao postaviti tako da se na siguran način mogu koristiti, jer kada one nisu sigurno pričvršćene, to u takvim uvjetima rada u svakom momentu može doći do njihovog pomicanja i tako do nestabilnosti radnika i ozljeđivanja istih, što se u ovom slučaju i desilo tužitelju.

22. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐČ i ZČ danih u ovom postupku te u kaznenom postupku suglasno proizlazi kako su radnici prilikom postavljanja fosni pitali tužitelja da ih pričvrste s čavlima da se ne pomiču na što je tužitelj decidirano rekao da ih ne treba pričvrstiti te da „ne izazivaju vraga“. Ovakvim postupanjem tužitelj je doprinio svom stradavanju, jer, pored činjenice da mu poslodavac nije osigurao sigurne uvjete rada jer na gradilištu nije bilo nadzora niti voditelja radova, tužitelj kod prelaženja preko neučvršćenih fosni nije postupao s dužnom pažnjom, odnosno pažnjom kakva se zahtijeva od prosječno pažljivog radnika, stoga je isti suodgovoran nastanku štetnog događaja koju suodgovornost sud ocjenjuje u omjeru od 30%. Naime, tužitelj je mogao spriječiti svoje stradavanje da se pobrinuo da se fosne učvrste odnosno da o tome obavijesti poslodavca, a na što su mu ukazivali i drugi radnici koji su bili svjesni te opasnosti. Slijedom navedenog, odgovornost poslodavca koja je objektivna treba umanjiti za 30% sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZR.

23. Na okolnost zadobivenih ozljeda radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Božidaru Šebečiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom goljenične kosti u desnom gležnju uz prijelom desne lisne kosti, prijelom gornjeg dijela lijeve lisne kosti i kompresivne prijelome trupa prvog i drugog slabinskog kralješka. Prema mehanizmu ozljeđivanja i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda. Liječen je u OB Šibenik od 10.06. do 18.07.2017. a nakon toga u OB Knin do 17.08.2017. U nastavku je bio na fizikalnoj terapiji u SB Biograd do 22.09.2017. Po ozljeđivanju prijelom desne potkoljenice liječen je vanjskom fiksacijom ulomaka a 21.06.2017. učinjena je osteosinteza prijeloma goljenične i lisne kosti pločicom i vijcima. Prijelomi kralježnice su liječeni nošenjem ortoze nešto više od 3 mjeseca. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu kod pregleda tužitelja, kao posljedica prijeloma desne potkoljenice u gležnju kod tužitelja je zaostala umjerena slabost desne noge, razvila se posttraumatska artroza gležnja koja je uzrok kroničnih bolova u gležnju, gretnje u gležnju su ograničene u većem stupnju, bolne. Tužitelj se otežano kreće uz pomoć jedne štake. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 25%. Kao posljedica prijeloma dva slabinska kralješka kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u križima, otežano se sagiba i uspravlja iz sagnutog položaja, ne može podizati i nositi veće terete. Kretnje slabinske kralježnice su bolne, ograničene u srednjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 15%. Ukupno umanjenje životne aktivnosti iznosi 31% (ne primjenjuje se jednostavno matematičko zbrajanje) uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Prijelom lijeve lisne kosti nije doveo do trajnih posljedica zbog čega bi tužitelj trpio duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (dvije operacije, nošenje vanjskog fiksatora) trpio fizičke bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna po otpustu iz SB Biograd 22.09.2017. u opsegu 4 sata dnevno kroz 6 tjedana, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 3 mjeseca za pomoć kod održavanje osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra 14.11.2019.

24. I tuženik i tužitelj su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka pa je od istog zatraženo očitovanje na prigovore stranaka te je vještak dr. Šebečić dostavio očitovanje gdje navodi da je datum završetka liječenja određen temeljem uvida u presliku zdravstvenog kartona tužitelja u kojem je vidljivo da je tužitelj pregledan kod obiteljskog liječnika 13.11.2019. zbog bolova duž cijele kralježnice te da je upućen u ambulantu za bol i na fizikalnu terapiju. Budući nakon tog datuma nema medicinske dokumentacije iz ambulante za bol i fizikalne terapije, 14.11.2019. je odredio kao datum završetka liječenja. Kod tužitelja i nakon tog datuma postoji potreba za povremenom fizikalnom terapijom u svrhu održavanja postojećeg funkcionalnog stanja. Tuženik je previdio da se kao posljedica prijeloma u desnom gležnju razvila posttraumatska artroza a kretnje u gležnju su ograničene u većem stupnju. Prema Orijentacijskim medicinskim tablicama Hrvatskog društva za medicinska vještačenja to predstavlja umanjenje životne aktivnosti od 25%. Kod pregleda tužitelja je utvrđeno da su kretnje slabinske kralježnice bolno ograničene, kod pretklona su vršci prstiju do razine koljena a što predstavlja ograničenje opsega pokreta u srednjem stupnju. Kod ocjene trajnih posljedica uzeto je u obzir i da je MR-om kralježnice utvrđeno da su trupovi LII12 kralješka anteklinasto oblikovani i sniženi (deformirani), da je kod tužitelja zaostao kronični bolni sindrom slabinske kralježnice, da se tužitelj otežano se sagiba i uspravlja iz sagnutog položaja, ne može podizati i nositi veće terete. Zbog navedenih trajnih posljedica ocjena umanjenja životne aktivnosti od 15% je adekvatna i ostaje kod nje. Na MR slabinske kralježnice učinjenoj 04.05.2019. godine opisane su tek blaže degenerativne promjene. Politopno izražene blaže artrotske promjene apofizarnih zglobova". Budući su od štetnog događaja do MR prošle dvije godine, blaže degenerativne promjene mogu biti posljedica i ozljede slabinske kralježnice iz predmetnog štetnog događaja. Kod pregleda tužitelja nije našao znakove oštećenja ni osjetne ni motorne grane peronealnog živca. Da je funkcija desnog gležnja teško oštećena uzeo je u obzir kod ocjene umanjenja životne aktivnosti kao i srednje teško ograničenje funkcije slabinske kralježnice. Tužitelj se kod pregleda nije žalio na bolove u kukovima. Vještak smatra da je ocjena umanjenja životne aktivnosti adekvatna i ostaje kod iste. Fizički bolovi i strah su subjektivne kategorije i ne mogu se egzaktno izmjeriti. Kod ocjene fizičkih bolova i straha uzeto je u obzir težinu zadobivenih ozljeda i tijek liječenja kao i činjenicu da bolovi i strah nisu trajali kontinuirano 24 sata dnevno zbog čega je ocjena data u kumulativnom obliku. Kod ocjene straha je uzeta u obzir i činjenica da se tužitelj zbog straha nije javljao psihijatru.

25. Nakon dopunskog očitovanja vještaka stranke nisu više imale primjedbe na medicinsko vještačenje te je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Šebečića koji je dan stručno, razumljivo i objektivno obzirom je vještak uspješno otklonio sve primjedbe stranaka i detaljno i argumentirano odgovorio na sva njihova pitanja.

26. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak: fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Na dosuđenje naknade štete utječe okolnost da stopa inflacije od 2020. godine kada je VSRH povećao orijentacijske kriterije za 50% iznosi 28,4 %.

27. Treba reći da Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima. U pitanju je naknada koja nema za svrhu materijalno obeštećenje osobe zbog pretrpljene neimovinske štete (jer se takva šteta i ne može naknaditi), već je njezina svrha da se oštećenome dosudi određena naknada koja mu omogućava da donekle kompenzira neugodnosti kojima je bio izložen vezano za pretrpljenu neimovinsku štetu. Upravo zato bespredmetno je govoriti o preciznom korištenju novčanih iznosa navedenih u orijentacijskim kriterijima.

28. Imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te trajnog smanjenja životnih aktivnosti od objedinjenih 31%, imajući na umu da je tužitelj zbog zadobivene ozljede bio na dugotrajnom bolovanju i višekratnim fizikalnim terapijama, a kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Šebečića, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od ukupno 28.000,00 eura i to po kriteriju pretrpljenog straha 5.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenih bolova 8.000,00 eura, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 15.000,00 eura. Kada se isti iznos umanji za tužiteljev doprinos od 30%, dosuđena mu je naknada neimovinske štete od 19.600,00 eura.

29. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 398 sati nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 5,00 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 1.990,00 eura. Kada se isti iznos umanji za tužiteljev doprinos od 30%, dosuđena mu je naknada imovinske štete od 1.393,00 eura.

30. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje na temelju čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je liječenje tužitelja završeno 14.11.2019. (nalaz vještaka), to kamate teku od 4.3.2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 15.11.2019. do 4.3.2020.

31. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 15.11.2019. do 8.12.2025. na iznos od 1.393,00 eura.

32. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen za ukupan iznos od 20.993,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za isplatu iznosa od 12.187,70 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 15.11.2019. do 4.3.2020. te za isplatom zateznih kamata na tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 15.11.2019. do 9.12.2025.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP. Prilikom odmjeravanja troškova sud je utvrdio sljedeće, da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa visinom uspio u omjeru od 63 %, a sa osnovom u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik je u pogledu visine uspio u omjeru od 37%, a sa osnovom 0%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 63% = 163% / 2 = 81,5%, a za tuženika: 0% + 37% = 37% / 2 = 18,5%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 63% uspjeha na strani tužitelja.

34. Tužitelju su odmjereni troškovi sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 33.180,70 eura. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 500,00 eura (Tbr. 32),

- sastava tužbe od 500,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 8.2.2021. od 500,00 eura (Tbr. 9/1),

- zastupanja na ročištu 17.3.2021. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- sastava podneska od 19.3.2021. od 500,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 17.8.2022. od 500,00 eura (Tbr. 9/1),

- zastupanja na ročištu 12.9.2022. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 8.2.2023. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 6.12.2023. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav žalbe od 5.2.2024. od 500,00 eura (Tbr.10/1),

- zastupanja na ročištu 13.10.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 5.500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) sukladno uspjehu od 63% trošak tužitelja sve ukupno iznosi 4.331,25 eura. Na dosuđeni iznos u cijelosti su mu priznati troškovi vještačenja od 233,19 eura, pa trošak tužitelja sve ukupno iznosi 4.564,44 eura.

35. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska kojim dostavlja dokaz o plaćanju predujma (to sud utvrđuje iz e-Spisa), podneska kojim dostavlja ispravljenu tužbu, podneska kojim traži produženje roka (taj trošak je dužan sam snositi po načelu culpae).

35. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

37. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda e-komunikacijom ili pisano u 4 primjerka za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku