REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1912/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, zastupanog po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČĐ, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika Vjekoslava Grgureva, odvjetnika, 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od bruto 564,84 eura / 4.255,80 kn s pripadajućom zateznom kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose:

- 10,73 eura / 80,82 kn od 15.1.2018.,

- 10,73 eura / 80,82 kn od 15.2.2018.,

- 12,07 eura / 90,92 kn od 15.3.2018.

- 10,73 eura / 80,83 kn od 15.4.2018.

- 10,73 eura / 80,83 kn od 15.5.2018.

- 10,73 eura / 80,83 kn od 15.6.2018.

- 10,90 eura / 82,14 kn od 15.7.2018.

- 39,56 eura / 298,04 kn od 15.8.2018.

- 56,39 eura / 424,88 kn od 15.9.2018.

- 56,39 eura / 424,88 kn od15.10. 2018.

- 12,59 eura / 94,87 kn od 15.11.2018.

- 56,39 eura / 424,88 kn od 15.12.2018.

- 12,59 eura / 94,88 kn od 15.1.2019.

- 58,08 eura / 437,62 kn od 15.2.2019.

- 38,97 eura / 293,61 kn od 15.3.2019.

- 12,97 eura / 97,71 kn od 15.4.2019.

-12,97 eura / 97,71 kn od 15.5.2019.

-12,97 eura / 97,71 kn od 15.6.2019.

-12,97 eura / 97,71 kn od 15.7.2019.

-12,90 eura / 97,21 kn od 15.8.2019.

- 39,58 eura / 298,20 kn od 15.9.2019.

- 13,23 eura / 99,67 kn od 15.10.2019.

- 13,23 eura / 99,67 kn od 15.11.2019.

- 13,23 eura / 99,69 kn od 15.12.2019.

- 13,23 eura / 99,67 kn od 15.1.2020.

pa sve do konačne isplate, kao i nadoknaditi troškove ove parnice, sa pripadajućom zateznom kamatom po istoj stopi, počevši od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve to u roku od 15. dana."

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 9.12.2025. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika, te obavlja poslove diplomirani socijalni radnik. Plaća tužiteljice predstavlja umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice, uvećano za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža (minuli rad), a kako je to propisano TKU za službenike i namještenike u javnim službama. Prema potvrdi u spisu, radnica je ostvarila staž kao poljoprivredni osiguranik, a njezini ukupni radni staž u 12 mjesecu 2019. god. bez uračunavanja poljoprivrednog staža iznosi 35 god. U periodu od prosinca 2017. pa do veljače 2020. poslodavac nije priznavao tužiteljici staž osiguranja ostvaren kao poljoprivredno osiguranje, pa je zbog toga 0,010% (2 godine poljoprivrednog staža obračunato sa 0.005) umanjivao vrijednost minulog rada, koji se uračunava u plaću. Tako na primjer za siječanj 2019. tuženik je minuli rad obračunavao s 0,17 što odgovara 34 godini staža, iako je tužiteljica imala 2 godine više staža i to poljoprivrednog, stoga joj pripada uvećanje za minuli rad od 0,180. Prema tumačenju zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost socijalne skrbi od 23.10.2018. poljoprivredni staž uračunava se i priznaje kod obračuna minulog rada. Vrijeme provedeno u osiguranju u svojstvu poljoprivrednika smatra se radnim stažem, pod uvjetom da se radilo o vremenu provedenom u obavljanju poljoprivredne djelatnosti kao samostalne djelatnosti, odnosno jedinog ili glavnog zanimanja na temelju kojeg je osoba bila osigurana pa se to vrijeme računa u radni staž te je od utjecaja kod ostvarivanja svih onih prava iz službe koja ovise o duljini radnog staža. I ranija mišljenja Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora zauzimaju isti stav (tumačenje 115/14, 176/2015, 202/16). Zbog nepriznavanja poljoprivrednog staža tuženik je neosnovano umanjio tužiteljici plaću, koja je iskazana u specificiranom tužbenom zahtjevu. Kao što je objašnjeno, tužiteljica je korigirala obračun plaća, tako da je neosnovano umanjenje kod obračuna minulog rada uvećala za 0,010 odnosno za dvije godine poljoprivrednog staža, a što je iskazano za svaki mjesec utuženog razdoblja i specificirano u tužbenom zahtjevu. Plaća tužiteljice dospijeva na naplatu svakog 15 dana u slijedećem mjesecu, pa na svaku razliku plaće zahtjeva isplatu zatezna kamata od dane dospijeća pa do konačne isplate. Napominje da joj od mjeseca veljače 2020. tuženik pravilno obračunava minuli rad i u tome joj priznaje dvije godine odnosno 0,010 uvećanje na staž, pa umjesto 0,18 kao dodatak na staž priznaje 0,19. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i protivi se tužbenom zahtjevu osporavajući osnov i visinu. Navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika te je plaća zaposlenika propisana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Odredbom čl. 50. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama na sjednici održanoj 12. listopada 2020. dalo je slijedeće obligatorno Tumačenje br. 284/20: “Pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža zaposlenik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu odnosno od trenutka kada je zaposlenik dostavio poslodavcu dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu,” a što je tužiteljica učinila u veljači 2020. Navedeno tumačenje ima pravnu snagu i učinak Kolektivnog ugovora sukladno odredbi čl. 19. st. 6. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Pri tome se u odnosu na tužiteljicu osporava ispunjenje uvjeta iz tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 23.10.2018. U utuženom razdoblju od prosinca 2017. do siječnja 2020. tužiteljica nije obavijestila tuženika o eventualnom i svakako spornom pravu, slijedom čega tuženik nije bio u obvezi bilo kakve isplate u istom razdoblju pa je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tijekom postupka ističe i prigovor zastare u smislu čl. 227. ZOO-a, te navodi da iz dokumentacije uz tužbu proizlazi poljoprivredno osiguranje za razdoblje od 1.1.1982. do 7.1.1984., te od 14.5.1984. do 20.6.1984., slijedom čega je svakako u pogledu utužene naknade kao povremene tražbine nastupila zastara samog prava već protekom roka od 5 godina propisanog navedenom odredbom. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uz pripadajuće zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu HZMO od 12.2.2020., obračunske liste, tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU, sudsku praksu, odredbe TKU za službenike i namještenike u javnim službama.

4. Rješenjem od 17.9.2025. određen je prekid postupka, obzirom je dotadašnji tuženik brisan rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-24/16829-1 od 9. svibnja 2024. iz sudskog registra, te je postupak pravomoćno nastavljen i pozvan je pravni slijednik tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, da preuzme postupak. Navedeno iz razloga što je člankom 317. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., dalje u tekstu: ZSS-a) propisano da centri za socijalnu skrb osnovani prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi prestaju sa radom istekom 31. prosinca 2022., a sukladno čl. 317. st. 5. ZSS-a dana 1. siječnja 2023. Hrvatski zavod za socijalni rad preuzima poslove centra za socijalnu skrb, dok sukladno čl. 317. st. 6. ZSS-a od 1. siječnja 2023. preuzima imovinu, radnike, financijska sredstva, sredstva za rad, dokumentaciju i arhivu.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

6. Odredbom čl. 50. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

7. Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama na sjednici održanoj 12. listopada 2020. dalo je slijedeće obligatorno Tumačenje br. 284/20: “Pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža zaposlenik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu odnosno od trenutka kada je zaposlenik dostavio poslodavcu dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu".

8. Nije sporno da je tužiteljica poslodavca o ostvarenom poljoprivrednom stažu obavijestila u veljači 2020., te da joj tuženik od tada uredno isplaćuje, odnosno obračunava minuli rad i u tome joj priznaje dvije godine odnosno 0,010 uvećanje na staž, pa umjesto 0,18 kao dodatak na staž priznaje 0,19.

9. Iako je čl. 90. Zakona o radu propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, ista odredba, suprotno stavu tužiteljice, ne predstavlja povoljnije pravo u odnosu na odredbu čl.50. st.2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u smislu čl.9. Zakona o radu.

10. Naime, ne radi se o različitom načinu na koji bi bilo uređeno pravo na plaću, u odredbama ZR i odredbama TKU, pa stoga ne dolazi niti do primjene institut povoljnijeg prava za tužiteljicu, u smislu čl.9. ZR.

11. Naime, prema obligatornom Tumačenju br. 284/20, pravo na uvećanje plaće s osnova ostvarenog poljoprivrednog staža zaposlenik ostvaruje od trenutka kada je poslodavac imao saznanje o ostvarenom poljoprivrednom stažu odnosno od trenutka kada je zaposlenik dostavio poslodavcu dokaz o ostvarenom poljoprivrednom stažu, a što je tužiteljica učinila u veljači 2020.

12. Kako navedeno tumačenje ima pravnu snagu i učinak Kolektivnog ugovora sukladno odredbi čl. 19. st. 6. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, to poslodavac u utuženom razdoblju od prosinca 2017. do siječnja 2020. i nije bio u obvezi vršiti utužene isplate tužiteljici, obzirom ga tužiteljica kao radnica i nije obavijestila o eventualnom pravu na ostvareni poljoprivredni staž.

13. Osim toga, prema odredbi čl. 227. st. 2. ZOO-a, kada zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi za tužiteljicu poljoprivredno osiguranje za razdoblje od 1.1.1982. do 7.1.1984., te od 14.5.1984. do 20.6.1984., slijedom čega je svakako u pogledu utužene naknade kao povremene tražbine nastupila zastara samog prava već protekom roka od 5 godina propisanog navedenom odredbom, budući je tužba podnesena tek 2020., pa je prigovor zastare istaknut po tuženiku osnovan u cijelosti.

14. Sud nije provodio dokaze saslušanjem BĐ na strani tuženika, tužiteljice, niti financijsko vještačenje, obzirom je već i temeljem navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa su daljnji dokazni prijedlozi odbijeni kao nepotrebni.

15. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), pa su tuženiku priznati troškovi: za sastav odgovora na tužbu - 50 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 2.7.2021., 18.1.2022., 25.9.2023., 3.4.2024., 17.9.2025., 12.11.2025. - svako po 50 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka od 21.6.2021., 18.11.2021., 14.1.2022., - svaki po 50 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podnesaka od 27.5.2022., 5.8.2022., 25.10. 2023., 2.10.2025. - 25 bodova (Tbr.8.3. OT), ročište za objavu - 25 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.250,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.562,50 eura.

17. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

18. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika