Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2050/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Nikša Radišić odvjetnik iz [adresa], protiv tuženice Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1439/2017-75 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1439/2017-75 od 31. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i dijelu toč. IV. kojom je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se tuženica s zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 8. Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana **.**.2012., ovjerenog br.OV-14914/12 od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa], između tužitelja i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i u to dijelu koji glasi "Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu Banke. U slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Zakonu o potrošačkim kreditiranju i Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u iznosu obliže navedenom u Informacijama prije sklapanja Ugovora o kreditu".

2. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužiteljici SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.458,49 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na predmetni iznos teče od 19.11.2015. godine pa do isplate, za period do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 2.562,50 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 31.07.2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

IV Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka III izreke ove presude sa kamatom na isti kao, te tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica u cijelosti, iako iz žalbenih navoda proizlazi da je pobija u toč. I. II. i dijelu toč. IV. kojom je odbijena s zahtjevom za naknadu parničnog troška, zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da nije počinjena povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženica.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. Ugovora o [broj kredita] od 9. studenog 2012. kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te zahtjev za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe.

8. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 9. studenog 2012. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje ZZP/07).

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom izvedenim dokazima je utvrđeno:

- da je tuženica s ĆF **.**.2012. zaključila Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, koji je kao tipski ugovor sastavio kreditor odnosno tuženica, a temeljem kojeg je tužitelju odobren kredit u iznosu od kunskoj protuvrijednosti iznosa od 189.000,00 EUR-a po srednjem deviznom tečaju tuženice na dan korištenja kredita,

- da je tužitelj TF tijekom postupka umro (4. veljače 2020.) te ga je naslijedila supruga SF – sada tužiteljica,

- da je čl. 8. Ugovora određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita, ako o toj namjeri obavijesti banku najmanje trideset dana ranije, da se korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke uz plaćanje naknade prema Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe Adria Banke d.d.,

- da je predniku tužiteljice predan Ugovor o kreditu i da mu djelatnici banke nisu pojašnjavali ugovorne odredbe niti su ga upozorili da će platiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita,

- da je u Obavijesti o prijevremenom zatvaranju od 18. studenog 2015. tuženica odgovorila na zahtjev prednika tužiteljice za prijevremenu otplatu kredita te navela kao iznos nedospjelog dugovanja iznos od 187.912,89 EUR-a i naknadu za prijevremeni povrat u iznosu od 5.458,48 EUR-a,

- da tuženica ne osporava da je prednik tužiteljice navedeni iznos platio.

10. U smislu odredbe čl. 96. ZZP/07 na tuženici je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarala o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade, a što tuženica nije dokazala. Predmetni ugovor unaprijed je formuliran od strane tuženice i u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženica mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Iz predmetne ugovorne odredbe jasno proizlazi da se radi o standardnoj odredbi tipskog ugovora o kreditu prema kojoj se tužitelj obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za prijevremenu otplatu kredita prema Odluci o tarifi banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke te se radi o ugovornoj odredbi koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je odredba čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena u smislu čl. 96. ZZP/07 i ništetna u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

11. Tuženica nije dokazala da je predniku tužiteljice na temelju jasnih i razumljivih kriterija objašnjena odredba Ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

12. Tuženica nije prednika tužiteljice informirala u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita i na što se odnosi visina tih troškova, kao što nije dokazala da se o spornoj odredbi Ugovora pojedinačno s prednikom tužiteljice pregovaralo. Iz navedenog jasno slijedi da je u konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, predniku tužiteljice kao potrošaču, nametnuta obveza te da je prednik tužiteljice bio u ovisnom položaju u odnosu na tuženicu koja je zaključenje Ugovora uvjetovala odredbom koju je sama formulirala, bez utjecaja druge ugovorne strane, na koji način je ta ugovorna odredba, suprotno žalbenim navodima tuženice, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu prednika tužiteljice kao potrošača, čime se takva odredba ukazuje nepoštenom pa time i ništetnom.

13. Prvostupanjski sud je nakon ocjene iskaza prednika tužiteljice, te nakon ocjene isprava sadržanih u spisu utvrdio da je ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita naprijed formulirana od strane trgovca, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da prednik tužiteljice nije imao nikakav utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sporna ugovorna odredba predniku tužiteljice nije bila objašnjena niti su mu predočene posljedice ugovaranja ove odredbe.

14. Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici, kao pravnoj slijednici tužitelja TF, pripada pravo na povrat plaćenog iznosa od 5.458,49 EUR-a zbog navedene ništetne odredbe, i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO), a koju visinu tuženica nije osporavala. Suprotno žalbenom navodu tuženice prvostupanjski sud je pravilno dosudio zateznu kamatu sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe tuženica ne može smatrati poštenim stjecateljem, te je glede stope zatezne kamate pravilno primijenio odredbu čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da je potraživanje tužiteljice u zastari.

15.1. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. da zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva s osnova ništetnih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnost, pa u tom smislu nije nastupila zastara za potraživanje dosuđenog iznosa.

16. Osim toga, tuženica neosnovano u žalbi sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a navodeći da prvostupanjski sud nije prihvatio tuženicin prijedlog provođenja vještačenja na okolnost štete koju je pretrpjela tuženica. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita nepoštena i ništetna i kao takva ne proizvodi pravne učinke zbog čega tužitelj ima pravo na isplatu iznosa koji je tuženica stekla na temelju ništetne ugovorne odredbe, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio ovaj dokazni prijedlog tuženice kao nepotreban za donošenje odluke u konkretnom predmetu (čl. 220 st. 2. ZPP-a).

17. Žalbeni navodi tuženice ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka (toč. II. i toč. IV. u pobijanom dijelu) pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20. U preostalom nepobijanom dijelu toč. IV. kojim je tužiteljica odbijena s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog postupka presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjana.

21. Tuženici nije priznat trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak