Poslovni broj: Gž R-456/2023-3

 

Poslovni broj: Gž R-456/2023-3

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku mr.sc. T. B., odvjetniku u Š., protiv tuženika A. F. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku M. L., a ovaj po punomoćniku mr. sc. I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 33Pr-43/2023 od 21. lipnja 2023., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda i rješenje pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 33Pr-43/2023 od 21. lipnja 2023., te se predmet u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je 1. siječnja 2023. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvršnog direktora i pod uvjetima ugovora o radu sklopljenog 16. rujna 2020. između tužitelja i tuženika (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto izvršnog direktora te da mu isplati naknade plaće počevši od 1. veljače 2023. godine pa do vraćanja na rad, u mjesečnom brutto iznosu od 580,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos naknade plaće teče od 16. slijedećeg mjeseca, do konačne isplate, sve u roku od petnaest dana (točka II. izreke).

 

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za osiguranje kojim se nalaže tuženiku da tužitelja bez odgode a najkasnije u roku od tri dana vrati na rad i povjeri mu poslove izvršnog direktora koje je obavljao prije nego li mu je tuženik to onemogućio od veljače 2023. (točka 1. izreke rješenja), da mu tijekom predmetnog spora isplaćuje naknadu plaće, odnosno plaću u slučaju vraćanja na rad u mjesečnim iznosima plaće prema ugovoru o radu mjesečnom brutto iznosu od 580,66 eura, od veljače 2023. pa do pravomoćnosti (točka 2. izreke rješenja), kao i da se tuženiku izrekne novčana kazna u iznosu 5.000,00 eura u slučaju neispunjenja tih naloga (točka 3. izreke rješenja).

 

1.2. Također je rješenjem odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke rješenja).

 

2. Protiv presude u cijelosti i točke II. rješenja kojom je odlučeno o troškovima postupka žali se tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. i 354. stavka 2. toč.13. Zakona o parničnom postupku („Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbaci, podredno odbije, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatraženo da se tužitelja obveže na naknadu parničnog troška i troška žalbenog postupka tuženiku.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode i predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

             

2.2. Žalba je osnovana.

 

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je 1. siječnja 2023. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvršnog direktora i pod uvjetima ugovora o radu sklopljenog 16. rujna 2020. između istih stranaka i zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na posao.

 

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o radu kojim je tužitelj imenovan izvršnim direktorom tuženika i da je tužitelj 7. prosinca 2022. podnio ostavku na to radno mjesto, a što u biti predstavlja otkaz ugovora o radu.

 

5. Sporno je među strankama kada je ugovor o radu trebao prestati i je li tužitelj nastavio raditi za tuženika i nakon 31. prosinca 2022., odnosno je li između stranaka nakon tog datuma sklopljen novi ugovor, a sporno je i je li tužitelj pravodobno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

 

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

 

- da su stranke 16. rujna 2020. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je tužitelj imenovan izvršnim direktorom kod tuženika,

- da je 7. prosinca 2022. tužitelj u pisanom obliku tuženiku izjavio otkaz ugovora o radu, s učinkom od dana 31. prosinca 2022.

- da je tužitelj nakon 31. prosinca 2022. nastavio raditi na istom radnom mjestu izvršnog direktora tuženika, služeći se sredstvima tuženika (osobno vozilo, bankovne kartice, računalo, mobilni telefon), te komunicirajući s radnicima tuženika i njegovim poslovnim partnerima,

- da je tužitelj 23. siječnja 2023. izradio „Izvještaj direktora“ za razdoblje rujan -prosinac 2022., u kojem su detaljno opisane aktivnosti, poslovanje i otvorena pitanja,

- da je tuženik tužitelju isplatio plaću za razdoblje 1.- 31. siječnja 2023.

- da je tuženik s danom 2. veljače 2023. na Hrvatski Zavod za mirovinsko osiguranje dostavio Prijavu o prestanku osiguranja tužitelja u kojoj kao razlog prestanka svojstva osiguranika navodi „Redoviti otkaz radnika - članak 114. i 115. st. 4. ZOR“,

- da je tuženik 2. veljače 2023. mjesno nadležnoj ispostavi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Z. dostavio Odjavu tuženika kao osiguranika,

- da se tužitelj 3. veljače 2023. obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava  u skladu s odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. u daljnjem tekstu: ZR).

 

7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u spisu ne postoje dokazi da je tuženik prihvatio tužiteljevu ostavku od 7. prosinca 2022. i da je prije veljače 2023. od tužitelja tražio bilo kakvo očitovanje o eventualnom korištenju godišnjeg odmora, a tužitelj je nesporno radio za tuženika tijekom cijelog siječnja 2023. i za to od tuženika primio plaću, prvostupanjski je sud utvrdio da je došlo do ispunjenja uvjeta iz članka 14. stavka 4. ZR-a i da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj sud jer su žalbenim navodima tuženika dovedeni u sumnju.

 

9. Odredbom članka 114. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

 

9.1. Odredbom članka 115. stavkom 2. propisano je da radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog.

 

10. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj otkazao ugovor o radu 7. prosinca 2022. s učinkom od 31. prosinca 2022., a kako je člankom 10. ugovora o radu ugovoreno da svaka ugovorna stranka ima pravo raskinuti ugovor jednostranom odlukom o raskidu uz obvezni otkazni rok od šest mjeseci, to proizlazi da prvostupanjski sud  kod donošenja prvostupanjske odluke ovu ugovornu odredbu nije imao u vidu.

 

10.1. Naime, odredbom članka 10. ugovora o radu stranke su, sukladno odredbi članka 115. stavka 2. ZR-a, ugovorile obvezni otkazni rok od šest mjeseci, pa kako je  tužitelj otkazao ugovor o radu 31. prosinca 2022. to bi proizlazilo da bi otkazni rok trajao do 1. srpnja 2023.  Stoga, prema mišljenju ovog suda tuženik kroz to razdoblje ne bi mogao tužitelja kao svog radnika odjaviti s  HZZO-a i HZMO-a, niti bi tužitelj mogao tražiti utvrđenje da je od 1. siječnja 2023. između stranaka sklopljen novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

11. S obzirom na to da u spisu ne postoji utvrđenje je li se tuženik eventualno odrekao obveznog otkaznog roka od šest mjeseci, time što se ukazuje da je kod otkaza ugovora o radu od strane radnika jedina obveza radnika odraditi otkazni rok, jer radnik koji otkazuje ugovor o radu redovitim otkazom nije dužan navoditi opravdane razloge otkaza, a poslodavac takav otkaz ne bi mogao osporavati u sudskom postupku, niti je tuženik kao poslodavac u ovom slučaj dužan prihvatiti tužiteljev otkaz kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, a što sve navedeno također prvostupanjski sud nije imao u vidu kod donošenja pobijane odluke.

 

12. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva nije nedvojbeno raspravio, to pobijana presuda o odlučnim činjenicama ne sadrži valjane i jasne razloge, pa je ispunjen žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, zbog čega je trebalo temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitnu povredu na način što će postupiti po navedenom u ovom rješenju, nakon čega će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka.

U Splitu 18. listopada 2023.