Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-768/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Barbić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 331/2024-26 od 29. listopada 2024., 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 331/2024-26 od 29. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba, posl. br. Ovrv-192/2022 od 20.04.2022. kojim se nalaže tuženiku JO isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 227,28 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 59,18 EUR od 26.02.2020.,

- na iznos od 41,41 EUR od 25.03.2020.,

- na iznos od 36,05 EUR od 24.04.2020.,

- na iznos od 27,08 EUR od 22.05.2020.,

- na iznos od 15,24 EUR od 25.06.2020.,

- na iznos od 8,98 EUR od 23.07.2020

- na iznos od 8,98 EUR od 22.08.2020.,

- na iznos od 8,98 EUR od 23.09.2020.,

- na iznos od 9,31 EUR od 23.10.2020.,

- na iznos od 12,08 EUR od 25.11.2020.,

do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 367,94 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. listopada 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 227,28 eura, po osnovi neplaćenih računa za toplinsku energiju za poslovni prostor u vlasništvu tuženika u Zagrebu, na adresi [adresa], za razdoblje od veljače do studenog 2020., temeljem Ugovora o potrošnji toplinske energije od 25. travnja 2018., sklopljenog na temelju odluke suvlasnika.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno čl. 467. ZPP.

6. Presuda u sporu male vrijednosti ne može se dakle, pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U postupku je utvrđeno:

– da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 227,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od veljače do studenoga 2020.,

– da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, protiv kojeg je tuženik podnio pravodoban prigovor, osporavajući osnovu i visinu potraživanja, pravnu osnovu usluge, kao i ističući prigovor zastare,

– da je tužitelj tijekom postupka naveo kako se potraživanje temelji na Ugovoru o potrošnji toplinske energije zaključenom 2018. između tužitelja i predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa] u [adresa], u ime svih suvlasnika,

– da je u prilog postojanja pravno valjane odluke većine suvlasnika tužitelj dostavio Odluku suvlasnika, potpisnu listu i Ugovor o potrošnji toplinske energije,

– da se iz dostavljene dokumentacije ne može utvrditi suvlasnički udio pojedinih suvlasnika jer uz njihova imena nisu navedene površine prostora, a tužitelj nije dostavio zemljišnoknjižne izvatke ni druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da potpisi predstavljaju većinu suvlasničkih dijelova,

– da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u predmetnoj zgradi, ali da iz spisa proizlazi kako je prostor devastiran, bez grijaćih tijela, te da je u više navrata bezuspješno tražio isključenje iz sustava grijanja,

– da je najstariji račun dospio 25. veljače 2020., a prijedlog za ovrhu podnesen 14. veljače 2022., pa je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

9. Tijekom postupka tuženik je osporio valjanost Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 144061201702 od 25. travnja 2018. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u navedenoj zgradi, niti da utuženi računi nisu plaćeni.

10. Prvostupanjski sud cijeneći valjanost Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 144061201702 od 25. travnja 2018. koji je u ime suvlasnika zaključio predstavnik suvlasnika na temelju Odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, zaključuje da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je Ugovor o potrošnji toplinske energije zaključen temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, pa time nije dokazao da takav ugovor proizvodi pravne učinke prema tuženiku, iz čega ujedno proizlazi i nedostatak aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

12. Takvu odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao pravilnu, zakonitu i utemeljenu na pravilno utvrđenim odlučnim činjenicama.

13. Naime, iz odredbe čl. 3. st. 2. toč. 14. i 16. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 86/19 – dalje ZTTE), proizlazi da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije, a kupac toplinske energije je pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu i da prema odredbi čl. 11. st. 3. i st. 5. ZTTE ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi za obavljanje djelatnosti kupca isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koji se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika te temeljem takve odluke sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.

14. Cijeneći i odredbu čl. 4. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj 35/14 i 19/15), prema kojoj se ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa sukladno odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a imajući u vidu da iz odluke suvlasnika s popisom suvlasnika nije vidljivo predstavljaju li potpisnici suvlasničke dijelove veće od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je Ugovor o potrošnji toplinske energije zaključen sukladno čl. 11. st. 3. ZTTE, što za posljedicu ima da takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke prema tuženiku.

15. Naime, iz dostavljenog popisa suvlasnika proizlazi da uz pojedine suvlasnike nisu navedene površine, dok su uz druge navedene, neovisno o tome jesu li isti potpisali odluku ili ne. Takva evidencija ne omogućuje utvrđenje ukupnih suvlasničkih dijelova niti dijelova koji otpadaju na potpisnike odluke, pa posljedično niti utvrđenje je li odluka donesena većinom po suvlasničkim dijelovima, kako to zahtijeva čl. 11. st. 3. ZTTE.

16. Neosnovan je navod žalitelja da je „jasno vidljivo“ da je odluku potpisalo više od 85 % suvlasnika. Broj potpisa sam po sebi ne znači ništa bez podatka o suvlasničkim udjelima, budući da zakon ne zahtijeva većinu prema broju suvlasnika, već prema suvlasničkim dijelovima.

17. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je u cijelosti ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev, a žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Tužitelj u žalbi ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

19. Slijedom navedenoga, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Odluka pod stavkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer je njegova žalba odbijena.

U Velikoj Gorici 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović