Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
: GB Broj: Ppž-8209/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe FIZ 2 j.d.o.o. i odgovorne osobe PŠ, zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21., 152/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe FIZ 2 j.d.o.o. i odgovorne osobe PŠ koje brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2025., broj: Pp-725/2022, u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenika pravne osobe FIZ 2 j.d.o.o. i odgovorne osobe PŠ, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2025., broj: Pp-725/2022, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba FIZ 2 j.d.o.o. i odgovorna osoba PŠ zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i na temelju citiranog propisa, kažnjeni novčanom kaznom i to pravna osoba u iznosu od 265,45 eura i odgovorna osoba u iznosu od 120,00 eura.
2. Okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako je nastupila zastara vođenja prekršajnog postupka jer su protekle tri godine od navodnog počinjenja prekršaja, da prekršaj iz članka 43. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ne postoji, jer tom odredbom nije propisan niti jedan prekršaj, kao i da se postupak u smislu članka 42.a Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nije niti mogao voditi. Nadalje, žalitelj ističe kako su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona, jer sud nije dopustio okrivljenicima dokazivanje, a odluka je kontradiktorna sama sebi i dokazima koji priležu spisu. Također, činjenično stanje u postupku je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je u postupku trebalo pribaviti spis tadašnjeg Ureda državne uprave u PGŽ, a iz kojeg bi se vidjelo na što se točno odnosilo izdano rješenje o minimalno tehničkim uvjetima, odnosno, što je sve ulazilo u ta 100 m2, jer bi se tada utvrdilo da je to pokrivalo i cjelokupnu površinu natkrivene terase i da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Žalitelji ističu i ukoliko su bili izdani pogrešni minimalno tehnički uvjeti, da oni ne mogu odgovarati za to s obzirom da su imali rješenje nadležnog ureda u koje nisu imali razloga sumnjati, te su istaknuli i dvije presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u kojima je jasno istaknuti stav kako građanin ne može biti odgovoran za greške države. Zbog navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Žalba je osnovana.
5. Rješavajući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a kao što to neosnovano ističu žalitelji. Naime, pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima za prekršaj za koji je propisana novčana kazna za pravnu osobu od 660,00 do 3.980,00 eura, a za odgovornu osobu od 390,00 do 1.320,00 eura, zbog čega se ne radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog i na koji bi se odnosio trogodišnji zastarni rok iz članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona. Zbog navedenog, nije osnovan navod žalitelja o nastupu zastare prekršajnog progona, jer od dana počinjenja prekršaja, tj. od 20. siječnja 2022., nije proteklo vrijeme od četiri godine koje je propisano člankom 13. stavkom 1. Prekršajnog zakona kada nastupa zastara prekršajnog progona.
6. Razmatrajući nadalje predmet u povodu žalbe okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio kako je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret, jer u provedenom postupku činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, a kako to opravdano ističu žalitelji.
7. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom zbog toga što je na temelju inspekcijskog nadzora i zapisnika od 13. i 20. siječnja 2022., te rješenja o minimalnim uvjetima za usluživanje gostiju na otvorenom-terasi, a gdje se obavlja ugostiteljska djelatnost, utvrđeno da ugostitelj posluje suprotno rješenju o minimalnim tehničkim uvjetima za usluživanje gostiju na otvorenom-terasi, odnosno da nema rješenje o minimalnim uvjetima za usluživanje gostiju na otvorenom-terasi, a gdje se obavlja ugostiteljska djelatnost.
8. U tijeku postupka okrivljenici su porekli počinjenje prekršaja, te u žalbi iznose ponovno iste okolnosti, a koje se odnose na postojanje rješenja o minimalnim uvjetima od 19. listopada 2016. izdanog od Službe za gospodarstvo u Rijeci, a kojim im je dozvoljeno nastavljanje obavljanja ugostiteljske djelatnosti s navođenjem kako se objekt sastoji od prostorije za usluživanje gostiju s točionikom površine 100 m2 i gdje i dalje ustraju kako se taj prostor odnosio i na unutarnji dio od 60 m2 i na zatvorenu terasu površine 40 m2, te da oni ne mogu biti krivi za krivo napisano navedeno rješenje.
9. U skladu s odredbom članka 88. stavka 1. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi one koje okrivljenike terete kao i one koje im idu u korist. Stoga je u postupku potrebno točno utvrditi koliko je velik prostor ugostiteljskog objekta, te ako je to doista prostor od 100 m2 (zajedno unutarnji i vanjski dio), na što se onda rješenje iz 2016. godine točno odnosilo, odnosno, kakvo je stanje bilo te 2106. godine i je li isto kao i danas, te je na te okolnosti potrebno ispitati u svojstvu svjedokinje višu turističku inspektoricu ČŠ koja se prema stanju spisa nije odazvala pozivima za dvije glavne rasprave niti je svoje izostanke ispričala, te po potrebi provesti druge dokaze, a da bi se mogla utvrđivati prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju.
10. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljenika, ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, s time da će sudac prvostupanjskog suda utvrditi sve odlučne činjenice imajući u vidu razloge ovog rješenja, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11. Zbog navedenog, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Katica Lučić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
