REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-34/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice - Martine Slunjski kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv osuđenika ĆĐ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) kažnjivog po članku 22. stavak 1. tog Zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj ZPP-DO-33/2025-5 od 17. studenoga 2025., podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-13009/2023- 12 od 8. veljače 2024., u sjednici Vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan.

II. Utvrđuje se da je pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-13009/2023-12 od 8. veljače 2024. na štetu osuđenika ĆĐ povrijeđen zakon u odredbi članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. - dalje: PZ) u vezi s člankom 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa se pobijana presuda preinačuje na način da se okrivljenik ĆĐ (OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. M i pok. KĐ, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, umirovljenik, primanja 670,00 eura, oženjen, otac troje djece, državljanin RH, prekršajno kažnjavan)

o s l o b a đ a  o d  o p t u ž b e

da bi dana 20. listopada 2023. u 09:30 sati u [adresa], u portunu obiteljske kuće vršio nasilje u obitelji na način da je u prisutnosti nećakinje svoje supruge GĐ došavši do ulaznih vrata stana dlanom ruke udario jedanput u drveni prag, što je kod oštećene GĐ prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivo po članku 22. stavak 1. tog Zakona.

III. Na temelju odredbe članka 140. stavak 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2.-5. i točka 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Uvodno navedenom pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu osuđenik ĆĐ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 1. tog Zakona, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura.

2. Protiv te presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj ZPP-DO-33/2025-5 od 17. studenoga 2025. uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe.

3. Zahtjev je osnovan.

4. S pravom državni odvjetnik smatra da osuđenik nije mogao biti proglašen krivim za prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer prema odredbi članka 8. stavak 1. tog Zakona oštećenica ne ulazi u krug osoba na koje se taj zakon primjenjuje.

4.1. Naime, odredbom članka 8. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan je krug osoba na koje se primjenjuje taj Zakon. Iz izreke pobijane presude kao i iz njezinog obrazloženja proizlazi da je ĆĐ prekršaj počinio u prisutnosti i na štetu nećakinje svoje supruge GĐ s kojom je okrivljenik u trećem stupnju tazbinskog srodstva, dok je odredbom članka 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da se taj zakon primjenjuje na srodnike po tazbini do zaključno drugog stupnja srodstva.

4.2. Slijedom izloženog, evidentno je da je uvodno označenom pravomoćnom presudom na štetu osuđenika povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava jer djelo za koje je proglašen krivim u konkretnom slučaju nije prekršaj. Napomenuti je da se odredbe iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuju i na druge osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu sa počiniteljem, međutim u konkretnom slučaju nećakinja optuženikove supruge niti prema činjeničnom opisu djela, a niti prema obrazloženju prvostupanjske presude ne živi u zajedničkom kućanstvu pa se stoga po toj osnovi ne može smatrati članom optuženikove obitelji.

5. Kako je odredbom članka 196. Prekršajnog zakona pod točkom 1. propisano da povreda materijalnoprekršajnog prava postoji ako djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak nije prekršaj te kako oštećenica u konkretnom slučaju ne spada u krug osoba protiv koje osuđenik uopće može počiniti prekršaj iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, to je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te osuđenika osloboditi od optužbe zbog povrede zakona u odredbi članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 8. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu nisu ispunjeni razlozi da se istoga oslobodi od optužbi i po točki 4. članka 196. Prekršajnog zakona (je li glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti) jer bi se, u slučaju da oštećenica spada u krug osoba koje su pod zaštitom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ta odredba mogla primijeniti.

6. Slijedom izloženog, temeljem odredbe 220. stavka 1. Prekršajnog zakona u vezi s člankom 513. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.) valjalo je odlučiti kao pod I. i II. izreke, a o troškovima postupka temeljem odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a kao pod III. izreke.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Predsjednik Vijeća:

Damir Kos