Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1896/2025-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB 68419124305, zastupan po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene BG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pl- 175/2025-5 od 5. rujna 2025., 9. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pl-175/2025-5 od 5. rujna 2025. i rješava:
Ukida se rješenje za plaćanje sudske pristojbe Općinskog suda u Makarskoj broj Pl-175/2025 od 23. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Pl-175/2025 od 23. travnja 2025. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za izdavanje platnog naloga u iznosu od 6,64 eur
2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući citirano rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u svezi članka 381. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.
2.1. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj, iako ima status pravne osobe koja obavlja javnu službu, nema status osobe s javnim ovlastima u postupcima naplate pristojbe, jer djeluje kao subjekt privatnog prava u odnosu s korisnicima. Nadalje tužitelj žalbom ukazuje na neprimjenjivost pravnog shvaćanja na koje se poziva prvostupanjski sud jer za razliku od komunalnih društava, HRT je javna ustanova osnovana posebnim zakonom, s javnim ovlastima te naplaćuje RTV pristojbu neovisno o korištenju usluge, na temelju zakonske obveze čije je postojanje uvjetovano posjedovanjem prijamnika. Naglašava da je naplata RTV pristojbe zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HRT-a. U tom smislu, žalitelj navodi da obveznopravni odnos između HRT-a i obveznika pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja, nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. Žalitelj tvrdi da je u konkretnom slučaju podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga upravo kao nositelj javnih ovlasti, temeljem zakonske dužnosti naplate pristojbe od korisnika te da nema dvojbe da se radi o postupku koji proizlazi iz obavljanja zakonom propisanih javnih ovlasti, a ne o privatnopravnom odnosu.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda kao ni apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire tužitelj u žalbi s obzirom da je odluka razumljiva i jasna te ju je moguće pravno ispitati.
5. Međutim, osnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 11. stavak 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23 - dalje ZSP).
6. Sud prvog stupnja odbio je prigovor tuženika protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe kojim je tužitelj pozvan platiti sudsku pristojbu za izdavanje platnog naloga zaključujući da je u konkretnome neprimjenjiva prednje citirana zakonska odredba. Navedeno iz razloga jer da je tužitelj javna ustanova odnosno pravna osoba koja obavlja javnu službu i pružatelj je javnih usluga, međutim u postupcima za naplatu rtv pristojbe ne obavlja javne ovlasti radi čega nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, već je isti u obvezi podmirivati sudske pristojbe. Pritom se prvostupanjski sud poziva na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV -87/2022 od 11. studenog 2022. (dalje Zaključak od 11.11.2022.) prema kojem proizlazi da pravne osobe koje usluge pružaju na temelju javnih ovlasti (vodne usluge, odvoz otpada) dužne su podmiriti sudske pristojbe jer te usluge obavljaju kao subjekti privatnog prava, pa da se stoga navedeni Zaključak odnosi i na tužitelja jer iako je javna ustanova, sa korisnicima svojih usluga, potrošačima, nastupa kao subjekt privatnog prava.
7. Izneseno stajalište suda prvog stupnja, prema mišljenju ovoga suda, nije pravilno i zakonito.
8. Naime, prema odredbi članka 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23 - dalje ZSP) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima koji proizlaze iz obavljanja tih javnih ovlasti.
Tužitelj je osnovan posebnim zakonom - Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24) kojim je u članku 1. stavak 1., 2. i 3. propisano:
„(1) Hrvatska radiotelevizija je pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.
(2) Osnivač javne ustanove iz stavka 1. ovoga članka je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Vlada Republike Hrvatske.
(3) Hrvatska radiotelevizija obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno ovom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge.“
Nadalje su odredbom članka 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisane djelatnosti tužitelja koje obavlja kao javne usluge, dok je člankom 4. citiranog Zakona definirano koje komercijalne djelatnosti obavlja tužitelj.
Prema odredbi članka 33. stavak 1. i 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji određeno je:
“(1) Djelatnost HRT-a financira se javnim i komercijalnim prihodima sukladno ovom Zakonu.
(2) Sredstva mjesečne pristojbe su sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge.“
Nastavno je odredbama članka 34. i 35. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisano tko je u obvezi plaćati mjesečnu pristojbu te kako se određuje njezina visina.
9. Dakle, sukladno prednje citiranim zakonskim odredbama proizlazi da je tužitelj pravna osoba sa statusom javne ustanove, da obavlja (i) djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga, a sredstva mjesečne pristojbe su sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge.
9.1. Slijedom izloženo, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u naplati mjesečne radiotelevizijske pristojbe, norimirane prednje citiranim Zakonom, a koja sredstva služe kao financijska potpora za javne usluge koje pruža tužitelj, nastupa kao subjekt privatnog prava, radi čega je u okolnostima ovog slučaja neprimjenjivo i pravno shvaćanje izraženo u Zaključku od 11.11.2022.
10. Stoga je sukladno odredbi čl. 11. stavku 1. točki 2. ZSP-a tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari budući da u naplati mjesečne radiotelevizijske pristojbe, prema shvaćanju ovoga suda, tužitelj postupa kao javna ustanova u obavljanju svojih javnih ovlasti koje u ovom postupku proizlaze iz obavljanja tih javnih ovlasti.
11. Iz navedenih razloga te primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 9. prosinca 2025.
Sutkinja
Nataša Peršić Brleković
