Poslovni broj: Gž R-534/2023-3

Poslovni broj: Gž R-534/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB:…, Z., protiv I. tuženika N. B. G. j.t.d.o.o. za graditeljstvo i usluge, OIB:…, N., i II. tuženika D. S., OIB:….., iz M. N., oboje zastupanih po punomoćniku M. M., odvjetniku u N., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, odlučujući o žalbi I. tuženika N. B. G. j.t.d.o.o. za graditeljstvo i usluge, i II. tuženika D. S. protiv presude Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama, poslovni broj: 13 Pr-22/2022-21 od 14. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba I. tuženika i II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu Stalne službe u Našicama, poslovni broj: 13 Pr-22/2022-21 od 14. srpnja 2023.             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ugovor o radu sklopljen između I. tuženika N. B. G. j.t.d.o.o. za graditeljstvo i usluge, kao poslodavca i II. tuženika D. S., kao radnika, ništetan (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupaka sadržanoj u toj presudi naloženo je I. tuženiku i II. tuženiku solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove vještačenja u iznosu od 331,81 eura / 2.500,00 kuna (točka II. izreke), dok je zahtjev I. tuženika i II. tuženika za naknadom parničnog troška odbijen (točka III. izreke).

 

1.1. Protiv te presude žale se I. tuženik i II. tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije i da se obveže tužitelja da tuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

1.2. Žalba nije osnovana.

 

2. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

2.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju I. tuženik i II. tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

2.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog I. tuženika i II. tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između I. tuženika, kao poslodavca i II. tuženika kao radnika.

 

3.1. Tužitelj navedeni zahtjev u bitnom temelji na tvrdnji da su tuženici taj ugovor o radu sklopili s ciljem da za II. tuženika osiguraju obveznu zdravstvenu zaštitu i naknadu plaće, odnosno s ciljem korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koja prava i naknade II. tuženik ne bi ostvarivao kao nezaposlena osoba, pri čemu tvrdi da cilj II. tuženika nije bio zasnivanje radnog odnosa kod I. tuženika iz razloga što je II. tuženik već u trenutku zasnivanja radnog odnosa bio radno nesposoban.

 

4. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće:

 

- da iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme proizlazi da su I. tuženik u svojstvu poslodavca i II. tuženik u svojstvu radnika zaključili ugovor o radu kojim je predviđeno da II. tuženik s radom započinje 26. ožujka 2021., te da obavlja poslove u građevini,

- da je II. tuženik bio zdravstveno osiguran kao nezaposlena osoba u prethodnom razdoblju prije potpisivanja ugovora i to od 1. lipnja 2020. do 25. ožujka 2021.

- da je II. tuženik 3. studenog 2020. prilikom pada zadobio teške i po život opasne multiple ozljede glave i to prema medicinskoj dokumentaciji i nalazu medicinskog vještaka: krvne nakupine ispod tvrde moždane ovojnice mozga desnog sljepoočnog tjemene regije, nagnječenje mozga s desne strane sljepoočno čeone regije, tanke krvne nakupine iznad tvrde moždane ovojnice čeono sljepoočne regije, prijelom lijeve tjemene regije lubanje, upalu pluća, koloidnu cistu 3. komore mozga, oteklinu mozga i sustavnu padavicu, zbog čega je proglašen privremeno nesposobnim za rad,

-  da je II. tuženiku, nakon zaposlenja 26. ožujka 2021. utvrđena privremena nesposobnost za rad po dijagnozi S02 radi čega je stekao pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad,

- da je tužitelj isplaćivao II. tuženiku naknadu za privremenu nesposobnost za rad,

- da je tijekom kontrole opravdanosti privremene nesposobnosti za rad liječnik kontrolor tužitelja utvrdio da zbog ozljeda i posljedica zadobivenih padom 3. studenog 2020. II. tuženik u trenutku zasnivanja radnog odnosa nije bio radno sposoban,

- da su nakon sklapanja predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme 26. ožujka 2021. II. tuženik kao radnik i I. tuženik kao poslodavac, sklopili još ukupno 8 ugovora o radu na određeno vrijeme za razdoblja trajanja od 3 mjeseca, osim ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 30. rujna 2022. s trajanjem do 31. listopada 2022., ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 31. listopada 2022. s trajanjem do 31. prosinca 2022., te ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 31. prosinca 2022. s trajanjem do 31. siječnja 2023.,

- da iz iskaza z.z. I. tuženika M. N. proizlazi da je direktor trgovačkog društva čija je djelatnost građevina, koje društvo je još 2017. godine po prvi puta zaključilo ugovor o radu s II. tuženikom, da je II. tuženik zbog određenih problema dobio otkaz, ali da im se nakon nekog vremena ponovo obratio i rekao da se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, zbog čega je s njim 26. ožujka 2021. ponovo zaključen ugovor o radu, a budući da je bio vidno nesposoban za rad na gradilištu, da je raspoređen na radno mjesto skladištara. II. tuženiku da je već prvog dana na radnom mjestu pozlilo nakon čega je potražio liječničku pomoć i više se nije vraćao te mu je otvoreno bolovanje. Međutim, I. tuženiku da su radnici trebali, zbog čega su II. tuženiku uporno produžavali ugovor u nadi da će se vratiti na rad što se i dogodilo u rujnu 2022. nakon 18 mjeseci bolovanja.

- da iz iskaza II. tuženika proizlazi kako je z.z. I.tuženika M. N., kojeg je poznavao od ranije, molio za pomoć radi zaposlenja. 3. studenog 2020. da se pri padu teško ozlijedio, ali da se osjećao dobro a s I. tuženikom da je dogovorio da će raditi posao skladištara, no da ni taj posao nije mogao obavljati pa je duže vrijeme proveo na bolovanju za koje vrijeme je od tužitelja primao naknadu. Naknadno da vratio kod I. tuženika na rad, a trenutno da nije zaposlen,

- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. D. K. kojem nalazu stranke nisu prigovarale, proizlazi da je 3. studenog 2020. uslijed pada II. tuženik zadobio teške i po život opasne multiple ozljede glave zbog čega je proglašen privremeno nesposobnim za rad. U trenutku potpisa ugovora o radu II. tuženik da nije bio zdrav, da je imao posljedice zadobivene teške traume glave, da mu je predstojalo neurokirurški zahvat jer je njegova nezatvorena lubanja bila pokrivena samo kožom koje stanje da nije poželjno i preporučljivo ni za kakav rad, a pogotovo ne za rad u građevinskoj firmi, slijedom čega da nije bio radno sposoban.

 

5. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud smatrao utvrđenim da svrha zaključenja predmetnog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u građevini, pa ni poslova skladištara, već ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja, jer je II. tuženik odmah po sklapanju ugovora, istog dana otvorio bolovanje u trajanju od 18 mjeseci zbog teških ozljeda koje su utvrđene prije zasnivanja radnog odnosa, koje je prethodno zadobio prilikom pada 3. studenog 2020.

 

5.1. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je opisano postupanje I. tuženika i II. tuženika prilikom zaključenja spornog ugovora o radu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, da je zaključeni ugovor bio protivan moralu društva a time i ništetan u smislu odredbe članka 332. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 122. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13., 137/13. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZOZO), pa je shodno tome zaključio da tuženici ugovor o radu na neodređeno vrijeme nisu sklopili radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa koja proizlaze iz odredbe članka 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR), zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio.

 

6. Navedena činjenična utvrđenja, kao i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim razlozima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

 

7. Prema odredbi članka 322. stavka 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.  

 

7.1. Odredbom članka 122. stavkom 1. ZOZO-a, propisano je da Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe, provjeravati postojanje okolnosti na osnovu kojih je prijava podnesena odnosno na osnovu kojih je osobi priznao taj status, a odredbom stavku 4. istoga članka, u slučaju sumnje da se podnesena prijava odnosno utvrđen status osiguranika s osnova zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koji su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu na temelju provedene provjere iz stavka 1. toga članaka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

 

8. U ovom slučaju tužitelj je tijekom postupka dokazao da je ugovor o radu kojeg su sklopili II. tuženik kao radnik i I. tuženik kao poslodavac s primjenom od 26. ožujka 2021. ništetan u smislu citiranih odredbi, odnosno da su taj ugovor sklopili s ciljem da za II. tuženika osiguraju obveznu zdravstvenu zaštitu i naknadu plaće, a ne radi zasnivanja radnog odnosa iz razloga što je II. tuženik u vrijeme zasnivanja radnog odnosa bio radno nesposoban.

 

8.1. Naime, osnovano prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da  tuženici prilikom sklapanja ugovora o radu nisu imali namjeru zasnivanja radnog odnosa jer su već tada znali da su zdravstvene tegobe II. tuženika takve da isti ne bi bio sposoban za rad i da zbog istih neće moći obavljati poslove u građevini na način kako je to do tada obavljao. Pritom je pravilno ocijenio činjenicu da su tuženici već tada znali da II. tuženiku tek predstoji zahtjevni operativni zahvat na lubanji, a što sve proizlazi iz njihovih iskaza, kao i iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu.

 

8.2. Isto tako, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da okolnost što je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da u vrijeme sklapanja ugovora o radu 26. ožujka 2021., II. tuženik nije bio radno sposoban niti za kancelarijski rad, a što nedvojbeno znači da nije bio sposoban za rad na radnom mjestu građevinskog radnika, utječe na sklopljeni ugovor o radu, jer je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da kod II. tuženika u trenutku sklapanja ugovora o radu neurokirurško liječenje nije bilo dovršeno, te da je II. tuženik tek trebao pristupiti operaciji zatvaranja lubanje koštanim poklopcem, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da to predmetni ugovor čini ništetnim.

 

8.3. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je II. tuženik u vrijeme zaključenja ugovora o radu trpio posljedice ozljede koja se dogodila u studenom 2020., da liječenje nije bilo završeno, te da su ga očekivale zahtjevne operacije lubanje koje iziskuju dugotrajan oporavak, a koje činjenice I. tuženiku nisu bile nepoznate, te kod činjenice da je ugovor o radu uzastopno produžavan od 26. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. za koje vrijeme je II. tuženik radio samo od 16. rujna 2022. do 19. listopada 2022. te od 21. listopada 2022. do 2. prosinca 2022. pravilno je zaključio da je postupanje I. i II. tuženika kod sklapanja ugovora o radu očito bilo usmjereno na stjecanje prava iz zdravstvenog osiguranja u korist II. tuženika, a na štetu tužitelja, a ne na obavljanje poslova u građevini, zbog čega je osnovano prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i predmetni ugovor utvrdio ništetnim u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a.  

 

9. Također je pravilna i odluka o troškovima postupaka jer je donesena sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

 

10. S obzirom na naprijed navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu I. i II. tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 18. listopada 2022.