REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1084/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić , u pravnoj stvari tužiteljice FŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A (OIB: 23057039320), zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i povrata stečenog bez osnove, rješavajući žalbu tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Požegi od 1. listopada 2025., poslovni broj: P-26/2025-7., 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi od 1. Listopada 2025., poslovni broj: P-26/2025-7.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Požegi.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. i 11. ZPP-a, kao i pogrešno primijenio materijalno pravo, te je u cijelosti zanemario odredbu članka 98. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 dalje ZZP) kojom je propisano da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Pogrešnim smatra i primjenu odredbi članak 46. i 48. ZPP-a navodeći da se nije vodilo računa o prirodi spora, visini predmeta spora, da li je bilo za očekivati da će stranka uzeti punomoćnika i druge relevantne okolnosti. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, postupak koji mu je prethodio, te žalbene navode tuženice, ovaj sud nalazi da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a, na koje se tuženica poziva.

5.1. Prije svega, ne stoji žalbeni prigovor tuženice o povredi iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, odnosno da joj je bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, prije donošenja odluke o mjesnoj nadležnosti, proveo ročište na kojem je bio nazočan punomoćnik tuženice. Na tom ročištu tuženica nije isticala nikakve prijedloge za izvođenje novih dokaza, niti je naznačila da joj je onemogućena mogućnost očitovanja o činjenicama relevantnima za donošenje odluke. Time je tuženici bila pružena potpuna i stvarna mogućnost sudjelovanja u postupku, pa se žalbeni prigovor o navodnoj povredi prava na raspravljanje pokazuje neosnovanim.

5.2. Nadalje, pobijano rješenje je razumljivo, a razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u pogledu odlučnih činjenica su jasni, potpuni i valjani, te omogućuju sudsku kontrolu i ispitivanje pravilnosti odluke. Stoga nije ostvarena niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

5.3. Nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje povrede, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po toj osnovi.

7. Iz spisa dalje proizlazi da je tuženica u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istaknula prigovor mjesne nenadležnosti.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan. Naime, pravilno je utvrđeno da se o osporavanoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, te da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

8. U tom smislu, valja istaknuti da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], dakle mjestu koje je udaljeno oko 400 kilometara od suda u Rijeci. Obveza potrošača da zbog raspravljanja pred sudom putuje više puta na udaljenost od približno 400 km, uz sve povezane troškove i vremenska opterećenja, nesporno dovodi do financijske i procesne neravnoteže, čime se potvrđuje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti takve ugovorne odredbe.

9. Stoga je pravilno što je prvostupanjski sud ocjenu nepoštenosti odredbe temeljio na odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ, čije odredbe čine dio hrvatskog pravnog poretka.

10. Zakon o zaštiti potrošača propisuje mehanizme zaštite temeljnih prava potrošača te u članku 1.a izričito navodi da je usklađen s Direktivom 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama.

11. Prema članku 49. stavku 1. ZZP-a nepoštena je svaka unaprijed formulirana ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Prema članku 51. ZZP-a, procjena poštenosti provodi se uzimajući u obzir sve okolnosti sklapanja ugovora, dok članak 55. ZZP-a propisuje da je nepoštena odredba ništetna.

12. Članak 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisuje da potrošač može pokrenuti postupak pred sudom prema svom prebivalištu u sporovima koji proizlaze iz ugovora o kreditu. Imajući u vidu da tužiteljica stanuje u [adresa], njen zahtjev da se postupak vodi pred sudom mjesta njezina prebivališta nalazi čvrsto uporište u zakonu.

13. Slijedom iznijetoga, a budući žalbeni navodi tuženice ne dovode u sumnju pravilnost ni zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje.

14. Budući tuženica sa žalbom nije uspjela, pravilno je primijenjena odredba članka 166. ZPP-a, te je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe odbijen kao neosnovan.

Slavonski Brod, 9. prosinca 2025.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić