REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-63/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6559/2021-20, od 25. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6559/2021-20, od 25. studenog 2024
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 8.166,85 EUR zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 3.941,93 EUR od 4. svibnja 2020. do isplate, a na iznos od 4.224,92 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana." (točka I izreke); tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navodi u žalbi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.
6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 8.166,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je isplatio na ime obiteljske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 31. prosinca 2021., supruzi i djeci svog osiguranika ČA, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 7. rujna 2013., koju je skrivio osiguranik tuženika.
8. Nesporno je među strankama da je osiguranik tužitelja ČA smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 7. rujna 2013., koju je skrivio GA upravljajući motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod Sunce osiguranje, čiji su ugovori o osiguranju preneseni na tuženika, kao i da je rješenjem tužitelja broj 902596 od 19. studenog 2013., udovici osiguranika tužitelja i njegovoj djeci priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a kao uzrok njegove smrti navedena je predmetna prometna nezgoda kao ozljeda izvan rada.
9. Prvostupanjski sud je temeljem navedenih nespornih činjenica odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je za pravni odnos stranaka radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, da je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu da je, sukladno članku 219. ZPP-a, na tužitelju teret dokazivanja činjenice o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na ovu mirovinu bila ozljeda na radu, a tužitelj tu činjenicu nije dokazao, odnosno nije dokazao da je utuženi iznos utvrdio na način propisan odredbom člankom 27. ZOOP-a, te je i u tužbi naveo da taj iznos potražuje u smislu odredbe članka 161. ZOMO-a , tužbeni zahtjev je odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja.
10. Tužitelj žalbom osporava primjenu materijalnog prava, ističe da je o tužbenom zahtjevu pogrešno odlučeno primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine, da je odredba članka 27. tog Zakona kontradiktorna jer u stvarnosti nema razlike između invalidske mirovine zbog drugog uzroka i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer je invalidska mirovina zbog ozljede na radu uvijek veća od invalidske mirovine zbog drugog uzroka, pa su primjenom navedene zakonske odredbe društva za osiguranje u stvarnosti oslobođena naknade štete, da je o tužbenom zahtjevu trebalo odlučiti primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju koji je lex specialis u odnosu na ZOOP, i čijim se odredbama definira šteta koju tužitelj trpi zbog isplaćene mirovine, da je zahtjev tužitelja originaran, a ne subrogacijski, a odredbe članka 27. ZOOP-a se primjenjuju isključivo i samo na subrogacijske zahtjeve, zbog čega je primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti.
11. Suprotno žalbenim navodima, u ovom slučaju se primjenjuje ZOOP, jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te je ZOOP specijalni zakon u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, i 120/16 dalje: ZOMO). Naime, tuženik kao osiguravatelj, ne nalazi se u poziciji u kojoj je štetnik
– vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a, a ovo iz razloga jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP- a, kojeg je tuženik bio dužan zaključati čime je reguliran i opseg njegovog osiguravateljskog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
12. U smislu odredbe članka 27. ZOOP, obveza tuženika - društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.
13. Kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem da bi dokazao da postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.
14. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
15. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
