Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2531/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik iz Hvara, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnica Marija Vujasin odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 17. listopada 2025., poslovni broj P- 3964/24, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tužiteljice i tuženika se odbijaju kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu od 17. listopada 2025., poslovni broj P-3964/24.
II. Odbijaju se tužiteljica i tuženik s zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, broj [broj kredita], od 19. veljače 2004. godine, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita :
FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., danas : ADDIKO BANKA d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB : 14036333877, i to odredba članka 5., koja glasi : ''Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,5% (slovima : jedan cijelih pet posto) jednokratno.''.
II. Nalaže se tuženiku : ADDIKO BANKA d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB : 14036333877, tužiteljici : FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenog iznosa temeljem odredbe članka 5. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, broj 216-59/2004, od 19. veljače 2004. godine, isplatiti iznos od 1.261,29 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od 22. ožujka 2004. godine do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ; za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125.00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV.Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 481,15 eura.,
a rješenjem riješeno:
Utvrđuje se kako je tužba zaprimljena na ovaj sud 21. listopada 2024. godine povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 13, 71 eura."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odluci o trošku (toč. III. i IV. izreke) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbenog postupka.
2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u dosuđujućem dijelu (toč. I., II. i III. Izreke) zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a njemu nadoknadi trošak žalbenog postupka.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnom odredbe o jednokratnoj naknadi sadržane u čl. 5. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 19. veljače 2004. (dalje Ugovor), kojom je određena jednokratna naknada u visini od 1,5 % iznosa kredita, te isplata iznosa od 1.261,29 EUR-a, sa zateznom kamatom od 22. ožujka 2004. do isplate.
7. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7.1. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.
9. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
10. Pobijanom presudom je utvrđen ništetnom dio ugovorne odredbe sadržane u čl. 5. Ugovora gdje je propisano da se tužiteljica obvezuje platiti tuženiku naknadu za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,5 % od iznosa kredita, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog Ugovora pojedinačno pregovaralo, već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača. Imajući na umu je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga i to u visini od 1,5 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.
11. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu Ugovora.
12. Kako se dakle radi o Ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik, pa se o odredbama ugovora i odredbama Općih akata banke, te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da dio odredbe čl. 5. Ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22 i 59/23, dalje ZZP).
13. Naime, plaćanje bankarskih usluga u visini od 1,5 % iznosa kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužiteljica nije imala utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 5. Ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu ZZP-a, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o ništetnosti bankarske naknade i to da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoje bankarske usluge u iznosu 1,5%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba, kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude, te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.261,29 EUR-a s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2004., kada je tuženik isplatio tužiteljici manji iznos kredita zbog uračunate jednokratne naknade (čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO).
15. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
16. Pravilna je, zakonita i valjano obrazložena odluka o parničnom trošku te u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja. Pri tome valja istaći da tužiteljica nije dokazala da je pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a platila, pa joj stoga taj iznos i ne pripada kako je pravilno odlučio prvostupanjski sud, te je i taj žalbeni razlog ocijenjen kao neosnovan.
17. Tužiteljici i tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbi, jer sa istima nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. ZPP-a).
18. Kako ni ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, žalbe je valjalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a.
19. Rješenje prvostupanjskog suda kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
Osijek, 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Biserka Trstenjak-Opačak
