REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-166/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika HŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 156/15., 61/15. - ispravak, 110/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., 114/23. i 36/24 - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-107/2025-19 od 4. lipnja 2025. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-366/2025-7 od 4. rujna 2025., u sjednici Vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika HŠ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-107/2025-19 od 4. lipnja 2025. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Kž-366/2025-7 od 4. rujna 2025. podnositelj HŠ proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi s stavkom 2. KZ-a te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik HŠ, po branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru zbog:

„...- povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika propisane u čl. 469. st. 1 točka 1. i čl. 469. st. 1 točka 5. ZKP tj. iz razloga što djelo za koje je okrivljenik suđen, a pravno označeno kao prijetnja, nije kazneno djelo (čl. 517. st. 1. točka 1. ZKP),

- povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP, iz razloga što je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 517. st. 1. točka 2. ZKP),

- povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. točka 3. ZKP, tj. zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi,

- povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koje povrede su imale utjecaja na presudu (čl. 517. st. 1. točka 3 ZKP)...“ uz prijedlog da ovaj Sud ukine pravomoćnu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud je, sukladno članku 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP), zahtjev dostavio Glavnom državnom odvjetniku koji se na isti očitovao podneskom broj Ksm-DO-218/2025 od 28. listopada 2025., a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika HŠ nije osnovan.

5. Nije u pravu podnositelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika propisane u članku 469. stavak 1. točka 1. ZKP-a jer da djelo za koje je osuđen i koje je pravno označeno kao prijetnja iz članka 139. stavak 3. u svezi stavkom 2. KZ/11. nije kazneno djelo.

5.1. Naime iz izreke prvostupanjske presude proizlazi da je ovo kazneno djelo okrivljenik počinio tako što je, gledajući u smjeru oštećenice i gestikulacijom svoje desne ruke od prstiju, načinio pištolj kojeg je uperio sebi prema sljepoočnici i pokazivao kao da si istim puca u glavu, u namjeri da ju uplaši, što je kod ove izazvalo osjećaj straha za vlastiti život, čime je u cijelosti ostvareno biće kaznenog djela prijetnje smrću iz članka 139. stavak 3. u svezi KZ-a.

5.2. Podnositelj tvrdi da je gesta koja se optužnicom inkriminira kao prijetnja oštećenoj, po svom smislu dvojbena i može predstavljati različite sadržaje, kao što su češkanje po glavi, pokazivanje da je okrivljenik u muci kad vidi oštećenu zbog čega bi se najradije ubio, znak poremećenog mentalnog stanja bilo koje osobe ili neko nezadovoljstvo, držanje goruće cigarete prilikom pušenja. To su u biti tvrdnje kojima se pobijaju činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, što ne može biti pravnom osnovom za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, razlozi za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude člankom 517. ZKP-a navedeni su taksativno, a iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Nije u pravu podnositelj niti kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupaka u žalbenom postupku i to u smislu povrede prava na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP-a jer da je sud drugog stupnja samo paušalno utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno presudio te da niti sud prvog, a niti drugog stupnja ne navode temeljem čega su utvrdili da je okrivljenik počinio optuženo kazneno djelo.

6.1. Ova tvrdnja naprosto nije točna jer je sud prvog stupnja dao vrlo opsežne i logički besprijekorne razloge za svoju odluku (točke 16. - 31. obrazloženja), što s razlogom prihvaća i drugostupanjski sud (u točkama 9., 9.1. - 9.3. svoje odluke).

7. Neosnovano podnositelj tvrdi da su ostvarene i povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP-a zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi jer da je „...u fazi glavne rasprave sud odbio sve dokazne prijedloge obrane. Pa je tako, odbio dokazni prijedlog obrane da se od PP Virovitica pribaviti ishod postupanja prema oštećenoj, a po podnesenoj prijavi Zavoda za socijalni rad protiv nje..., odbijeni su svi dokazni prijedlozi obrane koji su mogli doprinijeti utvrđivanju materijalne istine, a to su pribavljanje snimki nadzornih kamera dječjeg vrtića Cvrčak, na okolnost navodne prijetnje gestikulacijom prstiju, kao i pribavljanje popisa osoba - roditelji i bake, koji su toga dana došli preuzeti svoju djecu, koja se nalaze u grupi Male škole, koju pohađa i DŠ, sin okrivljenika i oštećene... a čime bi se moglo provjeriti da li je on u bilo kojem trenutku učinio inkriminiranu gestu. .. Također, sud je odbio i dokazni prijedlog da se provede odgovarajuće psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje oštećene, na okolnost utvrđivanja njene mogućnosti da pravilno i točno rezonira u situaciji kada vidi okrivljenika, na kojeg očito reagira psihološki negativno i da li je to i od kakvog utjecaja na njenu mogućnost točnog i vjerodostojnog iskazivanja pred sudom. Isto tako, nije provedeno niti predloženo psihijatrijsko vještačenje okrivljenika na okolnost njegove ubrojivosti tempore criminis..., bilo je potrebno provesti i rekonstrukciju događaja, radi utvrđivanja činjenice da li je sa udaljenosti uopće tako nešto moguće vidjeti i precizno uočiti...“.

7.1. Naime, povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP-a odnosno povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi time što je „u fazi glavne rasprave sud odbio sve dokazne prijedloge obrane“ podnositelj nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa je prema odredbi članka 517. stavak 2. ZKP-a ne može isticati niti u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što znači da taj prigovor ovaj sud nije ovlašten ispitivati. Ipak, za primijetiti je da sud nije odbio sve dokazne prijedloge obrane, naprotiv prihvatio je prijedlog obrane da se ispita svjedok ČŠ, da se od Hrvatskog zavoda za socijalni rad pribavi predloženi spis kao i spis OS u Bjelovaru (vidjeti list spisa 199/II i list 200), koji dokazi su izvedeni na raspravi 4. lipnja 2025. (list 239-246), a za sve odbijene dokazne prijedloge obrane prvostupanjski sud je dao logične i prihvatljive razloge u točkama 12.

- 14. obrazloženja svoje odluke.

8. Nije u pravu podnositelj niti kada tvrdi da su ostvarene i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koje povrede da su imale utjecaja na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP), što se obrazlaže tvrdnjom da „...sud drugog stupnja čini bitnu povredu prava na pravično suđenje kada izvodi zaključak koji je u kontradikciji glede radnje izvršenja kaznenog djela prijetnje, obzirom da ovaj sud obrazlaže da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom da oštećenoj MŠ zaprijeti usmrćenjem simulacijom pucanja u sljepoočnicu rukom i prstima složenim u obliku pištolja, a gledajući pri tome u oštećenu u okolnostima da joj je na sličan način već prije prijetio ubojstvom, a za što je već i pravomoćno osuđen, a da pri tome uopće ne spominje konkretne činjenice i dokaze koji su od strane obrane dati u žalbi...“.

8.1. Naime, podnositelj osporava zaključak suda drugog stupnja o opstojnosti odlučnih činjenica, a već je prethodno rečeno da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (točka 5.2. ove odluke).

9. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika HŠ ukazuje se u cijelosti neosnovanim, pa je o istom temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 9. prosinac 2025.

Predsjednik Vijeća:

Damir Kos