Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1711/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, A. Heinza 4, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 18. srpnja 2025., poslovni broj P-269/2024-35, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 18. srpnja 2025., poslovni broj P- 269/2024-35.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od: - 10.972,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. 11. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana od primitka presude." II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak koji nije specificirao.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je porekao osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, a njemu dosudi trošak sastava iste.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 10.972,60 EUR- a s naslova isplate invalidske mirovine svome osiguraniku u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 31. prosinca 2023..

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija kao i da utuženi iznos predstavlja iznos kojega je u spornom razdoblju tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnova invalidske mirovine.

8. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. i 96/25., dalje ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP), odnosno sporna je pravna osnova potraživanja tužitelja kao i postojanje štete.

9. Prvostupanjski je sud zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP budući da odgovornost tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju u prometu koji je sklopljen sa osiguranikom tuženika kao štetnikom te da sukladno tome, šteta postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku i iznosa koji bi bili isplaćivani kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

9.1. Imajući u vidu činjenicu da iz financijskog vještačenja, koji su prihvatile i stranke na osnovi svoje interpretacije koji materijalni propis bi se trebao primijeniti, a koji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan, proizlazi da je iznos obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio udovici svog osiguranika za 3.023.42 EUR-a niži od iznosa koji bi isplatio po osnovi invalidske mirovine temeljem ozljede na radu, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, i o svome stavu dao valjane razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbom tuženika.

10. U konkretnom slučaju, a suprotno navodima žalbe, valjalo je primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022.), budući da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obvezno-pravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog Zakona.

11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.) a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

12. Stoga, a kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno postoji li razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a prvostupanjski je sud s pravom odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao da bi isplatom navedenog novčanog iznosa pretrpio štetu, odnosno nije dokazao da je isplaćeni novčani iznos s osnova invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

13. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer ta pravna radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

14. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak