REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-168/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog NC zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak i 101/2017. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. lipnja 2024. broj K-258/2023-37 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2025. broj Kž-611/2024-9, u sjednici Vijeća održanoj 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog NC za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 11. lipnja 2024. broj K-258/2023-37, NC proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnu ozljedu iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 154. stavka 1. točke 1. KZ/11. NC utvrđena je kazna zatvora dvije godine, a na temelju članka 117. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora šest mjeseci. Uz primjenu članka 51. KZ/11. NC je za ta djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine i dva mjeseca. U tu jedinstvenu kazne mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja 5. kolovoza 2018.

1.2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2025. broj Kž-611/2024- 9, pod točkom I. izreke, djelomično je prihvaćena žalba NC te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da su NC za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne i to za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora dvije godine, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. kazna zatvora šest mjeseci. Potom je, na temelju članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kazna zatvora dvije godine i dva mjeseca, dok mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da dio kazne zatvora od jedne godine ima izvršiti, dok preostali dio kazne jedna godina i dva mjeseca neće biti izvršen ako NC u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 54. KZ/11., u kaznu zatvora jedna godina koju ima izvršiti, NC uračunato mu je vrijeme uhićenja i to 5. kolovoz 2018. pod točkom III. izreke, u ostalom dijelu žalba NC odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Protiv te je presude osuđeni NC, po branitelju, odvjetniku Tomislavu Filakoviću, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „...sukladno odredbi čl. 517. st. 1. i st. 2. ZKP/08 , jer je I. stupanjski svojom odlukom a koju je potvrdio i II. stupanjski sud povrijedio kazneni zakon sukladno odredbi čl. 469. st. 1. toč. 4. , što su počinili bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.s t. 2. ZKP/08,a sve u svezi čl. 517.s t. 2. jer su te povrede učinjene i u žalbenom postupku.“. U zahtjevu je predloženo „...da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i žalbene navode i ukine presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj: Kž- 611/2024, od 25.03.2025. godine i presudu Općinskog suda u Osijeku K -258/2023 od 06.lipnja 2024. godine, te predmet vrati na ponovno odlučivanje.“. Ujedno je predloženo da se odgodi izvršenje pravomoćne presude do odluke o ovom zahtjevu.

3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev, smatrajući da zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju (list 672.).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđeni NC u zahtjevu tvrdi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, odnosno na dokazu koji je izveden na nezakonit način pa da je ostvarena „bitna povreda zakona iz čl.468.s t. 2. ZKP/08 , a što je isticano i u žalbi.“. Ovu tvrdnju obrazlaže pozivanjem na razloge zbog kojih je ranija prvostupanjska presuda (od 10. svibnja 2022.) ukinuta, upirući na to da je prvostupanjski sud ponovio isti propust, a da je to navedeno i u žalbi podnesenoj protiv presude od 6. lipnja 2024.

5.1. Radi jasnoće treba navesti da je ranija presuda Općinskog suda u Osijeku od 10. svibnja 2022. broj K-852/2019. ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP-a. Ta je povreda utvrđena u odnosu na ispitivanje oštećene BC (koja je svjedokinja s povlasticom nesvjedočenja) na raspravi održanoj 3. ožujka 2022. Naime, na toj je raspravi oštećenica ispitana, a da pritom sva upozorenja, kao i njezini odgovori propisani u odredbi iz članka 285. stavka 2. ZKP-a nisu bili pravilno uneseni u raspravni zapisnik. Zbog toga je utvrđeno da je riječ o nezakonitom dokazu.

5.1.1. Protivno navodima u zahtjevu, u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude donesene u ponovljenom postupku, ovaj žalbeni razlog uopće nije spomenut. Žalbom se pobijala zakonitost iskaza oštećenice, ali onog s dokaznog ročišta od 4. prosinca 2018. i to iz drugih razloga. Stoga, imajući na umu odredbu članka 517. stavka 2. ZKP-a, osuđenik navedenu tvrdnju iz zahtjeva ne može sada po prvi puta isticati jer je nije istaknuo u žalbi. Pritom nije odlučno to što je ovu tvrdnju isticao u ranijoj žalbi jer je presuda protiv koje je ta ranija žalba podnesena ukinuta i nije predmet odlučivanja u povodu podnesenog zahtjeva.

5.1.2. Osim toga, treba napomenuti da je prva presuda u ovom postupku bila ukinuta zbog iskaza oštećenice s rasprave od 3. ožujka 2022. U ponovljenom postupku, zbog nemogućnosti da se ponovno ispita oštećenica koja je u međuvremenu postala raspravno nesposobna zbog kroničnog psihičkog stanja, pročitan je njezin raniji iskaz. No, nije čitan iskaz s rasprave od 3. ožujka 2022. u kojem su utvrđene nezakonitosti, nego je čitan njezin iskaz s dokaznog ročišta od 4. prosinca 2018. u kojem nisu utvrđene nikakve nezakonitosti. Stoga je ovaj navod u zahtjevu i pogrešan.

5.2. Daljnju nezakonitost u odnosu na iskaz oštećenice osuđenik nalazi u tome što prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja, odnosno nije ponovno ispitao oštećenicu, nego je u ponovljenom postupku pročitao njezin raniji iskaz.

5.2.1. Prije svega, treba navesti da prvostupanjski sud ne mora uvijek postupiti prema uputi drugostupanjskog suda. Naime, kada se utvrdi da po toj uputi nije moguće postupiti, tada prvostupanjski sud ne mora postupiti po takvoj uputi. Upravo je u konkretnoj situaciji o tome riječ. Naime, kao što je to već navedeno, u ponovljenom je postupku utvrđeno da je oštećenica raspravno nesposobna zbog kroničnog psihičkog stanja, a ta nesposobnost nije prolaznog karaktera, odnosno njezino se stanje smatra trajnim. Upravo iz tog razloga prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti ponovno ispitati oštećenicu. Stoga je, u skladu s odredbom članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP-a, pročitan njezin iskaz iz ranijeg stadija postupka i to onaj u kojem nisu utvrđene nezakonitosti u postupanju (iskaz s dokaznog ročišta od 4. prosinca 2018.). Utvrđenje o oštećeničinoj raspravnoj sposobnosti, prije svega nije proizvoljno, nego je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja liječnika psihijatra. Prvostupanjski je sud razloge za neispitivanje oštećenice i čitanje njezinog ranijeg iskaza obrazložio jasnim i razumnim razlozima, utemeljenim na stručnom mišljenju liječnika (6. odlomak prvostupanjske presude). Stoga nisu utvrđene nikakve nezakonitosti u odnosu na odluku prvostupanjskog suda da oštećenicu ne ispita ponovno, kao niti u odnosu na odluku da se pročita njezin raniji iskaz.

5.3. Ostali navodi u zahtjevu koji se odnose na odluku prvostupanjskog suda da u ponovljenom postupku ne ispituje oštećenicu odnose se na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, prema odredbi članka 517. stavka 1. ZKP-a iz tog razloga nije dopušteno podnositi ovaj izvanredni pravni lijek. Pritom su netočne tvrdnje iz osuđenikovog zahtjeva, da je prvostupanjski sud i u ponovljenom postupku svoju odluku ponovno temeljio na dijelovima iskaza oštećenice kojeg je dala u policijskoj postaji prilikom podnošenja kaznene prijave, ignoriravši tako još jednom uputu drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja.

5.3.1. Naime, upravo zbog dvojbe oko dijela iskaza oštećenice (a time i dijela činjeničnog opisa djela za kojeg je osuđenik terećen optužnicom te proglašen krivim u ukinutoj presudi), koja se dvojba trebala razjasniti ponovnim ispitivanjem oštećenice (što zbog njezinog trajnog psihičkog stanja više nije moguće), prvostupanjski je sud ispustio dio činjeničnog opisa u kojem je oštećenica teretila osuđenika da je s njom bez njezinog pristanka obavio spolni odnos te je ostalo u činjeničnom opisu samo da ga je u više navrata, protivno svojoj volji i uslijed straha, oralno zadovoljila. Prema tome, protivno tvrdnjama iz zahtjeva, u postupku nisu korišteni podaci iz onoga što je oštećenica iskazivala prilikom podnošenja kaznene prijave, koja nije dokaz.

5.4. Neosnovano je i daljnje pozivanje u zahtjevu na nezakonitosti u postupanju, kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog suda, u odnosu na čitanje iskaza svjedokinje ŠC koja je u vrijeme njezinog ispitivanja također bila svjedokinja s povlasticom nesvjedočenja. Naime, ta je svjedokinja ispitana na raspravi održanoj 10. svibnja 2022. u postupku prije ukidanja prvostupanjske presude. U ponovljenom je postupku državni odvjetnik predložio da se iskaz te svjedokinje pročita, a obrana nije tražila njezino neposredno ispitivanje pa je, u smislu članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP-a, taj iskaz pročitan. Pritom nije bilo primjedaba na iskaz.

5.4.1. S obzirom na navedeno, nije bilo nikakve zapreke da se iskaz navedene svjedokinje pročita na raspravi u ponovljenom postupku bez njezinog pozivanja. Naime, svjedokinja je kao svjedokinja s povlasticom prilikom ispitivanja na ranijoj raspravi pravilno upozorena na svoja prava kao svjedokinje s povlasticom, kao i na mogućnost kasnijeg korištenja iskaza, a to je sve uneseno i na zapisnik. Člankom 431. stavkom 1. točkom 6. ZKP-a, propisano je da se zapisnik o iskazu svjedoka s ranije rasprave može pročitati ako su stranke suglasne da se umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka pročita zapisnik o njegovom ranijem ispitivanju, bez obzira na to je li bio pozvan ili ne. Upravo je o tome riječ jer osuđenik nije tražio da se neposredno ispita svjedokinja, a čitanje zapisnika o njezinom ispitivanju je predložio državni odvjetnik. Pritom treba napomenuti da su ovdje bile ispunjene pretpostavke i za čitanje zapisnika o iskazu svjedokinje na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP- a jer je riječ o iskazu svjedokinje ispitane na raspravi u prisutnosti stranaka. Pritom, s obzirom na navedeno, na odluku o čitanju nije ni od kakvog utjecaja činjenica da je rasprava u ponovljenom postupku na kojoj je čitan iskaz svjedokinje ŠC održana pred drugim predsjednikom vijeća i drugim članovima vijeća. Osim toga, potonje tvrdnje nisu bile iznesene u žalbi protiv prvostupanjske presude pa ih, u skladu s odredbom članka 517. stavka 2. ZKP-a, nije dopušteno iznositi niti sada u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

6. Nije u pravu osuđenik niti kada u zahtjevu tvrdi da je prema njemu primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti, čime ističe povredu iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 4. ZKP-a. Ovo obrazlaže time što je osuđenik proglašen krivim da je počinio kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., pri čemu je članak 152. stavak 1. KZ/11. brisan iz zakona.

6.1. Kako je to pravilno i zakonito obrazložio i prvostupanjski sud u svojoj presudi, za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., koja je odredba bila na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, bila je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Pritom će se prema toj zakonskoj odredbi kazniti onaj tko djelo iz članka 152. stavka 1. tog Zakona počini prema bliskoj osobi. Članak 152. stavak 1. KZ/11. je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 126/2019.) brisan, a te su odredbe na snazi od 1. siječnja 2020. Međutim, ispitujući pravnu neprekinutost i podvodeći činjenično stanje pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.)., utvrđeno je da ona postoji u kaznenom djelu u članku 153. stavku 1. Kaznenog zakona. Nadalje, istim izmjenama i dopunama izmijenjen je i članak 154. stavak 1. KZ/11. tako da je propisano da će se kaznom zatvora od tri do deset godina kazniti tko djelo iz članka 153. stavka 1. počini prema bliskoj osobi. Dakle, tim je izmjenama povišen posebni minimum za kazneno djelo za koje je osuđenik proglašen krivim. Daljnjim izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 2. travnja 2024. („Narodne novine“ broj 36/2024.) za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. točke 1. KZ/11. propisana je kazna od pet do dvanaest godina za onoga tko počini kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. KZ/11. na štetu bliske osobe (povišeni su i posebni minimum i posebni maksimum). Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je za osuđenika najblaži zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, odnosno KZ/11., a koji je zakon pravilno i primijenio.

6.2. Osuđenik tvrdnjama da je ispuštanjem dijela činjeničnog opisa iz optužnice u izreci presude „ispušten zakonski opis djela i njegova bitna obilježja za djelo za koje se osuđuje“ upire na postojanje povrede iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 1. (u zahtjevu pogrešno navedena točka 4. istog članka) ZKP- a. Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu.

6.2.1. S obzirom na već ranije spomenutu dvojbu iz iskaza oštećenice, a time i dvojbu u odnosu na dio činjeničnog opisa djela za kojeg je osuđenik terećen optužnicom te proglašen krivim u ukinutoj presudi, te nemogućnost ponovnog ispitivanja oštećenice radi razjašnjenja te dvojbe, prvostupanjski je sud ispustio dio činjeničnog opisa u kojem je oštećenica teretila osuđenika da je s njom bez njezinog pristanka obavio spolni odnos te je ostalo u činjeničnom opisu samo da ga je u više navrata, protivno svojoj volji i uslijed straha, oralno zadovoljila. Takvim ispuštanjem dijela činjeničnog opisa kojim je smanjena kriminalna količina za koju je osuđenik bio terećen jer je ispušten jedan od načina počinjenja djela, a što je sud bio ovlašten učiniti, nije povrijeđen objektivni identitet djela jer činjenični opis za koji je osuđenik proglašen krivim, protivno navodima u zahtjevu, i dalje sadrži sva bitna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. Sve je to i drugostupanjski sud jasno i prihvatljivim argumentima obrazložio u svojoj presudi (odlomak 4.) pa nije došlo niti do povrede iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a u žalbenom postupku. Osuđenikovo neslaganje s tim argumentima zapravo predstavlja njegovo neslaganje s utvrđenim činjeničnim stanjem. No, kako je to već ranije spomenuto u ovoj odluci, iz tog se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

7. Slijedom navedenog, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu osuđenog NC za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga je taj zahtjev odbijen kao neosnovan te je na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP-a odlučeno kao u izreci. Imajući na umu takvu odluku, nije bilo mjesta za primjenu članka 518. stavka 5. ZKP-a, kako je to predloženo u zahtjevu.

Zagreb, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos