REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: P-725/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marti Licul, odvjetnici u Labinu, protiv tuženice OO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 411E 57th St 14 C, zastupanoj po punomoćnicama iz ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 6. srpnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marte Licul, odvjetnice u Labinu i punomoćnice tuženice Irene Zustović, odvjetnice u Labinu, 9. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] u naravi livada, k. č. [katastarska čestica] u naravi livada i k. č. [katastarska čestica] u naravi livada upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin u cijelosti pa je tuženica OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženici OO OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici OO, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.941,25 EUR , ( dvijetisućedevetstočetrdesetjedaneuro i dvadesetpetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice OO za naknadu parničnog troška za iznos od 2.256,90 EUR (dvije tisuće dvjesto pedeset i šest eura i devedeset centi) / 17.004,61 kunu (sedamnaest tisuća četiri kune i šezdeset i jednu lipu) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1784/2024 od 23. travnja 2024., ukinuta je presuda ovog suda posl. broj P-601/20-33 od 27. studenog 2023., i ispravljena rješenjem ovog suda posl. broj P-601/20-39 od 2. siječnja 2024, kojom je prihvaćen tužbenih zahtjev, te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje.

2. U uputi ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, se navodi da je ovaj sud zauzeo pogrešan stav, prilikom ocjenjivanja provedenih dokaza, te pogrešne primjene propisa, odnosno da je ovaj sud primijenio odredbe OGZ-a, i da je trebao primijeniti talijanski Codice civile.

3. U ponovljenom suđenju, ovopredmetne stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda, odnosno tužitelj, kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tužena kod odgovora na tužbu u kojoj u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. U ponovljenom postupku, nisu se izvodili nikakvi novi dokazi.

4. Dakle, tužitelj je ovom sudu dostavio tužbu protiv tuženice, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi u bitnom navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin tuženica u cijelosti upisana kao vlasnica nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] u naravi livada, k. č. [katastarska čestica], u naravi livada i k. č. [katastarska čestica], u naravi livada upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ističe kako zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, izvanknjižnom stanju, već da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina. Iste su prvotno bile u vlasništvu oca tuženice, HO, koji je 1938. godine emigrirao u SAD, te se nakon toga nije vratio. Prije emigracije, isti je sve svoje nekretnine, što je bilo u skladu s mjesnim običajima, ustupio sestri RO, rođenoj HO pod uvjetom da se ona brine o roditeljima, a što je ista učinila do svoje smrti. S obzirom da je RO izvršila svoju obvezu, do smrti se brinula o roditeljima, to je samom realizacijom ugovora, koja je nastupila smrću njihovih roditelja, postala vlasnica svih nekretnina koje su pripadale njezinom bratu, ocu tuženice, pa tako i predmetnih. RO je umrla 1989. godine, a kao svog univerzalnog nasljednika oporukom je proglasila tužitelja ŠO pa je isti, trenutkom njezine smrti, postao izvanknjižni vlasnik i predmetnih nekretnina. Nadalje ističe da iz navedenog proizlazi da je RO stekla nekretnine oca tuženice, HO, realizacijom sporazuma s istim, u trenutku smrti roditelja, kada je njezina obveza po čijem ispunjenju prelazi na nju bratova imovina, oca tuženice, prestala, s obzirom na odredbe tada važećeg OGZ-a. Predmetne nekretnine su od 1938. godine u posjedu RO, a od 1989. u posjedu tužitelja. U naravi, radi se o livadama koje tužitelj (a ranije i njegova pravna prednica) kosi, a jedan dio ore i na njima sadi različite poljoprivredne kulture. Od stupanja u posjed predmetnih nekretnina do danas, ni tužitelju ni njegovoj pravnoj prednici taj posjed nikada nije bio ni osporavan, niti se itko ikada protivio njihovom korištenju predmetnih nekretnina. Smatra da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti, pa predlaže da sud utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] u naravi livada, k. č. [katastarska čestica] u naravi livada i k. č. [katastarska čestica] u naravi livada upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Labin u cijelosti, da se tuženici naloži trpljenje da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja te da se tuženicu obveže na naknadu parničnog troška tužitelju.

5. U odgovoru na tužbu, tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako nije sporno da je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv oca tužene koji je u vrijeme vođenja postupka već bio umro, te da je nakon dopuštenog ponavljanja postupka tužitelj vodio parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva protiv tužene. Međutim, predmet tog postupka nisu bile nekretnine koje su predmet ovog postupka, već se raspravljalo o drugoj imovini. U navedenom postupku, tužitelj je taj koji je odredio predmet raspravljanja, proveden je očevid na licu mjesta te je već tada tužitelj, ukoliko je smatrao da bi trebao biti vlasnikom i ovih nekretnina, mogao tužbom obuhvatiti iste. Ističe kako očito stoga, tužitelj nije bio u posjedu istih, niti se smatrao vlasnik, a niti je pravni prednik tužene ove nekretnine prenio u vlasništvo, ni usmenim ni pisanim, ugovorom na pravnu prednicu tužitelja. Tužena je ove nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti svoga oca CO. Isti je bio suvlasnik na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Tužena je kao kćerka SO rođena u [adresa] i uvijek se u obitelji govorilo da otac ima imovinu u [adresa], pa je radi toga i 90-ih godina po prvi put došla kako bi nekretnine upisala na svoje ime. Ističe kako je tada utvrdila da su nekretnine, koje su bile vlasništvo njenog oca, nakon smrti oca prenesene na ovdje tužitelja, pa da je zato podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a da je za dio nekretnina koji je još ostao upisan na ime njenog oca proveden ostavinski postupak. Nakon što je proveden ostavinski postupak, provedeno je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina tako da je temeljem rješenja o razvrgnuću tužena postala vlasnica predmetnih nekretnina. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da tužitelja obveže na snašanje troškova postupka.

6. U ponovljenom postupku tužitelj tvrdi da su se u ovom postupku u cijelosti ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i još to prije pokretanja ovog postupka, odnosno da su se tužitelj i njegovi pravni prednici oduvijek ponašali kao vlasnici nekretnina, da im tuženica ili njezin pravni prednik nisu nikada osporavali pravo vlasništva, iako su tužitelj i njegovi pravni prednici svoja vlasničko pravna ovlaštenja manifestirali svima, pa i njima na očigled, pa sama okolnost da je tuženica bila upisana u zemljišnim knjigama ne čini posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika nesavjesnim.

7. Punomoćnica tužene navodi da tužitelj nije dostavio u spis povijesni posjedovni list kojim bi se eventualno moglo dokazati posjedovanje nekretnine, te da isto nije dostavio jer iz predmeta diobe je vidljivo da su predmetne nekretnine 2009. u vrijeme vođenja postupka diobe, bile upisane u katastru kao posjed tužene i ostalih suvlasnika. Osporava se da bi tužitelj bio u posjedu ovih nekretnina jer iz zapisnika iz predmeta diobe nedvojbeno proizlazi da su nekretnine 2009. bile zapuštene i neobrađene, a isto to proizlazi iz iskaza svjedoka PO koji je na nekretninama zajedno sa tuženom bio 2000. godine. Tužena navodi da posjed tužitelja nije bio pošten, a što dokazuje činjenica da je tužitelj još 1999. dobio na uvid rješenje o nasljeđivanju iza CO kojim rješenjem su obuhvaćene predmetne nekretnine i utvrđeno da je tužena nasljeđivanjem stekla suvlasnički dio predmetnih nekretnina. Za to rješenje tužitelj je saznao uz prijedlog za ponavljanje postupka P- 339/92. Stoga od tog dana sve i da je bio posjednik njegov posjed nije pošten, jer je znao da je tužena suvlasnica ovih nekretnina. U postupku P-339/92 raspravljalo se o drugim nekretninama, te u slučaju da doista tužitelj nije znao da ranijom tužbom nije obuhvatio sve nekretnine koje posjeduje tada je u postupku za ponavljanjem tužbeni zahtjev trebao proširiti i na predmetne nekretnine, što nije učinio. Da je tužitelj znao da su predmetne nekretnine vlasništvo tužene dokazuje i rješenje ureda za katastar kojega je tužitelj primio i kojim se utvrđuje da su posjednici ovih nekretnina tužena i njezina rodbina. Slijedom navedenog, neosnovano se tužitelj poziva na sudsku praksu, a posebno na navode iz sudske prakse da bi tužena i njeni pravni prednici znali da predmetne nekretnine uživa tužitelj i da bi to dopustili, jer upravo suprotno proizlazi iz izjava svjedoka koji su dostavljeni u spis a to je da je otac tužene koji je živio u [adresa] uvijek govorio da ima kuću i zemlju u [adresa] koje će steći njegova kćerka. Osporava se da bi postojao bilo kakav dogovor da bi otac tužiteljice ostavio RO, svojoj sestri, tako što nikad nije ni dogovoreno ni potpisano, a otac tužene zbog životne situacije u kojoj se snašao nije mogao dolaziti, tako da eventualno, ako je netko nešto koristio je bez njegovog znanja i odobrenja. RO nije nikad ništa zaključila sa svojim bratom, pa njen posjed ne može biti pošten, ako je bila u posjedu, a tužitelj je u posjed mogao ući nakon smrti RO, a od njene smrti do primitka rješenja o nasljeđivanju kojim se utvrđuje da je tužena suvlasnica, nije proteklo rok za stjecajne vlasništva dosjelošću. Tužena predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Punomoćnica tužitelja navodi da tužitelj nije sudjelovao u postupku diobe između tuženice i preostalih suvlasnika, pa se stoga ta sudska odluka ne odnosi na njega jer ista djeluje samo interpartis. Tužitelj je ušao u posjed nekretnina danom smrti pok. tete RO. Činjenica da isti nije znao broj čestice pa stoga predmetne nekretnine omaškom nisu uključene u parnični postupka P-339/92, ne znači da isti nije njihov posjednik. Isti je znao njihov identitet, dok u okolici pok. tete RO nisu navedene nekretnine oznakom katastarske čestice, već je navedeno da je tužitelj nasljednik u cijelosti svih nekretnina i pokretnina. Radi navedenog, isti nije mogao posumnjati da mu predmetne nekretnine ne bi pripadale. S druge strane tuženica ne zna za identitet predmetnih nekretnina, pa tako ni ne zna gdje se nalaze, a isto je saznala kad je angažirala geodeta i to prema stanju iz zk. Stoga ista nije nikako mogla biti u posjedu, dok je s druge strane tužitelj, bio u i je u vlasničkom posjedu. Što se tuče navoda da nije dokazano da je postojao dogovor između pok. RO i oca tuženice, isto se osporava, jer su isto potvrdili svi svjedoci pa i tužitelj, u ovom postupku a isto proizlazi i iz predmeta P-339/92, te pravomoćne sudske presude, pa stoga tuženica ne može sada osporavati postojanje takvog dogovora kada je njegovo postojanje već utvrđeno u pravomoćnoj sudskoj odluci. Ista je postupala dobroj vjeri u trenutku kada je pokrenula postupka diobe predmetnih nekretnina, jer je morala znati da joj iste ne pripadaju ili je barem u to trebala posumnjati.

9. Punomoćnica tužene navodi da tužitelj navodi da predmetne čestice omaškom nisu obuhvaćene ranijim parničnim predmetom koji se vodio između istih stranaka P-339/92. U predmetu P-339/92 sud je proveo očevid na licu mjesta i to dva puta, dakle jedanput, kad je bio tuženi pravni prednik tužene i kasnije u posjedu kad je dopušteno ponavljanje postupka. Prilikom očevida sud je zajedno sa strankama obišao nekretnine, te tom prilikom tužitelju nije moglo ostati nepoznato da ove nekretnine nisu predmet parničnog postupka, odnosno da te nekretnine nije utužio. Nisu to jedine nekretnine koje su pripadale ocu tužene, a danas tuženoj, a nisu obuhvaćene ranijom parnicom, jer je još na većem broju parcela tužena i dalje upisana, a na upit punomoćnika tužene u ovom postupku, tužitelj je izjavio da je tužio one parcele koje koristi. Dakle, nije točno da je sve parcele koristio i nije točno da bi sve nekretnine pravni prednik tužene dao svojoj sestri. Navod tužitelja da nije sudjelovao u postupku diobe i da se na njega ne proteže učinak rješenja o diobi, punomoćnica tužene navodi, da se tužena ne poziva na rješenje o diobi, već na rješenje o nasljeđivanju, koje je dostavljeno uz prijedlog za ponavljanje postupka. Iz tog rješenja proizlazi da je tužena naslijedila predmetne parcele kao i druge parcele, koje su bile upisane na njenog oca, a to rješenje je bilo osnov za pokretanje prijedloga za ponavljanje postupka, jer se time dokazivalo da je u trenutku vođenja parničnog postupka, tuženik već bio umro. Iz tog rješenja je tužiteljica utvrdila da kuće za koje je otac govorio da su njegovo vlasništvo, više nisu upisane na njegovo ime.

10. Punomoćnica tužitelja osporava navode tuženice iz kojih proizlazi da bi tužitelj naslijedio iza pok. tete RO samo izvanknjižno vlasništvo, te ističe da je naslijedio svu imovinu pa tako i većinu nekretnina koje su bile upisane na pok. tetu RO u cijelosti, pa je stoga tužitelj bio uvjerenja da su predmetne nekretnine upisane na njegovo ime i vlasništvo temeljem rješenja o nasljeđivanju. Punomoćnica tužene navodi da tužena nikad nije navela da izričito osporava da bi tužitelj naslijedio izvanknjižno vlasništvo od RO, ali da osporava da bi RO bila izvanknjižna vlasnica predmetnih nekretnina.

11. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u vlasnički list na listu 5 spisa, u rješenje o nasljeđivanju iza pok. RO na listovima 7-8 spisa, u sudski zapisnik od 9. veljače 2001. na listovima 9-12 spisa, u presudu Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: P-339/92 od 29. listopada 2002. na listovima 13-17 spisa, u spis Općinskog suda u Labinu poslovni broj: R1-116/08, u spis Općinskog suda u Labinu poslovni broj: O.203/89, u spis Općinskog suda u Labinu poslovni broj: P.339/92, u e-mail prepisku na listu 28 spisa, proveden je očevid na licu mjestu, saslušani su svjedoci JO, FO, MO, GO i ĆO te su saslušane parnične stranke.

12. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

13. Na uviđaju održanom 29. lipnja 2022. mjernički vještak je izvršio identifikaciju nekretnina koje su predmet ovog postupka, te je utvrdio da iste u naravi čine cjelinu, da se nalaze cca 700 m istočno od glavne [adresa] i to u Čepić Polju, a u da su u naravi, gledano od zapada prema istoku, dijelom zarasle u niže i više raslinje, a većim dijelom održavane, pokošene. Sa sjeverne strane graniče s kolskim putem.

14. Svjedoci FO, MO i GO (brat tužitelja) u svojima iskazima suglasno navode, da od 80-ih godina, tužitelj, odnosno prije njega, njegova obitelj, kontinuirano obrađuje predmetne nekretnine, a što im je poznato jer stanuju u neposrednoj blizini, a isti su i pomagali tužitelju u radovima na predmetnim nekretninama. MO je poznato da je tužitelj obrađivao predmetne nekretnine i za života LO. Iz njihovih iskaza proizlazi da im je poznato da je tužitelj naslijedio tetu LO, zvanu VO, te proizlazi da se navedene nekretnine zovu „Blok od Jurkini“, a što je bio naziv obitelji tete LO, a njezinu kuću su zvali „kuću od VO“. LO je imala braću u [adresa], te im je poznato po pričanju da su se braća odrekli imovine, s obzirom da je LO ostala brinuti o roditeljima. Svjedoci iskazuju da se na predmetnim nekretninama uvijek nešto sadilo, da se kosilo, te da se zadnjih godina samo kosilo za sijeno. Svjedok GO, brat tužitelja, navodi da su se kanali na nekretnini iskopali 1991., te da tuženica nije nikada zabranila tužitelju da obrađuje nekretnine.

15. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da je on dobio predmetne nekretnine od svoje pok. tete nasljeđivanjem, odnosno temeljem ugovora o uzdržavanju jer se brinuo o njoj. Teta se zvala RO i umrla je 1988. s tim da se ne sjeća točnog datuma. RO je živjela u [adresa], i o njoj su brinuli on i njegova supruga. 1982. je došao iz vojske te je teta tada napravila ugovor o uzdržavanju, kojim je utvrđeno da će mu sve pustiti, što je on ispoštovao. Teta mu je ostavila sve što je imala, pokretnine i nekretnine. Zna da su predmetne nekretnine bile njezine, jer je ona na njih plaćala porez. Ona osobno nije obrađivala predmetne nekretnine, ali ih je obrađivao njegov otac za njezina života. Nakon njezine smrti, on obrađuje te nekretnine, kosi, što je bilo moguće utvrditi i na samom uviđaju. RO je predmetne nekretnine, dobila od svojih roditelja na ime uzdržavanja, jer je bilo uobičajeno da onaj tko ostane s roditeljima i o njima brine da njemu sve to i ostane. RO je imala brata u [adresa] koji je otišao 1934. i nikad se nije vraćao. RO, je njemu osobno rekla, da joj je brat ostavio sve zbog razloga što je ostala s roditeljima i ljudi u selu su to sve znali, bilo je ranije svjedoka koji su točno znali o tome, ali zbog proteka vremena iste nije moguće saslušati, jer su umrli. Nikada taj brat iz [adresa], što on i njegova obitelj zna, nije dolazio. RO je imala obitelj, imala je sina koji je poginuo i imala je kćerku koja je živa i koja je sada u Australiji, s kojom je u kontaktu, koja mu je prepustila sve nekretnine, tako i predmetne. Predmetne nekretnine se nazivaju Lug. Ove nekretnine su počeli obrađivati 1976. kontinuirano do danas. Tuženica je došla krajem 90-ih kod njega, možda čak i 1998. Nakon toga više nisu u kontaktu. Kako je dobio i kuću od RO temeljem ugovora, tako je istu počeo renovirati 1995./ 96., a tada je počeo obrađivati i ove nekretnine. Od 1992./93. je osobno počeo obrađivati, s tim da su njegovi roditelji prije njega to obrađivali. RO mu je točno pokazala Lug i rekla to je moje. Navodi kako je RO plaćala porez, te da je on nastavio plaćati, sve do kad se taj porez plaćao. Nadimak njegove tete bio je VO. Znali su mu pomagati njegovi prijatelji, njegova generacija. Svi su znali da je to njihovo i nazivali su ih „kuća od VO“, dok su parcele zvali „ Š [adresa], Lug“. Dok je RO bila živa, govorila je da su predmetne nekretnine njezine. Čim je došao iz vojske, počeo je obrađivati predmetne nekretnine, ali smatra da ih je stekao po njezinoj smrti. Ona mu je to ostavila pred svjedocima - pred pok. ZO i UO. Ne sjeća se je li mu napravila oporuku ili ugovor, misli da je oporuka, čim ju je morao uzdržavati do smrti. Ne vjeruje da je znala da je nekretnina upisana na brata, pogotovo, jer on nikada nije dolazio i zbog toga što se zbio neki nemili događaj u [adresa], zbog čega je završio u zatvoru. Navodi da nije nikada dobio rješenje iz kojeg bi bilo vidljivo da se zemlja prepisuje na tuženicu. Ništa nije dobio od katastra, nikakvo rješenje. Jako se začudio kad je vidio da je zemlja upisana na tuženu. Ne zna, je li nekad ta nekretnina bila na katastru upisana na njega. Ističe da sve što koristi, je čisto, upisano na njega. Zna da je tuženica upisana i na drugim parcelama, ali navodi da on traži ono što obrađuje. Tužio je pok. oca tuženice, ali ne sjeća kad je to bilo. Vjerojatno ga je tužio za sve parcele koje je obrađivao. Da su ove nekretnine upisane kao vlasništvo tuženice, saznao je nešto prije no što je dao tužbu, kad je vidio da ona to prodaje.

16. Tuženica u svom iskazu u bitnom navodi da se njezin otac rodio u [adresa], i da je emigrirao u [adresa] nešto nakon srpnja 1939., ali da je ostao u kontaktu sa svojim roditeljima i obitelji, koja je ostala u [adresa]. U [adresa] je ostala njegova sestra RO, zvana VO, i ostala je tuženičina baka O. Osim RO i njezinog oca, roditelji su imali još djece od kojih su neki preminuli, a njezin je otac imao brata u [adresa], koji je bio dosta stariji od njega, zvao se H, a imali su i sina R. Navodi da njezinom ocu nije bilo dozvoljeno putovati u [adresa], odnosno u Jugoslaviju, iz razloga što je otišao u [adresa] i stekao američko državljanstvo. Otac nije dolazio u Hrvatsku zbog toga što se dogodila tragedija u obitelji 1962. – njezin je otac ubio njezinu majku, i završio u zatvoru u kojem je pokušao suicid, ali je nakon toga bio pod psihijatrijskim nadzorom. Otac joj je umro 1987. godine, te je u [adresa] pokrenula ostavinski postupak za nekretnine koje su se tamo nalazile. Bila je jedini nasljednik. Uvijek je znala da postoje nekretnine u Hrvatskoj, jer je njezin otac uvijek pričao o [adresa], o zemlji i kući u [adresa]. Nije postojao nikakav dogovor, između njega i njegove sestre RO, po kojem će dogovoru RO dobiti svu imovinu u [adresa]. Njezin je djed umro 1938. godine, prije nego što joj je otac otišao u [adresa] i ostala je samo baka O koja je umrla 1945. Njezin prvi dolazak u Hrvatsku bio je krajem 1999. godine. Prije nego što se dogodila tragedija u obitelji njezini su roditelji održavali kontakte s rodbinom u [adresa],i te je njezina majka slala poklone, pisma, hranu, novac, sve što je trebalo, ali nikada nije postojalo nikakvo pismo, niti ikakav dogovor da bi njezin otac ostavio sve nekretnine RO , odnosno svojoj sestri. Otac joj je, kad je bila dijete, uvijek govorio da ima zemlju u [adresa], govorio joj je kako voli [adresa], kuću, pokazivao joj je slike. Ima sliku stare kuće, otac joj je ispričao priču o gradnji kuće. Otac se nikad nije odrekao zemlje u [adresa], a nije ni ona. Kad je 1999. godine prvi put došla u [adresa], angažirala je odvjetnicu da se upiše vlasništvo i da joj pokaže gdje se zemlja nalazi. Te je prilike upoznala svoju obitelj koja je živjela u [adresa], u kući njezine bake C. Namjera joj je bila riješiti ostavinski postupak iza oca, angažirala je i geodeta JO, a sve kako bi prenijela vlasništvo s oca na svoje ime. S geodetom je obišla sve nekretnine, te je tada shvatila da kuća nije predmet ostavine iza njezinog oca, a u toj kući je stanovao ŠO. U tom je trenutku shvatila da je ŠO pokrenuo sudski postupak radi dokazivanja da je sve to njegovo vlasništvo, a njoj za taj postupak nikad nije rekao. Nakon toga se obratila ŠO i pitala ga zašto je pokrenuo postupak protiv njezinog oca radi imovine i zašto ju nije obavijestio o tome, a sve s obzirom na to da su prije tog njezinog prvog dolaska u Hrvatsku bili u pismenom kontaktu. Nekretnine koje su predmet ovog postupka stekla je nasljeđivanjem i temeljem sudskog postupka. Kad je 1999. godine s geodetom obilazila predmetne nekretnine, iste su bile napuštene, zarasle, vidjelo se da nitko o njima ne brine. Na njima nije bilo nikakve kulture. Nadimak njezine bake bio je S, za sebe kaže da je P, a i zemlja koja je predmet ovog postupka dobila je naziv po njezinoj baki " Š blok". Nakon 1999. pa do danas, puno je puta dolazila u Hrvatsku i svaki je put obilazila nekretnine. Nikad nije primijetila da bi se išta na toj zemlji radilo, da bi se obrađivala, da bi se na njoj nešto sadilo, nije se održavala. RO je umrla 1989. godine, a njezin otac nije bio u kontaktu s njom, jer nije bio u mogućnosti. ZO, koji je njezin rođak, svjedok u ranijem sudskom postupku, znao je da ova zemlja pripada njoj. Ova je tužba uslijedila nakon diobe. ZO, koji je ranije saslušan kao svjedok u dva postupka, priznao joj je da nije govorio istinu, plakao je i ona je plakala s njim. On se osjećao krivim i nakon toga su zajedno išli vidjeti parcele, otišli su u Novu Vas i na Učku, gdje postoje neke šume i ništa od toga nije bilo kultivirano. To je bilo 2001. godine. Kad je prvi put došla 1999., došla je kao gošća u kuću tužitelja ŠO. Tada mu je objasnila zbog čega je došla i da želi provesti ostavinu iza oca. Tužitelj joj tada nije rekao da je pokrenuo postupak protiv njezinog oca.

17. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom nekretnina, označenih kao k. č. [katastarska čestica] u naravi livada, k. č. [katastarska čestica] u naravi livada i k. č. [katastarska čestica] u naravi livada upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zv. „Blok od Jurkini“, tvrdi da ih je stekao nasljeđivanjem iza smrti pok. RO, svoje tete, zv. VO.

18. U ovoj pravnoj stvari nesporne su slijedeće činjenice:

-da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica predmetnih nekretnina, zv. „Blok od Jurkini“

-da je suvlasništvo istih stekla nasljeđivanjem iza smrti oca pok. SO, a da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla temeljem pravomoćnog rješenja o diobi posl.broj R.1.-116/08 od 27. travnja 2009, kojim rješenjem je razvrgnuto suvlasništvo sa suvlasnicima AO, NO, i KO

- da je tužitelj proglašen univerzalnim nasljednikom iza smrti RO, zv. VO, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Labinu od 23. prosinca 1989., poslovni broj: O.203/89 iza pok. RO, temeljem oporuke od 25. listopada 1983., ( spis O.203/89), a koja je preminula **.**.1989., te da u oporuci nisu posebno navedene nekretnine koje čine njezinu ostavinsku imovinu.

- da je tužitelj temeljem pravomoćne presude ovog suda posl broj P.339/92 od 29.listopada 2002., ( stranica 13-17 spisa), protiv ovdje tuženice utvrđen vlasnikom nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem instituta dosjelosti sukladno čl. 28.st.4 ZOVO-a,

19. Među strankama je sporno je li otac tuženice, pok. HO, prije emigracije u SAD, nekretnine koje su predmet ovog postupka ustupio sestri, sada pok. RO, pod uvjetom da se ista brine o njihovim roditeljima. Posljedično, sporno je i je li pok. RO bila u posjedu predmetnih nekretnina, kao i je li tužitelj u posjedu istih, te jesu li stoga na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina, dosjelošću odnosno nasljeđivanjem.

20. Uvidom u spis Općinskog suda u Labinu poslovni broj: P.339/92, odnosno u Zapisnik od 9. veljače 2001., na stranicama 9-12 spisa, te u presudu posl. broj P-339/92 od 29. listopada 2002., na stranicama 13-17 spisa, proizlazi da je u navedenom postupku, po tužbi, ovdje tužitelja, protiv ovdje tužene, provedeno saslušanje svjedoka DO, ŽO, EO, te da je u navedenom postupku proveden uviđaj na licu mjesta 9. veljače 2001., kojim su identificirane nekretnine koje su bile predmetom tog postupka ( predmetne nekretnine nisu bile predmetom postupka) te je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno presudom posl. broj P-339/92 od 29. listopada 2002., da je ovdje tužitelj suvlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da mu je slijedom toga tužena, dužna izdati ispravu podobnu za zemljišno knjižni prijenos, jer da će u suprotnom takvu ispravu zamijeniti navedena presuda. Povodom žalbe, ovdje tužene, Županijski sud u Puli, potvrdio je presudu posl. broj P-339/92-51 od 29.listopada 2002., svojom presudom posl. broj Gž-1673/03, od 16. siječnja 2006. godine.

21. Iz izvanparničnog, ovosudnog spisa, poslovni broj: R1-116/08 sud je utvrdio da je ovdje tužena, kao predlagateljica, prijedlogom od 19. rujna 2008. godine pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv protustranaka ĐO, ČO, te KO u odnosu na, između ostalih, i nekretnine koje su predmet ovog postupka. Zapisnikom od 23. ožujka 2009. godine utvrđeno je da se predmetne nekretnine nalaze u bloku, da čine jednu cjelinu i da su u naravi neodržavane livade. Rješenjem poslovni broj: R.I. 116/08 od 27. travnja 2009. godine razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu su nekretnine koje su predmet ovog postupka u cijelosti pripale u vlasništvo ovdje tuženoj.

22. Poštujući upute Županijskog suda, ovaj sud je ponovno pristupio ocjenjivanju svih provedenih dokaza, a polazeći od toga da se utvrđenja činjeničnog supstrata u parničnom postupku posl. broj P-339/92 ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, već sukladno odredbi čl. 333 ZPP-a, pravomoćnost se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu, slijedom toga znači da činjenični supstrat nije obuhvaćen pravomoćnošću, a pogotovo ukoliko ne postoji objektivni identitet spora. ( radi se o različitim nekretninama).

23. Sud je iskazima svjedoka PO i TO, poklonio vjeru jer ih ocjenjuje objektivnim i nepristranim. Iz iskaza svjedoka PO, geodete, proizlazi da ga je angažirala tuženica prije više od 20-tak godina da joj pokaže nekretnine koje je naslijedila od pok. oca, i da joj je tom prilikom pokazao i predmetne, a koje su u vrijeme njegova pokazivanja predmetne nekretnine bile zaraštene. Iz iskaza svjedoka TO, koji je sudjelovao kao gospodarski vještak u diobi u R1- 116/09, iako se ne sjeća samog predmeta, navodi ako je u zapisniku o uviđaju bilo konstatirano da se nekretnine ne obrađuju, da je to utvrđeno, odnosno unijeto u Zapisnik po njegovom neposrednom opažanju na uviđaju.

24. Dakle, prilikom održavanja uviđaja, 23. ožujka 2009. u izvanparničnom postupku, posl. broj R1-116/08, kojeg je pokrenula tužena kao predlagateljica, radi razvrgnuća predmetnih nekretnina, predmetne nekretnine su bile neobrađene, zapuštene, slijedom čega je sud povjerovao tuženoj u dijelu njezina iskaza u kojem navodi da je prije pokretanja navedenog izvanparničnog postupka sa geodetom PO obišla sve naslijeđene nekretnine, kao i predmetne i da su iste bile zapuštene, a što je u svom iskazu potvrdio i JO, geodeta.

25. Polazeći od utvrđenih činjenica, da je tužitelj u parničnom predmetu posl. broj P-339/92 stekao vlasništvo nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su nekretnine bila upisane na tuženičinog oca, pok. HO, kao i na činjenicu da tužitelj nije obuhvatio predmetne nekretnine navedenim postupkom, to sud zaključuje da tužitelj nije bio u posjedu predmetnih nekretnina, jer bi sigurno i predmetne nekretnine obuhvatio tužbom. Tužitelj je znao koje su nekretnine obuhvaćene parničnim postupkom posl. broj P-339/92, jer je isti bio prisutan prilikom održavanja uviđaja, a sigurno je to znao i nakon ponovljenog postupka, kada je tužena podnijela prijedlog za ponavljanjem pravomoćno dovršenog postupka. Naime, životno je i logično da tužitelju nije moglo ostati nepoznato da predmetne nekretnine nisu bile obuhvaćene navedenim postupkom, slijedom čega sud nije povjerovao tužitelju u dijelu iskaza u kojem navodi da su predmetne nekretnine omaškom izostavljene. Činjenica da je tužena prvi put došla u Sušnjevicu 1999., kao gošća, kod tužitelja, i da joj tom prilikom tužitelj nije rekao za postupak, te kada je iza provedene ostavine iza pok. oca utvrdila da kuću koju je njezin otac spominjao nije bila predmet ostavinskog postupka, kao i nekretnine obuhvaćene parničnim postupkom posl. broj. P-339/92 ( upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovaj sud zaključuje da tužitelj, te 1999.,godine nije bio u posjedu predmetnih nekretnina 1999., godine. Dakle, te 1999., godine, kada je tužena osporila pravo na nekretnine, jer je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, po ocjeni ovog suda je tužitelj nepošteni posjednik, već je isti stupio u posjed predmetnih nekretnina kasnije. Da je to tako, proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka PO, kojeg je tužena angažirala prije 20-tak godina, da joj svjedok, kao geodeta pokaže nekretnina, a za koje je svjedok utvrdio da su zapuštene, kao što je i svjedok ĆO 2009., prilikom postupka razvrgnuća utvrdio da su predmetne nekretnine zapuštene.

26. Radi toga, sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja, u kojem navodi da je stupio u posjed predmetnih nekretnina, nakon smrti pok. tete, odnosno da on od tada, pa i ranije, za života tete kako on osobno, te putem svog oca, obrađuje predmetne nekretnine. Dakle, bez obzira što tužitelj nije dostavio, ni povijesni z.k.izvadak, ni povijesni posjedovni list za predmetne nekretnine, to je sud nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije stupio u posjed predmetnih nekretnina, nakon smrti tete RO, kao i da pok. RO nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, jer da je bila u posjedu predmetnih nekretnina, zasigurno bi tužitelj obuhvatio i te nekretnine. Mišljenje je ovog suda, da je tužitelj, stupio u posjed predmetnih nekretnina za potrebe ovog postupka, ali kao nepošteni posjednik, jer je isti htio spriječiti tuženu da prodaje predmetne nekretnine, jer da je isti bio u posjedu sigurno bi obuhvatio i predmetne nekretnine u ranijem parničnom postupku. Tužena je u ovoj pravnoj stvari dokazala da je tužitelj stupio u posjed predmetnih nekretnina i to kao nepošteni posjednik, ( teret dokazivanja nepoštenja je na tuženoj), i to za potrebe ovog postupka. Sud je ocijenio iskaz tužene istinitim i životnim, u kojem ona navodi da joj je otac uvijek govorio o svojim nekretninama u [adresa], i da isti zbog svoje životne situacije nije mogao dolaziti u Hrvatsku, kao i u dijelu da isti nije ustupio svojoj sestri RO. Činjenica da je tužena podnijela prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka, nakon njezinog dolaska u [adresa], kao gošće tužitelja, ukazuje na istinitost navoda tužene u kojem ona navodi da joj tužitelj nije rekao za postupak kojim je stekao ranije nekretnine.

27. Uspoređujući iskaze svjedoka međusobno, te njihovom usporedbom sa iskazom stranaka, kao i sa ostalim provedenim dokazima, sud je iskaze saslušanih svjedoka FO, MO i IO, ocijenio pristranim, i neobjektivnim, jer se ne podudaraju sa izvedenim materijalnim dokazima, kao i sa iskazima saslušanih svjedoka PO i TO.

28. Dakle, kako je sud u ovom ponovljenom postupku, sukladno uputi višeg suda, ponovno ocjenjivao provedene dokaze, te temeljem kojih je utvrdio da otac tužene pok. HO, nije ustupio svojoj sestri RO predmetne nekretnine po njegovoj emigraciji u [adresa], da je tužitelj stupio u posjed predmetnih nekretnina, kao nepošteni posjednik, i to za potrebe ovog postupka, odnosno da isti nije bio u posjedu predmetnih nekretnina ni od 1988, od smrti pok. RO, slijedom čega sud zaključuje da isti nije ispunio pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva, dosjelošću, kao ni pravnim poslom, kao ni nasljeđivanjem, kako ni temeljem odredbe čl. 159 aktualnog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), kao ni temeljem odredbe prije važećih zakonskih propisa - čl. 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i OGZ-a , slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Što se tiče važenja OGZ-a, je u [adresa] stupio na snagu 1. siječnja 1812., godine, slijedom čega je isti važio i za razdoblje od 1930-tih, pa do stupanja na snagu ZOVO.

30. Da je tužbeni zahtjev neosnovan, proizlazi i iz odredbe članka 130. stavkom 2. ZV-a, kojom je propisano je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Naime, kao što je već navedeno, tuženica je isključivo vlasništvo predmetnih nekretnina stekla razvrgnućem suvlasničke zajednice istih, odnosno Rješenjem Općinskog suda u Labinu poslovni broj: R.I. 116/08 od 27. travnja 2009. godine. U to vrijeme, a što je vidljivo iz vlasničkog lista koji se nalazi u spisu Općinskog suda u Labinu poslovni broj: R.I. 116/08, tužitelj nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Da je tuženica postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, te da nije imala razloga posumnjati da izvanknjižno vlasničko stanje moguće ne odgovara knjižnom stanju, proizlazi iz činjenice da je ista, prije pokretanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, s geodetom JO obišla predmetne nekretnine te da su iste bile neobrađene, a što je potvrdio i sam geodet, koji je kao svjedok saslušan u ovom postupku. Nadalje, i u samom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice zapisnikom od 23. ožujka 2009. godine utvrđeno je da se predmetne nekretnine nalaze u bloku, da čine jednu cjelinu i da su u naravi neodržavane livade.

31. Tužitelj je u ponovljenom postupku dostavio potvrde koje je plaćala pok. RO i njezin suprug BO, i to poreze na katastarske prihode, poreze na dohodak, općinske prireze te na plaćanje vodnih doprinosa, (stranica 273- 390 spisa). Iz navedenih potvrda ne proizlazi na koje se nekretnine odnose navedena plaćanja, slijedom čega sud nije ni ocjenjivao njihovu dokaznu snagu.

32. Radi navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev neosnovanim.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., u svezi s odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja u konkretnom slučaju iznosi 1.459,95 EUR / 11.000,00 kuna. Tuženica je zatražila naknadu sljedećeg troška: za sastav odgovora na tužbu 24.12.2020. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, za sastav podneska 5.7.2022. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, za pristup raspravi 14.10.2021. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, za pristup raspravi 3.2.2022. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, za pristup očevidu 29.6.2022. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, za pristup raspravi 12.4.2021. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, za pristup raspravi 6.7.2023. u iznosu od 200,00 EUR / 1.500,00 kuna, trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR, trošak pristupa ročištu 24.listopada 2024., u iznosu od 200 EUR, te trošak pristupa ročištu 4.lipnja 2025., u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno iznosi 2.425,00 EUR, sve uvećano za PDV u iznosu od 606,25 EUR, odnosno 3.031,25 EUR, kao i trošak prevoditeljice u iznosu od 160,00 EUR, i putni trošak / trošak aviokarte u iznosu od 2.000,00 EUR. Tuženici se priznaje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), pristupa na pripremno ročište 12. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife), pristupa raspravi 14. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr.9.t.1. Tarife), pristupa očevidu 29. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR,(Tbr.9.t.1. Tarife), pristupa raspravi 3. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife), pristupa raspravi 6. srpnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR,(Tbr.11 t.1), trošak pristupa ročištu 24.listopada 2024., u iznosu od 200 EUR,(Tbr.9.t.1), te trošak pristupa ročištu 4.lipnja 2025., u iznosu od 200,00 EUR,(Tbr.9.t.1), što ukupno iznosi 2.225,00 EUR, uvećano za PDV od 25 % koji na navedeni iznos iznosi 556,25 EUR, a što sveukupno iznosi 2.781,25 EUR. Također, tuženici se priznaje i parnični trošak angažiranja prevoditeljice u iznosu od 160,00 EUR. Dakle, ukupno priznati parnični trošak tuženice iznosi 2.941,25 EUR .

34. Tuženici se ne priznaje trošak koji se odnosi na zatraženi putni trošak – aviokartu u iznosu od 2.000,00 EUR, jer ista nije priložila aviokartu kao dokaz stvarnog nastanka i visine putnog troška, kao ni trošak sastava podneska od 5. srpnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, već je sve navedene iz istog tuženica mogla iznijeti na raspravi pa na isti nije priznat ni PDV.

35. Sud nije odlučivao o priznanju zakonskih zateznih kamata na priznati parnični trošak tuženice jer naknada istih nije zatražena.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Labin, 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnice

- tuženoj putem punomoćnica