REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: P-3833/2022-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Meliha Okić Buljanović iz Zagreba, protiv tuženika ĐN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Melihe Okić Buljanović i punomoćnika tuženika odvjetnika Gordana Marovića na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 9. prosinca 2025. godine
r i j e š i o j e Dopušta se preinaka tužbe.
i
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37.827,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako slijedi: 67,00 EUR od 10.02.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.03.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.04.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.05.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.06.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.07.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.08.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.09.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.10.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.11.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.12.2006. godine do isplate
200,00 EUR od 10.01.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.02.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.03.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.04.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.05.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.06.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.07.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.08.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.09.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.10.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.11.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.12.2007. godine do isplate
227,00 EUR od 10.01.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.02.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.03.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.04.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.05.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.06.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.07.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.08.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.09.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.10.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.11.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.12.2008. godine do isplate
227,00 EUR od 10.01.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.02.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.03.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.04.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.05.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.06.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.07.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.08.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.09.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.10.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.11.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.12.2009. godine do isplate
210,00 EUR od 10.01.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.02.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.03.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.04.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.05.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.06.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.07.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.08.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.09.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.10.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.11.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.12.2010. godine do isplate
193,00 EUR od 10.01.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.02.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.03.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.04.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.05.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.06.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.07.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.08.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.09.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.10.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.11.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.12.2011. godine do isplate
193,00 EUR od 10.01.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.02.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.03.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.04.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.05.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.06.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.07.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.08.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.09.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.10.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.11.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.12.2012. godine do isplate
190,00 EUR od 10.01.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.02.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.03.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.04.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.05.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.06.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.07.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.08.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.09.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.10.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.11.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.12.2013. godine do isplate
176,00 EUR od 10.01.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.02.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.03.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.04.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.05.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.06.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.07.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.08.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.09.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.10.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.11.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.12.2014. godine do isplate
176,00 EUR od 10.01.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.02.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.03.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.04.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.05.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.06.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.07.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.08.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.09.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.10.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.11.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.12.2015. godine do isplate
172,00 EUR od 10.01.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.02.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.03.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.04.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.05.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.06.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.07.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.08.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.09.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.10.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.11.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.12.2016. godine do isplate
172,00 EUR od 10.01.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.02.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.03.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.04.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.05.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.06.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.07.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.08.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.09.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.10.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.11.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.12.2017. godine do isplate
180,00 EUR od 10.01.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.02.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.03.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.04.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.05.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.06.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.07.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.08.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.09.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.10.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.11.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.12.2018. godine do isplate
201,00 EUR od 10.01.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.02.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.03.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.04.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.05.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.06.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.07.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.08.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.09.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.10.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.11.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.12.2019. godine do isplate
225,00 EUR od 10.01.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.02.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.03.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.04.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.05.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.06.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.07.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.08.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.09.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.10.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.11.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.12.2020. godine do isplate
246,00 EUR od 10.01.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.02.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.03.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.04.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.05.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.06.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.07.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.08.2021. godine do isplate
263,00 EUR od 10.09.2021. godine do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 22/94, 50/94, 19/95, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.562,50 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je suvlasnik s tuženikom u ½ dijela nekretnine i to zk.č.br. 7669/2 oranica Celine u Jalševcu, površine 221 hvati upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vanknjižni suvlasnik u ½ dijela kuće u [adresa] na adresi [adresa] sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] oranica Celine u Jalševcu, površine 221 hvati, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj i tuženik su zajedničkim sredstvima i radom izgradili predmetnu nekretninu koja je dvojni objekt o čemu je postojao i sporazum. Predmetna nekretnina upisana je kao vlasništvo tuženika a ovaj sud je donio presudu u predmetu P-4825/01 u postupku utvrđenja prava vlasništva kojom je utvrđeno suvlasništvu tužitelja u ½ dijela i tuženika u ½ dijela. S obzirom da je tuženik koristio bez pravne osnove, tj. upotrebljavao tuđu stvar to tužitelj temeljem čl. 1120. ZOO-a potražuje naknadu za takvo korištenje u visini tržišne najamnine za svoj suvlasnički dio. Tužitelj potražuje za ½ suvlasnička dijela kuće iznos od 3.500,00 kuna mjesečno počevši od 15.1.2006. g. do 15.1.2011. g. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka. Tužitelj je podneskom od 19. kolovoza 2024. godine nakon primitka nalaza i mišljenja građevinskog vještaka konačno uredio tužbeni zahtjev što se ima smatrati preinakom tužbe a što je sud dopustio na temelju članka 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 – 155/23) jer smatra da je to svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa između stranaka u postupku.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u osnovu tako i u visini, navodi kako se vlasništvo po članku 119. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stječe upisom u zemljišnoj knjizi a koji upis ima konstitutivni karakter. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju da mu naknadi trošak postupka.
3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (list 4, 55, 232-243), rješenja katastra (list 248-257) međusobni sporazum (list 5), presudu ovog suda P-4825/01 od 16.7.2010. (list 6-17), presudu broj P-2113/18 (list 45-54), ugovor o podstanarskom odnosu (list 91-93), sud je proveo očevid i pribavio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka te je vještaka i usmeno saslušao a saslušao je i stranke TN, JN, MN, te je saslušao i same stranke u postupku.
5.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj P-2115/2018 od 26. travnja 2019. godine kojom je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na KN, koji glasi: „1. Utvrđuje se da je tužitelj KN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na osnovi Međusobnog sporazuma od 27.3.1985. godine ima pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine i to zkč. br. [katastarska čestica] oranica Celine u Jalševcu površine 221 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisan u zemljišnim knjigama s adresom [adresa] dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva.
2. Utvrđuj se da tužitelj KN iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] na osnovi Međusobnog sporazuma od 27.3.1985. g. ima pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuća br. 35/B površine 210 m2, dvorište 500 m2, oranica 100 m2, sveukupno površine 814 m2, upisane u posjedovnom listu broj 3323 k. o. [katastarska općina], što je tuženik ĐN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva.
3. Nalaže se tuženiku ĐN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] da preda predmetnu nekretninu opisanu u točki 1. i 2. ove izreke presude u suposjed tužitelja EN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj].“
6. Među strankama u sporu nije sporno da postoji suvlasništvo obje strane u ½ dijela na predmetnoj nekretnini, a nije sporno niti da je tužitelj stupio u posjed 31. kolovoza 2021. godine, ali je sporno da li tužitelju pripada pravo na slobodno ugovorenu najamninu suvlasničkog dijela tužitelja u utuženom periodu od 15. siječnja 2006. godine do 31. kolovoza 2021. godine.
7. Radi utvrđenja sporne činjenice sud je proveo građevinsko vještačenje i saslušao stranke kao i svjedoke.
8. Iz iskaza svjedoka TN razvidno je da je ista bila u posjedu nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] od 1979. godine kada joj se rodila prva kćer. Od početka stanovanja i življenja u navedenoj nekretnini kontinuirano su ona i suprug ulagali u nekretninu, jer su njezin suprug i tuženik braća pa su zaključili međusobni pisani sporazum jer je kuća bila linearno podijeljena okomito na način da prvi dio kuće 35 je bio njihov a 35b je bio od tuženika. Sporazum je služio da bi mogli dignuti kredit i kako bi se znalo koji dio kuće je čiji. 1991. godine ih je porodica ĆN iz [adresa] zamolila da li bi oni mogli stanovati u [adresa] a porodica ĆN u njihovoj nekretnini, te su se oni 1995. g. vratili u [adresa], i tada su saznali da je tuženik uzurpirao cijelu kuću. 1997. g. kad je došla u svoju kuću s djecom otvorila joj je gospođa GN kojoj je rekla da djeca žele vidjeti svoje sobe i igračke i ona ih je dobro primila i slikali su se. Tada joj je rekla da je zaključila ugovor o najmu i plaća nekretninu 200 njemačkih maraka tuženiku. Tuženik je tada ponudio da bi otkupio njihov dio kuže i dao je tada 10.000,00 njemačkih maraka kapare. Kako nije došlo do dogovora, to su pokrenuli sudski postupak. Tuženik je njezinom suprugu predao ključeve od kuće u rujnu 2021. g. 2003. godine je tuženik tužitelju zabranio ulazak u kuću, a ona sama kad je došla osobnim vozilom nije mogla ući jer je dvorište bilo zaključano. Oni su sami dali ključeve od kuće obitelji ĆN, i s njima su imali pisani dogovor koji je bio ovjeren u općini. Cijelo vrijeme su bili u telefonskom kontaktu s obitelji ĆN i ona je čekala da joj se naprave dokumenti i onda je 1997. godine došla, a nisu tužili gospođu GN jer je bila prognanička obitelj a tada su u tužitelj i tuženik razgovarali a i nisu smatrali da bi gospođa GN trebala plaćati i njima kad već plaća tuženiku, a i radilo se o šesteročlanoj prognaničkoj obitelji. Tada nije pokrenula sudski postupak za smetanje posjeda jer je već bio u tijeku sudski postupak za utvrđenje vlasništva. Došla je na nekretninu 1997. g. a onda ponovo 2007. g. a nakon toga više nije jer je trajao sudski postupak. Ne zna gdje je njezinom suprugu isplaćeno 10.000,00 njemačkih maraka niti gdje su se vodili pregovori.
9. Iz iskaza svjedoka JN razvidno je da je ona kupila zemljište 1976. g. a kako je bila bolesna nije mogla doći pa je zemljište upisano na ime njezinog supruga. Cijena je bila između 12.000,00 i 15.000,00 njemačkih maraka. Kuća je građena sredstvima nje i njenog supruga a dali su punomoć tužitelju da može kupovati materijal i graditi. Tužitelj je u kući živio od 1979. do 1990. godine, a tada se odselio u [adresa] a oni su otišli u Njemačku. S tužiteljem je živjela supruga i dvoje djece a 1991. g. su došli izbjeglice iz [adresa] njih devetero i to ĆN i LN i drugi, a koristili su cijelu kuću jer im je ključeve dao tužitelj i to i njihove ključeve i svoje. Tek su 1997. g. otišli u [adresa] obitelji ĆN i uzeli ključeve od kuće. Oni su tužitelja isplatili iznosom od 10.000,00 njemačkih maraka za ulaganje u kući a dogovor je bio da će ukupni iznos biti 30.000,00 njemačkih maraka. Iz kuće je sve odneseno, nije bilo centralnog grijanja, ostali su samo stolovi i zidovi i odnesen je i dio sanitarija. Tužitelj je rekao da će doći do ostalog dijela novca ali nije došao nego je podignuo tužbu i oni su prestali ulagati u kuću. Nakon što su primili tužbu više nisu koristili tužiteljev dio nekretnine, a brave na kući nisu mijenjali. Kapija nema bravu nego rigl. Nisu branili tužitelju da dolazi. Kuću su iznajmili jer im je tužitelj rekao kad je došao po novac u Njemačku da uzmu ključeve i neka netko bude u kući i da kuća ne bude sama. Ni ona niti suprug nisu s nikim sklopili ugovor o najmu. U kući je bila UN s majkom i dvoje djece. U kući su bili dok tužitelj nije podignuo tužbu. Plaćali su samo režije koliko su potrošili. Ugovor o podstanarskom odnosu s lista 91 – 93 spisa je ona potpisala a iznos od 200 njemačkih maraka predstavlja trošak režija. Ona i suprug su imali ključeve od tužiteljevog dijela kuće. Kuća je podijeljena na dva dijela kad se tužitelj uselio 1979. g. a ona 1982. g. Svatko je imao ključeve od svojeg dijela kuće. Ključeve od svojeg dijela kuće su tužitelju dali 1990. g. Obitelj ĆN se uselila kad je počeo rat i bili su u cijeloj kući i to u oba dijela i u njihovom i od tužitelja. Oni su se vratili 1993. g. u svoj dio kuće a obitelj ĆN se 1995. g. vratila u [adresa] i tada je ona otišla u [adresa] kod njih uzeti ključeve od tužiteljevog dijela kuće. Ključeve mu nije vratila nakon podnošenja tužbe jer je on imao svoje ključeve. Gospođi UN je dala ključeve od tužiteljevog dijela kuće. 2003. g. je intervenirala policija jer su se ona i tužitelj posvađali. Podstanari nisu bili prisutni jer je sve bilo ispred kuće. Policija je tada rekla da on napusti kuću i ne stvara nered. Oni su htjeli isplatiti tužitelja ali tužitelj više nije dolazio i pokrenuo je sudski postupak. Tužitelju su htjeli isplatiti iznos od 30.000,00 njemačkih maraka kao iznos koji je on uložio u nekretninu.
10. Iz iskaza svjedoka MN je razvidno da je rođen u [adresa] i prvih 18 godina je u Hrvatsku dolazio dva puta godišnje pa je 1991. g. došao za Uskrs, a tako i 1993. g, i sva saznanja o gradnji kuće ima od svojih roditelja. Kuća je podijeljena na 2 dijela, i njegovi roditelji su bili u dijelu [adresa], i tamo i on ima svoju sobu. Prije se ulica zvala Vuglekova. Ne zna tko je gradio i s kojim novcem, ali su njegovi roditelji otišli u Njemačku da zarade novac i da mogu sagraditi kuću u [adresa]. Sa stricem je u dobrim odnosima, s bratićem se nije čuo od 1989. ali se sa sestričnom K čuje preko društvenih mreža. Tužitelj i njegova supruga su otišli prije 1991. iz svog dijela kuće u njihovom dijelu kuće nije nitko stanovao, a 1991. g. mu je otac rekao da su u stričevom dijelu kuće neke izbjeglice, Đ i LN, koji su otišli nekoliko tjedana prije operacije „Oluja“. Kuća je neko vrijeme bila prazna, a njegovi roditelji su povremeno dolazili u kuću negdje do 2005. g. od kada su nekoliko mjeseci godišnje u njihovom dijelu kuće. U stričevom dijelu kuće je cijelo vrijeme bilo prazno, a podstanara nije bilo i jedno vrijeme su tamo bile izbjeglice s djecom i plaćali su režije, struju i HRT pretplatu. Nakon što se obitelj LN odselila stric je došao k njima u Njemačku 1997. g. i bio kod njih tjedan dana a također je došao i iduće godine, tada se razgovaralo između tužitelja i tuženika da bi tuženik, koji je njegov otac isplatio tužitelja s ukupnim iznosom od 30.000,00 maraka, jer je njegov otac rekao da je tužitelj radio na toj kući pa ga mora isplatiti, pa mu je u to ime predao iznos od 10.000,00 maraka, pa je on smatrao da je zaključen dogovor između tužitelja i tuženika. On misli da je kuća bila prazna u vrijeme njihovog dogovora, a da su naknadno došle izbjeglice a tada su on i otac otišli u [adresa] i gospodin LN im je dao ključeve od oba objekta, a naknadno je predao ključeve od dijela kuće tužitelja, a ne zna da li im je tada dao ključeve od oba objekta, naime oni nisu imali ključeve od svojeg dijela ključeva, a kad je gospodin LN došao imao je ključeve od oba objekta. Prije zaprimanja tužbe 2003. g. odnosi su bili u redu i on je tužbu predao roditeljima a izbjeglice su ostale još par mjeseci a onda su otišli. 2004. i 2005. g. je čuo od roditelja da je objekt prazan, jer njegovi roditelji nisu koristili navedeni objekt iako je otac znao počistiti lišće. Nije niti čuo niti vidio da bi njegovi roditelji branili tužitelju ulazak u kuću ili da bi se promijenile brave. Nikad nije čuo da bi stric tražio da ga se pusti u kuću i da ga se ne bi pustilo. Neke zainteresirane osobe su dolazile pitati da bi kupile kuću. Nikad nije vidio niti čuo da bi stric ušao u kuću a prema pričanjima susjeda bi čuo da je tužitelj prolazio ispred kuće. Njegov otac je dao tužitelju samo 10.000,00 maraka ali ga nije isplatio za cijeli iznos od 30.000,00 maraka. Ne zna je li njegov otac vratio ključeve tužitelju.
11. Sud je proveo očevid sa stalnim sudskim vještakom građevinske struke Kristinom Kantoci Ivanišević, te je sud obišao predmetnu nekretninu u prisutnosti stranaka i punomoćnike, a prilikom pitanja da li je nekretnina bila namještena i da li se u njoj stanovalo, tužitelj je odgovorio da su stanovali on, žena i djeca a poslije su živjeli stanari koji su iznajmili navedeni prostor i to do 1991. g. Tuženik je istaknuo da u odnosu na vrijeme od 15.1.2006. do 31.8.2021. g. nekretnina nije bila ni namještena niti podobna za najam, jer ju je prognanik koji je živio u kući devastirao, a to je bilo 1995. g.
12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Kristine Kantoci Ivanišević (list 155- ) razvidno je da je vrijednost predmetnog stambenog objekta izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] neto korisne površine 138,79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na dan vrednovanja 3.7.2024. g. 110.254,00 eura. Time da je vrijednost zemljišta površine 825 m2 10.738,00 eura a vrijednost stambenog objekta površine 138,79 m2 110.254,00 eura, odnosno sveukupno 120.992,00 eura. U odnosu na izračun čistog prihoda stana, slobodno ugovorene najamnine počev od 2006. g. mjesečna najamnina iznosi 200,00 eura po mjesecu za 2006., 227,00 eura za 2007., 227,00 eura za 2008., 210,00 eura za 2009., 193,00 eura za 2010., 193,00 eura za 2011., 190,00 za 2012., 176,00 eura za 2013., 176,00 eura za 2013., 176,00 eura za 2014., 172,00 eura za 2015., 172,00 eura za 2016., 180,00 eura za 2017., 201,00 eura za 2018., 225,00 eura za 2019., 246,00 eura za 2020., i 263,00 za 2021. U svojem mišljenju je vještak istaknuo da ukupne slobodno ugovorene najamnine za predmetnu nekretninu: kuća, [adresa] tlocrtne površine 182,00 m2 sagrađena na zkč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 826,00 m2, sve upisano u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja lijevi dio dvojnog objekta (gledajući s ulice) koji se sastoji od prizemlja, kata, i potkrovlja, prema izmjeri vještaka ukupne neto korisne površine 138,70 m2, za period od 15. siječnja 2006. g. do 31. kolovoza 2021. g. iznosi 37.827,00 eura. Predmetna nekretnina je lijevi dio dvojnog objekta a koji je predmet u ovog postupka u trenutku očevida sudske komisije i vještaka nije podobna za stanovanje. Nekretnina je devastirana i zapuštena, osnovni sanitarni elementi nisu u funkciji (wc školjka, kada, tuš, lavabo, kuhinjski elementi), keramičke pločice su otpale, kuća nije namještena, nedostaju radijatori ali su vidljive cijevi, parketi nedostaju. Objekt ne zadovoljava osnovne minimalne tehničke i higijenske uvjete za stanovanje. Ukoliko je predmetna nekretnina u periodu od siječnja 2006. g. do kolovoza 2021. g. bila u prethodno opisanom stanju, ista ne bi mogla ostvarivati najam.
13. Predmetnom nalazu je prigovorio tuženik u dijelu ukupne slobodno ugovorene najamnine, jer je isto u koliziji s dijelom nalaza da nekretnina nije bila za stanovanje, odnosno bila je potpuno devastirana i godinama se nije upotrebljavala za stanovanje, dok je tužitelj suglasan s dijelom nalaza o visini slobodno ugovorene najamnine, a u odnosu na stanje nekretnine ističe da je za isto isključivo odgovoran tuženik sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 – 153/09).
14. U svojem usmenom iskazu vještak je istaknuo da je izračun visine najamnine utvrdio u skladu sa zadatkom a da nema saznanja da li je nekretnina bila podobna za najam i u takvom stanju, odnosno nema saznanja kada je nekretnina prestala biti podobna za iznajmljivanje odnosno od kada je devastirana i zapuštena, naime, pločice su bila zalijepljene pa su naknadno otpale, radijatori i cijevi su bili postavljeni pa su naknadno skinuti, postoji peć za grijanje, vidljivi su tragovi gdje je bila kuhinja, postoji i nešto namještaja, vidljivo je da je parket bio postavljen pa naknadno devastiran, nema saznanja da li su priključci struje i komunalija bili u funkciji, jer to nije moguće utvrditi, odnosno ima šaltera ali nema struje, a i vidljiva su rasvjetna tijela.
15. Sud nalazi da je kako nalaz i mišljenje tako i usmeni iskaz vještaka sačinjen cjelovito, potpuno, stručno i nalazi da se na istome može temeljiti odluka suda o tužbenom zahtjevu.
16. Sud je izveo i dokaz saslušanjem stranaka. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je nakon što je kuću gradio s bratom je u kuću uselio 1977. g. i tamo je stanovao do rujna 1991. godine a ključeve od kuće je ponovo dobio 2022. g. Ključeve mu je vratio tuženik jer je uspio u sudskom sporu, a prije je tražio ključeve ali mu ih tuženik nije dao. 1996. g. su se obojica dogovorili u Njemačkoj da će on kupiti kuću pa mu je tužitelj dao 10.000,00 njemačkih maraka a ukupna cijena je bila 30.000,00 njemačkih maraka, ali mu nikada nije isplatio ukupni iznos od 20.000,00 njemačkih maraka. Prije 3,4 godine je dao jednom obrtniku 5.000,00 eura da napravi potporni zid na nekretnini, i godinu dana je plaćao paušal za struju, nakon čega je struja isključena. Kuća je 1991. g. bila potpuno opremljena, imala je kuhinju, sobe su bile opremljene, imala je centralno brijanje, priključke struje i vode, kanalizacije nije bilo, ali je bilo jedno brojilo struje. 1997. g. je prvi put nakon 1991. g. došao u nekretninu i tada je zatekao gospođu GN i izbjeglice, koja je rekla da je s tuženikom zaključila ugovor o najmu. Ta gospođa je u nekretnini bila 5,6 godina i još je 2002. g. bila u kući. On nije imao ključeve od kuće u cijelom periodu od 1991. godine sve dok mu brat nije vratio ključeve. 1991. g. je dogovorio s gospodinom LN da ode u njegovu kuću u [adresa] a on u ovu kuću i ključeve je ostavio kod susjeda T i rekao mu je da ode kod njega i uzme ključeve, a 1997. g. su se dogovarali da će tuženik kupiti kuću i dao mu je 10.000,00 maraka kao kaparu, a LN je izašao u 8. ili 9. mjesecu 1995. g. iz kuće.
17. Iz iskaza tuženika je razvidno da je 1976. godine počeo graditi kuću a financirao ju je sa svojom suprugom jer su radili i živjeli u [adresa] a 1979. g. se brat uselio u kuću. Tada je u kući bilo prizemlje i garaža. Ključeve je dobio 1996. g. od gospodina LN, i išao je u [adresa] po njih. Te 1997. g. je bratu dao 10.000,00 njemačkih maraka kao namjeru da bi kupio kuću, a dogovorili su se da bi iznos bio 30.000,00 njemačkih maraka, ali ostatak mu nikada nije dao, iako mu je nudio dva puta, a rekao mu je da će mu reći kad mu bude potrebno. Gospođi GN je kuću iznajmljivao 3 godine za 200,00 njemačkih maraka a to je služilo za režije i ulaganje u kuću. Poslije sudske presude je bratu dao ključeve od kuće. Nije mijenjao brave na vratima niti ključeve nakon što mu je LN dao ključeve a brat nikada nije tražio ključeve do sudske presude niti je ikada poslije bio s njim. Nikada bratu nije branio da pristupi tom dijelu nekretnine. On nikada nije koristio nekretninu za koju je brat u tužbi tvrdio da je njegov dio, nakon što su gospođe kojima je iznajmio nekretninu izašle iz nekretnine. Kad je dobio tužbu nije bratu dao ključeve jer ga brat to nije tražio, brat je živio u dijelu kuće koji je lijevi, a on je povremeno dolazio u desni dio kuće. Cijelo vrijeme je imao ključeve od desnog dijela kuće, a LN je ostavio ključeve i od svojeg dijela. Gospođa koja je iznajmila je bila u nekretnini od 1997. g. do 2000. godine, uglavnom tri godine. Ne sjeća se da bi s bratom imao potpisani bilo kakav sporazum o najmu. Priključak struje je bio u nekretnini, a vode nije bio, jer je cijelo vrijeme bio hidrofor. Dok je gospođa bila u kući hidrofor nije radio. Brava od ulazne kapije ne postoji i nikad nije bila zaključana, bio je rigl, a ne brava.
18. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je 10. studenog 1976. godine pod Z-16009/76 izvršena uknjižba vlasništva na zkč. br. [katastarska čestica] oranice Celina u Jalševcu površine 221 čhv za korist ĐN a da je pod Z-8481/01 upisana zabilježba spora po tužbi EN i TN i radi predaje u posjed.
19. Iz rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 13.8.1986. g. razvidno je da su u katastarskom operatu općine Čučerje izmijenjeni podaci na način da je umjesto korisnika HN J izvršen upis ĐN na zemljištu oranica, Celina površine 794 m2, nadalje je rješenjem od 23.6.2021. g. izvršena promjena u odnosu na dosadašnje stanje JN u ½ dijela i ĐN u ½ dijela na ĐN u ½ dijela i EN u ½ dijela.
20. Analizom svih navedenih dokaza sud nalazi da tužitelj nije dokazao ni pravnu osnovu za isplatu najamnine zbog korištenja nekretnine na temelju pravne osnove koja je naknadno otpala, kao što nije dokazao niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.
21. Naime, tužitelj nije dokazao da bi predmetna nekretnina bila kupljena zajedničkim novcem, nego je iz zemljišnih knjiga razvidno da je kao kupac zemljišta naveden tuženik, dok je u svojem iskazu svjedok JN iskazivala da je zemljište kupljeno njezinim novcem, za što sud ne nalazi temelja za sumnju. Nadalje, je nedvojbeno, temeljem povjerenja u zemljišne knjige da je tuženik bio kontinuirano upisan počev od 10. studenog 1976. godine do 7.9.2022. g. kao jedini vlasnik predmetne nekretnine, dok su kao posjednici bili upisani tuženik i njegova supruga. Kako su tuženik i njegova supruga radili u Njemačkoj, to sud nalazi logičnim da je tuženik prepustio tužitelju vođenje poslova oko gradnje nekretnine, te proizlazi da je postojao dogovor između stranaka u sporu da tužitelj koristi lijevi dio kuće a tuženik desni. Nakon što je kuća dovršena, iz iskaza stranaka proizlazi da se tužitelj dogovorio s obitelji ĆN i LN da koriste njegov dio kuće a da će u isto vrijeme njegova obitelj od rujna 1991. godine koristiti njihovu nekretninu u [adresa] te im je predao ključeve ne samo od svojeg dijela kuće nego i od dijela kuće tuženika. Nadalje, proizlazi da su 1997. godine tuženik i njegova supruga od ĆN tražili ključeve ne samo od svojeg dijela kuće nego i od dijela kuće tužitelja te im je isti to predao, za što sud ne nalazi razloga da bi smatrao da isto nije uvjerljivo. U odnosu na tužitelja sud ne nalazi uvjerljivim da ne bi zadržao jedan primjerak ključeva svojeg dijela nekretnine, posebno jer iskaz tužitelja da je kapija bila zaključana sud nije utvrdio na očevidu, odnosno na kapiji nije bilo brave a na radi s o novijoj ogradi. Također u odnosu na razdoblje od 10. veljače 2006. godine do 10.9.2021. g. sud nalazi da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-2115/2018 od 26. travnja 2019. godine, kojom je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na KN, koji glasi: „1. Utvrđuje se da je tužitelj KN iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] na osnovi Međusobnog sporazuma od 27.3.1985. godine ima pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine i to zkč. br. [katastarska čestica] oranica Celine u Jalševcu površine 221 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisan u zemljišnim knjigama s adresom [adresa] dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva.“. Temeljem navedene presude je i izvršena uknjižba vlasništva u zemljišnim knjigama.
22. Sud nalazi nespornim da su tužitelj i tuženik počev od završetka gradnje kuće 1986. g. svaki u posjedu svojeg dijela nekretnine. Nadalje, među strankama je nesporno da je od 1991. g. u posjedu bio ĆN, sve do 1995. godine, a potom od 1997. g. izbjeglice GN s obitelji. Sud nalazi da je cijelo vrijeme tuženik bio pošteni posjednik cijele nekretnine, a sud također nalazi uvjerljivim da nakon primitka tužbe u gornjem predmetu tuženik više nije koristio dio nekretnine koji je prema dogovoru bio u posjedu tužitelja. Kako je tužitelj imao ključeve svojeg dijela nekretnine, to sud nalazi da nije uvjerljivo da bi mu tuženik branio dolazak u njegov dio nekretnine koji je bio prazan od ljudi i stvari, a koja činjenica da je taj dio nekretnine bio prazan od ljudi i stvari nije sporno među strankama. Stoga sud nalazi da nema temelja za potraživanje bilo kakve naknade za korištenje dijela nekretnine tužitelja koju tuženik nije koristio. Kako sud nalazi da je načelo povjerenja u zemljišne knjige jedno od temeljnih načela to sud nalazi da je utemeljeno tuženik vjerovao da je on sam vlasnik cijele predmetne nekretnine pa stoga je istodobno i pošteni posjednik. Stoga sud nalazi da nema temelja za primjenu čl. 164. st. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 – 153/09), odnosno da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti nikakvu naknadu za posjedovanje te stvari jer je na temelju povjerenja u zemljišne knjige vjerovao da je nekretnina u cijelosti njegova.
23. Nadalje, i iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke sud nalazi da je predmetna nekretnina lijevi dio dvojnog objekta a koji je predmet u ovog postupka u trenutku očevida sudske komisije i vještaka nije podobna za stanovanje. Nekretnina je devastirana i zapuštena, osnovni sanitarni elementi nisu u funkciji (wc školjka, kada, tuš, lavabo, kuhinjski elementi), keramičke pločice su otpale, kuća nije namještena, nedostaju radijatori, ali su vidljive cijevi, parketi nedostaju. Objekt ne zadovoljava osnovne minimalne tehničke i higijenske uvjete za stanovanje. Ukoliko je predmetna nekretnina u periodu od siječnja 2006. g. do kolovoza 2021. g. bila u prethodno opisanom stanju, ista ne bi mogla ostvarivati najam. Stoga ovaj sud nalazi da visina kondemnatornog tužbenog zahtjeva kako ju je tužitelj postavio nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka nije dokazana, jer je vještak jasno rekao da predmetna nekretnina nije mogla biti predmet najma.
24. U odnosu prigovor radi prijeboja koji je istaknuo tuženik u podnesku od 2. rujna 2025. g. sud nalazi da isti u svojoj osnovi predstavlja procesnopravni prigovor radi prebijanja (čl. 333. st. 3. i čl. 338. st. 3. ZPP-a) koji se mogao postaviti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, a što tuženik nije učinio, pa u ovoj fazi postupka, odnosno u fazi glavne rasprave sud nalazi da tuženik ne može s uspjehom postaviti takav prigovor. Također takav prigovor ima procesni učinak samo ako sud utvrdi da postoji potraživanje tužitelja, dok je sud u ovom sudskom postupku zaključio da potraživanja tužitelja nema, odnosno isti ga nije dokazao.
25. Kako je tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, a tuženika zastupa odvjetnik to je sud priznao tuženiku trošak parničnog postupka i to po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a: trošak sastava odgovora na tužbu od 500 bodova po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), potom za sastave podnesaka od 19.10.2022., 19.8.2024., 14.1.2024., i 2.9.2025. po istom Tbr. sve po 500 bodova. Potom je sud priznao za zastupanje na ročištima dana 26.10.2022., po Tbr. 9.5. OT 125 bodova, 23.5.2023., po Tbr. 9.5. OT 125 bodova, 20.9.2023., po Tbr. 9.1. OT 500 bodova, 7.11.2023. po Tbr. 9.1. OT 500 bodova, 27.3.2024. po Tbr. 9.1. OT 500 bodova, 18.6.2024., po Tbr. 9.1. OT 500 bodova, 11.9.2024., po Tbr. 9.1. OT 500 bodova, 7.11.2024., po Tbr. 9.5. OT 125 bodova, 21.5.2025.,po Tbr. 9.1. OT 500 bodova, 2.9.2025., po Tbr. 9.5. OT 125 bodova, 30.9.2025. po Tbr. 9.5. OT 125 bodova i 22.10.2025. po Tbr. 9.1. OT 500 bodova. Ukupno je dakle sud priznao 6625 bodova a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je sud priznao 13.250,00 eura. Sud je priznao i trošak PDV-a od 25% iznos od 3.312,50 eura. Ukupno je dakle sud priznao 16.562,50 eura. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. prosinca 2025. g.
SUDAC
Silvija Sunčana Stubičar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana ovom sudu u tri primjerka o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA: 1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
