Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1176/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Ferka Ivanšćaka 3, protiv tuženika ĐZ, vlasnika Kovinotokarskog i plastičarskog obrta iz Varaždina, Trnovečka 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-151/2024-12 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ĐZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-151/2024-12 od 12. lipnja 2025. pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda pod stavkom II. izreke i rješenje pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 346,78 eura i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašić iz Ludbrega, broj Ovrv-11699/2023 od 30.1.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 853,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.8.2019. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 351,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz točke I. izreke ove presude s osnova mjesečnih računa za 03., 04., 05. i 06. mjesec te dijela računa za 07. mjesec 2019. u iznosu od 571,65 EUR te s osnova naknade zbog prijevremenog raskida u iznosu od 346,78 EUR.“

3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu ukine.

4. Protiv rješenja u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u iznosu od 346,78 eura žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se platni nalog održi na snazi za iznos od 346,78 eura, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.771,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama po neplaćenim računima za razdoblje od ožujka do srpnja 2019., na ime mjesečne pretplate za mobilne usluge i pružene telekomunikacijske usluge po osnovi dva ugovora o produljenju/dodavanju ugovorne obveze koje je tuženik zaključio s prednikom tužitelja te naknada za prijevremeni raskid ugovora i plaćanje rata za kupnju mobilnog uređaja.

7. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj s društvom Tele2 d.o.o. sklopio Ugovor o cesiji kojim su mu ustupljene tražbine iz pretplatničkih odnosa, među kojima i tražbina prema tuženiku u iznosu od 13.348,05 kn,

- da tužitelj nije dokazao da bi tuženika obavijestio o ustupu tražbine,

- da se predmetna tražbina odnosi na nepodmirene račune za 03., 04., 05., 06. i 07. mjesec 2019. po osnovi mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve 958070953, 958627445, 958893413 i 98853660, proizašle iz pretplatničkog odnosa zasnovanog između tuženika i pravnog prednika tužitelja 29. lipnja 2018. i 5. travnja 2019., zatim na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora te na rate za kupljene mobilne uređaje,

- da je tuženik u okviru ugovornog odnosa, uz korištenje pogodnosti obročnog plaćanja, kupio mobilne uređaje Samsung S9 i Samsung S10,

- da je ostvario određene pogodnosti u vidu popusta na usluge i uređaje, kao i mogućnost obročnog plaćanja cijene uređaja, uz preuzetu obvezu trajanja ugovora u razdoblju od 24 mjeseca,

- da tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa nije uredno ispunjavao obveze plaćanja, zbog čega pravni prednik tužitelja raskinuo ugovor,

- da su tražbine s osnove telekomunikacijskih usluga (mjesečne potrošnje) dospjele tijekom 2019. u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 2023. godine bile u zastari,

- da je tužitelj tijekom postupka povukao tužbeni zahtjev u tom dijelu,

- da se preostali dio tužbenog zahtjeva odnosi na tražbinu po osnovi neplaćenih rata za kupljene mobilne uređaje u iznosu od 853,13 EUR te na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 346,78 EUR, ukupno 1.199,91 euro.

- da se, prema stajalištu prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, te da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi koja predviđa plaćanje naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, pri čemu je ta odredba unaprijed sastavljena od strane operatera,

-da obveza tuženika na plaćanje punog iznosa preostalih mjesečnih naknada, uz izostanak ikavke protučinidbe tužitelja, predstavlja očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je navedenu odredbu ocijenio nepoštenom i ništetnom.

9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na plaćanje neplaćenih rata za mobilne uređaje koje je tuženik zadržao za sebe u iznosu od 853,13 eura, dok je ukinuo platni nalog u dijelu koji se odnosi na zastarjele tražbine redovne potrošnje u iznosu od 571,65 eura te u dijelu koji se odnosi na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 346,78 eura.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, premda je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupu.

11. Naime, sukladno čl. 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o cesiji pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ako nije znao za ustupanje. Prema čl. 84. ZOO, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je imao ustupitelj, a dužnik može novom vjerovniku isticati sve prigovore koje je mogao istaknuti i prethodnom vjerovniku.

12. Stoga okolnost da tuženik nije bio obaviješten o ustupu tražbine ne utječe na valjanost Ugovora o cesiji niti oslobađa tuženika obveze ispunjenja prema novom vjerovniku.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare u odnosu na tražbine neplaćenih rata za mobilne uređaje i naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora, jer se ne radi o tražbinama iz čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO, već o tražbinama koje proizlaze iz ugovornog odnosa, za koje je propisan opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO,

14. Kako od dospijeća navedenih obveza – 15. kolovoza 2019. do podnošenja prijedloga za ovrhu – 13. prosinca 2023. nije protekao propisani petogodišnji zastarni rok, žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

15. Iz navedenih razloga žalba tuženika protiv stavka I. izreke presude nije osnovana te je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Osnovana je, međutim, žalba tužitelja u dijelu kojim osporava odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe ugovora kojom je ugovorena naknada zbog prijevremenog raskida ugovora.

17. Prvostupanjski sud je naveo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da ju je sastavio tužitelj, te da ona uzrokuje očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, no pritom nije naveo konkretne razloge na temelju kojih bi se moglo zaključiti da takva neravnoteža doista postoji.

18. Naime, obrazloženje prvostupanjskog suda svodi se isključivo na tvrdnju da je tuženik, u slučaju prijevremenog raskida ugovora dužan platiti pune preostale mjesečne naknade do isteka ugovornog razdoblja dok tužitelj više nije dužan pružiti nikakvu protučinidbu. Međutim, iz takvog navoda nije moguće razabrati na temelju kojih je pravno relevantnih okolnosti sud zaključio da između visine naknade za prijevremeni raskid i pogodnosti koje je tuženik već ostvario postoji „očita neravnoteža“ u smislu čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19).

19. Prvostupanjski sud nije naveo razloge o tomu koje je konkretne pogodnosti tuženik ostvario sklapanjem ugovora s obveznim trajanjem (uključujući eventualne povoljnije tarife ili popuste na uređaje), jesu li ti uvjeti bili dostupni i bez ugovaranja obveznog trajanja te postoji li razuman odnos između ostvarenih pogodnosti i obveze koja nastaje u slučaju prijevremenog raskida. Ne proizlazi, dakle, da je provedena analiza stvarne, a ne samo formalno opisane neravnoteže između ugovornih strana.

20. Drugim riječima, prvostupanjski sud je pravilnost i zakonitost sporne ugovorne odredbe ocijenio isključivo kroz okolnost da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te je iz toga automatski izveo zaključak o njezinoj nepoštenosti i ništetnosti. Takav pristup nije u skladu s ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. odluka poslovni broj Rev-765/2024-2 od 2. srpnja 2024.), prema kojoj se test poštenosti ugovorne odredbe ne može svesti samo na okolnost pregovaranja, već zahtijeva i stvarnu analizu ekonomske ravnoteže između ugovornih strana, osobito u pogledu koristi koje je potrošač ostvario pristankom na ugovor s obveznim trajanjem ugovornog odnosa.

21. Kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su manjkavi do te mjere da ih nije moguće ispitati, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

22. Slijedom navedenog, pobijani dio odluke kojim je odbijen zahtjev za isplatu naknade zbog prijevremenog raskida ugovora za sada nije moguće prihvatiti.

23. Stoga je, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo prihvatiti, pobijanu odluku u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja radi donošenja nove odluke uz potpuno obrazloženje svih odlučnih okolnosti relevantnih za ocjenu poštenosti predmetne ugovorne odredbe.

24. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina