1              Poslovni broj: Gž-962/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-962/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. F., B. i H., S., OIB: …, protiv tuženika S. T., iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 Pn-1127/2021-15 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 Pn-1127/2021-15 od 3. lipnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

"I. Nalaže se tuženom S. T., iz Z., da isplati tužiteljici V. F. (ranije F.), B. i H., S., iznos od 934.752,25 kuna (slovima: devetstotridesetčetritisućesedamstopedesetdvije kune i dvadesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

 

- 485.066,40 kuna od 14. svibnja 2016. do isplate,

- 331.580,80 kuna od 8. lipnja 2016. do isplate,

- 17.020,39 kuna od 2. srpnja 2016. do isplate,

- 17.110,32 kuna od 3. siječnja 2017. do isplate,

- 16.775,31 kuna od 4. srpnja 2017. do isplate,

- 16.969,79 kuna od 3. siječnja 2018. do isplate,

- 16.711,23 kuna od 3. srpnja 2018. do isplate,

- 16.773,06 kuna od 3. siječnja 2019. do isplate,

- 16.744,95 kuna od 2. srpnja 2019. do isplate,

po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

II. U preostalom dijelu u iznosu od 327.591,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

 

- 215.169,68 kuna od 14. svibnja 2016. do isplate,

- 82.895,20 kuna od 8. lipnja 2016. do isplate,

- 4.255,09 kuna od 2. srpnja 2016. do isplate,

- 4.277,58 kuna od 3. siječnja 2017. do isplate,

- 4.193,83 kuna od 4. srpnja 2017. do isplate,

- 4.242,45 kuna od 3. siječnja 2018. do isplate,

- 4.177,81 kuna od 3. srpnja 2018. do isplate,

- 4.193,27 kuna od 3. siječnja 2019. do isplate,

- 4.186,24 kuna od 2. srpnja 2019. do isplate,

tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženom S. T., iz Z., da isplati tužiteljici V. F. (ranije F.), B. i H., S., iznos od 18.759,53 EUR (slovima: osamnaesttisućasedamstopedesetdevet eura i pedesettri centa) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 29. svibnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženom S. T., iz Z., da isplati tužiteljici V. F. (ranije F.), B. i H., S., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 42.420,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

V. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 29.673,25 kuna odbija se kao neosnovan."

 

2. Žali se tužiteljica protiv dijela prvostupanjske presude i to točke II. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu ZPP) kao i protiv rješenja o troškovima postupka u odbijajućem dijelu (točka V. presude), s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, uz priznanje troškova postupka.

 

3. Žali se tuženik navodeći kako je presuda suda prvog stupnja djelomično neosnovana, ne obrazlažući točno u kojem dijelu te predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak da bi se mogla utvrditi prava visina potraživanja i dogovoriti oko plaćanja nespornog dijela.

 

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljica, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a nisu proturječni ispravama priloženim u spis.

 

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice spram tuženika za isplatu iznosa od  1.262.343,40 kuna i iznosa od 18.759,53 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka na ime stečenog bez osnove.

 

9. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da je tuženik kao odvjetnik zastupao tužiteljicu temeljem izdane punomoći od 4. listopada 2013. i 14. srpnja 2015. u upravnom postupku koji je vođen pred Gradskim uredom Grada Zagreba za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektor za upravno-pravne poslove (dalje: Gradski ured), Klasa: UP-I-942-01/03-13/39 i u upravnom postupku koji je vođen pred Gradskim uredom Klasa: UP-I-942-01/2015-007/31, sve povodom podnesenog zahtjeva tužiteljice za naknadu za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i povrata stanova na adresi u Z.;

 

- da je tuženik bio opunomoćen da na svoj račun može primiti isplatu anuiteta obvezničkih udjela na koje tužiteljica ima pravo iz Globalne obveznice Republike Hrvatske za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine izdanih od strane Fonda za naknadu imovine, a kojih je postala vlasnicom temeljem rješenja Gradskog ureda Klasa: UP/I-942-01/2015-007/31, kao i da primi naknadu u novcu po istom rješenju;

 

- da su Ugovorom o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 11. studenog 2013. stranke ugovorile odvjetničku nagradu u visini od 20% od iznosa koji bude isplaćen u gotovom novcu i obveznicama Republike Hrvatske, odnosno prema prodaji nekretnina koje su vraćene naturalno u visini od 20% od ostvarene kupoprodajne cijene koji se odnosio na zastupanje tužiteljice od strane tuženika u postupku pred Gradskim uredom radi povrata/naknade za nekretnine u Zagrebu, Trnjanska 54 i 60;

 

- da je tuženik kao punomoćnik tužiteljice 7. lipnja 2016. na svoj račun primio isplatu naknade koja je tužiteljici utvrđena za oduzetu imovinu djelomičnim pravomoćnim rješenjem Gradskog ureda Klasa: UP/I-942-01/2015-007/31 od 26. listopada 2015. u iznosu od 414.476,00 kuna, a 13. svibnja 2016. isplatu do tada dospjelih 33 anuiteta Globalne obveznice (od 1. siječnja 2000. do 1. siječnja 2016.) u iznosu od 700.236,08 kuna, dok je od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. zaprimio: - 1. srpnja 2016. isplatu iznosa od 21.275,48 kuna,

- 2. siječnja 2017. isplatu iznosa od 21.387,90 kuna,

- 3. srpnja 2017. isplatu iznosa od 20.969,14 kuna,

- 2. siječnja 2018. isplatu iznosa od 21.212,24 kuna,

- 2. srpnja 2018. isplatu iznosa od 20.889,04 kuna,

- 2. siječnja 2019. isplatu iznosa od 20.966,33 kuna,

- 1. srpnja 2019. isplatu iznosa od 20.931,19 kuna;

 

- da je 19. svibnja 2017. od strane Sklada Republike Slovenije za nasljedstvo u ime i za račun tužiteljice na račun tuženika kao punomoćnika, izvršena isplata iznosa od 18.759,53 EUR-a na ime preuzetih obveza L. B. d.d., L., Glavna filijala Z. po osnovi neisplaćene stare devizne štednje;

 

- da je tuženik predao 10.000,00 EUR-a tužiteljici na ime akontacije za povrat imovine o čemu su stranke sastavile potvrdu od 26. svibnja 2016.;

 

- da je tužiteljica 4. rujna 2020. podnijela odštetni zahtjev protiv tuženika u iznosu od 1.277.442,28 kuna i 18.759,53 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama;

 

- da je tužiteljica specijalnu punomoć od 4. listopada 2013. opozvala 17. srpnja 2020., a punomoć od 14. srpnja 2015. opozvala 16. srpnja 2020., što je tuženiku priopćeno 4. rujna 2020. kada su mu izjave o opozivu punomoći i dostavljene pa da je mandatni odnos prestao opozivom punomoći;

 

- da je presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj DS-87/2018 od 16. lipnja 2021. tuženik proglašen krivim za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, između ostaloga i što je 19. svibnja 2017. kao punomoćnik V. F. u postupku povrata stare devizne štednje L. B. koji se vodio pred Skladom Republike Slovenije za nasljedstvo, u ime i za račun V. F., od strane Republike Slovenije na svoj račun zaprimio iznos od 18.759,53 EUR-a, poslije čega bez opravdanog razloga nije položio obračun V. F. niti joj do danas predao navedeni novčani iznos te u razdoblju od 13. svibnja 2016. do 1. srpnja 2019. kao njezin punomoćnik u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, temeljem djelomičnog pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvršenje, Četvrtog područnog odsjeka, Klasa: UP/I-942-01/2015-007/31, Ur. broj: 251-11/505-15-9 od 26. listopada 2015. u ime i za račun V. F. (F.) od strane Fonda za naknadu oduzete imovine (sada Ministarstvo financija) i od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na svoj račun zaprimio sveukupan iznos od 1.262.343,40 kuna i to na način da je od Fonda za naknadu oduzete imovine (sada Ministarstvo financija) zaprimio 13. svibnja 2016. isplatu iznosa od 700.236,08 kuna te 7. lipnja 2016. isplatu iznosa od 414.476,00 kuna, dok je od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. zaprimio:

- 1. srpnja 2016. isplatu iznosa od 21.275,48 kuna,

- 2. siječnja 2017. isplatu iznosa od 21.387,90 kuna,

- 3. srpnja 2017. isplatu iznosa od 20.969,14 kuna,

- 2. siječnja 2018. isplatu iznosa od 21.212,24 kuna,

- 2. srpnja 2018. isplatu iznosa od 20.889,04 kuna,

- 2. siječnja 2019. isplatu iznosa od 20.966,33 kuna,

- 1. srpnja 2019. isplatu iznosa od 20.931,19 kuna,

poslije čega bez opravdanog razloga nije položio obračun V. F. niti joj do danas predao navedene novčane iznose, dakle nesavjesno vodio materijalno poslovanje stranke na način da stranci bez opravdanog razloga nije položio obračun te joj nije isplatio novac čim ga je za njen račun primio, čime je počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva zbog čega mu je izrečena disciplinska mjera trajnog gubitka prava na obavljanje odvjetništva.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da je u vrijeme izvršenih isplata na račun tuženika kako je opisano, između stranaka bio na snazi ugovor o nalogu te ugovor o zastupanju i pružanju pravne pomoći te da tuženik novčane iznose koji su isplaćeni na njegov račun, a koje je primio u ime i za račun tužiteljice kao njezin punomoćnik nije isplatio tužiteljici već ih je zadržao za sebe.

 

11. Obrazlažući visinu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja djelomično prihvaća tužbeni zahtjev te obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 934.752,25 kuna jer isplaćeni iznos tuženiku koji se odnosi na novčanu naknadu isplaćenu temeljem rješenja Gradskog ureda na ime naknade za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, umanjuje za 20% ugovorene naknade za zastupanje te za iznos nesporno isplaćene akontacije tužiteljici od 10.000,00 EUR-a.

 

12. Ujedno sud prvog stupnja obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 18.759,53 EUR-a sa kamatom od 29. svibnja 2017. do isplate, kojeg je primio kao punomoćnik tužiteljice na ime stare devizne štednje ne prihvaćajući tvrdnje tuženika o ugovorenom honoraru od 20% ovog iznosa jer u postupku nije dokazano da je takva naknada ugovorena.

 

13. Sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time da stranke svojim žalbenim navodima ista nisu dovele u sumnju.

 

14. Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na odredbe članka 763. - 784., članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) zaključivši kako je ugovor o odvjetničkom zastupanju po svojoj pravnoj prirodi ugovor o nalogu.

 

15. Naime, punomoć je ovlast za zastupanje nalogodavca, a ugovorom o nalogu se u smislu  članka 763. stavak 1. ZOO obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, dok je stavkom 2. istog članka propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud. Nadalje, člankom 776. stavak 1. ZOO/05 propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

 

16. Odredbom članka 1111. ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

17. Stoga je tuženik u konkretnom slučaju, bio obvezan postupiti prema dogovoru i nalogu tužiteljice te sve novčane iznose koji su isplaćeni na njegov račun, a koje je primio u ime i za račun tužiteljice kao njezin punomoćnik, isplatiti tužiteljici bez odugovlačenja. Kako to nije napravio ni nakon opoziva punomoći, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je dužan isplatiti primljeni iznos tužiteljici prema pravilima o stjecanju bez osnove i to sa kamatama kao nepošteni stjecatelj, od dana stjecanja prema odredbi članka 1115. ZOO-a.

 

18. Žalbeni navodi tuženika da je i dalje u tijeku postupak povrata za dio imovine te postupak povrata nije u cijelosti okončan, ne dovode u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja o obvezi tuženika naknaditi tužiteljici iznos koji je primio u ime i za račun tužiteljice, kao ni o visini potraživanja.

 

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja iznos novčane naknade isplaćene tuženiku na ime naknade za oduzetu imovinu tužiteljici, umanjio za 20% ugovorene naknade za zastupanje. Ovo neovisno o tome što tuženik u vrijeme podnošenja tužbe više nije odvjetnik jer mu je obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva. Radi se, naime o odvjetničkoj nagradi koju su stranke ugovorile Ugovorom o zastupanju i pružanju pravne pomoći od 11. studenoga 2013. za zastupanje tužiteljice u postupku radi povrata odnosno naknade za nekretnine, koje zastupanje je tuženik i obavio.

 

20. Prema tome, u smislu odredbe članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09, 18/11.), te Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93., 87/93., 16/94. i 11/96.), Tbr. 39., na koju se u obrazloženju odluke poziva sud prvog stupnja, a koje omogućavaju odvjetnicima ugovoriti sa strankom nagradu za rad razmjerno uspjehu u postupku odnosno poduzetim pravnim radnjama, stranke su ugovorile odvjetničku nagradu, koju je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini zahtjeva tužiteljice.

 

21. Odluka o parničnom trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. u svezi s člankom 155. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) te je sud odlučujući o trošku pravilno cijenio vrijednost predmeta spora i zaključio o postotku uspjeha stranaka u sporu.

 

22. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

23. Tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom pa joj nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu, 18. listopada 2023.